U CRKVI NAS ČEKA Ispis

 

Srijeda, 11. 05.2011.g.


Jako me muče teška stanja u kojima se nalazi mnogo obitelji i mnogo ljudi s kojima se susrećem u svakodnevnom životu. Iako ni materijalno stanje mnogih ljudi nije baš dobro, mislim tu prvenstveno na unutrašnje stanje duše i srca, na međusobne odnose. To su stanja i odnosi koje mi drugi sa strane i ne vidimo ili ih ne možemo doživjeti kroz površne kontakte s tim ljudima. To su stanja koja razaraju čovjeka iznutra, kada čovjek kroz neko vrijeme postane ljudska olupina.

Velika tada tuga i žalost uđe u moje srce.

I stalno razmišljam kako tim svim ljudima pomoći. Nekima zato jer me dođu moliti za pomoć, a nekima zato jer i sam vidim da trebaju pomoć. I da bi je prihvatili ali im strah, ponos ili sram ne daju da tu pomoć zatraže od nekog drugog.


I STALNO I STALNO POKUŠAVAM NAĆI RIJEČI I SAVJETE KOJI BI IM MOGLI POMOĆI.


Prvi problem na koji nailazim u svemu tome je taj što su svi oni LJUDI. A TO ZNAČI DA SKORO SVI ONI PRETEŽNO MISLE DA SU ZA NJIHOVE PROBLEME VEĆINOM KRIVI DRUGI LJUDI. I ŠTO OČEKUJU DA SE TI PROBLEMI BRZO RIJEŠE, KAO S ČAROBNIM ŠTAPIĆOM. No, niti su problemi nastali bez njihove krivnje, nego vrlo često baš naprotiv, a niti će se ti problemi riješiti sami od sebe i brzo. Niti su brzo nastali a niti će se brzo i sami riješiti.


Drugi problem, a netko će mi možda reći da u svemu samo vidim ZLO I NEDOSTATAK GOSPODINA, je taj, I ŠTO JE STVARNO TAKO, JER SAM SE UVJERIO U TO I NA SVOJEM ŽIVOTU I NA DESETKE DRUGIH PRIMJERA, ŠTO SU SVI ILI PRETEŽNI DIO LJUDI IZ TIH ODNOSA U TEŠKOM GRIJEHU, ILI STALNO ČINE GRIJEH, ILI ŽIVE BEZ MISE, ISPOVIJEDI. JEDNOSTAVNO, NEMAJU GOSPODINA U SVOJEM ŽIVOTU.


I što sad? Sve ja to lijepo shvaćam i vidim, ali što sada, KAKO DA JA POMOGNEM TIM LJUDIMA? JER ZNAM DA GOSPODIN TO HOĆE. JER MI STALNO ZA TO DAJE ZNAKOVE I ŠALJE MI TAKVE LJUDE NA MOJ ŽIVOTNI PUT I U MOJE MISLI.


GOSPODINE, DAJ MI MISLI I RIJEČI. A ONDA TE JOŠ MOLIM DA OTVORIŠ SRCA I DUŠE, ONIH KOJE MI ŠALJEŠ, DA ME ČUJU. DA ZAPRAVO ČUJU TEBE, JER ME TI ŠALJEŠ K NJIMA.


Dok ovo pišem, pogledao sam Gospodina i uputio mu ovo pitanje, a On me ''uputio'' na sliku Leopolda Mandića na zidu. Dobro Gospodine, pomolit ću se sutra i dragom Leopoldu, MOJEM PRIJETELJU KOJI MI JE VEĆ JEDNOM POMOGAO, da mi prosvijetli misli i dadne neki savjet. SUTRA JE NJEGOV SPOMENDAN.


Ono što sam do sada nauči i shvatio, i što drugima govorim i savjetujem kada mi dođu sa svojim problemom, je to da si najprije pri miru sjednu i ''potegnu crtu'' pod svojim životom. ŠTO SU I KAKO SU ŽIVJELI. ŠTO I KAKO IMAJU OD ŽIVOTA. DA DIGNU GLAVU I POGLEDAJU OKO SEBE NA DRUGE LJUDE. ŠTO I KAKO TI DRUGI LJUDI OKO NJIH ŽIVE. JER PROBLEMI OD MNOGI LJUDI SU NASTALI ZBOG NJIHOVE LJUDSKE SEBIČNOSTI I OHOLOSTI. NE CIJENE I NE ZAHVALJUJU ZA ONO ŠTO IMAJU NEGO ŽELE ''KRUHA PREKO POGAČE''. I NE VIDE DA MNOGI DRUGIH OKO NJIH IMAJU MANJE OD ŽIVOTA A ŽIVE NORMALNO I ZADOVOLJNO. ZNAČI, PRVO SVATKO OD NAS TREBA SREDITI ONAJ SVOJ ''JA''.

I dosta ljudi bi na taj način trebalo doći do početka puta da srede svoj život kako bi bili zadovoljni.


KAO DRUGO, A ZAPRAVO PRVO, NO NISU SVI U TAKVOJ VJERI DA IM MOGU ODMAH GOSPODINA STAVITI KAO STVARNO I TRAJNO RJEŠENJE SVIH NJIHOVIH PROBLEMA, PITAM IH KAKO STOJE S VJEROM. SA SAKRAMENTIMA, ODLASKOM NA ISPOVIJEDI, MISE, PRIČESTI. Odgovor je najčešće da oni vjeruju u Boga ali da na mise ne idu ili vrlo rijetko, da se ponekad doma pomole, i, sve u svemu, ne žive kršćanskim životom. I da na ispovijedi nisu već dugo bili.


I za mene je rješenje vrlo jasno. KAKO ĆE IMA POMOĆI ON, GOSPODIN BOG, KADA NE DOLAZE K NJEMU I NE MOLE GA ZA POMOĆ. I kako neće imati nezadovoljstvo u sebi, nemire, strahove, srdžbe itd., kada ih nose u sebi i nikome ih ne predaju. S ljudima oko sebe malo ili ništa o tome razgovaraju, A GOSPODINU, KOJI JE RADI TOGA SIŠAO S NEBESA PRIJE 2000 GODINA, NE ODLAZE I NE PREDAJU SVOJE PROBLEME.


Za mene, i svima to prvo preporučam, ODLAZAK NA ISPOVIJED I IZNOŠENJE SVOJIH GRIJEHA GOSPODINU, PUTEM SVEĆENIKA, JE PRVI I OSNOVNI KORAK NA PUTU NUTARNJEG ISCJELJENJA. PREDATI MU SVE STRAHOVE, NEMIRE, NAŠE GRIJEHE, NEZADOVOLJSTVA, SRDŽBE, OHOLOSTI, LAGANJA, LICEMJERJA, LOPOVLUKE, OMALOVAŽAVANJA DRUGIH, ITD., ITD.


I NE DOŽIVLJAVATI OSOBU SVEĆENIKA, KOJI ĆE VAS ISPOVIJEDATI, KAO RAZLOG VAŠE ISPOVIJEDI ILI NE ISPOVIJEDI. NE. SVEĆENIK JE SAMO ČOVJEK. POZVAN OD GOSPODINA DA MU SLUŽI, ALI IPAK SAMO ČOVJEK OD KRVI I MESA A SAMIM TIM I SKLON SVIM PROBLEMIMA KOJE I MI IMAMO.


ZATO, KADA IDEMO NA ISPOVIJED BILO KAD I BILO GDJE, IDEMO SE ISPOVIJEDATI GOSPODINU. DA MU PREDAMO ONO ŠTO NAS MUČI. SVEĆENIK JE SAMO MEDIJ, ON NAM SAMO MOŽE POMOĆI. POGOTOVO DA GA ZAMOLIMO DA NAS ON VODI U SAMOM ISPOVIJEDANJU GRIJEHA.


ALI ISPOVIJED SE NE SMIJE DOŽIVJETI SAMO KAO ISPOVIJEDANJA GRIJEHA KOJE SMO UČINILI PREMA GOSPODINU. NE. GOSPODIN HOĆE ĆUTI I NAŠE NEMIRE, ČEŽNJE, TUGU I JAD, NEZADOVOLJSTVA, NAŠE STRAHOVE. I ON ĆE DATI SVEĆENIKU RIJEČ KOJA ĆE NAS UTJEŠITI, KOJA ĆE NAM BAŠ U TOM TRENUTKU TREBATI DA NAS ''DIGNE''.


SVE VAM TO SVJEDOČIM IZ VLASTITOG ŽIVOTNOG ISKUSTVA. A KADA SAM JEDNOJ DRAGOJ OSOBI, NAKON ŠTO MI JE IZNIJELA NEKA SVOJA NEZADOVOLJSTVA IZ SVOJE OKOLINE KOJE MORA PODNOSITI RADI DRUGIH, REKAO NEKA ODE KOD SVEĆENIKA I NEKA SE ISPOVIJEDI, TA OSOBA SE RAZLJUTILA NE MENE. DA ŠTO JU ŠALJEM SVEĆENIKU. KAO DA ONA IMA VELIKE GRIJEHE. MA NE, JA SAM JOJ SAM HTIO SUGERIRATI DA SVE TO PREDA GOSPODINU, PREKO SVEĆENIKA, DA NA TAJ NAČIN IZBACI TO IZ SEBE I ONDA DOBITI OD GOSPODINA, PREKO SVEĆENIKA, RIJEČI UTJEHE.


A ONI KOJI SE, RADI OPRAVDANIH RAZLOGA, NE MOGU ISPOVIJEDITI, NISU ODBAČENI OD GOSPODINA. ZNAM, VELIKA JE NJIHOVA NEVOLJA I PRAZNINA ŠTO NE MOGU DOBITI OPROŠTENJE GRIJEHA I ŠTO SE NE MOGU PRIČESTITI. ALI I ZA NJIH JE GOSPODIN TAMO. NA SVAKOJ MISI KOJOJ ĆE PRISUSTVOVATI. NEĆE GA PRIMITI U SEBE ALI ON JE I ZA NJIH TAMO U PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU. I ONI MOGU PRISUSTVOVATI NJEGOVOJ PRETVORBI U PRILIKAMA KRUHA I VINA. A SVEĆENIK JE ISTO ZA NJIH TAMO. NE MOGU DOBITI NJEGOVO OPROŠTENJE GRIJEHA. ALI MOGU OTIĆI K NJEMU, PORAZGOVARATI S NJIM I PREDATI MU SVOJE PROBLEME. ON ĆE IH SASLUŠATI DATI IM RIJEČI UTJEHE. I BLAGOSLOV MOGU DOBITI OD SVEĆENIKA, I NA SAMOJ MISI KADA DRUGI PRIMAJU HOSTIJU. NE MOGU DOBITI HOSTIJU, ALI BLAGOSLOV SVAKAKO MOGU.


I VJERUJTE, STVARNO JE TO TAKO. KADA PREMA GOSPODINU NASTUPIŠ ISKRENO, U POTREBI, A NE SA ''FIGOM U DŽEPU'', GOSPODIN ĆE TE UTJEŠITI.


Nakon ili usporedo s ispovijedanjem grijeha i problema, SVAKAKO BI TREBALO ODLAZITI NA SVETE MISE. POGOTOVO NEDJELJOM, JER JE TO BOŽJA ZAPOVIJED. ALI I ČEŠĆE, KADA GOD NAM SE UKAŽE ŽELJA ILI POTREBA. I MOLITI. I DOMA I U CRKVI.


I oni koji nisu hodali na mise ili su hodali rijetko, trebat će neko vrijeme da dožive milosti same mise. Ono što će prvo osjetiti je to da je crkva mjesto mira. Mjesto gdje neće čuti riječi mržnje, laži, licemjerja, omalovažavanja. GDJE JE SVAKI, ONAJ KOJI JE TAMO, JEDNAK PRED GOSPODINOM. I BOGATI I SIROMAŠAN, I MLAD I STAR, I U POTREBI I ONAJ KOJI JE ZADOVOLJAN. SVI SMO GOSPODINU JEDNAKO DRAGI. A POGOTOVO SU MU DRAGI ONI KOJI SU U VELIKOJ POTREBI JER RADI NJIH JE I DOŠAO NA ZEMLJU I UMRO NA KRIŽU.


ZNAČI, TO STE I VI I JA. I SVI MI ZNAMO, ZAJEDNO S GOSPODINOM, KOJI SMO I ZAŠTO DOLAZIMO U CRKVU.


GOSPODINE, PROSVIJETLI NAŠA SRCA I DUŠE KAKO BI SVI SPOZNALI DA NAS TI U CRKVI ČEKAŠ. DA SI TAMO DA NAM POMOGNEŠ I UZMEŠ NAŠE GRIJEHE I PROBLEME.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.