Početna Sadržaj Moj dnevnik TREBA CIJENITI I VOLJETI SEBE
TREBA CIJENITI I VOLJETI SEBE PDF Ispis

Ponedjeljak, 07.03.2011.g.

 

I svaki put, kada mi se to dogodi, ostanem uvijek iznenađen. UVIJEK ME POTRESE I IZNENADI KADA U RAZGOVORU S DRUGIM LJUDIMA O NJIHOVIM PROBLEMIMA UVIDIM KOLIKO SE MALO VOLE. KOLIKO MALO VOLE SEBE. A NAKON TOGA I DRUGE OKO SEBE.

I ČESTO SE JA PREPOZNAM U TIM LJUDIMA, TAKAV SAM JA BIO PRIJE NEGO SAM SVOJ ŽIVOT, SVOJE BRIGE I STRAHOVE, PREDAO GOSPODINU.

I postaje mi jasna važnost zapovijedi ljubavi koju nam je Gospodin dao: ''LJUBI BLIŽNJEGA SVOGA KAO SAMOG SEBE!''

Gospodin je prvo tražio od nas da LJUBIMO SAMI SEBE PA ONDA ISTO TAKO I BLIŽNJEGA SVOGA. I mnogi od nas niti ne shvaćaju što bi to trebalo značiti. Nisam ni ja do nedavno. Uvijek sam razmišljao kako da ljubim druge oko sebe, ženu, djecu, roditelje, prijatelje, itd. A nikada nisam razmišljao da to neću moći ako ne ljubim sam sebe.

Pa što znači i kako DA LJUBIMO SAMI SEBE? ZAŠTO MI SAMI SEBI NISMO VAŽNI?

Razgovaram danas s jednim prijateljem. Sutra bi trebao početi liječenje od ovisnosti od alkohola. Pa razgovaramo o tome da li bi to trebao činiti u bolnici ili od kuće. Ja sam mu rekao da mislim da bi to trebao liječiti u bolnici jer da nema snage da to čini od kuće. Jer da ima, već bi prestao piti. A on kaže da zadnja dva dana ne pije i da vjeruje da bi to tako mogao izdržati i dalje. I da to sada samo meni priznaje, da nije pio već dva dana. A ja ga pitam da zašto to, da ne pije već dva dana, nije rekao supruzi. A on kaže da zato jer mu ona ne bi vjerovala. A ja mu onda kažem da to uopće sada nije važno, da li će mu ona vjerovati ili ne. On joj to mora rećI RADI SEBE. On zna da ne pije ništa dva dana. ON TO ZNA. TO JE BITNO. A ne što će ona reći. Ona će reći što će reći. To je njezino. Ali ona će o tome razmišljati što joj je on rekao i pratit će ga. Dalje je to njezin problem.

Ali on mora prestati piti radi sebe. Ne radi nje i njezinog mišljenja. Ili mišljenja djeteta, roditelja, prijatelja. NE. ISKLJUČIVO RADI SEBE. Jer svi mi oko njega ćemo i dalje nastaviti živjeti ako on i ne prestane piti. Mi ćemo nastaviti dalje a on će ostati u blatu. MI NJEGA VOLIMO ALI AKO ON NE VOLI SEBE, MI TU NE MOŽEMO NIŠTA. Zato on prvo mora VOLJETI SEBE. Jer time što je ovisnik o alkoholu UNIŠTAVA SAM SEBE. SEBE NE VOLI. KAKO ĆE ONDA VOLJETI DRUGE A NE VOLI SAM SEBE. NITKO MU NEĆE VJEROVATI. A KAKO ĆE GA I DRUGI VOLJETI KAD ON SAM SEBE NE VOLI I SAM SEBE UNIŠTAVA. ONI KOJI SU GA I VOLJELI POČET ĆE GA SAŽALIJEVATI PA ĆE MU BITI JOŠ GORE.

ZATO PRVO MORA VOLJETI I ZAVOLJETI SAM SEBE. MOŽDA TO I SEBIČNO ZVUČI. I BILO BI DA ONDA, PO GOSPODINOVOM OBEĆANJU, NE DOLAZI I LJUBAV PREMA DRUGOME, PREMA BLIŽNJEMU SVOME. JER KADA VOLIMO SAMI SEBE, SPOSOBNI SMO ZA LJUBAV I MOŽEMO VOLJETI. PRIJE TOGA, NAŠA LJUBAV PREMA DRUGIMA BIT ĆE PRAZNA, SAMO PRAZNE RIJEČI.

Kada će ljudi oko nas vidjeti da mi volimo sami sebe, da se cijenimo i po svojem ponašanju i razgovoru i odnosima prema sebi i drugima, TADA ĆE VJEROVATI DA IM MOŽEMO DATI SVOJU LJUBAV, BIT ĆE IM POTREBNA I TRAŽIT ĆE JU. A MI ĆEMO IH LJUBITI KAO SAMI SEBE.

 

I razgovaram jučer s jednom prijateljicom. I ista priča samo drugačija tehnika, drugačija životna situacija. Nakon nekoliko godina kada je bilo dobro i u poslu a djelomično i u osobnom životu, došlo je vrijeme kada je posao stao a narušeni obiteljski odnosi otkrivaju svoje rane. I ona je uspjela naći posao u nekoj firmi gdje se radi na normu, što nikada nije u životu radila. I usput pokušava još nešto zaraditi na starom poslu i na ovom novom poslu. A muž ima svoje planove, dugoročnije, s određenim ulaganjima. I u nekim osnovnim stvarima jednostavno se ne mogu naći. Dobro, naći će se nekako, treba malo vremena. Ali, svaka strana baš misli da je ono njegovo najbitnije. Oboje su i u strahovima i u brigama.

I pitam ju da čega se ona sada boji. Pa kaže da ono što ona sada zaradi nije dovoljno za njihove mjesečne troškove, muž sada nigdje ne radi a ušteđevina bi trebala biti za investicije koje planiraju. I BOJI SE DA ĆE IM ISKOPČATI STRUJU, DA ĆE DJECA TO VIDJETI. I ČESTO ZA STVARI KOJE SU ZAJEDNIČKE, OBITELJSKA BRIGA, UPOTREBLJAVA RIJEČ ''JA'' A NE ''MI''.

A ja joj kažem da joj se divim. Otići samo tako raditi u neki drugi posao, ''na normu'', što nikad u životu nije radila. To je velika stvar i za to treba snage. Ali ona to tako ne gleda, ona misli da PREMALO ZARAĐUJE JER TO NIJE DOVOLJNO NJIMA ZA ŽIVOT. I ZA ODREĐENI ŽIVOTNI STATUS KOJI SADA IMAJU. A MUŽ ''ŽIVI'' KRAJ NJE. Pa ju pitam, a znam da je vrijedan čovjek, da što ona misli da je njemu to svejedno. Ona kaže da zna da je on vrijedan ali sada nigdje ne radi. A ja joj kažem da i njezin muž, sjedio je s nama za stolom, isto tako razmišlja o tome svemu kao i ona. Samo izgleda da premalo o tome razgovaraju, svatko drži neku svoju stranu. ONA NEMA VJERE DA ĆE I MUŽ POKRENUTI SVOJ DIO POSLA, DA ĆE ONA ODRADITI SVOJ DIO POSLA I DA ĆE SVE BITI U REDU.

Ona je jednostavno sebi natovarila na svoja pleća previše strahova i obveza. I ide redovno u crkvu, svaku nedjelju s svojom djecom. Muž ne ide. Ide i na duhovne obnove, čita katoličku literaturu i moli se. Ali, VJERA JOJ NIJE JAKA.

Ja joj kažem, da, koliko ja vidim sa strane, ONA SEBE NE VOLI I NE CIJENI. ONA ČINI SVE I VIŠE OD TOGA DA OVU ŽIVOTNU I OBITELJSKU SITUACIJU RAZRJEŠE NA NAJBOLJI NAČIN. I ZATO SE MORA CIJENITI. DA BOG, U KOJEGA VJERUJE, ALI PREMALO, TRAŽI OD NJE DA SAMO UČINI ONO ŠTO MOŽE. I NIŠTA VIŠE. DALJE ĆE NJEZIN MUŽ I NA KRAJU BOG. ON JU NIKADA, ALI BAŠ NIKADA, NEĆE OSTAVITI NA CJEDILU.

Ali, kako ne cijeni i ne voli sebe, ona si je natovarila na sebe previše obveza i briga I POČINJU PROBLEMI. POČELA JE ''PUCATI PO ŠAVOVIMA''. VRŠI PRITISAK I NA MUŽA, ON ODGOVARA S AGRESIVNOŠĆU ILI ODBOJNOŠĆU, DJECA SVE TO VIDE PA NE MOGU SHVATITI NI NJU NI TATU. TAKVA ČINI VIŠE ŠTETE NEGO KORISTI, SAMO TO NE VIDI.

Preslaba joj vjera. I u muža i u Boga. GDJE JE PRESLABA VJERA DOLAZI STRAH. TU ZLO CARUJE JER STRAH NJEGOVO NAJJAČE ORUŽJE ZA KONTROLU NAD LJUDIMA. Strah od budućnosti, od neimaštine i siromaštva je jedan od najjačih strahova.

Ona to može sve bez problema kontrolirati kada bi više cijenila a time i voljela sebe. Ta ljubav bi ju dovela do toga da vidi da je učinila i da čini u ovoj situaciji sve ono što ona može. I da je zadovoljna s time. A ostalo prepustiti mužu i Gospodinu u kojega vjeruje. Oni će učinit dalje što će biti potrebno. Tako će postati jasna i sebi i djeci i mužu i Gospodinu. I ostat će joj vremena i za sebe i za djecu i za muža  A  POGOTOVO  ZA  GOSPODINA. Prihvatiti život kako dolazi, ne preskakati stepenice. Kako bi kazali nogometaši ''STATI NA LOPTU''.

 

A vjerojatno joj je netko možda u djetinjstvu, a djelomično i muž, jer mi to muževi znamo činiti svojim ženama, USADIO MISLI DA JE MANJE VRIJEDNA, DA SE PREMALO TRUDI, DA NJEZIN TRUD NEMA TOLIKU VRIJEDNOST. TIME SE PRESTALA VOLJETI, TIME JE PRESTALA BITI SAMA SEBI VAŽNOM. DOŠLA JE U STANJE DA JOJ JE UVIJEK NAJVAŽNIJE ŠTO ĆE DRUGI REĆI O SVEMU ŠTO RADI I KAKO ŽIVI A NE ŠTO O SVEMU TOME MISLI ONA SAMA.


I TEŠKO DA ONDA MOŽE DATI PRAVU LJUBAV LJUDIMA OKO SEBE. PREVIŠE JE RASTRGANA IZ NUTRA. TAKVI LJUDI TEŠKO DA MOGU OKO SEBE DIJELITI LJUBAV JER JU I ONI JAKO TREBAJU. RADI STRAHOVA I BRIGA NE MOGU OSJETITI NI LJUBAV GOSPODINOVU, SEBE NE CIJENE I NE VOLE KAKO BI TREBALI A SAMIM TIM IMAJU PROBLEMA I U PRIMANJU LJUBAVI OD DRUGIH.

 

NE TAKO!


PRVO TREBAMO VOLJETI I CIJENITI SEBE. DA BI MOGLI PRIMITI LJUBAV GOSPODINOVU KOJU NAM ON NEPRESTANO DAJE U SVIM MOLITVAMA, MISAMA I PISANOJ BOŽJOJ RIJEČI.


ONDA TREBAMO VOLJETI DAVATI LJUBAV SVIMA OKO SEBE, I BLIŽNJIMA I ONIM DRUGIMA KOJU DOĐU NA NAŠ ŽIVOTNI PUT.


A UVIJEK I SVUGDJE VOLJETI GOSPODINA. JER ON JE NAŠ PUT, ISTINA I ŽIVOT. I TO NE KROZ PRAZNU RIJEČ I MOLITVU NEGO SVOJIM SVJEDOČENJEM KROZ SVOJE PONAŠANJE PREMA SEBI I DRUGIMA.

 

Tada ćemo biti kao apostoli prije 2000 godina. Svi će znati tko smo i što smo. Mi ćemo biti jasni sami sebi jer ćemo činiti ono što je Gospodinu milo, VRŠIT ĆEMO NJEGOVU VOLJU, ČINIT ĆEMO ONO ŠTO MI SA SVOJIM SNAGAMA I U SVOJIM ŽIVOTIMA MOŽEMO.


GOSPODINE, MOLIM TE DIGNI NAM GLAVE, OTVORI NAM OČI I SRCA KAKO BI MOGLI SPOZNATI SEBE I SEBE VOLJETI. ODAGNAJ GOSPODINE ZLE STRAHOVE I BRIGE OD NAS. POŠALJI NAM DUHA SVETOGA DA NAS JAČA I VODI KAKO BI MIRNI I RADOSNI MOGLI SVUGDJE I SVAGDA VOLJETI TEBE GOSPODINE.

 

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.

 

PS. TO JE PRIČA O MOJEM PRIJATELJU I PRIJATELJICI. NISAM PISAO O NJIHOVIM BRAČNIM DRUGOVIMA. ONI IMAJU SVOJE PRIČE, NEŠTO DRUGAČIJE ŠTO NE ZNAČI DA IM JE LAKŠE. ALI SVE ONI TO DIJELE SA TIM SVOJIM BRAČNIM DRUGOVIMA. I IMAJU ISTE OBVEZE I ODGOVORNOSTI.

NEKA IH SVE ZAJEDNO PRATI DRAGI BOG.