NEMA TIH NOVACA Ispis

 

Utorak, 03.05.2011.g.


Ne može čovjek vjerovati koliko mu se lijepih stvari može dogoditi na misi. Jednostavno mi je nepojmljivo kako sam veliki dio života živio bez toga. I kako u onom načinu života, kakvog sam živio do prije dvije godine, nisam uopće mogao spoznati kakva se ljepota osjećaja i misli krije između hladnih zidova crkve.

U nedjelju došao sam na jutarnju misu kao i svaki dan. Pokleknuo se i prekrižio pred oltarom i krenuo u sakristiju da tamo malo pogledam tekst čitanja koje sam trebao čitati na misi. To brzo pogledam i vratim se natrag sjesti u prvu klupu, otkuda mi je najbrže doći pred mikrofon radi čitanja, da se tamo, zajedno sa ostalim vjernicima, pomolim Krunicu. To nikada ne želim prepustiti. Kada se svi naši glasovi stope u jedan ''…SVETA MARIJO, MAJKO BOŽJA, MOLI ZA NAS GRJEŠNIKE SADA I NA ČAS SMRTI NAŠE. AMEN.'', prekrasan osjećaj.

I tako krenem iz sakristije da si sjednem u tu prvu klupu. Inače je uvijek prazna. Ali sada, tu gdje sam si ja na kraju uvijek sjedio, tu je sada bila jedna torba, onako nemarno prebačena preko klupe, a nešto dalje sjedila je jedna žena. Srednjih godina i molila i molila. Gledala je na kipove svetaca i Isusa iznad oltara, i molila. Činilo mi se da moli neku krunicu Gospodinu ili zazive. I ništa, ja si sjednem na drugi kraj klupe. Osjetio sam da je ta žena u nekoj velikoj potrebi, nisam ju htio smetati.


I glas joj je bio tako molećiv, na rubu suza. I POGLEDAM JA GOSPODINOV KIP IZNAD OLTARA I POMOLIM MU SE KRATKO, DA SE SMILUJE OVOJ ŽENI DO MENE I DA JOJ OPROSTI GRIJEHE. ZNA ON NJEZINE POTREBE.


I kad je krenulo zajedničko moljenje Krunice, žena se molila na glas cijelu Krunicu. S toliko voljom i željom i predanošću, da su mi suze krenule. VELIKA JE BILA NJEZINA POTREBA.

A onda je između nas sjela jedna starija žena. I svi smo se zajedno molili. Pa je počela misa. I čujem tu staru ženu kraj mene kako lijepo pjeva. Godine su tu ali glas joj kao u djevojke. I ona druga žena je pjevala ali nije imala neki glas a malo je i zavlačila, kao da traži intonaciju. ALI, PJEVALA JE ONAKO KAKO ZNA, OD SRCA, IZ DUŠE, SVOJEM GOSPODINU.

A tokom mise bilo je više tih pjesmi i molitvi koje su se pjevale. I ja volim pjevati pa sam se sa svojim dubljim glasom dobro uklopio sa visokim glasom one starije žene do mene. A i ona druga žena isto se trudila i lijepo je pjevala pojedine dijelove pjesmi i molitve.


I U JEDNOM TRENUTKU OSJETIM STRAŠAN SKLAD NAS TROJE VJERNIKA, U PRVOJ KLUPI PRED OLTAROM. PJEVALI SMO IZ SVEG GLASA. JA, JEDAN VELIKI GRIJEŠNIK I OBRAĆENIK, JEDNA STARA ŽENA NA KRAJU SVOJEG ŽIVOTA, I JEDNA ŽENA PREPUNA JADA I ČEMERA. PJEVALI SMO SVOJEMU GOSPODINU.


NEMA TIH OVOZEMALJSKIH SILA KOJE BI TAKOVO TROJE LJUDI OKUPILO JEDNOG DO DRUGOG, DA PJEVAJU IZ SVEGA SRCA, RADOSNO. TO SAMO MOŽE GOSPODIN. ( idu mi suze) I da mi je netko kazao da će mi dati ne znam koliko novaca da se tada dignem i odem van iz crkve, JA BIH MU SE SAMO NASMIJAO. NEMA TIH NOVACA. NEMA TIH NOVACA NI ZA OVE SUZE RADOSNICE KOJE SADA PLAČEM. NEIZMJERNE SU TO I NEPROCJENJIVE MILOSTI KOJE GOSPODIN DAJE ONIMA KOJI MU SE PREDAJU.


O GOSPODINE MOJ, HVALA TI ZA TE DVIJE ŽENE, HVALA TI ZA TE TRENUTKE. BUDI MILOSTIV PREMA NJIMA I USLIŠI IM NJIHOVE MOLITVE. TI ZNAŠ ŠTO IM JE POTREBNO.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.