Početna Sadržaj Moj dnevnik STIGAO SAM NA ''DUHOVNI PROPLANAK''
STIGAO SAM NA ''DUHOVNI PROPLANAK'' PDF Ispis

 

Nedjelja, 20.02.2011.g.


Već neko vrijeme imam, kao i mnogi od nas, i ja svoje ''borbe'' sa zlom. I unutarnje i vanjske. To su oni trenuci, kada se osjećate nemoćno, kada u trbuhu ''imate kamen'' i kada bi najradije pobjegli od svih, negdje gdje svega toga nema. A ja bih htio onda biti samo sa svojim Gospodinom. I taman kada mislite da ste postigli određenu razinu mira i zadovoljstva, MIRA U GOSPODINU, zlo se pojavljuje na razne način da vam pokaže da je ono UVIJEK TU NEGDJE. Samo se ponekad, kada gubi bitke, malo povuče, da nas snimi i izabere novu taktiku borbe, te se ponovno vrati da još jače udari.

Moje obraćenje i duhovni rast, koji traje nešto više od dvije godine, CIJELO VRIJEME IDE PUTEM GDJE ZLO POSIPAVA SVOJE TRNJE. Prije ga i nisam toliko mogao prepoznati, ali sad ga osjetim i prepoznam.

Kada se čovjek mijenja, A OBRAĆENJE PREDSTAVLJA NJEGOVU TEMELJITU PROMJENU, teško je shvaćen od ljudi i sredine u kojoj se kreće. U krugu obitelji, uže i šire, u krugu prijatelja i poznanika. U mojem slučaju radi se o TEMELJITOM OBRAĆENJU čovjeka od 48 godina koji svojim dosadašnjim životom i ponašanjem postao dio sredine koja ga je takvoga, kakav je do tada bio, i prihvaćala. Stvorio je i obitelj kojoj takav nije bio drag ali se već naučila na njega. I, s obzirom da se tako ponaša i živi puno ljudi u našem društvu, njegovo ponašanje i život bio je društveno tolerirajući i prihvačajući. I ZLU JE TAKO ODGOVARALO. DUŠA JE BILA POD KONTROLOM SAMO JU JE TREBALO DO KRAJA UNIŠTITI I OKRENUTI OD BOGA.


TADA, U JEDNOM TRENUTKU TAKVOG ČOVJEČJEG ŽIVOTA, DOLAZI GOSPODIN I DAJE ČOVJEKU RUKU. PREKO NEKE KUŠNJE. ZATVOR, BOLEST, OBITELJSKA ILI POSLOVNA TRAGEDIJA I SL. GOSPODIN POKUŠAVA ČOVJEKA ''PRODRMATI'' DA STANE, DA SE OKRENE OD PUTA U PROPAST I DA SPASI SVOJ OVOZEMALJSKI ŽIVOT A ONDA I DUŠU. GOSPODIN TADA PRUŽA ČOVJEKU RUKU.


Tako se dogodilo i meni. I ja sam prepoznao svoj put u propast, JA SAM PREPOZNAO DA BEZ GOSPODINA NEMAM ŽIVOTA, te sam ''stao'', zamolio Gospodina za pomoć, predao mu sve svoje grijehe i On me poveo PUTEM OBRAĆENJA.

A taj put, PUT OBRAĆENJA, nije ''hod po ružama'' nego ''hod po trnju''. ALI VESELA SRCA I UZDIGNUTE GLAVE.

Kada zlo uvidi da više tebe osobno ne može odvratiti od tog puta, NASTOJI TI ZAGORČATI ŽIVOT. TI, POSTOJANI OBRAĆENIK, PREČVRST SI ZA ZLO U TAKVIM TRENUCIMA PA TE ZLO NE NAPADA DIREKTNO. NE ZATO DA TE ONO NE BI MOGLO PONOVNO SLOMITI. NE, NEGO ZATO JER JE GOSPODIN S TOBOM. TU JE ZLO POTPUNO NEMOĆNO.

Ali, zlo zna da sam ja, obiteljski i društveni čovjek, još uvijek slab, sada više na druge nego na sebe. I počinje svoju igru. ''Udara'' po tim odnosima.

U svojem duhovnom rastu ja mnogo razmišljam o Gospodinu, o svjedočenju za njega, o načinima kako da pomognem drugima, MOLITVOM, RAZGOVOROM, SVOJIM NAČINOM ŽIVOTA. Nekada sam išao spavati sa poslom ''u glavi'' i s poslom ''u glavi'' sam se i dizao. Danas se dižem sa Gospodinom, cijeli dan mi je Gospodin ''u glavi'' i svjedočenje za Njega i idem spavati s Gospodinom. Čak vrlo često molim i u snu.

I kad bi to glumio ili kao nešto izmišljao i forsirao, onda bi vjerojatno to jedanput stalo ili bi se počeo osjećati prazno, sve bi mi to postalo dosadno. Ali ne, sve me to još više privlači.

I tako sam počeo odudarati od sredine gdje živim. I obiteljske i društvene. I dok, što se tiče društven sredine to me toliko i ne smeta jer neke prijatelje izgubiš ali druge, SESTRE I BRAĆU U VJERI, stekneš. No, s obitelji je drugačije.

Ona je tu oko tebe i čeka ''DA SE JA PROBUDIM IZ SVOJEG SNA'' i počnem živjeti onako kako ovaj naš svijet funkcionira.

Iz početka sam očekivao da će obitelji biti drago moje obraćenje i da će ga jedva dočekati. No, to naglo i žestoko moje obraćenje oni nisu mogli pratiti. A ja nisam na njih toliko obraćao pažnju, JA SAM TRAŽIO GOSPODINA. HTIO SAM NADOKNADITI SVE ONO ŠTO SAM U DOSADAŠNJEM ŽIVOTU PROPUSTIO. I MISLIO SAM DA SAM, JER ŽELIM SAMO GOSPODINA, NA POTPUNO PRAVOM PUTU. I je tako, djelomično. Gospodin mi mora biti prvi i najvažniji. I On je sa mnom zadovoljan, čak mi je to i rekao rečenicom: ''TI SI MENI KORISTAN.''

NO, ZABORAVIO SAM U JEDNOM TRENUTKU DA SMO ON I JA IMALI RAZGOVOR GDJE SAM GA JA PITAO: ''GDJE I KAKO HOĆEŠ GOSPODINE DA SVJEDOČIM ZA TEBE?'' A ON MI JE ODGOVORIO DA TU, GDJE SAM I DO SADA ŽIVIO I RADIO. I MENI JE TO BILO DRAGO.

Ali, žudeći za Gospodinom zaboravio sam na to. JER TAKO JE LIJEPO ŽIVJETI SAMO ZA NJEGA I SAMO U NJEMU. ČITATI NJEGOVU RIJEČ, ČITATI SVJEDOČENJA DRUGIH, SVJEDOČITI SVOJIM PONAŠANJEM I POMAGANJEM DRUGIMA, PRENAŠATI DRUGIMA SVE LIJEPO ŠTO MI SE DOGAĐA U GOSPODINU.

Samo, Gospodin nije mene pozvao za svećenika ili redovnika. Ne. Namijenio mi je put svjedočenja tu gdje živim.

I sada sam tu gdje jesam. Nekoliko puta sam ''udario u zid''. Pa sam se počeo pitati što se događa. Pa sam sve to iznio i jednom svećeniku u ispovjedi, i jednoj sestri u vjeri, i jednom drugom svećeniku. I puno sam razmišljao o svemu. Svi su mi oni, a to sam i sam nevoljko zaključio, sugerirali da trebam malo stati, da se trebam malo okrenuti oko sebe, da trebam pogledati i potreba dragih ljudi oko sebe. Dragi jedan svećenik rekao mi je: ''NI JEDNA NEUMJERENOST NIJE DOBRA PA NI ONA U VJERI.'' Znam, on je tu mislio na onaj ekstremistički pristup koji u vjeri ne čini dobro nego, vrlo često, zlo.

I ZNAM DA JE HTIO REĆI DA JE NA NAMA DA ČINIMO SAMO ONO ŠTO MI MOŽEMO A NE DA SVOJIM ŽIVOTOM U VJERI ČINIMO ŠTETU. TO SIGURNO NIJE GOSPODINOVA VOLJA. ON ŽELI SAMO DOBRO.


Pa sam tako shvatio da sam u svojem rastu u vjeri do sada samo išao prema naprijed, PREMA GORE. To je izgledalo kao da se penjem s obitelji i prijateljima na neku visoku planinu, KRALJEVSTVO BOŽJE. Iz početka mi je izgledala strašno visoka i nedostupna. Ali krenuo sam s puno snage i elana pa sam brzo napredovao. I ostavio moje pratitelje daleko iza sebe. Ali, ostao sam sam, mogao bi izgubiti snagu, možda se izgubiti, promašiti put. Pa sam stigao na jedna ravni dio. I tada shvatim da tu trebam stati, da malo odmorim, pričekam druge, razmislim kako je bilo i kako dalje, čujem i posavjetujem se i s drugima. I onda ponovno punim tempom naprijed. I svi će me pratiti i bit će im jasno kako ja mislim dalje. Pa ćemo se oko svega usuglasiti. Jer i oni žele doći na tu planinu.


TAKO SAM SADA I JA STIGAO NA SVOJ ''DUHOVNI PROPLANAK''. MORAM MALO ''RAZAPETI ŠATOR'', PRIČEKATI SVOJU OBITELJ I PRIJATELJE KOJI ME IZDALEKA PRATE, PORAZGOVARATI S NJIMA O DOSADAŠNJEM TIJEKU NAŠEG ZAJEDNIČKOG PUTA U GOSPODINU, RAZMIJENITI MIŠLJENJA TE NEKAKO USKLADITI DALJNJI NAŠ HOD NA PLANINU, KA SPASU NAŠIH DUŠA ZA ŽIVOT U VJEČNOM KRALJEVSTVU BOŽJEM.


SRCE ME VUČE JOŠ PREMA NAPRIJED ALI SVI DRUGI ZNAKOVI MI GOVORE DA MORAM MALO STATI. DA NE NAPRAVIM NEKU ŠTETU.


O GOSPODINE, MOJE SRCE ŽUDI ZA TOBOM! ALI, NE DAJ GOSPODINE DA TA MOJA ŽUDNJA ČINI ŠTETU DRUGIMA OKO MENE A TIME I MENI. DAJ MI DA TO PRAVILNO SPOZNAM I DA ČINIM ONAKO KAKO JE TVOJA VOLJA.


NE DAJ DA IKAD ZABORAVIM DA MORAM LJUBITI BLIŽNJEGA SVOGA KAO SAMOGA SEBE, DA MORAM LJUBITI DRUGE OKO SEBE KAKO SI TI LJUBIO I KAKO TI JOŠ UVIJEK NAS LJUBIŠ!


DAJ MI GOSPODINE DA BUDEM PONIZAN A NE OHOL I SEBIČAN I EGOISTIČAN!


HVALA TI GOSPODINE NA ZNAKOVIMA, HVALA TI GOSPODINE NA MISLIMA.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE!