SVJEDOČANSTVO  IZ  KNJIGE  ''MENI  JE  BOG  POMOGAO''  -

www.molitvenici.net

EPILEPSIJA I TUMOR

Mlada i do tada zdrava djevojka Mirela jednoga je poslijepodneva

u svojoj kući dobila epileptični napadaj. Roditelji su u strahu za

njezino zdravlje odmah pozvali liječnika te je Mirela završila na

pretragama. Tada, u svojoj šesnaestoj godini, nije niti slutila da će

se morati boriti s teškom bolesti koja će je pratiti sljedećih

dvanaest godina.

Isprva su epileptični napadi bili vrlo rijetki, ali što je vrijeme dalje

odmicalo, bolest je Mireli stvarala sve veće probleme. Njezina

majka i otac učinili su sve kako bi joj pomogli, ali liječnici nisu

imali konkretno rješenje za brzi oporavak i svima je bilo jasno da

će bolest potrajati. Vjerujući da osim ljudskih liječnika postoji još

jedan način da njezina kćer ozdravi, majka je otišla u obližnje

mjesto zavjetovati se sv. Valentinu.

Mirela se nakon nekoliko godina udala, a problem s bolesti i dalje

je trajao. Konzultirajući se sa svojom obitelji, odlučila se za

operaciju, koja je vrlo uspješno obavljena u Kliničkom bolničkom

centru Rebro u Zagrebu. Liječnik koji ju je operirao rekao je kako

je zadovoljan s operacijom, ali da je potrebno pričekati patološki

nalaz kako bi njegove riječi bile potvrđene.

Mirela odlazi kući. Oporavak traje uspješno i čekaju se nalazi s

patologije.

Nakon četrnaest dana čekanja stiže dodatni šok za sve ukućane.

Mirela ima tumor i hitno se mora javiti u Zagreb radi daljnjih

uputa. Ništa ne sluti na dobro, i to baš kada su se svi ponadali da

je njezina bitka s bolešću završena. Odlazi u Zagreb gdje joj

liječnik prepisuje terapiju koja bi joj mogla pomoći, ali i ostavlja

prostora da se taj problem neće moći tako lako riješiti.

U to vrijeme župnik je organizirao putovanje na seminar fra

Zvjezdana Linića. Mirelina majka odlazi na seminar u nadi da će

nekim čudom njezina kćer ozdraviti. Napisala je pismo i ubacila ga

u košaricu gdje su i ostali ljudi upisivali svoje tegobe. Čvrsto

vjerujući u Božju snagu, sa slikom svoje kćerke u ruci progurala se

bliže dok je fra Zvjezdan s Presvetim blagoslivljao okupljene.

Nakon dvanaest godina epileptičkih napada, njezina kćerka je

ozdravila.

Četiri godine nakon operacije rodila je prekrasnu i zdravu

djevojčicu.

Njezina majka već dvadeset i četiri godine odlazi na blagdan

svetog Valentina u obližnju crkvu kako bi zahvalila na tome što je

uslišao njezine molitve i od tada javno svjedoči veličinu i snagu

Božjeg kraljevstva. (M. G.)

• Važna je sadašnjost: vjerovati, prihvaćati

sebe i bližnje, ljubiti i vršiti volju Božju

za svoj život. Prošlost je iza nas i ne da

se promijeniti. Budućnost još nije došla.

• Ako želim spasenje, moram priznati svoju

slabost i grešnost, pozvati i dopustiti Bogu

da uđe u naš život.

• Kroz patnju Bog dopušta da se pročisti naša

duša i vjera. Isus je najviše za nas učinio

kad je trpio.

• Uslišanje naših molitava ponekad dolazi

na način koji ne očekujemo.

„Ako Bog zatvori vrata otvori prozor.“

• Bog može djelovati u našem životu

ako mu dopustimo. Molitva je izvrsno

sredstvo kojim otvaramo prostore svoje

duše za Božje djelovanje.

• Velike zapreke za primanje blagoslova su:

nepraštanje, neispovjeđen grijeh, pasivnost,

ponos, prokletstvo, osjećaj krivnje…