Početna Sadržaj Moj dnevnik ODRICANJA U KORIZMI
ODRICANJA U KORIZMI PDF Ispis

 

Utorak, 15.03.2011.g.

 

Korizmeno vrijeme je meni uvijek bilo vrijeme kada sam si utvrdio neko odricanje. Neko tjelesno odricanje od ispijanja alkohola, od jedenja kruha i sl. Uvijek je to bila prilika da se malo smršavi. I te pokore koje sam si zadavao bilo su više neko moje učestvovanje u općoj klimi da se u korizmi nečega moramo odreći. Pa je to bila i stalna priča u mojem društvu i okolini. ''Ja sam se odrekao ovoga i onoga a čega si se ti''.

Nije to imalo nikakve veze s pravim značajem korizme i odricanja. Da me je netko onda pitao što znači korizma, čemu služe odricanja, što je najvažnije u korizmi, itd., sigurno ne bi znao pravi odgovor. I ta sva moja tjelesna odricanja nisu bila ničemu zavjetovana. Jednostavno sam si zadao neko odricanje i toga se držao. A za to moje odricanje nisam onda trebao čekati korizmu nego sam to mogao učiniti u svakom trenutku.

Onda sam prije nekoliko godina pomalo počeo shvaćati da korizma ima i neki drugi smisao. Duhovni rast i priprema za uskrs. Pa sam si tako prije 7-8 godina zadao pokoru da ću u vrijeme korizme ići svaku nedjelju na misu. Nisam tada išao redovito u crkvu, nego vrlo rijetko, a pomagao sam u župi s dosta novčanih sredstava. No, župnik je primijetio da ne idem na mise. Pa mi je bio jako zahvalan na novčanim darovima ali mi je i rekao da bi mogao i doći na misu. I tako sam si ja zadao obavezu da moram svaku nedjelju za vrijeme korizme na misu. Nekome bi to izgledalo smiješno, no za mene je to tada izgledalo veliko odricanje. I TAJ KORIZMENI ODLAZAK NA NEDJELJNE MISE MI JE ONDA POMOGAO DA SAM TADA NASTAVIO I POSLIJE KORIZME ODLAZITI NA NEDJELJNE MISE. SVE DO DANAS.

A prije 4-5 godina zadao sam si, kao obavezu i pokoru za korizmu, da ću u vrijeme korizme pročitati cijelu BIBLIJU, STARI I NOVI ZAVJET. Pa sam se onda na početku malo zezao a kako se korizmeno vrijeme bližilo kraju to sam morao sve više i više čitati. Tako sam zadnjih nekoliko dana te korizme čitao Bibliju i po 7-8 sati na dan. Uspio sam ju pročitati cijelu do kraja korizmenog vremena ali nisam nešto vrlo zapamtio i osjetio JER SAM BOŽJU RIJEČ SAMO ČITAO A NISAM O NJOJ RAZMIŠLJAO I NISAM JU PAMTIO. TAKO JU NISAM NI MOGAO SVJEDOČITI DRUGIMA. No, koliko to danas vidim, i to je bio dio mojeg duhovnog rasta i priprema za obraćenje.

I tako su mi iz godine u godinu zadane pokore i obveze, koje sam htio izvršiti u korizmeno vrijeme, bile sve više i više povezane s rastom u vjeri i duhovnosti. Tako sam si jedne godine uzeo obvezu da budem prisutan na svakoj pobožnosti Križnog puta u našoj župi a išao sam i na Mariju Bistricu da prisustvujem toj pobožnosti.

Prošle godine, kada sam bio u zatvoru, svaki dan sam molio Križni put a petkom, na dan Kristove muke, , u toku cijele korizme sam si zadao post samo o vodi.

No, sve do prije nekoliko mjeseci, nisam shvatio koja je PRAVA SUŠTINA KORIZME, SUŠTINA ODRICANJA.

 

Kao prvo, shvatio sam da korizmeno vrijeme predstavlja vrijeme pripreme, duhovne i tjelesne, ZA NAJVEĆI NAŠ KRŠĆANSKI BLAGDAN, USKRS. A kada se za nešto pripremaš onda nisi u svemu tome ti najbitniji i neko tvoje odricanje od nečega, NEGO JE BITAN GOSPODIN I ODRICANJE OD NEČEGA MORA BITI POVEZANO S RASTOM U VJERI I DUHOVNOSTI I PRIBLIŽAVANJE GOSPODINU.

 

Tako se odreći nekog tjelesnog zadovoljstva, radi toga jer je Gospodin patio za nas, pa za svoje grijehe, za spas duša u čistilištu, za obraćenje i izliječenje nekih osoba iz tvoje okoline itd., PREDSTAVLJA PRAVI ZNAČAJ KORIZME.

KADA NISMO BITNI SAMO MI I NEKO NAŠE ODRICANJE OD NEKIH NAŠIH SITNIH POROKA, NEGO STAVLJAMO U PRVI PLAN GOSPODINA JER MU PREDAJEMO NAŠE ODRICANJE ZA ODREĐENE DUHOVNE NAKANE. TIME MI RASTEMO U DUHOVNOSTI I VJERI JER ČINIMO NEŠTO ZA DRUGE, PA ČAK I ZA SEBE, PATEĆI I ODRICAJUĆI SE OD NEKIH POTREBA BEZ KOJIH NISMO MOGLI.

 

TAJ OSJEĆAJ ĆE NAS ISPUNJAVATI I POSLIJE KORIZME, JER ČINEĆI NEŠTO ZA DRUGE POSTAJEMO SLIČNI, PA KAKO GOD MALO, GOSPODINU. ON JE SVE ČINIO ZA NAS, PA ČAK I UMRO NA KRIŽU. A TKO NE BI HTIO BITI SLIČAN GOSPODINU.

I NAPUNIT ĆE VAS TO VAŠE ODRICANJE I POKORA ZA DRUGE NEKIM POSEBNIM ZADOVOLJSTVOM U VAMA. TAKO JA OSJEĆAM. KADA SAM SE PRIJE ODREKAO NEČEGA SAMO RADI SEBE, PROLASKOM KORIZME, SAM BRZO ZABORAVIO NA TO.

 

Kao drugo, odricanjem od nekih tjelesnih zadovoljstava, a pogotovo za druge, VODIMO BORBU SA GRJEŠNIM POTREBAMA NAŠEG TIJELA, KOJE JE VRLO ČESTO IZVOR NAŠIH GRIJEHA. Jer, npr. neumjerenost u jelu i piću jedan je od glavnih i najčešćih naših grijeha. A da ne govorim o drugim teškim grijesima s kojima zadovoljavamo potrebe našeg tijela. I kada se odričemo za druge PUNO JE LAKŠE IZDRŽATI TU POKORU JER ONDA SE NE MOŽE SAMO TAKO ODUSTATI JER JE NEKO ''TREĆI'' U IGRI. A I NEKAKO TI JE LJEPŠE KADA ZNAŠ DA ČINIŠ NEŠTAO ZA SEBE I ZA DRUGOGA.

 

ZNAČI, SVAKAKO TREBA SVAKO ODRICANJE U KORIZMI POVEZATI S NEKOM NAKANOM. TAKO I JA ČINIM I JAKO SE DOBRO OSJEĆAM I LAKO IZDRŽAVAM ZADANE SI POKORE.

Kao treće, korizma bez dodatnih aktivnosti na upoznavanju BOŽJE RIJEČI A KROZ TO I RAST U DUHOVNOSTI I VJERI, NIJE KORIZMA KOJU BI TREBAO PROVESTI NEKI KRŠĆANIN. Čitanje BOŽJE RIJEČI, BIBLIJE, češće hodanje na mise, više molitve, hodanje na pobožnost KRIŽNOG PUTA trebaju biti povezane s odricanjima od tjelesnih potreba i aktivnosti. I TO SVE DATI ZA NEKE NAKANE I VELIKE POTREBE NAS VJERNIKA I ČITAVE CRKVE. TO JE ONDA PRAVA POKORA I TO PREDSTAVLJA ONDA ZA SVAKOGA OD NAS PRAVU PRIPREMU ZA USKRS.

TAKO JE ČINIO I GOSPODIN U SVOJEM 40-DNEVNOM BORAVKU U PUSTINJI, POST I MOLITVA. ZA SVE NAS. I BIO JE KUŠAN OD ZLA ALI GA JE BOŽJA RIJEČ UVIJEK OJAČALA, ''PISANO JE…''.

A tu je još, uz sve to, promišljanje o tome što bi još dobroga čovjek mogao učinit drugima. I male stvari u korizmu dobivaju veliki značaj. I za nas sam i za druge oko nas. JER IH ČINIMO U IME GOSPODINA.

Tako ja sada shvaćam korizmu. Dugo mi je trebalo ali sam svjestan da je tako trebalo biti. TAKO SAM JEDINO MOGAO RASTI U VJERI I DUHOVNOSTI I JAČATI SE U SVEMU. DA SE VIŠE NE VRATIM NA STARO. DA SAM PRESKAKAO NEKE STEPENICE U TOME, MOGAO SAM SE UZOHOLITI, POSTATI LICEMJERAN I TAŠT, A TADA BI ME ZLO PONOVNO SAVLADALO. A SADA, SADA VIŠE NE ŽELIM NATRAG NEGO NAPRIJED U NOVE SPOZNAJE KOJE MI GOSPODIN DAJE SPOZNATI O SEBI I DRUGIMA, A SVE DA JEDNOM DOĐEM U NJEGOVO KRALJEVSTVO. I NIJE ME BRIGA ŠTO ĆU MORATI PROĆI. BITNO JE DA ME GOSPODIN VODI.

 

Tako sam si ja za ovu korizmu zadao neka odricanja od hrane. Na početku i na završetku korizmenog razdoblja postit ću nekoliko dana samo o vodi za moje grijehe, za duše u čistilištu i za moju obitelj. Svaki petak postit ću samo o vodi za sve trpeće duše i duše na samrti. A takvih ima dosta oko mene i na ovom svijetu. A to će mi poslužiti i kao dobra borba sa mojim grijehom neumjerenosti u jelu. I S DRUGIM GRIJESIMA KOJI IZLAZE IZ MOJIH USTA I IZ MOJIH MISLI. I svaki dan pročitam KRIŽNI PUT s klanjanjima i klečanjem za duše u čistilištu i moje pokojne. I odem na pobožnost Križnog puta kod nas u crkvi. I molim se devetnice koje se mole pojedinim svecima u korizmeno vrijeme kao sada Svetom Josipu. I to je to. Pripremam tijelo srce i dušu za USKRSNUĆE GOSPODINOVO.

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE. NEKA TI BUDU MILE I DRAGE SVE NAŠE POKORE I ODRICANJA.

 

USLIŠI NAŠE MOLITVE GOSPODINE, KRALJU VJEČNE SLAVE.

 

PS. UBACIT ĆU I MOLITVE ZA UMRLE DUŠE U TRAGEDIJI POTRESA I ZA SPAS OD PATNJIH JAPANSKOG NARODA. DAJTE I VI. DA PROSLAVIMO GOSPODINA. BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE.