Početna Sadržaj Moj dnevnik TOLIKO JE MALO LJUBAVI!
TOLIKO JE MALO LJUBAVI! PDF Ispis

Srijeda, 19.01.2011.g.

 

Koliko samo ima nesretnih ljudi! I koliko je samo takvih u našoj okolini, u mnogobrojnim obiteljima. Ne mogu vjerovati da su obiteljske veze u mnogim obiteljima toliko ''načete''. Ljudi žive zajedno kao po nekoj inerciji, kao po navici. TOLIKO JE MALO LJUBAVI! ZAŠTO JE TAKO TEŠKO LJUBITI? ZAŠTO JE TAKO TEŠKO PRAŠTATI? Jer puno je sebičnosti i egoističnosti u tim obiteljskim vezama. I čim je tako , tu nema mjesta za ljubav. I strašno puno je neopraštanja. Nečega što truje te obiteljske veze. I to vrlo često znaju samo te obitelji ili samo muž i žena. I nije sve u prevarama i bludu. Ima i puno drugih stvari koje jedni drugima NE ŽELE OPROSTITI. Ne da ne mogu, to je isprika. Nego radi sebičnosti i egoističnosti mnogi ne žele oprostiti svojem bližnjem. A izvana, mi ostali mislimo da je sve u redu i kada ''bukne'' onda se svi čudimo.

Danas mi je neki čudan dan od ranog jutra. Kao da očekujem neku lošu vijest. Osjećam neku nervozu. I došao sam u sobu i počnem gledati po knjigama i brošurama da pronađem nešto da me smiri. I ugledam malu knjižicu o Svetoj Dymphni, zaštitnici oboljelih od duhovnih, duševnih, psihičkih-mentalnih bolesti. A vidio sam i BIBLIJU, PISANU BOŽJU RIJEČ koja mi je uvijek na stolu. Ali, mislim si, na nju ću se vratiti kasnije. I pročitam životopis te svetice. I opet mi pogled skrene na BIBLIJU. I odložim knjižicu o dragoj svetici i uzmem BIBLIJU. Nasumce otvorim neku stranicu. A za cijelo to vrijeme, od jučer, u mislima mi je jedna obitelj. Dobri i vrijedni ljudi. I druga jedna obitelj. I obje obitelji imaju puno međusobnih obiteljskih trauma nagomilanih godinama. I dok za ovu drugu obitelj to znam nekoliko mjeseci, za ovu prvu obitelj saznao sam to tek jučer, i to slučajno, kroz nekoliko rečenica razgovora s jednim članom.

I otvorim Evanđelje po Luki i Isusove riječi: ''…NIŠTA NIJE SKRIVENO ŠTO SE NEĆE OTKRITI NI TAJNO ŠTO SE NEĆE SAZNATI…'' I odmah ostavim BIBLIJU i počnem pisati ovaj članak.

Jako me pogodilo jučer, i od onda to nosim u sebi, kada mi je taj član obitelji rekao da već nekoliko godina troši i pije tablete radi psihičkih problema, da ide kod psihijatara i psihologa, i da ga tablete održavaju. OSTAO SAM ZGROŽEN. Nikada ne bi rekao za tu osobu da ima psihički problema i još k tome da svakodnevno troši tablete da prebrodi psihičke probleme. I kada sam započeo razgovor, kada se osoba počela ''otvarati'' prekinuli su nas u razgovoru. Sada jedva čekam da ga nastavimo.

Ali, od onda sam nekako tužan. I možda je to sve i razlog što se i danas osjećam od jutra nekako rastrgano i nervozno. Kao da mi je s te osobe ili iz njezine okoline prešlo nešto zla koje se oko njih ''vrti''.

Ali, ja znam kako se protiv njega boriti. Odem u sobu i UZMEM BIBLIJU. ILI NEKU KNJIŽICU O NEKOM SVECU. ILI JEDNOSTAVNO KLEKNEM PRED KRIŽ S RASPETIM GOSPODINOM I ZAMOLIM GA DA ZLO OTJERA OD MENE.

Izgleda da Ga danas neću morati moliti da otjera zlo jer je , od kada sam uzeo onu knjižicu o Svetoj Dymphni a pogotovo kada sam samo na desetak sekundi uzeo BIBLIJU i počeo pisati ovaj članak, ZLO JEDNOSTAVNO NESTALO. Osjećam da mi je nestala nervoza.

Ono što je zajedničko, i što sam osjetio i vidio i gore kod onih obitelji s problemima i kod ove obitelji kod koje sam jučer saznao da ima strašne probleme u emocionalnim odnosima unutar obitelji, je to DA U TIM OBITELJIMA NEMA GOSPODINA. ILI GA IMA JAKO, JAKO MALO. STRAŠNO. SKORO DA SE JEŽIM.

I počeo sam jučer toj osobi, prije nego su nas prekinuli, govoriti o tome da NEMA RAZLOGA DA PIJE TABLETE ZA TE SVOJE PROBLEME. Ne mislim tu da joj tablete uopće ne trebaju, možda će joj i trebati ali ne i kao prvo rješenje. Ima ljudi koji su stvarno psihički bolesni i koji se trebaju medicinski liječiti. No, najčešće im tablete ne trebaju odnosno s vremenom bi ih trebali prestati uzimati. Jer će Gospodin iscijeliti one dijelove duše i duha koji su ''načeti'' raznim djelovanjem zla. Većinom su ta liječenja težih bolesnika zapravo protkana medicinskim liječenjem i rastom u vjeri.  ZLO  IMA  RAZNE  NAČINE  UNIŠTAVANJA  LJUDI  PA  SU  I  PRISTUPI  LIJEČENJU  TAKVIH  LJUDI  KOJI SU  U  PSIHIČKIM  PROBLEMIMA  RAZLIČITI. Koristi zlo i uroke, vračanja i slična oruđa. A najčešće se psihički problemi događaju zbog nekih trauma u životu pa se treba riješiti prvo tih trauma a  TU  UPRAVO  GOSPODIN  NAJVIŠE  POMAŽE.  UZIMA  TO  NA  SEBE. No, nisam joj stigao dalje objasniti. Nadam se i trudit ću se da dobijem još jednu priliku. A što ću joj reći?

Pa jednostavno. NEKA PUSTI GOSPODINA U SVOJ ŽIVOT. Znam, lako je to reći meni sa strane. No kako nju uvjeriti u to?

Kao prvo, ta osoba poznaje Gospodina. To je sam priznala. Ali je do sada bio daleko od nje.

Kao drugo, netko tko je u svojem životu i emocionalnim odnosima došao tako nisko da treba tablete za očuvanje svoje psihičke stabilnosti PRAVA JE OSOBA ZA TRAŽENJE I DOBIVANJE BOŽJE MILOSTI. SAMO TREBA PRIZNATI DA JE SLAB I DA TREBA GOSPODINOVU POMOĆ. Ja sam živi svjedok da je Gospodin uvijek s takvima.

Kao treće, reći ću toj osobi da je njezin osnovni problem što te nesređene i nesretne emocionalne odnose iz svoje okoline, koji ju muče, nikome ne predaje nego ih čuva i nosi u sebi. Mora ih predati Gospodinu. Kroz molitvu, kroz ispovijed ili razgovor sa svećenikom, kroz češće prisustvovanje misama.

I četvrto, pitat ću ju da li vjeruje da nakon ovog našeg zemaljskog života slijedi VJEČNI ŽIVOT. SVAKOME KAKO JE ZASLUŽIO SVOJIM ŽIVOTOM NA ZEMLJI. I da zbog toga nema tih problema ovdje na zemlji koji bi bili toliko važni ili toliko strašni da ih mi ne bi mogli gledati kao prolazne o odnosu na ŽIVOT VJEČNI. I da ih kao takve, prolazne i relativno kratkotrajne, moramo i gledati i prema njima se odnositi. Ne kao nešto što će biti vječno nego nešto što će u odnosu na vječnost brzo prestati. A što je najbitnije, za to imamo i neprocjenjivu pomoć OD SAMOGA BOGA. Samo Ga trebamo moliti za pomoć, i On će ju poslati. Možda ne onako kako mi molimo i kako mi mislimo da bi trebalo, nego onako kako On misli da je najbolje za nas. Kroz neku osobu, stvar, događaj, vijest i sl. Jer ako vjeruješ u život vječni onda  SE  NE  BOJIŠ  SMRTI. Pa kakav bi onda to problem trebao biti da je jači od straha od smrti. Gospodin je pobijedio smrt i tko u Njega vjeruje ne boji se smrti a niti nikakvog problema ovdje na zemlji.

SVE ĆU TO REĆI TOJ OSOBI. A I DUH SVETI DAT ĆE MI JOŠ KOJU PAMETNU RIJEČ. I reći ću joj da joj više ne trebaju tablete. Neka ih baci i neka se okrene Gospodinu. A ŠTO MOŽE IZGUBITI, I TAKO SE VEĆ SA TIM TABLETAMA DROGIRA I POSTAJE OVISNICA.

I sada će neki od vas reći da i obitelji koje imaju kod sebe Gospodina imaju isto puno problema. Da, imaju ih ali kakvih. Sve problemi koje rješavaju s ljubavlju, s razgovorom ponekad i sa suzama ali nikada s tabletama, sa alkoholom, sa drogom, sa izgubljenošću i sl. Jedno su problemi koji dolaze nama ljudima u životu zato jer smo ljudi, grješni i prolazni na ovoj zemlji, i zato da se učvršćujemo u vjeri radi odlaska u vječni život kod Gospodina. A drugo su problemi nesređenih obiteljskih i društvenih odnosa zato jer nemamo Gospodina kraj sebe.

I rekla mi je jedna osoba da PRVO TREBA BITI ČOVJEK. A NE SANJATI O TOME DA ĆE BOG SVE SAM PO SEBI RIJEŠITI. Htjela je reći da mi moramo ''Boga živjeti'', a ne o njemu pričati i ''busati se u prsa'' koliko Ga volimo. UPRAVO TAKO. I BITI LJUDI.

Probajte sve to sami provjeriti gledajući svoj život i živote drugih oko sebe. ALI BUDITE ISKRENI U TOJ ANALIZI. POGLEDAJTE SE DUBOKO U SEBE.

A i što ti silni nesretni i nezadovoljni mogu izgubiti ako se obrate Gospodinu? Ništa. PA ZATO VRIJEDI PROBATI PA MAKAR SMO SADA SLABI U VJERI.

A JA VAM TVRDIM I SVJEDOČIM SVOJIM ŽIVOTOM I OBRAĆENJEM DA JE S GOSPODINOM TAKO LAKO I LIJEPO ŽIVJETI! PROBAJTE!  PREDAJTE  MU  SVAKODNEVNO  SVOJE  BRIGE  I  PROBLEME.  ON  ĆE  IH  OD  VAS  UZIMATI.  ZATO  JE  I  DOŠAO  I  UMRO  NA  KRIŽU.  ZA  NAS  GRJEŠNIKE,  NAŠE  PROBLEME  I  GRIJEHE.

BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE!