''GOSPODINE, ZAVEŽI MI JEZIK!'' Ispis

 

 

 

Četvrtak, 31.10.2013.g.

 

 


Danas ujutro sam doživio prekrasne duhovne trenutke. U kojima sam i ja

učestvovao na neki način.


A opet, nekako sam osjećao da ja u svemu tome baš nemam vrlih

zasluga.  SAMO  GOSPODIN.


I čak sam se malo osjećao tužno. Kao da od mene odlazi nešto što me

često znalo ''napuniti'', onako duhovno.


Jedna draga osoba, koja radi u jednoj trgovini, kao da je jedva dočekala

da ja jutros uđem u trgovinu kako bi mi mogla  SVJEDOČITI  O  SLAVI

BOŽJOJ.  O  PREKRASNOJ  BOŽJOJ  MILOSTI  KOJA  JOJ  SE  DOGAĐA

U  ZADNJE  VRIJEME.


Odmah čim me vidjela, počela je svoju kratku priču. Još sam se iznenadio

jer je u trgovini bilo još kupaca. Ali nju to nije zasmetalo, kao prije u

nekim trenucima kada smo govorili o Bogu i vjeri, da mi  SVJEDOČI  O

GOSPODINU  I  ONOME  ŠTO  JOJ  ON  LIJEPOGA  ČINI  U  ŽIVOTU.


Počela je s rečenicom da mi mora nešto važno reći. Ja sam ju upitno

pogledao. No ona je samo nastavila i rekla da u nedjelju nakon dugog

vremena ima slobodno i da će sa svojim djetetom ići u crkvu na misu.  I

SVA  JE  SJALA  KADA  JE  TO  GOVORILA.


Ja sam joj rekao da  BOGU  HVALA, da je to velika milost i radost. I malo

sam se iznenadio jer mi je prije nekog vremena rekla da na misi nije bila

godinama.


No, ona je samo nastavila i sva onako radosna je rekla  DA  JEDVA

ČEKA  DA  DOĐE  NEDJELJA.


ISKRENOST  NJEZINIH  RIJEČI  OSJETILA  SE  U  SJAJU  NJEZINIH

OČIJU,  U  ČVRSTOĆI  NJEZINE  ODLUKE  I  ČVRSTOĆI  RIJEČI  KAKO

IH  JE  IZGOVARALA.


TO  ME  BAŠ  DODIRNULO  U  DUŠU…

 



''JEDVA  ČEKAM  DA  DOĐE  NEDJELJA…''  KOJE

 

SVJEDOČENJE  VJERE!

 



Ja sam joj samo rekao da je to prekrasna milost ali da neka ne očekuje

čuda, odlazak na nedjeljnu misu neće joj riješiti svakodnevne probleme,

ali će joj sigurno dati snagu i mir da se sa njima nosi kada će izaći iz

crkve i nastaviti svakodnevni život.


A ona je samo rekla da zna i ponovno ponovila da jedva čeka dođe

nedjelja.


Nadam se da se neće razočarati u nekoj svećenikovoj riječi, u ponašanju

nekog brata ili sestre u vjeri koji možda sebe smatraju velikim vjernicima,

ili sličnom, jer zli sigurno neće mirovati i pustiti je samo tako.


Sad sam se sjetio da ju u nedjelju moram staviti u svoje molitve na misi.

Da joj barem malo pomognem.


A sve to je bila samo kulminacija onoga što se njoj događalo na

duhovnom planu u zadnjih nekoliko mjeseci, zadnjih tjedana.


Često smo vodili razgovore o vjeri i onome što mi Gospodin lijepoga čini

u mojem životu. I sad vidim da je ona dosta toga upijala u sebe, u svoje

srce i u svoje misli.


Traje to već nekih dvije godine.


I kroz to vrijeme, kroz te kratke razgovore, došli smo do toga da sam

jednom čuo kako je opsovala. A nije htjela da ju netko drugi čuje.


Pa sam ju ja pitao da li to ona često radi. I priznala mi je da joj to često

dođe. Da se znade razljutiti bez veze na muža, na djecu i da onda viče i

psuje. A da joj je poslije krivo.


Ja sam joj nekoliko puta govorio o tome da je kletva jedan od

najopasnijih grijeha.


JER  IMA  DVOJAKO  ZNAČENJE.


S  JEDNE  STRANE  KLETVOM  PSUJEMO  BOGA  STVORITELJA,  KOJI

JE  I  NAS  STVORIO,  ZNAČI  PSUJEMO  I  SAMOGA  SEBE.


S  DRUGE  STRANE  PSUJUĆI  I  NEGIRAJUĆI  KLETVOM  ONOGA

KOJI  NAS  JE  STVORIO,  PRIZIVAMO  U  SVOJ  ŽIVOT  ONOGA  KOJI

CIJELIM  SVOJIM  BIĆEM  MRZI  BOGA  STVORITELJA,  KOJI  ŽELI

BITI  BOG,  ZLOGA  I  NJEGOVE  ZLE  DUHOVE.


Rekao sam joj da su zbog njezinih kletvi došli u njezin život srdžba,

vikanje, ljutitost, često bez ikakvih razloga. Sve su to posljedice njezinih

kletvi i prizivanja kroz njih djelovanja zloga.


I da će time sve više i u život svoje obitelji prizivati zlo i njegovo

djelovanje.  Nesvjesno  mu slaže mjesto gdje će moći djelovati.


I više puta mi je rekla da to ne želi. Da se želi promijeniti ali da

jednostavno ne ide.


Pa sam joj rekao da je početak uspješne borbe protiv kletvi i utjecaja

zloga odlazak na nedjeljne mise i molitva.


A ona mi se pravdala da nedjeljom najčešće radi, pa kuhanje ručka, pa

ovo pa ono.


I tako smo mi razmjenjivali te kratke razgovore i rijetko koji je bio a da

nismo bar na neki simbolični način dotaknuli vjeru i život u vjeri.


I onda mi je prije nekih mjesec dana, kada sam došao u dućan da nešto

kupim, rekla onako ponosno da li znam da ona više ne psuje. Rekla je da

to traje tri dana kako nije ništa opsovala. A ja sam joj rekao da  BOGU

HVALA. I rekla je da će pokušati još izdržati.


Ja sam se odmah u sebi za nju pomolio. I prije toga sam tako znao

učiniti.


I zaboravio sam na taj naš razgovor. Vidjeli smo se nakratko nekoliko

puta ali više mi nije ništa govorila.


I onda prije desetak dana, kada nije bilo nikog u dućanu, radosno mi je

rekla da i dalje ne psuje, da je već prošlo više od dva tjedna i da u ta dva

tjedna nije ni jedanput opsovala.


I  ONAKO  RADOSNO  MI  JE  POSVJEDOČILA  DA  SE  SVAKU  VEČER

MOLI  GOSPODINU.  ONE  MOLITVE  KOJE  ZNA,  ''OČE  NAŠ'',

''ZDRAVO  MARIJO''.


I  DA  GA  MOLI,  ONAKO  SVOJIM  RIJEČIMA,  DA  JOJ  ZAVEŽE

JEZIK  KADA  ĆE  IMATI  POTREBU  DA  NEŠTO  OPSUJE.


I  REKLA  JE  DA  TO  DJELUJE.


Ja sam se tada baš slatko nasmijao kada mi je to rekla, zamišljajući je

kako se to moli  ''DA  JOJ  ZAVEŽE  JEZIK''.


A poslije sam si opet mislio da je to bila  NJEZINA  MOLITVA  PO

DUHU  SVETOM,  JAKO  JAKA  MOLITVA.


NE  RADI  RIJEČI,  NEGO  RADI  VJERE  U  TO  DA  JOJ  GOSPODIN

MOŽE  TO  ISPUNITI.


TOM  MOLITVOM  JE  ONA  MOLILA  GOSPODINA,  IZ  SVOJEG

VAPIJUĆEG  SRCA,  DA  U  NJOJ  ZAVEŽE  TOGA  ZLOGA  DUHA

KLETVE  KOJI  JE  BIO  U  NJOJ,  I  OKO  NJE,  I  DA  GA  IZBACI  IZ

NJE.


Nije ona sve to rekla ali je  SVETI  BOŽJI  DUH  TOČNO  ZNAO  ŠTO

ŽELI  NJEZINA  DUŠA,  NJEZINO  SRCE.


NISU  TOLIKO  BILE  POTREBNE  SVE  NJEZINE  RIJEČI.


SAMO  ČISTA,  ISKRENA  I  VAPIJUĆA  MOLITVA  U  POTREBI  I

NEKOLIKO  RIJEČI  UPUĆENE  GOSPODINU  NA  TU  NAKANU.

 

 


''GOSPODINE,  ZAVEŽI  MI  JEZIK!''

 

 


I bio sam sretan radi toga i htio sam to svima posvjedočiti. No, prošlo je

nekoliko dana, ja to nisam stigao napisati, došli su drugi događaji i to

njezino svjedočanstvo pomalo je kod mene išlo u zaborav.


No, sada znam zašto. Jer je to bila Gospodinova volja. Da bi mogao

svjedočiti novoj milosti koju je podario toj dragoj osobi na putu

obraćenja i učvršćenja u vjeri.


MILOST  DA  DONESE  ODLUKU  I  ODE  NA  NEDJELJNU  MISU.


Sve mi je to ''prošlo'' kroz glavu kada sam tokom dana razmišljao o tom

našem kratkom razgovoru.


I znam da me Gospodin na neki način malo iskoristio da pomognem toj

dragoj osobi da krene putem obraćenja.


I  BIO  SAM  JAKO  RADOSTAN.  ONIM  MIROM  U  SRCU  KOJEG  SAM

OSJETIO.


No, osjetio sam i neku malu tugu.


Jer sam osjetio da sam toj dragoj osobi dao sve što sam mogao na

njezinom putu obraćenja i duhovnog rasta. Osjetio sam to. DALJE ĆE

SAMA.


A kroz razgovore s njom, i svjedočenja svojim životom  ŠTO  MI  JE

LIJEPOGA  GOSPODIN  UČINIO  U  MOJEM  ŽIVOTU,  I  ŠTO  MI  ČINI,

JA  SAM  SE  DODATNO  ''PUNIO''.


SVAKO  SVJEDOČENJE  DRUGIMA  O  GOSPODINU  MENI  DAJE

DODATNU  SNAGU  DA  DALJE  TAKO  NASTAVIM.


A evo,  BOGU  HVALA,  još jedna je osoba krenula  PUTEM  SPASENJA,

PUTEM  OBRAĆENJA  I  RASTA  U  VJERI.


JER  NEDJELJNA  MISA  JE  UPRAVO  TO.  PUT  U  SPASENJE.


I još ćemo mi razgovarati. I razmjenjivati one  PREKRASNE  STVARI  I

DOGAĐAJE  KOJE  ĆE  NAM  GOSPODIN  ČINITI  U  ŽIVOTU.


Ali će mi malo nedostajati one njezine djetinje oči, upitni pogledi ispod

oka na moju  KRUNICU  oko vrata, širom raširene  oči kada sam joj

pričao o prekrasnim događajima s Gospodinom  …


No, osjećam nekako, duboko u sebi osjećam, da će ona biti jedan pravi

GOSPODINOV  SVJEDOK.  Tamo gdje živi, tamo gdje radi.


BOG  JU  BLAGOSLOVIO  NA  TOM  PUTU  U  SVAKOM  TRENUTKU

KUŠNJI.

 

 


SVET  I  PRESVET  MOJ   PREDRAGI

 

GOSPODINE,  SVET  I  PRESVET.

 

 


NEKA  TI  JE  BESKRAJNA  HVALA  ZA  SVE

 

NAS  OBRAĆENE,  KOJE  SI  TI  SVOJOM

 

MUKOM,  SMRĆU  I  USKRSNUĆEM  ODLUČIO

 

SPASITI.

 

 


SVET  I  PRESVET  TROJEDINI  BOŽE,  OČE,

 

SINE  I  DUŠE  SVETI.

 

 


ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  SLAVLJEN  U  SVE

 

VIJEKE  VJEKOVA.

 

 


PRESVETA  DJEVICE  MOLI  ZA  TU  DRAGU

 

SESTRU  U  VJERI  I  NJEZINE  POTREBE  I  ZA

 

SVE  OBRAĆENIKE.

 

 


NEKA  TI  JE  VJEČNA  SLAVA  I  HVALA  ZA

 

SVE  MOLITVE  KOJOM  NAS  ZAGOVARAŠ  NA

 

NEBU  KOD  SVOGA  SINA  I  NJEGOVOG  OCA.

 

 


A  ČAST  I  SLAVA  I  CIJELOM  DUHOVNOM

 

SVIJETU  KOJI  VRŠI  I  POŠTUJE  BOŽJU

 

VOLJU.

 

 


SVET  I  PRESVET  TROJEDINI  BOŽE,  SVET  I

 

PRESVET…