SVJEDOČENJA IZ TABORA Ispis

 

Utorak, 31.05.2011.g.


U Samoboru, u Kući susreta Tabor, svatko, tko tamo dođe na četverodnevno duhovnu obnovu, može osjetiti MALI DJELIĆ KRALJEVSTVA BOŽJEG. Jer tako nešto, u svojih 50-tak godina života, nisam nigdje osjetio i doživio. TAMO SAM JEDNOSTAVNO OSJETIO U JEDNOM TRENUTKU DA SMO TAMO SVI MI JEDNAKI.


Razgovarao sam sa jednim fakultetski obrazovanim čovjekom, uspješnim u poslu, iz dobro stojeće i društveno priznate obitelji koji mi je rekao da je u svojem gradu ostavio cijelo jedno društvo, koje se sastojalo od saborskih zastupnika, sudaca itd., s obiteljima s kojima se trebao družiti ovaj vikenda. Da mu je i žena kazala da ostane. Ali da je on, na nedjeljnoj misi, dobio od Gospodina znak da dođe u Tabor. I sve je to ostavio i došao na duhovnu obnovu. I tamo se nigdje, ni u njegovom ponašanju ni u njegovom razgovoru, nije moglo primijetiti da se taj čovjek razlikuje od bilo kojeg drugog čovjeka tamo. I razgovarao je sa svima oko sebe o Gospodinu, što mu je lijepoga učinio u životu, o svojim kušnjama, želeći drugima prenijeti nešto što bi im možda moglo koristiti. I DOŠAO JE SLAVITI GOSPODINA I DATI MU SLAVU I HVALU.

A ja sam se toliko sretno osjećao kada sam mogao svoja iskustva i svjedočenje, SVOJU LJUBAV ZA GOSPODINA, podijeliti tamo s drugima. I s nekom ženom koja je radila u trgovini, i s nekom djevojkom koja je išla u London na specijalizaciju, i s jednom ženom koja ima blaži autistički sindrom, i s jednom djevojkom koja boluje i liječi se od shizofrenije, i s tim čovjekom, fakultetski obrazovanim.


I SVI SMO MI IMALI JEDAN DRUGOME PUNO TOGA ZA REĆI. I SVI SMO BILI PUNI RIJEČI I MISLI KOJE SMO HTJELI I ZNALI PODIJELITI S DRUGIMA. KAO DA SMO SVI ZAVRŠILI ISTE ŠKOLE I FAKULTETE. A ZAPRAVO JESMO, ZAVRŠILI SMO FAKULTET KAKO PUSTITI GOSPODINA U SVOJ ŽIVOT. I KAKO GA NAKON TOGA LJUBITI I SLAVITI. I ZATO SMO SVI MI BILI NA ISTOJ ''VALNOJ DUŽINI'' I MOGLI SMO, I JESMO, O SVEMU TOME PRIČATI I PO NEKOLIKO SATI, I DUŽE. I STALNO SMO JEDNI DRUGIMA UPADALI U RIJEČ, JER SMO TOLIKO TOGA HTJELI PODIJELITI JEDNI S DRUGIMA. I NIJE SE VIDJELA MEĐU NAMA RAZLIKA U ZAVRŠENOJ ŠKOLI ILI STUPNJU INTELIGENCIJE. NE, GOSPODIN JE BIO POČETAK I KRAJ SVIH NAŠIH RAZGOVORA.


S obzirom da sam veliki obraćenik, u zadnjih dvije godine me isključivo privlače i razgovori i literatura u kojoj mogu DOŽIVJETI ŽIVO SVJEDOČENJE ZA GOSPODINA, ZA NJEGOVU LJUBAV. Ne neko teoretiziranje ili izmišljene priče, nego ono živo što se nekome dogodilo u SLAVI GOSPODNJOJ.

Tako je došlo i nedjeljno jutro. Dragi fra Zvjezdan je rekao da program počinje u 9.30. Ja sam mislio da će on održati neko završno predavanje, pa onda misa i kraj. No, došlo je nešto puno ljepše, za što nisam znao da svaki put slijedi, šlag na tortu, SVEDOČENJA. Svih onih prisutnih koji su htjeli s drugima podijeliti ono ŠTO IM JE LIJEPOGA UČINIO GOSPODIN U NJIHOVIM ŽIVOTIMA.


Nakon kraćeg ohrabrivanja od strane dragog fra Zvjezdana, prva se za riječ javila neka žena. I čim je počela, glas joj je počeo drhtati. A kasnije i suze. Ona je na ovom seminaru donijela jednu odluku za koju si samo mogu misliti kako će biti prihvaćena u životu koji je sada organiziran na drugi način. Rekla je da je majka jednog djeteta, već sada starijeg, koje boluje od cerebralne paralize. I da je to tako teško stanje da su ga prije 15 godina smjestili u ustanovu u kojoj se mogu o njemu brinuti. I da je sada već četvrti puta u Taboru I DA SU NA SVAKOM SUSRETU, IGROM NEKOG SLUČAJA, PRED NJOM UVIJEK SJEDILA DJECA U KOLICIMA, S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU, S CEREBRALNOM PARALIZOM. I da je sada ovdje jednostavno zaključila da to nije slučajno, DA JOJ TO GOSPODIN DAJE ZNAK, DA GA JE ONA SHVATILA, I DA ĆE PO POVRATKU KUĆI OTIĆI U TU USTANOVU I UZETI TO SVOJE DIJETE K SEBI I SAMA SE SKRBITI O NJEMU. I tada je počela plakati pred mikrofonom, govoreći kroz suze da samo Bog zna koliko je ona učinila nepravde svojem djetetu što ga je napustila, smještajući ga u ustanovu u skrb. NJEZINA BOL SE MOGLA OSJETITI U ZRAKU I SVI MI TAMO SMO JU OSJETILI. BIO JOJ DRAGI BOG NA POMOĆ.


Pa je na binu došao čovjek, koji je inače sjedio ispred mene, blizu dva metra visine, jak. I počne on sa nekoliko uvodnih riječi o tome kako se oženio iz ljubavi, da je sve bilo u redu, da su dobili dijete, sina,… I tada je zastao a iz njega su provrele suze. GROMADA OD ČOVJEKA GORE NA BINI, PRED SVIMA NAMA, PLAKAO JE KAO MALO DIJETE. Ispričao je da su izgubili to dijete kada je imalo 7 godina u nekoj nesreći, nije rekao kakvoj. I DA NAKON TOGA NIJE MOGAO DOĆI K SEBI. DA JE STRAŠNO KRIVIO SEBE ŠTO NIJE BIO TAMO, DA JE KRIVIO BOGA, VJEROJATNO I SVOJU SUPRUGU, SVE OKO SEBE. DA JE BIO SRDIT NA CIJELI SVIJET. I sve je to trajalo tako dugo dok nije pustio Gospodina u svoj život. I da mu je Gospodin tada dao spoznati DA ŽENA BIRA MUŽA A MUŽ ŽENU. I DA JE TO BOŽJA VOLJA. ALI, DIJETE JE DAR, DIJETE JE DAR BOŽJI KOJIM GOSPODIN BLAGOSLIVLJA SUPRUŽNIKE. I DA DIJETE NIKAD NIJE OD RODITELJA NEGO JE ONO GOSPODINOVO. I DA GA GOSPODIN, ON ZNA ZAŠTO, NEKAD I UZME NATRAG. I da svi mi koji ljubimo Gospodina znamo da je to tako, da on to ima pravo, da je to njegova volja. I KADA JE TO SPOZNAO, KADA MU SE GOSPODIN TAKO SMILOVAO DA SPOZNA, NJEGOVE RANE SU ZACIJELILE, VIŠE SE NA NIKOGA NE LJUTI. I SLAVI GOSPODINA JER JE VELIK, JER JE VJEČNA LJUBAV NJEGOVA. A DA SE NADA DA ĆE JEDNOM, U BOŽJEM KRALJEVSTVU, PONOVNO SUSRESTI SVOJEG SINA, KOJI JE VEĆ KOD GOSPODINA.


Pa je svjedočila i jedna djevojka koja je rekla da je isto, kao i ovaj čovjek prije nje, izgubila dragu osobu, da je ostala sama, da nema nikoga, da se osjećala strašno napuštenom i osamljenom. I DA SADA VIŠE NIKAD, AMA BAŠ NIKAD, NEĆE BITI SAMA JER JE ISUS S NJOM. SLAVA MU I HVALA.


Jedna žena je malo duže svjedočila, ali mi je posebno ostalo u sjećanju kada je govorila kako je u mladosti često bila tražena od mame i tete jer nije bila kod kuće. Pa su ju one zvale i tražile. A njihova kuća je bila u susjedstvu s crkvom Svetog Križa. I da je on odlazila tamo, sjedila dugo i razgovarala s Isusom i Djevicom Marijom da joj daju spoznati za kojeg mladića da se odluči. Jer, bila su joj draga dva mladića, podjednako, i nije se mogla odlučiti koji je pravi. I da je dobila odgovor da je Ivan pravi. I mahnula mu je s bine jer je i on došao ovdje s njom. I da je stvarno bio pravi, da su imali i imaju radostan život, da ih je Bog blagoslovio s petero prekrasne djece. I da su došli ovdje DA PROSLAVE 25 GODINA SVOJEG SRETNOG BRAKA I DA IH DRAGI FRA ZVJEZDAN BLAGOSLOVI. TAKO JE I BILO.


Pa jedna djevojka koja boluje od shizofrenije i nedostatka koncentracije, KOJA JE DOŠLA OVDJE ZAMOLITI GOSPODINA DA JOJ DADNE SNAGE ZA PROMJENU TERAPIJE, DA MU ZAHVALI ZA SVE ŠTO JOJ JE DO SADA DAO I DA GA SLAVI. I ima prekrasan glas i stalno je pjevala i pljeskala.


Pa jedan mladi čovjek, otac dvoje djece. Bio je tamo sa suprugom, čitao je čitanja na misi, ministrirao. I on onako visok, jak. A kada je došao pred mikrofon, glas mu je počeo drhtati. Skupljao je hrabrost da počne govoriti. I kazao je da ga je to jako sram priznati ali da je prije jako ''beštima'', da je jako psovao. Da je izmišljao psovke. I da je imao nered u životu. A on otac dvoje djece. I da se počeo s tim boriti, uz Gospodinovu pomoć. I da se onda jedno jutro probudio, zapalio cigaretu i rekao si da neće više psovati. Pa tako još jedno jutro, pa još jedno. I JEDNOSTAVNO JE PRESTAO. I PUŠITI. DA MU JE JEDNOSTAVNO GOSPODIN SVE TO ZLO UZEO KADA GA JE POZVAO U POMOĆ I OTVORIO MU VRATA SVOJEG ŽIVOTA. Kada ga čovjek vidi, nikad ne bi rekao da je taj čovjek prije psovao, da mu je svaka druga riječ bila psovka. I ON JE DAO HVALU I SLAVU GOSPODINU.


A onda je došao jedan mladić. U toku njegovog svjedočenja, pogledao sam u jednom trenutku po dvorani. SKORO SU SVI PLAKALI. A ONI KOJI NISU PLAKALI, IZGLEDALI SU KAO DA IM JE NETKO UMRO.

Počeo je pričati o tome kako mu se majka davno doselila u Zagreb, bila je podstanar. Pa je upoznala njegovog oca i ubrzo se oženila da se riješi podstanarstva. Počeli su zajednički živjeti kod njegovih. Ali, tu je bilo jedno veliko zlo jer su njegov tata i njegovi roditelji puno pili, bili su alkoholičari. Pa se rodio on. Ali njihov život je bio strašno težak jer se sve trošilo na alkohol, tata je maltretirao mamu. Onda im je jednog dana, u stanju rastrojstva, rekao da se neka mama i on spakiraju i odu od kuće jer ne zna što bi se moglo dogoditi. Izgleda da mu je otac bio i psihički bolesnik. Pa su se mama i on brzo spakirali i otišli k teti u Veliku Goricu. Tamo su živjeli 3 godine. Nisu imali novaca, često su bili gladni. Najčešće im je neka juha bila jedino što su tokom dana pojeli. A ON JE POČEO MRZITI I OCA I MAJKU I BOGA. ŠTO SU MU TO UČINILI SA ŽIVOTOM. I DRUGE OKO SEBE. I u školi se to osjetilo. Sve to pričajući, vrlo je često proplakao. Onda je završio školu, dobio neki posao, odselili su se u podstanare. Pa je dobio neku atipičnu bolest pluća i morao je ležati kod kuće mjesec i više dana. Uhvatilo ga neko zlo pa je dao otkaz i počeo pisati neku knjigu sanjajući o tome da će ju prodati nekom izdavaču i dobro zaraditi. A mama mu se jako ražalostila kada je dao otkaz brinući se od čega će sada živjeti. Kaže da je knjigu dovršio i u 3 godine obišao sve izdavače ali da mu ju nitko nije htio objaviti. DA JE BIO GOTOV. ZLO GA JE GAZILO. I da mu je tada Gospodin poslao u pomoć njegovu profesoricu iz škole. Slučajno ju je sreo na cesti. I kada joj je ispričao u kakvom se stanju nalazi, ona mu je kazala da Gospodin prvo hoće od njega da oprosti ljudima oko sebe. Da mora otići k tati i oprostiti mu. A tata mu je bio negdje u nekoj psihijatrijskoj ustanovi van Zagreba. I da ga nikad nije išao posjetiti. I tako, OSJETIO JE DA TO MORA NAPRAVITI. Kupio je kartu i otišao mu je u posjet. Mislio si je da što će on s njim razgovarati kada nikada nisu mogli razgovarati ni 5 minuta. No, kada je došao tamo pred oca on ga je upitao: ''TATA, RECI MI ZAŠTO MI NIKADA NISI REKAO DA ME VOLIŠ?'' Rasplakao se i on a i cijela dvorana. Nastavi i kaže da ga je otac pogledao i rekao: ''DRAGI SINE, JA SAM TEBE UVIJEK JAKO VOLIO ALI TI TO NIKADA NISAM ZNAO REĆI NI POKAZATI.'' I tada je shvatio da ni njegovog oca njegovi roditelji nisu naučili kako da kaže svojem djetetu da ga voli, da mu to pokaže, da ni oni njemu to nisu govorili. I da njegov otac onda to nije mogao dati ni njemu. I REKAO MU JE OTAC DA MU JE ZA TO SADA JAKO ŽAO.

Dalje je nastavio i rekao da je, bez obzira što je bio u takvom stanju, želio i on naći neku dobru djevojku s kojom bi zasnovao brak. Da je išao na susrete koje su organizirali svećenici i da je onda jednom rekao svećenik da neka svi oni napišu na papir, DA GOSPODIN VIDI, kakvu bi osobu htjeli za vezu. I da je on napisao da bi htio dobru djevojku, u vjeri, da mu je to najvažnije, a onda nas je sve u dvorani onako sramežljivo pogledao, ali da je ipak napisao da bi htio da ima smeđu kosu i plave oči. Jasno, svi smo se nasmijali njegovoj sramežljivosti. I da je tako upoznao današnju svoju suprugu koja je isto išla na takve susrete. I dok su se tako počeli družiti, ona je trebala ići na godišnji odmor pa su šetali po Jarunu. A da mu je trebalo za nešto nekoliko kuna. Izvadio je novčanik, otvorio ga i jasno, u njemu nije bilo ničega, nikakvih novaca. No, tu gdje su trebali biti novci BILA JE SAMO SLIKA SRCA ISUSOVA. Ona je to vidjela ali nije ništa tada prokomentirala. No, kasnije mu je priznala DA JE ONA NA SVOM PAPIRU NAPISALA DA ŽELI IMATI VEZU S MLADIĆEM KOJI MORA KOD SEBE IMATI SLIKU SRCA ISUSOVOG. I KADA JE TU SLIKU VIDJELA KOD NJEGA, DA JE ODLUČILA DA ĆE ONA BITI NJEGOVA I ON NJEZIN. I tako, oženili su se i sad su došli ovdje da se mole Gospodinu da im pomogne da dobiju dijete, da radi neplodnosti ne mogu imati djecu, ALI DA ZNAJU I VJERUJU DA ĆE IM GOSPODIN USLIŠATI MOLITVE I PODARITI IM DIJETE.


A sad sam se ja počeo plakati. Pogledao sam sliku MILOSRDNOG ISUSA, KLEKNUO PRED NJU I REKAO GOSPODINU: ''DRAGI GOSPODINE, TI ZNAŠ DA TI SE NE MOLIM ČESTO ZA NEKE POTREBE. MOLIM TE USLIŠI OVU MOJU MOLITVU I PODARI TOM MLADOM BRAČNOM PARU DIJETE. I OPROSTI IM GRIJEHE, GOSPODINE.'' I OSJETIO SAM ODMAH, ČIM SAM SI KLEKNUO, DA ĆE GOSPODIN TO UČINITI. SLAVA TI HVALA GOSPODINE MOJ! A ZAMOLIO SAM I DRAGU DJEVICU MARIJU DA MOLI ZA TU NAKANU.


Pa mi je još ostala u sjećanju jedna djevojka koja je svjedočenje počela sa rečenicom da je došla ovdje zahvaliti Isusu što joj je nakon dvije godine uzeo brata blizanca. Bio sam se malo začudio toj njezinoj rečenici. Ali, onda je nastavila i rekla: ''IZ MENE.'' I pričala je kako joj je umro brat blizanac za kojega je bila jako vezana. DA GA DVIJE GODINE NIJE MOGLA PUSTITI IZ SVOJEG SRCA. Da ju je to strašno iznutra razdiralo. Ali, da joj je Gospodin pomogao da preboli, da ga pusti k Njemu. I da je sada ponovno počela živjeti zahvaljujući Gospodinu, da se uskoro udaje i da joj je, ZAHVALJUJUĆI GOSPODINU, život ponovno postao radostan.


I tako, bilo je još nekih svjedočenja, nisam ih sve zapamtio. NO, U SVIMA NJIMA SE VIDI VELIKA LJUBAV GOSPODINA ZA SVE NAS U RAZNIM ŽIVOTNIM PRILIKAMA. KADA VIŠE NE MOŽEMO, DOLAZI GOSPODIN U SVOJOJ LJUBAVI I URANJA NAS U BESKRAJNO MORE SVOJE LJUBAVI I MILOSRĐA.


HVALA TI GOSPODINE ZA TVOJU LJUBAV, ZA TVOJE MILOSRĐE.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.