Iz knjige  ''ČUDESA  BOŽJEG  MILOSRĐA  Svjedočanstva iz života''

MILOSRDNI ISUS

Sjedio sam u kafiću i ispijao jutarnju kavu s jednim od mojih župljana.

Reći ćete - ovaj ispija kave umjesto da moli. Možda bih i ja na vašem

mjestu pomislio isto, ali ja se jednostavno želim približiti ljudima, vidjeti

kako žive, što rade, a da bih to mogao, moram otići među njih.

Ne živi se vjera samo u crkvi. Nju živimo i svjedočimo na svakom mjestu,

gdje god se nalazimo.

Dok sam tako sjedio, prišla mi je jedna gospođa. Ispričava se i moli da

joj oprostim što me prekida u jutarnjem ispijanju kave. Potaknuo sam je

da kaže što je muči, a ona je rekla da treba molitvenik posvećen

Milosrdnom Isusu. Bio sam znatiželjan, pa sam je upitao zašto traži baš

taj molitvenik.

Odgovorila je da je sasvim slučajno od šogorice dobila taj molitvenik,

kada je bila u velikoj poteškoći. Požalila se šogorici, a ona joj je dala taj

molitvenik. Naročito joj se svidjela krunica Božjeg milosrđa pa ju je

počela moliti.

U početku sa nevjericom, ali kako su dani prolazili, njezine su se teškoće

umanjivale. “Krunica mi je pomogla tad, a i još mnogo puta. Život mi se

promijenio. Primijetila sam da kada zanemarim molitvu i ne molim

redovito dva-tri tjedna, odmah dođe do nekih problema. Kako je krunica

najbližim. Bit će to lijep poklon za Božić mojoj djeci i mojim sestrama.

Neka im se nađe pri ruci, neka mole!

Ne treba čekati da dođu u poteškoće ili da se dogodi zlo pa da se tek onda

obraćaju Bogu.

A, velečasni, kome danas ne treba molitve?“ posvjedočila je ova

župljanka. /N.M./