| MOLITVA SPAŠAVA |
|
|
SVJEDOČANSTVO IZ KNJIGE ''MENI JE BOG POMOGAO'' - www.molitvenici.net
MOLITVA SPAŠAVA
Djevojčica Slavica živjela kao jedno od šestero djece u obitelji. Ostavši bez majke, rano su shvatili svu prazninu i bol koju nosi smrt najbliže osobe.
U svojoj maloj glavi Slavica nije mogla shvatiti zašto je dragi Bog uzeo baš njihovu mamu, jer i inače su živjeli teško. U svojoj patnji i neznanju krivila je Boga za sve probleme. Život je tekao dalje, godine su se nizale…
Slavica se udaje. Ni tu ne prestaju njezini problemi. Postoji nedostatak ljubavi, one ljubavi za kojom je negdje u podsvijesti žudjela, tražila je, znajući da postoji, samo što je nikako nije mogla pronaći.
Rodila je dvije kćeri. Živjela za njih. Gledala je kako rastu, kako stasaju u zrele mlade djevojke i bila sretna zbog njih. Međutim, dogodilo se ono što ni jedna majka ne bi poželjela za svoje dijete. Prvo se od epilepsije razboljela jedna kći, a godinu dana kasnije od depresije je oboljela druga kći.
Slavica je tada potonula do dna. Zbog djece je često bila na koljenima, počela je moliti, tražiti, kucati, razgovarati…
Nije to bio razgovor sebi u bradu, bio je to razgovor s Bogom!
Ona je govorila, na pladnju ljubavi svoga srca iznijela Gospodinu svoje brige i probleme. Nije ju prekidao, slušao je, a ona mu je svakog dana imala još nešto za reći, jednu novu molitvu istkanu iz srca.
Tražila je ozdravljenje za svoje bolesne kćeri, put kojim bi vesele, zdrave i sretne zakoračile u život. Dragi Bog čuo je njezine molitve, vratio zdravlje njenim kćerima, umirio majčino bolno srce.
Moleći svog najdražeg prijatelja, svog Boga, dobila je dar vjere, jer u svakoj molitvi dogodio se susret sa živim Bogom. Molitva je i danas njezina snaga. Naučila je kako se lako može nositi i najteži križ ako ga Isus daje, jer taj križ nikada ne može biti teži od krhkih ramena na kojima se nosi.
Biblija se u njenim rukama sama otvara, jer bezbroj je puta tražila sebe i druge na njezinim stranicama, iznova se rađala spoznavši Božju riječ, spremno koračajući njegovim putovima.
Pružila je ruku svom Bogu, svom Spasitelju, da je vodi kroz život. Spremna je slijediti onoga u čijim je ranama ostavila svoje. Preko noći je odbacila svoj najveći porok – cigarete.
O, Bože, oprosti svima koje sam i nehotice
povrijedila!
Oprosti i onima koji su svjesno ili nesvjesno
povrijedili mene!
Moj dobri Bože, pomogni svima da te pronađu,
da se susretnu s tobom u svakodnevnim
molitvama…
Useli se u sva prazna i tužna srca, ispuni ih
svojom ljubavlju, jer ti si Ljubav!
Ove Slavičine molitve izlaze svakodnevno iz njezina srca. Sretna je jer dobro zna da u svom životu ima najdražeg prijatelja, živog Boga, koji uvijek nosi nadu, ozdravljenje, radost, sreću…
(S. K.)
• Poziv svih ljudi jest spasenje.
• Samo onaj koji moli upravlja svoj život
• Samo onaj koji moli sposoban je za obraćenje.
• Samo onaj koji moli ima sigurnost
• Samo onaj koji moli prima od Boga
• Molitva je prije svega pripravljanje sebe za Božje djelovanje. Kad dragog gosta želimo dočekati štošta pripravljamo. Nije nam teško ostaviti svoje poslove i odvojiti vrijeme. Tako je s Bogom. Moramo „imati vremena“ – odvojiti neko vrijeme za molitvu. Molitvenik nam može biti od pomoći da pripravimo „dobrodošlicu“ Bogu. On će nam donijeti rješenje mnogih problema, svoj mir i blagoslov.
|