MOJ PRVI RAZGOVOR S ISUSOM Ispis

 

 

Ponedjeljak, 30.05.2011.g.


Prvi puta sam u svojem duhovnom životu RAZGOVARAO S ISUSOM, MOJIM GOSPODINOM.


Uvijek sam se, malo sa sjetom, divio ljudima koji u svojim molitvama razgovaraju s Gospodinom. U meditacijama. I svećenici su često govorili da neka OSTANEMO U TIŠINI SLUŠAJUĆI GOSPODINA. ŠTO NAM GOSPODIN IMA ZA REĆI. I ja sam to često pokušavao ali se sve svodilo na moju priču, moje zahvaljivanje, moje pjevušenje, pa je valjda Gospodin od silne moje priče ostajao bez riječi.

I tako nisam, do ove subote u Taboru, NIKAD RAZGOVARAO S GOSPODINOM. ONAKO, DA ON NEŠTO KAŽE, PA JA NEŠTO, PA ON ... I TAKO.


I valjda boljeg mjesta za tako nešto za mene nije ni bilo kao što je Kuća susreta Tabor. TOLIKO LJUBAVI PREMA GOSPODINU, TOLIKO VJERE, DAJU NAM DRAGI FRA ZVJEZDAN I SVI OSTALI U KUĆI SUSRETA TABOR.


A fra Zvjezdan je stalno, od četvrtka do nedjelje, ponavljao DA MORAMO VJEROVATI U ISUSA, DA JE PO NJEMU SVE. I MOLILI SMO SE ZA TU VJERU SVAKI DAN.


I kada je u subotu ujutro kazao da ćemo taj dan PUNO GOVORITI O ISUSU, nisam ništa posebno osjećao. Ali, ono što sam htio, za što sam stalno ''bacao'' pogled na Isusovu sliku na zidu, JE BILO TO DA JA ŽELIM VJEROVATI U NJEGA. DA JA VJERUJEM U NJEGA.


I pričao je dragi fra Zvjezdan o silnim pričama ljudi koji bi htjeli materijalizirati Gospodina, DA GA VIDE. I da mnogi govore da su Ga vidjeli. A ispričao je i jednu anegdotu jednog svećenika kojemu je jedan dan došla neka žena i kazala mu da joj se javila Djevica Marija i kazala joj da mora ići svojem župniku i kazati mu da mora izgraditi jednu kapelici njoj u zahvalu i slavljenje. I svećenik ju je prvo oprezno ispitivao što i kako je to bilo. Pa ju upita da gdje bi ta kapelica trebala biti. A žena mu kaže da u dvorištu, odmah pokraj crkve. Tada je svećenik uvidio da možda objave nije bilo jer bi bilo malo nelogično da se kraj crkve gradi i kapelica, da Djevica Marija vjerojatno ne bi tako nešto od njega tražila. I on kaže ženi da će o svemu razmisliti, blagoslovi ju i žena ode. Ali, žena je i dalje dolazila, svaki dan. I uporno zahtijevala od svećenika da krene u izgradnju te kapelice. Svećeniku je to već polako postajao problem jer je žena bila uporna. I tada se onog jednog dana dosjeti kako će riješiti taj problem. Kada mu je žena došla sa tom pričom o kapelici upita on ženu da kada joj je to točno Djevica Marija kazala. A žena kaže da je to bilo prošlu večer u 9 sati. A svećenik ozbiljno pogleda ženu i kaže joj da kapelicu više ne treba graditi jer je njemu Djevica Marija kazala u 5 ujutro da ju više ne treba izgraditi. I tako je objava bila riješena, žena više nije dolazila s tim zahtjevom.

I fra Zvjezdan je tada rekao da i njemu mnogi dolaze s takvim svjedočenjima. Ali da u tome treba biti oprezan. JER ISUS JE SVUGDJE, ALI SE BAŠ NE OBJAVLJUJE. DA SU SVE TO VEČINOM NAŠI UNUTARNJI DOŽIVLJAJI, NAŠA LJUDSKA POIMANJA.


I pričao je o vjeri Marije Magdalene i one žene koja se Isusu bacila oko nogu i suzama mu oprala noge, za koju neki misle da je bila upravo Marija Magdalena. Pa o nevjeri Martinoj.


I ONDA JE POČELO. POČELE SU MI NAJPRIJE POLAKO TEĆI SUZE. ZAMIŠLJAO SAM TE SITUACIJE OD PRIJE DVIJE TISUĆE GODINA. ONU ŽENU DO ISUSOVIH NOGU, VELIKE JAVNE GRIJEŠNICE, ZA KOJU SU SVI OČEKIVALI DA ĆE JU ISUS ODGURNUTI NOGOM OD SEBE.


I TADA MI DOĐU U MISLI ISUSOVE RIJEČI UPUĆENE MENI: ''JA TEBE VOLIM. JA TEBE LJUBIM.'' I SEKUNDU - DVIJE SAM ZASTAO. ŠTO JE TO? OD KUDA TE RIJEČI? JAKO SU ME POGODILE TE RIJEČI (idu mi i sada suze). TO MI NIKADA NITKO NIJE TAKO REKAO, DA ME VOLI, DA ME LJUBI.


I OSJETIM I SPOZNAM DA MI TO GOSPODIN GOVORI. TADA SAM SE MALO ZBUNIO I SUZE SU MI POČELE TEĆI SVE JAČE I JAČE, NOS MI SE NAPUNIO.


I KAŽEM MU JA: ''TO JE PREJAKO ZA MENE GOSPODINE. PREJAKA JE TVOJA LJUBAV.'' I SAMO SAM PLAKAO. A ON JE ŠUTIO I GLEDAO ME S LJUBAVLJU. PA SAM GA NAKON NEKOG VREMENA UPITAO: ''ŠTO DA ČINIM GOSPODINE?'' A ON MI ODGOVORI: ''SVJEDOČI ZA MENE.'' ( suze )


I JA SAM REKAO: ''DA, HOĆU GOSPODINE, TI ZNAŠ DA HOĆU. TI ME POZNAJEŠ.''


I OSTAO SAM TAKO PAR TRENUTAKA U TIŠINI. FRA ZVJEZDAN NA BINI GOVORI A JA SJEDIM NA KLUPI SKLOPLJENIH RUKU, ZATVORENIH OČIJU, POGNUTE GLAVE I PLAČEM. ( i sada mi teku suze )

I, ODJEDNOM, OSJETIM DA GOSPODIN STOJI KRAJ MENE, DA JE SJEO NA SLOBODNO MJESTO KOJE JE BILO KRAJ MENE I STAVIO MI RUKU NA RAME. ( suze ) I OSTAO TAKO SA MNOM U ŠUTNJI, KRAJ MENE. MOJ GOSPODIN I JA, U TIŠINI.


A NAKON NEKOLIKO TRENUTAKA, GOSPODIN SE DIGNE I REKNE MI: ''JA SADA IDEM DALJE.'' I ODE DESNO OD MENE, KROZ PROLAZ IZMEĐU KLUPA I STOLICA.


JA SAM CIJELO VRIJEME ŠUTIO I PLAKAO. ( i sada plačem )


BIO SAM TAKO MALI. MANJI OD NAJMANJEG DJETETA. NETKO TKO JE SAMO PRIMAO NEČIJU LJUBAV, BEZGRANIČNU LJUBAV. U TIM TRENUCIMA NISAM TO BIO JA, IVAN. BILA JE TO SAMO MOJA DUŠA I NJEZIN STVORITELJ. ( suze )


DAO MI JE GOSPODIN SPOZNATI DJELIĆ ONOGA ŠTO NAS ČEKA U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. U VJEČNOM ŽIVOTU.


I NIKAKO NISAM BIO SPREMAN. MOJE SU MI SUZE TO POKAZALE. SUZE MOJIH GRIJEHA.


KADA NEĆU IMATI ZA ČIM PLAKATI, MOŽDA ĆU BITI SPREMAN ZA GOSPODINOVO KRALJEVSTVO.


JER GORE NEMA PLAČA. GORE NEMA SUZA. SAMO LJUBAV U GOSPODINU.


O, HVALA TI MOJ ISUSE, MOJ GOSPODINE, MOJA BEZGRANIČNA LJUBAVI, ŠTO SI SE UDOSTOJIO SA MNOM RAZGOVARATI, OJAČATI ME, OHRABRITI ME. NEKA TI MOJE SUZE POKAŽU MOJE GRIJEHE. OPROSTI MI IH GOSPODINE.


BLAGOSLOVLJEN TI, MOJ GOSPODINE, I BLAGOSLOVLJEN BOG U VIJEK.