BOG SVE VIDI PDF Ispis

Subota, 08.01.2011.g.

 

Jučer i danas sam bio tužan. Neka tuga mi se uvukla u srce. Kao neki jad. TUGA I JAD. Te dvije riječi, ta dva stanja jako ''isprazne'' čovjeka. A nisam bio tužan radi neke specijalne stvari. Ne, nego radi spoznaje koliko je jako zlo oko nas, u nama i našim međusobnim odnosima sa svima oko nas. I dobro, zlo je tu da upravo to i radi, DA ČINI ZLO. TO MU JE SVRHA POSTOJANJA. A ja bih htio da to ljudi vide, da ga prepoznaju i da ga, UZ BOŽJU POMOĆ, JER DRUGAČIJE TRAJNO NE IDE, savladaju i izbace iz svojih života ili da ga bar zaobiđu kada im postavi zamke na njihovom životnom putu.

A ja se svakodnevno dosta trudim da pomognem ljudima prepoznati i savladati zlo ili barem ublažiti njegove posljedice. I kroz puno molitvi za druge, i kroz razgovore i kroz razne oblike pomoći. I kada su moji rezultati mali ili ja mislim da su mali, kada vidim da se zlo ne da,da mi se smije jer me pobjeđuje, ONDA SE U MENI JAVI TUGA I JAD. I znam ja da će Gospodin na kraju pobijediti zlo. No, ja sam samo čovjek, ponekad nestrpljiv, ponekad slabe vjere, pa i mene zlo na trenutke svlada i skrene mi misli sa Gospodinovog puta.

U takvim trenucima, koji su rijetki ali ih ima, ja odem u svoj ''LURD, FATIMU, MEĐUGORJE, RIM I DR.'', ODEM DO SVOJE ZAŠTITNICE, DO SVOJE MAJČICE, DO NAŠE KRALJICE, odem u Mariju Bistricu pred kip Majke Božje Bistričke i njezinog sina, Gospodina Isusa Krista. Odem do ispovjednika, ispovjedim mu grijehe i ''porazgovaram'' s Majčicom. I ODE I TUGA I JAD. Obiđem oko Njezinog oltara na koljenima i zahvalim joj što je ona naša Majčica. Otpjevam joj pjesmu ''MAJKO BOŽJA BISTRIČKA'' i Njezina radost i mir mi ''preplave'' srce.

Tako je bilo i danas.

Cijelo vrijeme sam pjevušio u autu ''NAŠ JE BOG KRALJ NA ZEMLJI I NAD ČITAVIM SVEMIROM SJA.'' Kada sam došao u crkvu, samo što sam stao kraj ispovjedaonice, došao je i svećenik za ispovijed. Ispovjedio sam sve grijehe kojih sam se sjetio i pribrojao k njima i sve one kojih se nisam sjetio i koje nisam ispovjedio. A onda sam mu se još pojadao da se osjećam tužno i jadno, jer sam nekad licemjeran u svojoj pomoći, jer ponekad ljudi ne shvaćaju kada im hoću ukazati na zlo koje je u njima ili oko njih, kako su moji pokušaji neuspješni itd. BAŠ SAM MU SE IZJADAO. A on, baš kao pravi Božji svećenik, KAO NJEGOVA PRODUŽENA RUKA, utješio me sa nekoliko rečenica. A najbolje sam upamtio prvu rečenicu koju mi je uputio. BOG SVE VIDI.

DA. BOG VIDI SVE NAŠE POKUŠAJE, ČUJE SVE NAŠE MOLITVE, PREPOZNAJE SVE NAŠE MISLI. BOG JE TU KRAJ NAS.

BOŽJA SVJETLOST NJEGOVIH RIJEČI POGODILO JE ONU TAMU TUGE I JADA KOJA JE BILA U MENI. I sve je nestalo. I tuga i jad. Jer sam shvatio da se ja, i svi vi, moram samo truditi, dati drugima sve on što Gospodin, po darovima koje mi je dao, od mene očekuje.  A  OSTALO  TREBAM  PREPUSTITI  NJEMU.

A za vrijeme mise, kod dijela kada sa drugim vjernicima razmjenjujemo dobre želje i mir, jedan mladi čovjek mi je poželio, što već dugo nisam čuo, ''KRISTOV MIR''. Taj mladi čovjek mi je pružio ruku, nasmijao mi se, pogledao me u oči i poželio mi KRISTOV MIR. Kao da je bio anđeo tamo.

O, IMA LI LJEPŠE ŽELJE! ON JE MENI POŽELIO DA SE U MENI NASTANI KRISTOV MIR.

I opet je mene moja Majčica utješila. Uvijek kada trebam utjehu odem ja do nje u Mariju Bistricu i Ona i njezin Sin me utješe. I zato su tamo za mene sva ona hodočasnička odredišta iz cijeloga svijeta. JA TAMO UVIJEK NAĐEM SVOJU MAJČICU I NJEZINU UTJEHU.

Zato, kada osjetite tugu i jad, otiđite do svoje i naše Majčice. ONA ĆE VAS UTJEŠITI. Svatko od vas će osjetiti gdje je to. ZA MENE JE TO U MARIJI BISTRICI. A često i u našoj crkvi. I tamo je naša Majčica.

BLAGOSLOVLJENA BILA NAŠA MAJČICA GDJE GOD BILA. KRISTOV MIR BIO S VAMA.