Početna Sadržaj Moj dnevnik DAJ MI GOSPODINE DA BUDEM PONIZAN!
DAJ MI GOSPODINE DA BUDEM PONIZAN! PDF Ispis

 

Srijeda, 16.02.2011.g.


Nisam već tri dana napisao neki članak a toliko lijepih stvari mi se dogodilo o kojima sam imao potrebu pisati.

Obraćenje i početak liječenja jednog mojeg prijatelja od zlog duha jednog poroka. Obraćenje i liječenje koje će spasiti i njega i njegovu obitelj. A zlo je bilo jako blizu da mu definitivno uzme dušu. No, obratio se, naprije nesvjesno, Gospodinu za pomoć, I GOSPODIN JE DOŠAO. POSLAO JE TU SVOJU POMOĆ U RAZNIM VIDOVIMA. No, neću o tome pisati jer to nije moje svjedočanstvo nego od tog mojeg prijatelja i baš sam mu neki dan rekao da jedva čekam da kroz neki mjesec, dva, uspješno završi tu svoju borbu kako bi to mogao podijeliti sa svima onim kojima bi to moglo trebati. A KOLIKO SU MI SAMO SREĆE PRIUŠTILI ON I NJEGOVA ŽENA KADA SMO ZAJEDNO O SVEMU TOME RAZGOVARALI I KADA SAM VIDIO KOLIKO IM JE STALO JEDNOME DO DRUGOGA. O, KAKO JE BOG VELIK! ONI NISU TO TAKO MOGLI VIDJETI JER IH ČEKA JOŠ TEŠKA BORBA. ALI JA, JA SAM BIO TAKO SRETAN ( i sad mi idu suze) JER SAM VIDIO GOSPODINA NA DJELU! BOGU HVALA.

Doživio sam i prekrasne stvari kada sam toga svojeg prijatelja vodio svojemu bratu, koji je takvu jednu borbu vodio, i uspješno pobijedio, prije 5-6 godina, da mu moj brat dadne svojim svjedočenjem dodatnu snagu. KAKO JE BILO PREKRASNO VIDJETI MOJEG BRATA, KADA JE RIJEČIMA KOJE MU JE SAM DUH SVETI DAVAO, OBJAŠNJAVAO I HRABRIO TOG MOJEG PRIJATELJA DA POČNE I USPIJE U BORBI PROTIV TOG SVOJEG POROKA. MOJ BRAT MI JE IZGLEDAO KAO NEKI DOKTOR A ZAVRŠIO JE SAMO OSNOVNU ŠKOLU. ALI JE ZATO ZAVRŠIO ŽIVOTNI FAKULTET USPJEŠNE BORBE PROTIV STRAŠNOG POROKA I ZLA. BOGU HVALA!

Doživio sam i prekrasne stvari kada sam jučer, nakon sprovoda jedne drage osobe, bio na misi zadušnici za tu osobu, poslije njezinog sprovoda. Misa se nije održala u našoj crkvi nego u kapeli Caritasovog doma. Zato jer je na sprovodu bio prisutan svećenik koji u Caritasovom domu svaki dan u 16.00 sati slavi svetu misu pa je odmah organizirao da se slavi zajedno. Misa i za pokojnicu i za štićenike Caritasovog doma. Kada sam ušao u kapelu, nazvanu po našem Blaženom Alojziju Stepincu, već je tamo sjedilo dosta starica i staraca. Čekali su početak mise. Bilo ih je 5-6 u kolicima, nekoliko sa štakama, jedna starica je taman ulazila sa ručnom hodaljkom. Neki pogrbljeni a neki jednostavno stari. I odmah su nudili slobodna mjesta da sjednemo.

Nekad bi mi u cijeloj toj situaciji bilo malo nelagodno. Bilo bi mi žao tih ljudi. Mislio bih da im je teško, uskoro će umrijeti, sada se muče i nije mi lako. To je bilo onda kada nisam tako poznavao Gospodina. Jučer, osjećao sam se radostan. Jer u tom cijelom prostoru nisam osjećao nikakvu izgubljenost, nikakav jad, s obzirom da su tu sve bili stari i bolesni ljudi. NE. Više sam to sjećao na licima i pojavama nas koji smo došli na misu zadušnicu. Osjećao sam neki ispunjenost gledajući sva te drage ljude na kraju svojih života. NISU BILI IZGUBLJENI, NISU SE BOJALI. SADA ZNAM I ZAŠTO. JER SU TRAŽILI A VJEROJATNO I NAŠLI MIR U GOSPODINU. Da li su ga našli prije ili sada, ne znam. No, GOSPODINOV MIR JE BIO U NJIMA I OKO NJIH.

I odlučio sam da ću češće otići kod njih na tu misu, da osjetim taj mir. Da ga podijelim sa njima. Da se moje oči NASITE BOŽJE SLAVE, GLEDAJUĆI TE DRAGE LJUDE. I da se sjetim svih onih starih i nemoćnih kojima bi možda dobro došla moja prisutnost, neki razgovor ili mali znak pažnje. A KOLIKO JE SAMO TAKVIH LJUDI OKO NAS. I U OBITELJI, I U SUSJEDSTVU I DRUGDJE OKO NAS. POGLEDAJMO OKO SEBE, PREPOZNAJMO IH. I POSJETIMO IH, ČIM PRIJE, ŠTO ČEŠĆE.

Ne samo radi njih. NE. NEGO RADI SEBE. DA OSJETIMO BOŽJU PRISUTNOST. JER S ''MALENIMA'', KAKVI SU TI ''STARČEKI'', UVIJEK JE GOSPODIN. PA AKO GA MLAKO OSJEĆAMO ILI GA TRAŽIMO, IDIMO K ONIM KOJI GA IMAJU, U KOJIMA I KRAJ KOJIH ON STANUJE. U SVIMA NJIMA PREPOZNAT ĆETE SEBE. DAT ĆE VAM GOSPODIN DA TO SHVATITE. JER ĆETE ONDA SHVATITI DA MOŽDA VAŠI PROBLEMI I NISU TAKO VELIKI. POGLED NA NJIH ''DIGNUT'' ĆE VAM GLAVU. BOGU HVALA.

I još puno lijepi stvari i događaja. No, kada sam razmišljao da o njima pišem, nekako ''nije išlo''. Znao sam da bi tu negdje došao do toga da prelazim granicu iz poniznosti u oholost. KAKO JE TANKA GRANICA IZMEĐU PONIZNOSTI I SKROMNOSTI S JEDNE STRANE I OHOLOSTI I LICEMJERJA S DRUGE STRANE. OHOLI SE ČOVJEK NE OBRAĆA BOGU, ON UVIJEK MISLI DA SVE MOŽE SAM, DA JE NAJPAMETNIJI, DA SVE ZNA.

Tako i ja ponekad shvatim da, ako ću iznositi svoje neke stavove o ljudima i događajima a bez da sam osjetio da je to po Gospodinu, JER TO JAKO DOBRO SVATKO OD NAS OSJETI U SEBI, onda to moje oholo mišljenje postaje suđenje. A tko sam ja da sudim?

JA ŽELIM BITI PONIZAN I ČINITI ONO ŠTO JE GOSPODINU DRAGO, ZA ŠTO ME ON SVOJIM SVETIM DUHOM NADAHNJUJE. ALI, TO MORA PROIZLAZITI OD GOSPODINA, DA MI DADNE DA TO U MOJOJ PONIZNOSTI ČUJEM. A NE DA U SVOJOJ OHOLOSTI STAVLJAM SEBE I SVOJE MIŠLJENJE U PRVI PLAN.

I zato sam prekjučer otišao u Mariju Bistricu da sve to iznesem svojoj dragoj Gospi i božjem pastiru, svećeniku, putem ispovijedi. I ja već neko duže vrijeme ne doživljavam ispovijed kao čisto nabrajanje moji grijeha. Ne, ja svećeniku, PRODUŽENOJ BOŽJOJ RUCI, osim svojih grijeha, iznesem i sve svoje dileme i strahove iz mojeg svakidašnjeg života. I problemi u odnosu sa suprugom, i s poslom, i s okolinom itd. I uvijek dobijem odgovore. Nekad jasne a nekad o njima moram dosta misliti.

I DAO MI JE GOSPODIN MISLITI NAKON TOGA. PORUKE I ODGOVORI I IZRAŽENI STAVOVI GOSPODINOVI PREKO SVEĆENIKA NISU BAŠ BILI ONI KOJE SAM JA PRIJE TOGA IMAO. A ZNAM DA MI GOSPODIN GOVORI PREKO SVEĆENIKA, I KAKO GOD MI NEKE RIJEČI ILI STAVOVI NE PAŠU, OD GOSPODINA SU I MORAMO DOBRO O NJIMA RAZMISLITI.

NIJE SVEĆENIKOVA RIJEČ I MIŠLJENJE CRKVENA DOGMA, NEŠTO ČEGA SE MORAM BEZ POGOVORA DRŽATI TAKO KAKO JE REČENO. NE. GOSPODIN MI JE DAO PORUKU A JA MORAM NJEZINO ZNAČENJE, ZA SVOJ ŽIVOT I PROBLEME KOJE IMAM, PREPOZNATI I ONDA TAKO POSTUPITI. TAKO JOŠ I DANAS RAZMIŠLJAM ŠTO MI JE GOSPODIN HTIO REĆI PREKO SVEĆENIKA NA ISPOVIJEDI.


ZATO TI HVALA GOSPODINE ŠTO MI DAJEŠ DA SPOZNAM KAKO SAM MALI I NIŠTAVAN. DAJ MI GOSPODINE DA BUDEM PONIZAN! NE DAJ DA SE U MENI NASTANI OHOLOST I LICEMJERJE I HVALISANJE! DAJ MI SNAGE DA BUDEM MALEN I DA SLUŽIM DRUGIMA. DAJ DA I MENI MOJA PONIZNOST BUDE MOJA ISTINA!


ISUSE, UZDAM SE U TEBE!


BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE U VIJEKE.