KRISTOV MIR PDF Ispis

 

Četvrtak 18.08.2011.g.


''MIR, PRAVI MIR DAJE KRIST GOSPODIN NAŠ…'', tako idu riječi pjesme koju si i sad pjevušim. A pjevušio sam si ju i u nedjelju na svetoj misi. Onako, u sebi, kada su mi dolazile misli o tome što je to KRISTOV MIR. Svećenikove riječi, da taj KRISTOV MIR pružimo jedni drugima, nekako su meni potaknule više pitanja i razmišljanja.


Sjetio sam jedne zgode iz EVANĐELJA kada je Gospodin poslao svoje učenike da navješćuju RIJEČ BOŽJU po selima. Rekao im je: ''…ULAZEĆI U KUĆU, ZAŽELITE JOJ MIR. BUDE LI KUĆA DOSTOJNA, NEKA MIR VAŠ SIĐE NA NJU. NE BUDE LI DOSTOJNA, NEKA SE MIR VAŠ K VAMA VRATI….''


KRISTOV MIR. ŠTO JE TO? KAKO ON IZGLEDA? DA LI GA MOŽEMO I MI IMATI? DA LI GA MOŽEMO DRUGIMA DATI? KAKO IZGLEDA ČOVJEK KOJI U SEBI NOSI KRISTOV MIR? DA LI JE ON CJELOVITO STANJE ILI SAMO POSTOJI U NEKIM TRENUCIMA? KAKO GA OSJETITI, KAKO GA PRIMITI, KAKO GA DRUGOME DATI, NE SAMO ZA VRIJEME MISE, NEGO I POSLIJE NJE? DA LI MOŽE TAJ KRISTOV MIR DATI NETKO TKO GA NEMA ILI GA MI SVI IMAMO, KOJI DOĐEMO NA MISU, SVATKO PREMA MILOSTI BOŽJOJ?


Ta i još neka pitanja su mi zadnjih dana ''sijevala'' po mislima.


''MIR VAM OSTAVLJAM, MIR VAM SVOJ DAJEM.''

Gospodin je taj mir imao i On nam ga je predao i ostavio davno, još prije skoro 2000 godina. Ostavio ga je, svakako, svojoj crkvi koju je ustoličio u POSLJEDNJOJ VEČERI. PETRU I DRUGIM APOSTOLIMA KOJI SU NASTAVILI ŠIRITI NJEGOVU CRKVU I NJEZIN NAUK MEĐU NARODOM IZRAELOVIM A KASNIJE I MEĐU DRUGIM NARODIMA.

I probao sam se prisjetiti scena iz nekih filmova, detalja iz nekih slika i opisa Gospodinova djelovanja u svojem zemaljskom životu koju su nam dočaravali kako je izgledao NAŠ GOSPODIN U TOM SVOJEM ZEMALJSKOM ŽIVOTU. ON JEDINI KOJI JE IMAO PRAVI MIR, MIR KOJEGA JE DAVAO I ŠIRIO OKO SEBE.


ON, KOJEGA SU RASPELI NA KRIŽU A ON JE TRAŽIO ZA NJIH OPROST KOD SVOJEG BOGA-OCA.


ON, KOJEGA SU BIČEVALI I TUKLI A ON JE ŠUTKE TRPIO, PADAO I DIZAO SE I DALJE NASTAVLJAO ŠUTKE TRPITI.


ON, KOJI JE NA SVOJEM NOŠENJU KRIŽA, NA KRIŽNOM PUTU NA KALVARIJU, TIM SVOJIM MIROM MNOGE OHRABRIO, MNOGE RASPLAKAO I DAO IM NADU.


ON, KOJI SE U TOM SVOJEM MIRU SATE I SATE MOLIO, DOK SU NJEGOVI UČENICI ZNALI POSTATI NESTRPLJIVI, ČAK SU SE SVAĐALI MEĐUSOBNO.


ON, KOJI JE TAJ SVOJ MIR NAJBOLJE ISPOLJIO PRED ŽIDOVSKIM SUDOM I PRED PILATOM, KADA JE TAJ NJEGOV MIR BIO JEDINI ODGOVOR NA NJIHOVE NAPADE I PRIJETNJE SMRĆU.


I U MNOGIM DRUGIM SITUACIJAMA SVOJEG ZEMALJSKOG ŽIVOTA.


Ja ni približno nemam takav mir. Čak se često pitam da ŠTO JE TO UOPĆE MIR, KAKVO JE TO ČOVJEKOVO STANJE ILI OSJEĆAJ. Kad se čovjek lako razljuti na neke ljude i događaje oko sebe, kada ga svakodnevni život i rad često ''isprazni'' iznutra a na to mjesto dođu razni drugi osjećaji poput nemira, želje za osvetom, srdžbe, rezingnacije, tuge i žalosti, i razni drugi osjećaji.


JEDINO ŠTO ME UVIJEK ISPUNI, ŠTO MI PROBUDI MIR I RADOST U MENI I MOJOJ DUŠI I MOJEM SRCU, ŠTO JE TOLIKO ČISTO I JAKO DA SE SVE DRUGE NAPASTI ZLA I NJEGOVIH DUHOVA ODBIJAJU OD MENE, JE SVETA MISA. I CRKVA KADA U NJOJ OSTANEM SAM U MOLITVI. TOLIKO LIJEPO, TOLIKO ČISTO, TOLIKO SE ISPUNJENO OSJEĆAM NA SVAKOJ MISI I U SVAKOM MOM BORAVKU U CRKVI.


NAKON TOGA, NAKON MISE I CRKVE, STVARNO SE OSJEĆAM DA MOGU DRUGIMA OKO SEBE PREDATI MIR KRISTOV. JER TADA JE ON NA MENI I U MENI.


U drugim trenucima, svakodnevnim i životnim, zlo i njegovi duhovi znaju me kroz razne svoje zamke uvući u mnogo moji nemirnih, licemjernih i oholih, srditih i neumjerenih reakcija i ponašanja. I za čas sam svjestan kako sam se dao zlu prevariti. A nekad ga i prozrem pa mu se nasmijem kada shvatim kako me htjelo prevariti da sagriješim.

Najgore je što u tim trenucima mislim da sam ne znam koliko pametan i da sam ne znam što posebno napravio. Za zlo ništa posebno. Jer ono jednostavno, radi svoje duboke pokvarenosti i odsutnosti Boga u sebi, ni ne zna drugačije nego samo da zlo čini. Koristi ono razne stvari i događaje, ljude i životinje u koje uđe, kako bi napakostilo drugima oko njih. I nisu ti ljudi i te životinje tada krive za to. Zlo ih je samo iskoristilo u tom trenutku i oni mu se nisu mogli oduprijeti. Ako ne uspije jedanput pokušat će drugi put, još lukavije. Ako ne uspije drugi put, pokušat će i treći i četvrti i stoti put… Sve dok ne uspije ili sve dok mi toliko ne uzrastemo u vjeri, toliko svoj život ne predamo Gospodinu, da nam Gospodin postaje štit i zaštita te se zlo onda prestaje baviti nama nego krene na neke druge, ranjivije i slabije duše.


MOLIM TE GOSPODINE, OČISTI MOJE SRCE I DUŠU, OJAČAJ MOJ DUH, BUDI MOJA SVJETLOST I SPASENJE KAKO BI SE U MENI NASTANIO TVOJ MIR DA GA MOGU DALJE PREDAVATI I DIJELITI DRUGIMA.


GOSPODIN MI JE SVJETLOST I SPASENJE, BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.