Početna Sadržaj Moj dnevnik ON KOJI JE ISTINA
ON KOJI JE ISTINA PDF Ispis

Ponedjeljak, 10.01.2011.g.

 

Vrlo često, razgovarajući s drugima oko sebe, i bližnjima i ljudima koje slabije poznam, dolazim do problema KAKO VJEROVATI. Svi mi bi htjeli vjerovati i u Boga, i u život vječni, i u Čistilište, i u svece i anđele. I skoro svi mi tvrdimo DA VJERUJEMO.

I ima tu u puno isplakanih suza, puno hodanja na mise, i obilaženje duhovnih obnova s raznim karizmaticima i puno čitanja razne literature s vjerskom tematikom. I SVI SE MI TRUDIMO DA POVJERUJEMO. Ali, vrlo rijetko naiđem na onu baš PREDANU VJERU, BEZ ''ALI''. BEZ POSTAVLJANJA UVJETA, BEZ TRAŽENJA NEČEG POVRATNO.

Većinom je kod svih prisutna ona naša ljudska vjera koja ide za tim da se trudimo vjerovati, i molimo, i tražimo Gospodina onda kada imamo neku potrebu. S time da smo prije toga već pokušali svoj problem riješiti i bez Gospodina. Ili ćemo to pokušati ako nam Gospodin brzo ne usliši naše molitve i riješi nam problem. Problem sa zdravljem, lošim obiteljskim odnosima, poslom, unutrašnjim nezadovoljstvom i sl.

O, KAKO SMO NEZAHVALNI! O, KAKO SMO SEBIČNI! Kada griješimo činimo to svjesno i smišljeno, mjesecima i godinama a rješenje naših problema od Gospodina tražimo odmah. Ili se ti problemi protežu čak i na život naših roditelja i prije.

A Gospodin, on nam kao rješenje nudi da ljubimo druge oko sebe, pogotovo one koji su nas povrijedili, da svima oprostimo ako su nas povrijedili ili da mi od drugih tražimo oprost ako smo mi njih povrijedili. Da služimo i pomažemo drugima bez traženja ičega za uzvrat tako kako je to On radio i ljubio.

I TU SE ČVRSTINA I SNAGA NAŠE VJERE, U KOJU SMO SE SPREMNI ZAKLETI, POČNETI TOPITI KAO SNIJEG NA PROLJETNOM SUNCU.

I ja sam se pitao zašto je to tako. ZAŠTO NAM JE VJERA TAKO SLABA?

Jedini odgovor koji mi je izgledao donekle suvisli bi je taj DA JEDNOSTAVNO MI LJUDI TRAŽIMO RJEŠENJE SVOJIH PROBLEMA ZA ŽIVOT OVDJE NA ZEMLJI A GOSPODIN NAM NUDI RJEŠENJA DA NAM OVAJ ŽIVOT BUDE KAO PRIPREMA ZA VJEČNI, BEZGRJEŠNI, ŽIVOT GORE U NJEGOVOM KRALJEVSTVU.

I tu se razilazimo. Tu naša vjera dolazi do zida koji vrlo često mi sami, sa svojim mentalnim sklopom, ne možemo prijeći. JER JEDNOSTAVNO NEMAMO TAKO ČVRSTU VJERU.

I DOBRO ISUS KAŽE, DA IMAMO VJERE SAMO KOLIKO JE GORUŠIČINO ZRNO, MOGLI BI PREMJEŠTATI GORE. ALI, NEMAMO.

I sad, lako je biti pametan, manje-više do ovakvog zaključka mogao je doći svatko od vas. Ali, kako ojačati tu vjeru? Što činiti?

NEMA NEKOG UNIVERZALNOG SAVJETA JER SVI SMO MI LJUDI POSEBNI U BOŽJIM OČIMA. I ON TO ZNA. Zato nam je dao Svoje zapovjedi, zato nam je dao SVOJU BOŽJU RIJEČ, BIBLIJU. Zato nam je dao proroke i apostole. I svece i svetice. I blaženike i blaženice. Konačno, DAO NAM JE I SEBE OSOBNO, U CRKVI, U MISI, U EUHARISTIJI. ''DA SVATKO TKO U MENE VJERUJE NE PROPADNE NEGO DA IMA ŽIVOT VJEČNI.''

I ako pođete tim redom VAŠA VJERA ĆE RASTI A VRATA KRALJEVSTVA BOŽJEG ĆE VAM SE SVE VIŠE OTVARATI. A PROBLEMI VIŠE NEĆE BITI PROBLEMI NEGO ĆETE NA NJIH GLEDATI RADOSNO JER ĆE VAM ONI DATI PRILIKU DA KUŠATE SVOJU VJERU, DA RASTETE U NJOJ I DA DOKAZUJETE GOSPODINU DA SE ŽELITE PROMIJENITI, DA SE ŽELITE PROČISTITI I DA ŽELITE SVOJIM ŽIVOTOM I PONAŠANJEM NA ZEMLJI ZASLUŽITI ŽIVOT VJEČNI.

I kazala mi je jedna osoba, koja se ne može ispovjediti i pričestiti, da joj to jako nedostaje i da joj teško pada zašto je to nekima dostupno a nekima ne. I da se ona jako trudi.

Što se tiče dostupnosti, neće svima biti dostupno ni Čistilište a kamoli Raj. A što se tiče truda BOG SVE VIDI I BEZGRANIČNO JE NJEGOVO MILOSRĐE. SVAKOGA ĆE ON NAGRADITI PREMA ZASLUGAMA I OPROSTITI MU GRIJEHE KAKO JE NJEMU MILO. A ako se trudimo u skladu svojim mogućnostima onda će i Božje Milosrđe biti veliko i ne trebamo se bojati da naš trud neće biti nagrađen.

Prije 4 godine, kada sam još bio daleko od obraćenja ali sam tražio Gospodina, pročitao sam za vrijeme Korizme, kao moju pokoru, cijelu Bibliju, i Stari i Novi zavjet. Skoro da i nisam ništa zapamtio jer sam to čitao samo da ispunim ono što sam si zadao, kao da sam se odrekao čokolade.

U zatvoru sam Bibliju pročitao još dva puta. Ali sada sam čitao polako, ''upijao'' sam riječi, bilježio misli, prepisivao Isusove prispodobe, divio se mislima Svetog Pavla. Evanđelja su mi bila kao svjetlost. GOVORIO JE BOG. Nakon toga su mi i sve druge literature ''sjedale''. I molitve. I misli svetaca.

POSTALA SU MI JASNE I OSJETIO SAM STRAŠNU SNAGU DESET BOŽJIH ZAPOVJEDI. I TEŽINU SMRTNIH GRIJEHA. I JAČINU DAROVA DUHA SVETOGA.

I tako je rasla moja vjera.

A sve je počelo s time što sam Gospodinu priznao na koljenima da sam nitko i ništa, da sam slab i da trebam njegovu pomoć, da ne želim laž nego istinu. I da sam spreman na sve, samo mi je On važan.

On koji je Istina.

I znam da ste mnogi od vas koji ovo čitate već prošli prvi dio puta. Ovo sve iz prethodne tri rečenice. Sada vas čeka Njegova riječ, BIBLIJA. I MOLITVENIK. I CRKVA. I MISA. DA, SKORO SAM ZABORAVIO, I SVAKODNEVNO ŽIVJETI PO SVOJOJ VJERI, PONAŠATI SE PO NJOJ I SVJEDOČITI.

I TO JE TO. VIDIMO SE U KRALJEVSTVU BOŽJEM.