DUHOVNI DAH PDF Ispis

 

Ponedjeljak, 06.06.2011.g.


Ovih dana svi mi Hrvati, a pogotovo vjernici,  bili smo zaokupljeni posjetom Svetog Oca Pape Benedikta XVI našoj zemlji. To je vrhunski, kako vjernički tako i društveni, događaj.

I nekoliko puta sam se pitao, onako sam sebe, što meni znači ovaj posjet Svetog Oca.


Prvo me to pitanje nekako ''salijetalo'' u zadnjih 10-tak dana, kada sam odlučivao hoću ili neće ići u Zagreb, u nedjelju, na zajedničku misu Svetog Oca i nas vjernika. Nekako nisam osjećao potrebu da odem tamo. I na kraju nisam ni išao. Nisam osjećao onaj poriv iznutra. Vjerojatno je tome više razloga.


Sadašnji Sveti Otac stupi je na svoju dužnost nakon karizmatičnog pape Ivana Pavla II. Koji je dugo godina plijenio sve vjernike po svijetu svojom neposrednošću, vjerom u Gospodina i ljubavi prema Njemu i svakome oko sebe. Sigurno, i svi smo to znali, novi papa je imao ''uteg' popularnosti tog pokojnog pape. S druge strane, Benedikt XVI je cijeli svoj život proveo u jednom drugom svijetu, svijetu teoloških razmatranja i diskusija, gdje nije bio toliko u doticaju s nama običnim vjernicima nego učenim biskupima i drugima koje je susretao na tom svom putu. I onda, pred kraj svojeg aktivnog života, kada se zapravo htio povući, IZABRAN JE ZA PAPU. I kako je rekao prof. Ivančić u televizijskoj emisiji, on primjećuje da se sadašnji Benedikt XVI, u odnosu na onog kada nije bio papa, PUNO VIŠE SMIJE.

I tako, kod njegovog ustoličenja, 2005.g., ja još nisam ni bio baš u vjeri, volio sam pokojnog papu Ivana Pavla II i prema tom novom papi nisam imao nikakvi posebni stav. Bilo mi je drago što je bio izabran, ali sam ga nekako stavio na promatranje. Da vidim kakav će biti.

I tako su prolaze godine. I mog života, obraćenja i rasta u vjeri. I Papinog života i rasta u njegovom novom pozivu. TAKO SMO NAS OBOJICA ''RASLI'', SVATKO U SVOJEM DUHOVNOM SVIJETU. I vjerojatno zbog toga razloga ja nisam osjetio veliku potrebu da budem u živo prisutan u njegovom boravku kod nas u Hrvatskoj.


I nekako se osjećam duhovno ispunjen pa nisam imao potrebu da odem u nedjelju na Hipodrom i da tamo u živo prisustvujem zajedničkoj misi našeg dragog Pape i svih nas vjernika. No, opet, s druge strane, izgleda da još nisam dostigao razinu duhovnosti onih vjernika koji takove susrete željno očekuju kako BI RADOSNO SLAVILI I HVALILI GOSPODINA.


I malo mi je krivo što je to tako. ŠTO PONEKAD NE OSJEĆAM ČISTU RADOST TAMO GDJE TA RADOST JE. I SLAVLJENJE I HVALJENJE GOSPODINA. A SIGURNO JE DA JE U NEDJELJU ZAGREB I NJEGOV HIPODROM BILO UPRAVO TAKVO MJESTO.


I upitam jednu svoju dragu sestru u vjeri da što ona misli o cijelom ovom posjetu našeg dragog Svetog Oca. A ona kaže da je bilo sve lijepo ali da ona nekako osjeća, da je to čisto njezin nekakvi osjećaj, DA JE ONA U SVEMU TOME PREMALO OSJETILA ISUSA. DA JE SVE BILO POSVEĆENO NEKAKVIM PROTOKOLIMA I VANJSKIM STVARIMA A PREMALO, BAR ZA NJU, SE OSJETIO ISUS U SVEMU TOME.

Pa smo zajedno zaključili da je to valjda radi toga što zapravo papa nije samo PETROV NASLJEDNIK ovdje na zemlji nego on predstavlja i jednu državu, predstavlja Crkvu, u jednoj drugoj državi, i samim time to podliježe određenim protokolima koje mi ljudi imamo za takve slučajeve. I to bilo normalno kada bi nam došao u posjet Obama ili Putin. Ali, kada nam dolazi naš dragi Papa, KOJI JE NAJBLIŽI GOSPODINU ISUSU KRISTU U OVOM TRENUTKU NA ZEMLJI, ON DOLAZI U NJEGOVO IME, NEKAKO MI VJERNICI VIŠE OČEKUJEMO. OČEKUJEMO ŽIVOG ISUSA.


I bio je taj ŽIVI ISUS OVE DANE SA NAMA HRVATIMA I NAŠIM GOSTIMA. Rekao je dragi fra Linić u televizijskoj emisiji da ĆE POSJET SVETOG OCA KOD NAS DONIJETI SVIMA NAMA DUHOVNO OSVJEŽENJE. I JA MISLIM DA ĆE BITI TAKO. I već dana, u razgovoru s drugim ljudima, osjećam taj ''duhovni dah''.


A JA NEKAKO OSJEĆAM DA MI JE OVAJ POSJET SVETOG OCA DONIO U MOJE SRCE RADOST I POŠTOVANJE PREMA SVETOM OCU KAKVO SAM IMAO PRIJE PREMA POKOJNOM PAPI IVANU PAVLU II. KADA SAM GA U NEDJELJU GLEDAO NA TELEVIZIJI, KAKO PREDVODI MISNO SLAVLJE, KADA SAM VIDIO ONE NJEGOVE RADOSNE OČI I OSMJEH, UŠAO JE KONAČNO U MOJE SRCE DA TAMO I OSTANE. MOJE SUZE ZA VRIJEME MISE SU MI I TO POTVRDILE. JEDNOSTAVNO JE RADOST PREPLAVILA MOJE SRCE.


Kada sam se danas ujutro pitao pod svetom misom, da je idući tjedan ponovno Papa u Hrvatskoj, da li bi išao na doček, ODGOVORIO SAM SEBI DA SIGURNO BI. IŠAO BI SLAVIT NJEGA I DATI SLAVU I HVALU GOSPODINU. I DA BUDEM DIO ONOG SLAVLJA NA STOTINE TISUĆA DRUGIH VJERNIKA.

I tako mene moj Gospodin pomalo uči i diže u duhovnosti. Ponekad bih ja nešto mogao i sam, i prije, naučiti. Ali sve to tako valjda mora biti. I zlo dobije ponekad neku bitku. Neka mu. Zato su pobjede dobra puno slađe i puno trajnije. JER SADA JE MOJ DRAGI PAPA BENEDIKT XVI ZAUVIJEK U MOJEM SRCU. KAO I POKOJNI IVAN PAVAO II.


SLAVA I HVALA TI GOSPODINE. POŽIVI TI NAŠEG DRAGOG OCA JOŠ PUNO GODINA I OČUVAJ MU MUDROST, ZNANJE, VJERU I LJUBAV  DA VRŠI  TVOJU SVETU VOLJU, DA USPJEŠNO  VODI TVOJU  NAŠU CRKVU, A SVE NA SPAS SVOJE  DUŠE I DUŠA SVIH NAS GRJEŠNIH  VJERNIKA.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.