Početna Sadržaj Moj dnevnik ''BUDI PONIZAN. BUDI DOSTOJAN''
''BUDI PONIZAN. BUDI DOSTOJAN'' PDF Ispis

 

Petak, 22.04.2011.g.

 

Jučerašnji Veliki četvrtak, prvi dan Velikog trodnevlja, počeo mi je nekako čudno. Nije bilo jutarnje mise. Nisam dan započeo s Gospodinom. Nekako mi je sve bilo čudno, nešto mi je nedostajalo. I jedva sam čekao večernju misu. MISU VEČERE GOSPODNJE. Prvi put, koliko se ja sjećam, sam prisustvovao takvoj misi. A naš župnik Zoran, za sve crkvene blagdane, a pogotovo za Božić i Uskrs, si dadne puno truda da sve bude savršeno kako bi nama vjernicima produbio važnost svih ovih blagdana i učvrstio našu vjeru. I KAKO BI SVIMA DRUGIMA POKAZALI NAŠE VJERNIČKO ZAJEDNIŠTVO.

Tako je bilo i jučer. Od ulaska u crkvu procesije s mnoštvom ministranata, čitanja, propovijed, odnošenje TIJELA KRISTOVA u sporedno svetohranište, uzimanje svih predmeta sa i oko oltara pa do jednog sata klanjanja, uz čitanja i pjesmu našeg župnog zbora, za Isusovu muku i molitve u Getsemanskom vrtu.

U svemu tome, svatko od vjernika, mogao je pronaći nešto što će mu dirnuti srce i dušu. JER GOSPODIN JE BIO PRISUTAN SA NAMA.

A i zlo je pokušalo unijeti malo pomutnje u cijelu tu svečanost, jer se prosuo i ugasio kadionik, pa se zaboravio Misal. Samo malo da napakosti i da pokuša nam odvući misli od tijeka mise. No, i župnik i ministranti i svi mi to smo i tako prihvatili. I nismo tome obraćali puno pažnje. JER SMO SLAVILI SPOMEN NA MISU VEČERI GOSPODNJE, SPOMEN NA PRVU MISU KOJU JE GOSPODIN SLAVIO SA SVOJIM UČENICIMA, I KOJU NAM JE KROZ NJIH, SVOJE APOSTOLE, OSTAVIO DA SLAVIMO SVE DO DANAŠNJIH DANA.

 

GOSPODIN NAM SE U TOJ MISI DAROVAO ONDA I DARUJE NAM SE I DANAS.

 

Tako sam i ja sve to doživljavao. I često sam zatvorio oči, da mi neke druge stvari ne odvlače pažnju. Tako smo došli i do pričesti koju nam je naš župnik odredio DA JU PRIMAMO KAO TIJELO I KRV KRISTOVU. HOSTIJA UMOČENA U VINO I PREDANA NAMA DIREKTNO U USTA, NE U RUKE.

I, po primitku KRVI I TIJELA KRISTOVA, sjeo sam na svoje mjesto, zatvorio sam oči i prepustio se RAZGOVORU S GOSPODINOM. Mnogi svećenici i karizmatici govore o tome da je najbolje vrijeme za RAZGOVOR S GOSPODINOM, ZA UPUĆIVANJE MOLITVI, upravo vrijeme po primitku GOSPODINOVOG TIJELA, SVETE HOSTIJE.

I do sada se nisam baš nešto posebno molio i razgovarao s Gospodinom u to vrijeme. Nije mi dolazilo. Ili sam pjevao pričesnu pjesmu, ili sam zahvaljivao GOSPODINU ŠTO JE ON MOJ I NAŠ GOSPODIN.

 

No, jučer sam malo šutio u sebi. Nisam baš ni čuo pjevanje pričesne pjesme a i pričesne riječi ''TIJELO I KRV KRISTOVA'', koje su izgovarali župnik i kapelan kod pričešćivanja mojih župljana, nisu mi toliko odzvanjale u ušima. I NAJEDANPUT DOĐU MI U MISLI RIJEČI ''BUDI PONIZAN''. Malo sam se zbunio jer se nisam ništa molio Gospodinu da spoznam a niti sam ja o tim riječima razmišljao. I PONOVNO ČUJEM ''BUDI PONIZAN''. I ODMAH SAM ZNAO DA MI TO GOSPODIN PORUČUJE. A NAKON NEKOLIKO TRENUTAKA DOĐU MI NOVE MISLI, NOVA PORUKA ''BUDI DOSTOJAN''.

 

Kada sam malo došao k sebi, počeo sam razmišljati o tim porukama koje mi je dao Gospodin, jer sam jednostavno bio siguran da su od Gospodina. I kada me netko pita da kako znaš da ti to Gospodin govori ja mu jednostavno odgovorima da to osjetiš. KADA PREDAŠ MISLI GOSPODINU, KADA PRIMIŠ NJEGA U SEBE, KADA TI JE OTVORENA DUŠA I SRCE, JEDNOSTAVNO OSJETIŠ I PREPOZNAŠ GOSPODINOVE RIJEČI. DA BI BILO STO DRUGIH RIJEČI, UVIJEK ĆEŠ OSJETITI KOJE SU RIJEČI OD GOSPODINA.

 

I ne brblja Gospodin. Bar ne meni. Dva puta sam od njega dobio poruke i bile su kratke i jezgrovite. A ja sam o njima onda mogao razmišljati danima. Tako je bilo i sada. Nakon što sam shvatio da mi to Gospodin govori, počeo sam se pitati što to znači. PITAO SAM I GOSPODINA DA MI KAŽE KAKO DA BUDEM PONIZAN. PA NAKON TOGA DOSTOJAN. No, Gospodin mi dalje nije govorio. Samo te dvije kratke poruke.

I jučer navečer i danas, kroz cijelo vrijeme razmišljam o tome KAKO BITI PONIZAN I KAKO POSTATI DOSTOJAN.

I palo mi je na pamet da je grijeh koji najčešće ispovijedam upravo OHOLOST. I KOJEMU GRIJEHU SE ČOVJEK UPRAVO SUPROTSTAVLJA PONIZNOŠĆU.

 

I prisjetim se da je upravo Gospodin te večeri, poslije slavljenja mise, otišao u Getsemanski vrt i tamo dočekao svoje neprijatelje koji su ga uhvatili, svezali i odveli na suđenje. I da je tamo MENI I SVIMA NAMA POKAZAO PONIZNOST.


ON, BOG, IZA KOJEGA STOJI NJEGOV SVEMOGUĆI OTAC I ČETE ANĐELA, KOJI JE UČINIO SILNA ČUDESA U TRI GODINE SVOJEG DJELOVANJA, PA ČAK I OŽIVIO MRTVE, ŠTO JE SVAKOM LJUDSKOM STVORU NEMOGUĆE I NEPOJMLJIVO, DAKLE ON SE PONIZIO TOLIKO ZA SPAS SVIH NAS LJUDI DA SE DAO I SVEZATI, I UDARATI, I PLJUVATI, I RITATI, I PSOVATI, I VRIJEĐATI SEBE I SVOG OCA, I OSUDITI NA SMRT, I BIČEVATI, I PRIKOVATI NA KRIŽ I NA KRAJU UMRIJETI NA KRIŽU.

A DA NIJE NI GLASA SPUSTIO PROTIV SVOJI MUČITELJA, PROTIV SVOJIH KRVNIKA I ČITAVOG ONOG NARODA KOJI GA JE MRZEĆI PRATIO.

 

I da sad kažemo da Isus nije bio Bog. Da je bio samo čovjek. Pa ajde, neka svatko tko tako govori i misli, prođe u mislima Isusovu muku i neka kaže da li bi on to tako izdržao a bez da ne zamrzi svoje mučitelje i da bar nešto ne kaže protiv njih. I mnogi povijesni junaci, koji su mučeni, nisu to mogli. Pada mi na pamet Rade Končar, o kojemu sam učio na satu povijesti prije 35 godine, a koji je bio slavljen kao partizanski junak koji je umro mučeničkom smrću, i on je prije smrti uzviknuo da od svojih mučitelja milost ne traži niti bih im je dao. Da je mogao on bi svoje mučitelje postrijeljao.


ALI JEDAN BOG TO NE MOŽE. JER NAS SVE VOLI. JER ON JE BOG I BESKRAJNO JE NJEGOVO MILOSRĐE.

 

I opet razmišljam o tome kako biti ponizan. I nekako osjećam da će mi Gospodin dati neke kušnje u kojima će preispitati moju poniznost, ili oholost. I Gospodin mi nije rekao da neka ne bude ohol. KAO DA BI MI REKAO DA NEKA VIEŠE NE GRIJEŠIM. NE, GOSPODIN MI JE REKAO DA BUDEM PONIZAN. POČINJEM SHVAĆATI VELIKU RAZLIKU I TEŽINU IZME ĐU OVIH RIJEČI.


GOSPODIN MENE VOLI I IMA JOŠ NEKIH ZADATAKA ZA MENE. ZATO MI KAŽE DA BUDEM PONIZAN. DA BI MOGAO TRPJETI. TRPJETI I NEKE LOŠE LJUDSKE RIJEČI, OGOVARANJA, NEPRAVDE, OSUĐIVANJA. I DA ONDA, KADA GOD TO DOŽIVIM, DA NE REAGIRAM NEGO DA PONIZNO PRIHVATIM. I DA TAKO SVJEDOČIM ZA NJEGA KOJI JE IZVOR PONIZNOSTI.

 

A prije sam bio dosta ohol. Za čovjeka koji je uvijek htio biti u pravu to nije ni čudno. I danas me još uhvate ti trenuci. No, danas mi ih Gospodin odmah dadne i spoznati pa se mogu odmah ispraviti a kasnije i ispovjediti. Ali sada, nakon ove GOSPODINOVE PORUKE, MORAM RASTI U GOSPODINU. GOSPODIN ME ZOVE. DA BUDEM PONIZAN I DA BUDEM DOSTOJAN. JER JEDNO BEZ DRUGOG NE IDE. AKO NISI PONIZAN NE MOŽEŠ BITI DOSTOJAN BOŽJE LJUBAVI.

 

Ali ne onako kako mi to ljudi mislimo da se može biti dostojan. Da ako imamo puno grijeha na duši da nismo dostojni BOŽJE LJUBAVI. NE. UPRAVO RADI NAS TAKVIH GOSPODIN JE I DOŠAO. DA MU PREDAMO SVOJE GRIJEHE I DA POSTANEMO DOSTOJNI. SVAKI OD NAS JE DOSTOJAN BOŽJE LJUBAVI. SVAKI KOJI VJERUJE U RASPETOGA KRISTA SPASITELJA.

No, kada mu jednom predamo život u ruke, ne smijemo više griješiti protiv poniznosti a time i dostojnosti. Jer ćemo ostaviti mjesto za djelovanje zla. Sotone, Lucifera i svih drugih đavolskih i demonskih sila. Koje će nas pokušati odvući od Gospodina i povući nas sobom u pakao. Toga se trebamo plašiti.

 

ZATO JA ZNAM ZAŠTO MI JE GOSPODIN DAO OVE PORUKE. DA RASTEM U VJERI I DUHOVNOSTI I DA SE RJEŠAVANJEM GRIJEHA OHOLOSTI VIŠE NIKADA U NJEGA NE VRATIM. DA POSTANEM PONIZAN. I TIME ĆU SPASITI I SVOJU DUŠU A I DUŠE NEKIH LJUDI KOJIMA ĆU SVE TO SVJEDOČITI. JER PONIZNOM ČOVJEKU ZLO NE MOŽE NIŠTA. SVA NJEGOVA ORUĐA I ZAMKE, KAO ŠTO SU MATERIJALNE STVARI, VLAST I ČAST, RAZBIJAJU SE O ZID PONIZNOSTI. PONIZNOM ČOVJEKU TO SVE NIJE BITNO. NI MATERIJALNE STVARI NI VLAST NI ČAST. ON ZNA DA ĆE OD GOSPODINA UVIJEK DOBITI SVEGA DOVOLJNOG ZA SVAKODNEVNI ŽIVOT. SAMO TREBA ČINITI ŠTO MOŽE PO SVOJIM DAROVIMA I PREPUSTITI GOSPODINU I NJEGOVOM DUHU SVETOMU DA GA VODE KROZ ŽIVOT.


I TO JE TAKO JEDNOSTAVNO, KADA JEDNOM TO SPOZNAŠ, A TAKO KOMPLICIRANO KADA ŽIVIŠ DALEKO OD GOSPODINA. JA SAM VAM ŽIVI SVJEDOK.


I ZATO ZNAM ZAŠTO GOSPODIN ŽELI DA BUDEM PONIZAN. ŽELI ME U SVOJEM KRALJEVSTVU. I VAS KOJI OVO ČITATE, ISTO TAKO ŽELI U SVOJEM KRALJEVSTVU. A DA LI VJERUJETE U ŽIVOT POSLIJE SMRTI I U ŽIVOT U BOŽJEM KRALJEVSTVU? DAJTE SI ISKREN ODGOVOR.


JA VJERUJEM. ZATO ŽELIM BITI PONIZAN. I DA BUDEM DOSTOJAN BOŽJE LJUBAVI. I DA ME ZLO NE NADVLADA.


O MOJ GOSPODINE, TVOJA PONIZNOST NEKA MI BUDE SVJETLO DA U POTPUNOSTI POBIJEDIM SVOJU OHOLOST. BUDI MOJA SNAGA GOSPODINE. DO POTPUNE MOJE PONIZNOSTI.

 

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE. I BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEKE.