HODOČASNICI PDF Ispis

 

Ponedjeljak, 15.08.2011.

 

VELIKA GOSPA. Blagdan kada se cijela katolička Hrvatska ''digne na noge''. Pa i onaj nekatolički dio. Tako sam se i ja ''digao'' ali doslovno, ujutro u pola 2, i krenuo na hodočasnički put, pješice nekih 40-tak kilometara u SVETIŠTE MAJKE BOŽJE BISTRIČKE, U MARIJI BISTRICI.

 

I CIJELI TAJ MOJ PUT BIO JE PREPUN BOŽJE SLAVE. KAKO LI SE SAMO GOSPODIN LAKO PROSLAVI U MOJIM OČIMA KOJI SAM MU CIJELI SVOJ ŽIVOT PREDAO U RUKE.

JEDAN MOJ PRIJATELJ U VELIKOJ POTREBI, ALI NA PUTU OBRAĆENJA, UČVRŠĆIVANJA VJERE I NUTARNJEG ISCJELJENJA, ODLUČIO JE POĆI SA MNOM NA TO HODOČAŠĆE. NIKADA NIJE PJEŠICE IŠAO NA MARIJU BISTRICU A TEK JE I NEDAVNO, PRIJE MJESEC DANA, BIO I PRVI PUT U SVETIŠTU I JAKO MU SE DOPALO TE JE HTIO SA MNOM PJEŠICE. JEDNOSTAVNO JE REKAO DA IMA TAKVU POTREBU I DA HOĆE SA MNOM. NIJE BAŠ BAJNOG ZDRAVLJA ALI JE REKAO DA ĆE IZDRŽATI.

 

A i ja sam taj svoj hodočasnički put dao Gospodinu za velike potrebe jedne žene i njezine obitelji. Puno raznih problema a snaga vjere i svjedočenja za Gospodina bila je jako narušena. Pa sam zamolio Gospodina da neka uzme ovaj moj hodočasnički put DA OJAČA VJERU I SNAGU SVJEDOČENJA TE ŽENE, DA SE SMILUJE NJEZINOJ OBITELJI A POSEBNO NJEZINOM MUŽU KOJI JE IMAO VELIKE NAPADE ZLA. I DA SVE UČINI KAKO JE NJEGOVA VOLJA JER ON ZNA ŠTO JE ZA NJIH NAJBOLJE. To je bilo moje, što sam ja mogao učiniti, a dalje sam prepustio Njemu i znao sam da će On već učiniti ono što će za njih biti najbolje.


Prošle sam godine prvi put išao pješice na to hodočašće pa po onom mraku i nisam najbolje zapamtio kuda se točno ide. Mada je hodočasnički put dosta dobro označen ipak, po mraku, postoje i neka mjesta gdje nije označeno pa se lako može skrenuti. Neće se ništa strašno dogoditi, jedino možeš ''pasti s nogu'' od pješačenja. Mislio sam si da će valjda ići i netko od starijih i iskusnijih pa ćemo mi s njim lako proći Ivanščicu i ona neka sporna mjesta. I pitam navečer suprugu za svjetiljku, neku lampu za noćni hod. A ona kaže da imamo ali da nemamo baterije. Krasno, mislio sam si, pa što ako nitko neće ići, kako ćemo kroz šumu po mrklom mraku, ne poznamo dobro put, krasota.

No, prvo što sam ujutro učinio kada sam zatvorio vrata od kuće je bilo to da sam si klekao, otprilike se okrenuo u pravcu Marije Bistrice i zamolio Gospodina i Duha Svetoga i Djevicu Mariju da nas vode da prijatelj i ja dobro stignemo tamo. I nisam ništa bio zabrinut. ZNAO SAM JA DA ĆE GOSPODIN VEĆ NEKAKO SVE RIJEŠITI NA DOBRO. JA SAM SVOJE UČINIO, ČVRSTO ODLUČIO DA ĆU DANAS PJEŠICE DOĆI DO MARIJE BISTRICE I POKLONITI SE MOJOJ I NAŠOJ MAJČICI, A DALJE SAM MOLIO NJEGA DA ČINI KAKO JE NJEGOVA VOLJA.

 

I tako se ja i prijatelj ujutro oko 2 nađemo pred crkvom jer smo mislili da će još netko možda već od tamo krenuti pješice u Mariju Bistricu. Tako su neki najavljivali. No, nije bilo nikoga.

Pa sam rekao prijatelju da idemo mi na mjesto okupljališta nekoliko kilometara dalje, s autom, od kuda se zapravo kretalo pješice jer se dalje s autom nije moglo.

 

I tamo nije bilo nikoga a bila su 2 sata. Uobičajeno je bilo da se s tog mjesta krene u 3 sata. I predložim ja njemu da pričekamo do 3 sata, da izmolimo RUŽARIJ MAJKE BOŽJE, TRI OTAJSTVA KRUNICE, pa ćemo vidjeti da li će netko doći. Jer ni on ni ja nismo imali nikakvu svjetiljku, samo svjetlo s mobitela. Ako nitko neće doći, krenut ćemo sami.

Dođu 3 sata, nigdje nikoga. Ja kažem prijatelju da ništa, idemo. Prvo smo kleknuli i okrenuli se prema crkvici Svetog duha, koja je bila nedaleko od nas, i zamolili smo još jedanput Duha Svetoga da nas vodi na tom našem putu. AMA BAŠ NIČEGA SE NISAM JA BOJAO. BIO SAM POTPUNO SIGURAN DA ĆEMO NAĆI PRAVI PUT I PO MRAKU. A BILA JE I LIJEPA MJESEČINA.

 

MA, SAMO ŠTO SMO ZAVRŠILI SA MOLITVOM I DIGLI SE NA NOGE, ČUJEMO KAKO PREMA NAM DOLAZI JEDAN AUTO. DOĐE DO NAS, PARKIRA SE DO NAS A IZ NJEGA IZAĐE PETERO LJUDI. JEDNA MALO STARIJA GOSPOĐA KOJA JE VEĆ VIŠE PUTA IŠLA NA TO HODČAŠĆE I ČETVERO MLADIH KOJI SU IŠLI PRVI PUT. ALI NI TA GOSPOĐA NIJE BAŠ ZNALA PUT, ONAKO PO MRAKU, JER SU JU DRUGI VODILI. ALI, ONI SU IMALI 5-6 SVJETILJKI, KAO DANJE SVJETLO.

GOSPODIN MI JE POSLAO SVJETILJKU I LJUDE ZA DRUŠTVO, DA JA I PRIJATELJ NE BUDEMO SAMI. ZNA GOSPODIN ŠTO NAM JE TREBALO.


Još smo malo čekali, pa smo krenuli. I sve smo ''od prve'' pogodili. Nigdje nismo lutali. Samo smo pratili znakove. Bez svjetiljki meni i prijatelju bi bilo teško. NO, GOSPODIN JE TO ZNAO PA NAM IH JE POSLAO.

 

I, mislim si ja, dobro je sad dok smo u šumi, jer je po stablima bilo sve označeno. No, što će biti kada krenemo preko polja, šuma, po raznim cestama i selima? Negdje su bile oznake a negdje ne. I opet si, onako u sebi, mislim pa dobro snaći ćemo se nekako, Gospodin i Duh Sveti će već nešto smisliti za nas.

 

I IZAĐEMO MI IZ ŠUME I STANEMO NEKOLIKO MINUTA DA POPIJEMO VODU I DA KRENEMO DALJE. KAD, ČUJEM JA IZA NAS NEKE GLASOVE. I, IZAĐE IZ ŠUME ČETVERO LJUDI, PLANINARA-HODOČASNIKA, KOJI SU DOBRO POZNAVALI PUT, ČAK GA JE JEDAN OD NJIH BIO I OZNAČAVAO. DOĐU DO NAS, POZDRAVE I ODMAH KRENU DALJE. VIDIM JA DA NAM JE GOSPODIN PONOVNO POSLAO POMOĆ, VODIČE. I KAŽEM JA OVIM SVOJIMA DA IDEMO, DA NEMA ODMORA, JER ETO NAM VODIČA. GOSPODIN JE ZNAO ŠTO NAM JE BILO POTREBNO I TO NAM JE POSLAO ONAKO KAKO JE ON ZNAO DA JE ZA NAS NAJBOLJE.


I sve je bilo u najboljem redu. Cijelim sam putem molio. Imam puno nakana. I puno molitvi. I samo sam hodao, pratio onog ispred sebe i molio i molio.


Brzo smo došli u Svetište, ispovjedili se. Ja sam pozdravio svojeg prijatelja Leopolda Mandića, uplatio jednu misu zahvale MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ. Upitao me mladi čovjek, koji je primao uplate i vršio upis nakana, da na koju nakanu je misa. Ja kažem da za zahvalu MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ. A on upita što još da doda. JA KAŽEM DA NIŠTA. PA ZNA MOJA DRAGA MAJČICA SVAKI DAN U SVAKOM TRENUTKU ŠTO MI JE POTREBNO. ŠTO DA JU OPTEREĆUJEM S TIM. JA JOJ SAMO MOGU UPUĆIVATI ZAHVALE. JER ONA SE UVIJEK POBRINE DA IZMOLI KOD SVOJEG SINA I NJEGOVOG OCA ONO ŠTO MI JE POTREBNO.


I misa je bila prekrasna, puno vjernika sa svih strana. I puno ''svega'' što prati takove skupove nas vjernika. Pa i zlo u cijeloj toj gomili ljudi vidi i svoju priliku. Dopušta mu Gospodin da nas kuša kroz neke događaje. Kao npr. da li ćemo se razljutiti kada stanemo u red za ispovijed koji se ne kreće, gdje sporo ide i još se k tome netko pogurne preko reda. I za čas bi bio ljut. A sada samo zažmirim, izmolim KRUNICU BOŽJEG MILOSRĐA i dođem na red. Ili razni načini prošnje. Od Roma i onih koji to u tim situacijama postaju. Raznih štandova, bižuterije itd. Svega i svačega.

 

Malo sam i plakao. Jer na riječi pjesme ''KAO MARIJA DA TE LJUBIM'' i osjećajući da je Gospodin tu s nama, TO MI STVARNO NIJE BILO TEŠKO.


NO, ŠTO JE TU JE, SVATKO ZNA SVOJE. POŠTO JE DOŠAO U MARIJU BISTRICU. POŠTO JE DOŠAO, TO ĆE I NAĆI.

TAKO SAM I JA I MOJ PRIJATELJ. I MOJA SUPRUGA KOJA JE DOŠLA PO NAS. I SVI SMO SE VESELO VRATILI DOMA. A JA SAM STALNO PJEVUŠIO.

''RAJSKA DJEVO, KRALJICE HRVATA, NAŠA MAJKO, NAŠA ZORO ZLATNA. ODANIH TI SRCA PRIMI DAR, PRIMI PRAVE LJUBAVI NAM ŽAR.''


HVALA TI GOSPODINE NA TVOJOJ MAJCI.


HVALA TI DRAGA DJEVICE NA TVOME SINU.


HVALA TI BOŽE-OČE ŠTO SI NAM GA POSLAO.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.