DOČEKAN ŽELJENI POSJET Ispis

 

 

 

 

 

SVJEDOČANSTVO IZ KNJIGE  ''MENI  JE  BOG  POMOGAO''  -

www.molitvenici.net

 

 


DOČEKAN ŽELJENI POSJET

 

 


Hvaljen Isus i Marija i Josip!


Već duže vrijeme razmišljam da vam napišem par riječi i zahvalu

za vaše molitvenike koje mi poslali na dar. Također, ja ih i sama

kupim u poštanskom uredu i darujem ih u prave ruke.


Poslovica kaže da nije šešir ako se ne stavi na glavu. Tako i

molitvenik, ako se ne moli.


Živim sama. Djeca žive sa svojim obiteljima. Puno se zahvaljujem

što sam nakon 24 godine vidjela sina koji živi u Australiji. Svake

godine mi je govorio: “Mama, doći ću ti jednog dana.’’


I zaista, zadnje srijede naše devetnice na čast svetom Josipu, koja

se trebala završiti kod mene, dok sam čekala svoje sumještanke,

zazvonio je telefon. Bio je moj sin: “Majko moja, sjedi da ti nešto

kažem. Javljam ti jednu vijest. Nakon toliko godina vidjet ćeš

svoga sina.”


Nisam mogla doći sebi, od sreće sam plakala. Kad su stigle moje

prijateljice nisam mogla progovoriti. Kad sam se sabrala ispričala

sam im da je naša molitva uslišana. Sveti Josip nije nikom odbio

nijednu molbu. Sveti Josip je imao čast boraviti s Isusom i

Marijom. Uz njih je i umro.


Zbog toga je hvalevrijedno upisati se u Bratovštinu sv. Josipa. Ja

sam upisana od 1986. godine i dan danas molim za umiruće.


Biti dobar vjernik najbolji je vodič za vječni život, uz naše

svećenike koji su posvećeni da svjedoče istinu i žrtvu naše vjere.

 

 


Zato je svećenik Kristov, a Krist je

 

Božji.

 



Ali, tko će tu časnu i važnu službu vršiti ako ne bude svećenika?


Mi ih svakako imamo premalo.


Ako je volja Božja, nastoj odgojiti svoje dijete za svećenika ili

barem pomogni kojem siromašnom dječaku da se uzmogne

školovati za to uzvišeno zvanje. Tada sigurno nećeš kuditi

svećenike.


Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i

zaštitu ako kudimo svećenika, jer svećenikova je ruka posvećena.


Ona nam daje sveto krštenje, odrješuje nas od grijeha i kad

umremo isprati nas na vječni počinak. (Baka J. iz Nove Gradiške)

 

 


Bol vodi u promišljanje. Tko nije prošao


školu boli, taj je kao nepismen čovjek


ispred knjige života.

 


Ti, Bože, u ruci držiš sudbinu moju.

 


Odagnaj tjeskobe srca moga,


iz bojazni mojih izbavi me!