| TKO JE ŽUPNIK? |
|
|
SVJEDOČANSTVO IZ KNJIGE ''MENI JE BOG POMOGAO'' -
TKO JE ŽUPNIK?
Želim podijeliti ovo iskustvo sa svima vama. Svi vi koji ovo čitate sigurno imate svoju crkvu. U nju dolazite kad god to poželite, jer je to i vaš dom. To vam je sasvim normalno.
Kako svaki dom ima svog domaćina, tako i sve crkve, pa tako i vaša, ima svog domaćina. To je vaš župnik. On se, kao i svaki pravi domaćin, brine da sve bude kako treba. On unosi toplinu i daje crkvi dušu.
Tko je u stvari župnik?
Župnik je sin, otac i brat. Da, upravo to.
Sin žalosnim i tužnim majkama, otac svoj napuštenoj, nesretnoj, siromašnoj i ostavljenoj djeci.
Brat, da, istinski i pravi brat i prijatelj svakoj ženi, svakom čovjeku koji se nađe u nevolji i nema nigdje nikoga kome bi se povjerio.
Župnik je taj koji sve može, koji sve razumije, koji je spreman svakoga saslušati, svima dati savjet, pružiti pomoć. I onda kada se mi ljutimo na njih, oni traže opravdanje za nas, traže razlog zašto smo trenutno takvi i ne nalaze ga u nama nego u situaciji u kojoj se nalazimo.
Proživjela sam rat. Bilo je teško. Gubitak kuće, posla, svega što se stvaralo dugi niz godina.
Gubitak moje crkve, mjesta na kojem sam voljela stajati i slušati sv. misu. Sve je to nasilno ukradeno. U svemu tome dogodio se i gubitak oca.
Naš župnik bio je već prilično bolestan i star pa nam se nije pridružio u izbjeglištvu. Prihvatili su ga jedni naši župljani koji su imali kuću na moru, a njegovom je zdravstvenom stanju to baš godilo. Nedostajalo mi je to što nije s nama, jer ga znam od svoga rođenja.
On me krstio, prvi puta ispovjedio, pričestio, krizmao. Bio mi je kao član obitelji, netko tko je u mom životu imao mjesto do moje majke i mog oca. Ponekada sam bila žalosna što nije uz nas i bila ljubomorna na sve one ljude koji su i u tim teškim trenutcima uza se imali svog župnika.
Nisam ni bila svjesna koliko mi moj župnik znači dok ga nisam zagrlila nakon jedne božićne mise koju je držao za nas, svoje župljane, u crkvi Sv. Duha.
U tom trenutku sva patnja i bol, sva gorčina ratnih zbivanja, gubitak oca, jednostavno su provalili iz mene. Plakala sam na glas i tresla se. Nisam mogla govoriti. Gledao me zabrinuto i upitao: “Željka, što je?” Uspjela sam izbaciti iz sebe samo riječi: “Tata je umro!”
U tom trenutku kao da mi je sav teret pao s duše. Izrekla sam bol nekomu tko mi je jako važan u životu, a to je bio moj stari dobri župnik Anto Paradžik.
Danas moj župnik više nije s nama. Bog ga je 2004. godine pozvao k sebi, ali uspomena na njega u mom srcu još uvijek živi i živjet će sve dok ja budem živjela.
Zato, poštujte svoje župnike, jer mi smo njihova
obitelj.
Ako poštujemo svoje roditelje, dužnost nam je
poštovati i naše župnike koji nas prate od
rođenja pa do smrti.
Oni koji su Kristovi namjesnici, koji nas uvode u
vjerski život, pripremaju nas za vječni život i
daju nam posljednji ‘Amen’, zaslužili su da u
našim životima imaju značajno mjesto. (C. Ž.)
• Promjer krošnje stabla najčešće odgovara
• Tko ne zna trpjeti, ne zna ništa: ne poznaje
• Malo je život naučio one koje nije naučio
• Čovjek koji je mnogo trpio mnogo je i naučio.
• Znam, Gospodine da me ljubiš i da si vjeran;
spomeni me se po ljubavi svojoj,
• Čuvaj dušu moju, izbavi me! Znam da
• Bog je za nas toliko velik i moćan koliko
|