Početna Sadržaj Moj dnevnik BITI BOGAT GOSPODINOM
BITI BOGAT GOSPODINOM PDF Ispis

Ponedjeljak, 27.12.2010.g.


Danas sam nekako žalostan.

Poslije jutarnje svete mise otišao sam u jedan kafić na kavu. Uđem unutra i sjednem za jedan stol. Već pri ulasku primijetio sam za jednim stolom nekoliko žena kako sjede i razgovaraju uz kavu. Pozdravio sam ih ali dalje nisam na njih obraćao pažnju nego sam utonuo u svoje misli. No, ipak, nakon nekoliko minuta, do mene je doprla diskusija koju su one vodile. Diskusija se odnosila na ovogodišnji pohod našeg župnika po našoj župi i blagoslov kuća i obitelji. Za tu priliku župnik je uredio i štampao jedan listić na kojem je opisao sva događanja koja će se u župi odvijati u ove blagdanske dane. Između ostalog, po prvi put je opisao kako bi trebao izgledati doček i posjet njega, našeg župnika, našim obiteljima. I tu počinje moja žalost. Sve ono što je on u dobroj namjeri napisao kako bi taj njegov posjet, jedanput godišnje, bio što dostojanstveni i svečaniji, te žene su, svaka na svoj način, ''popljuvale''.

Te zašto mora biti bijeli stolnjak, te zašto moraju biti svi okupljeni i zašto ga domaćin mora dočekati kod ulazne ograde, zašto ne smije biti prisutan pas ili mačka, koliko se treba dati novaca župniku i zvonaru i djeci, itd. Neke žene su pitale da što da učine kad nisu već nekoliko godina davale obiteljski dar a druge su ih savjetovale da kažu da su izgubile knjižicu ili da u kuvertu stave samo čestitku, itd. Pa je onda jedna kazala da što si je taj župnik zamislio kada je sada na mise zornice tjerao djecu i još im je dao neku skriptu koju moraju naučiti ako žele ići na svetu potvrdu, da su to gluposti.

JA SAM SAMO U SEBI MOLIO: ''OPROSTI IM GOSPODINE.''

Nisu one shvaćale, a ne vidim ih baš ni na misi u crkvi, da sa župnikom u njihov dom i njihovoj obitelji DOLAZI GOSPODIN. DA IM DADNE SVOJ BLAGOSLOV. I ta grupa žena me podsjetila na one Židove koju su čekali Mojsija, kada je išao po Božje zapovijedi, i koji su hulili na Gospodina. A još na kraju je jedna žena ispričala kako je znala jednu staru ženu, preko 80 godina, koja je bila bez novaca i penzije i dobivala je 280 kuna mjesečno socijalne pomoći. I da joj jedanput došla u posjetu pa joj je ta žena kazala da je 200 kuna zaštedjela i dala župniku kada joj je došao blagosloviti kuću. I da je bila zgrožena kako je to ta žena uopće i dala župniku i zašto je to on uopće i uzeo. ODMAH SAM ZAMOLIO GOSPODINA, a i suze su mi krenule, DA OPROSTI TOJ STAROJ ŽENI SVE GRIJEHE I, AKO VEĆ NIJE, DOVEDE JE K SEBI U RAJ. A za tu ženu, koja je to ispričala, sam molio Gospodina da joj oprosti. Jer ona nije shvaćala da je toj staroj ženi Gospodin sve. Da joj je on pomagao da prebrodi svakodnevne teške trenutke, neimaštinu. I da je ona bila bogata. ALI BOGATA GOSPODINOM. KOJEG LI BOGATSTVA, BITI BOGAT GOSPODINOM. I zato joj nisu bili potrebni nikakvi novci, ona je imala dovoljno svega jer joj je Gospodin dao svega što joj je bilo potrebno.

A to što je njen župnik uzeo te novce, a vidio je da žena živi u neimaštini, on je to morao. JER BI JAKO UVRIJEDIO GOSPODINA I POGOTOVO TU ŽENU. Jer Gospodin voli veselog darivatelja a i ta žena je to dala od srca, dala je svoju žrtvu, koja joj se sigurno činila jako malom u odnosu na ono što je ona željela dati, samo da je imala. A da joj te novce župnik nije uzeo ona bi se jako ražalostila, mislila bi da je nečim uvrijedila župnika i Gospodina, da je manje vrijedna od drugih. O, BLAGOSLOVIO JU DRAGI BOG!

A sjetio sam se tada i suprugine tete, koja je živjela sama i imala jako malu penziju. Po svojoj smrti, ta žena je ostavila novaca i za svoj sprovod i za sve troškove i još je ostalo novaca. Ostavila je i kuću i neku zemlju bez ikakvih tereta. I svi smo se čudili da zašto si nije sebi nešto priuštila. Ne, ONA JE IMALA SVOJEG GOSPODINA KOJEMU SE SVAKI DAN PUNO MOLILA. On je njoj dao uvijek dovoljno svega onoga što si mi ljudi mislimo da trebamo imati. Piti, jesti, odjeću i obuću, kuću itd. A KOLIKO MI TO I MOŽEMO POJESTI, POPITI, KOLIKO TO ODJEĆE I OBUĆE TREBAMO IMATI, KOLIKO SOBA I KREVETA TREBAMO ZA SPAVATI I ŽIVJETI? Nezasitni smo i bijedni. Jadni.

A bogatstvo koje mi trebamo imale su ta stara žena i ta suprugina teta. Samo ih nitko nije shvaćao. ONE SU IMALE GOSPODINA. JA SADA ZNAM KOJE JE TO BOGATSTVO. I sada, kada sam to shvatio i kada govorim svima oko sebe da mi ne treba ni vikendica ni novi auto ni velika kuća, svi misle da glumim. A NE, JA NE GLUMIM, MENI TREBA SAMO GOSPODIN I NJEGOVO KRALJEVSTVO. A OSTALO ĆE MI GOSPODIN NADODATI. I piti, i jesti, i posao, i novce, itd.

O (morao sam stati jer mi idu suze, molio sam Gospodina za tu ženu), KAKO SAM ZAVIDAN TOJ ŽENI! KADA BIH JA TAKO MOGAO, DA TRI ČETVRTINE SVOJIH NOVACA DADNEM GOSPODINU. Ali ne mogu, nemam tolike vjere ni tolike snage. Još se puno moram moliti Gospodinu da mi udijeli takve milosti.

O BLAGOSLOVLJEN DRAGI BOŽE KOJI SI SE OBJAVIO MALENIMA! UZMI IH GOSPODINE K SEBI A NAS OHOLE I NEZASITNE NATJERAJ DA OKAJEMO SVOJE GRIJEHE.