Početna Sadržaj Moj dnevnik Jer, vršiti Božju volju za svoj život znači da idemo putem svetosti
Jer, vršiti Božju volju za svoj život znači da idemo putem svetosti PDF Ispis



Nedjelja, 29.03.2020.g.



Kako je najednom vrijeme postalo nevažno. Pogledam datum,

29.03.2020.g. Nevažno, na ništa me ne asocira.


No, ono što me od vremena u zadnjim tjednima interesira su POSLJEDNJA

VREMENA, vremena prije drugog dolaska našeg Gospodina Isusa.



Da li su to ova vremena?



Na traženje odgovora na to pitanje me ponovno potaknulo današnje

Evanđelje i rečenice koje je Gospodin Isus rekao svojim učenicima kod

odluke da krenu natrag u Judeju, gdje je živio Lazar i njegove sestre:


Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju,

pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest

sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga

svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu«



To me podsjetilo i na sadržaj jednog mističnog svjedočanstva, iz privatnih

objava od Gospodina Isusa koje je u 18. stoljeću primila IVANA LE

ROYER, koja će dobiti redovničko ime, ''SESTRA IVANA OD BOŽIĆA''. Kao

i mnogi mistici i ona je prošla svoju osobnu kalvariju kako bi te objave

''ugledale'' svjetlo dana.



Njezine objave pročitao sam u knjizi ''ANTIKRIST'' napisanu od

mons. A. LEMANNA, a izdanu u ediciji MISTIČNA

SVJEDOČANSTVA pod brojem 7.



Iz tih njezinih objava, posebno mi je ostala ''u glavi'' prva objava pa vam

ju ovdje prenosim u cijelosti:



''KAKO TRAJANJE SVIJETA, USPOREĐUJUĆI GA SA TRAJANJEM JEDNOG

DANA, IDE PREMA SVOME KONCU


Trebam početi govoriti o zadnjim patnjama Crkve koju će progoniti

najveći Isusov neprijatelj, trebam govoriti o teškim predznacima i

navještaju zadnjeg Suda kada ćemo vidjeti strašne okolnosti i vječne

posljedice.


Priznajem da mi je teško o tome progovoriti, ali… trebam o tome govoriti.


Duh Sveti me odvede u prostranu ravnicu. Bila sam sama u Bogu kada mi

se ukaza ISUS KRIST koji, kao s nekog vrha, pokazujući mi sunce na

horizontu, progovori tužnog izgleda:



''PROLAZI SLIKA OVOGA SVIJETA, DAN MOGA DOLASKA SE

PRIBLIŽAVA.


KADA JE SUNCE PRED ZALASKOM, KAŽE SE DA JE DAN NA

IZMAKU I DA DOLAZI NOĆ. SVA STOLJEĆA PREDA MNOM SU KAO

JEDAN DAN.


A TI, MOTREĆI SUNCE NA KOJEM SE MJESTU SADA NALAZI,

POGLEDAJ KOLIKO JOŠ VREMENA TREBA DA TAJ DAN ZAVRŠI.''



Promatrala sam sunce i zaključila da treba otprilike još dva sata vremena

pa da ono zađe. Vidjevši da Isus nije protivan, nego da mi On nadahnjuje

želju da Ga pitam o okolnostima ovog viđenja, ja sam se usudila pitati Ga

da li jedan dan treba brojati od pola noći do pola noći, ili od početka zore

do sumraka.


Isus mi odgovori:



''KĆERI MOJA, RADNIK NE POČINJE RADITI DOK SE SUNCE NE

POJAVI U ZORU, A NJEGOV TRUD TRAJE DOK NE PADNE NOĆ.


JAO ONOME KOJI RADI OBNOĆ I NIJE SE OKORISTIO SUNCEM

PRAVDE KOJE JE ZA NJEGA IZIŠLO.


DAKLE, KĆERI MOJA, TREBA MJERITI DAN OD IZLASKA DO

ZALASKA SUNCA, DAKLE NE RADI SE VIŠE O TISUĆAMA GODINA

TRAJANJA OVOGA SVIJETA, NEGO SE RADI O NEKOLIKO

STOLJEĆA DO KRAJA SVIJETA.''



Vidjela sam da Isus za Sebe želi zadržati točan broj stoljeća, pa iako sam

poželjela, nisam Ga više pitala, a bila sam zadovoljna što mir Crkve i njen

ustroj trebaju trajati još podosta vremena.''



Dao sam si malo truda te stavio u odnose Gospodinov opis trajanja dana i

noći iz današnjeg Evanđelja, po 12 sati, sa vremenom kada je živjela

sesra Le Royer, sredina 18. stoljeća, i sa početkom računanja novog

vremena od rođenja Gospodina Isusa prije 2020 godina, dakle, dobio sam

nekakvu računicu da će se Kristov drugi dolazak po toj mojoj računici

dogoditi kroz neki


100-tinjak godina.



Uh, samo 100 godina ...



No, ovakve slične računice izvodilo je tokom vremena na stotine i stotine

tisuća ljudi. Svi su zaključili isto, kao i ja.


Da se treba stalno pripremati za drugi dolazak Gospodina Isusa, a prije

Njegovog zadnjeg dolaska i za dolazak i vladavinu Antikrista.



I ovo naše vrijeme u kojem živimo ima puno znakova kao što su i mnoga

druga vremena imala svoje znakove. Bilo je strahovito teškoh vremena za

kršćana i cijeli svijet i kada su ih progonili i ubijali davno u Rimskom

carstvu. I oni su tada mislili da su došla posljednja vremena. I mnogo

drugih takvih vremena...



Tako sam zaključio da bi zapravo mogli reći da se život svakog čovjeka

sastoji od POSLJEDNJIH VREMENA koja su njegova osobna i svijeta u koje

živi.



Mislim i vjerujem da je svaki čovjek, koji je živio nakon Gospodinovog

prvog dolaska prije 2000 godina, živio u POSLJEDNJIM VREMENIMA.

Svaki je imao svojih uspona i padova u životu i u odnosu s Gospodinom

Bogom. Svakome je Gospodin Bog slao razna iskušenja i znakove radi

obraćenja i učvršćivanja u vjeri.


Svaki je, više ili manje, ovisno kakvu je vjeru imao u Gospodina Boga

Trojedinog, očekivao drugi dolazak Gospodina Isusa.



I svatko ga je do sada doživio. Možda ne onako kako je to očekivao nego

onako kako mu je bilo dodijeljeno u Planu Božjega stvaranja.


Taj drugi susret s Gosppdinom Isusom dogodio se nakon ovozemaljske

smrti svakog koji je živio i umro u ovih dvije tisuće godina.



Svi se u ovome možemo pronaći...



Dok sve to zbrojimo i oduzmemo, opet smo na početku. Ili na kraju. A to

znači da se ne trebamo brinuti kada će doći Antikristovo vrijeme.


Ne trebamo razmišljati o tome kada će Gospodin Isus drugi put doći.



Ne, jedino trebamo razmišljati o sebi i svojem životu, svojoj vjeri.


Trebamo se stalno preispitivati tko smo i što smo, u onome u čemu smo

dobri trebamo pomagati drugima oko sebe. U onome u čemu smo manje

dobri i loši trebamo se pokušati mijenjati, truditi se da budemo svakim

časom bolji ljudi i bolji vjernici.



Stalno promišljati o svojim darovima koje nam je Gospodin Bog dao i o

tome što s njima možemo činiti da proslavimo Gospodina Boga.



I stalno tražiti mir i radost u svojem srcu koji će nam govoriti da li vršimo

Božju volju za svoj život.



Jer, vršiti Božju volju za svoj život znači da idemo putem

svetosti.



A tada će nam potpuno svejedno biti da li ćemo drugi dolazak Gospodina

Isusa doživjeti u trenutku naše ovozemaljske smrti, na našem osobnom

sudu pred Njim, ili ćemo to doživjeti sa svima onima kojima će

Gospodinov drugi dolazak biti zadnji trenuci njihovog ovozemaljskog

života.



Ja, kao i mnogi drugi, prepoznajem puno znakova da ta vremena nisu

daleko. No, tako su mislili mnogi ljudi kroz zadnjih 2000 godina.


Zato nam ostaje jedino da se iz dana u dan preispitujemo što smo i gdje

smo sa našom vjerom i vršenjem Božje volje za naše živote i živote svih

onih koje nam Gospodin pošalje na naš životni put.



A u ovoj pandemiji koronavirusa Gospodin Bog nam daje obilje vremena i

prilika da to činimo.


Nemojmo ga propustiti ...




GOSPODIN MOJ, I BOG MOJ, I SVE MOJE.