KAKO ME JE BOG POZVAO K SEBI Ispis

OVO JE PRVO IVO SVJEDO?ANSTVO NEKOG OBRA?ENIKA KOJE SAM PRO?ITAO. ONO MI JE DOLO NEKOM IGROM SLU?AJA, DANAS ZNAM DA JE TO BILA BOJA VOLJA, NEKIH PAR MJESECI PRIJE MOJEG ODLASKA U ZATVOR.

NAPISAO GA JE VJEKO, BOG GA BLAGOSLOVIO, AUTOR I POKRETA? POZNATE KATOLI?KE INTERNETSKE STRANICE www.tebe-traim.com., PA JE VJEROJATNO BOJA VOLJA DA NJEGOVO SVJEDO?ENJE BUDE I PRVO NA OVOJ INTERNETSKOJ STRANICI.

JU?ER SAM MU POSLAO E-MAIL S MOLBOM DA MI DOZVOLI DA OVO NJEGOVO SVJEDO?ENJE OBJAVIM U DIJELU OVE STRANICE ''Vaa svjedo?enja''. JASNO, ON JE ODMAH PRISTAO JER, KAO I SVI OBRA?ENICI, ON ISTO ELI SA SVIMA PODIJELITI SVOJE SVJEDO?ENJE A ZA TO IMA I PRIKLADNE RIJE?I ''..MODA TE DOTAKNE..''

SVJEDO?ENJE DONOSIM U CIJELOSTI KAKO GA JE ON NAPISAO A POZIVAM VAS DA POSJETITE I NJEGOVU INTERNETSKU STRANICU.

Kako me Bog pozvao k sebi - moje svjedo?anstvo - malo due, moda te dotakne...


Uao sam u ivot s mnogo povlastica. Sve to sam traio uvijek bi mi bilo priuteno. Nikad nisam bio gubitnik. Uvijek sam dobivao ono to sam traio. Dugo je teklo maj?ino mlijeko koje me hranilo.

Imao sam osje?aj da se od mene uvijek o?ekivalo vie. Da moram biti najbolji. Iako se nisam ni s kime natjecao. U osnovnoj koli sam bio odli?an u?enik. Miljenik u?itelja koji su mi u to vrijeme predavali neke kolske predmete. Svi su me uvijek voljeli i bio sam omiljen. Osnovna kola je bila iskustvo moga ivota u kojem sam se mentalno razvio, ali slabo sam tamo nau?io o borbi, ivotu. Moda je to ono to svakome ?ovjeku najvie treba. Vijeme je prolazilo i donijelo mi godine srednjeg kolovanja. Tu sam ve? bio malo ozbiljniji, uao sam u pubertet i po?eo sam razmiljati malo na druga?iji na?in. Po?elo je moje vje?no druenje sa prijateljima. Izlazilo se u grad, gledalo djevojke i sve ostalo to dolazi kod mladih. Vrijeme je teklo i teklo i jedna se djevojka zaljubila u mene. Iako sam prije bio u nekim ljubavnim vezama, ovo je bilo neto druga?ije. Imao sam 17. godina, kada sam s njome stupio u vezu. To je bilo to?no prije 5 godina. Ona je imala 15. S Marinom me skroz neto dralo skupa. Prolazili smo kroz razne situacije zajedno, gledali jedno u drugo. Ljubila me od glave do pete i drugi su je zvali mojim imenom. Jako me je voljela i ja nju. Vi?ali smo se gotovo svaki dan. Ja sam u me?uvremenu zavrio srednju kolu i krenuo studirati viu kolu. Koju sam sada i zavrio. Uvijek smo bili jedno drugome potpora u kolovanju. Nikada nismo jedno drugo prije?ili. Bilo je puno dobrih i manje loih trenutaka. Uglavnom, ''nita'' nas nije moglo razdvojiti. I tako s vremenom, nakon dvije godine, naa ljubav se po?ela otapati. Ali navika i obaveze su ostale potpuno iste. One su nas jako drale skupa i nisu nam dale ni najmanji prostor da ?ak i pomislimo da mi moemo jedno bez drugog. Ali ipak se nekad mogao na?i i dobar trenutak, pogotovo ako se za njega izbori! Vie nije tu bilo puno sloge, ali nije bilo niti sva?e. Ja sam bio njezin uzor i poput dobrog oca. Ona nije imala ba dobre roditelje.


Njezina se srednja kola pribliavala zavretku i odlu?ila je i?i dalje na faks. Mislili smo skroz da mora biti blizu, ako ne u naem mjestu, onda u nekom najbliem. Me?utim ona je otila dalje. Dolazila je svaki vikend ku?i i tu smo se susretali. Mi smo tu promijenili svoj na?in ivljenja.


Ja sam uvijek neto kovao u mislima. Otprilike godinu dana prije njezinog odlaska na faks po?eo sam zamje?ivati da kad gledam neke brojeve (vrijeme, sat, datum itd.) da obi?no to bude broj 22. I tako sam je malo po malo obra?ao pozornost na taj broj. I primjetio sam da i u mom broju mobitela imam broj 22. Jednom se probudim u no?i, i zamislite, nakon par sati spavanja upalim TV i teletext i pogledavi vrijeme vidim da je 02:22:22 (dva sata, dvadeset i dvije minute i dvadeset i dvije sekunde), kakva jeza. Negledam par sati na mobitel, izvadim ga iz ?epa da pogledam vrijeme, i ono 22:22. Puno takvih primjera. Po?eo sam ja taj broj igrati i na lotu, ali nikad nita. Dida i ja idemo odigrati loto tako da svako stavi jedan broj, ja stavim 9, a on kae 22, a nezna za taj broj. Tako sam ja primijetio da sam ja u 22. godini ivota i da se meni neto mora dogoditi.


Prije godinu dana bio sam s Marinom na moru. Skromna baka kod koje smo bili dala nam je sve na korienje. Gledaju?i TV, pojavila se emisija na RTL televiziji sa Sanjom Doleal u kojoj je bila i tema ''Numerologija'' (iako ova pri?a nema nikakve veze sa numerologijom, jer je Bog odabrao ba taj na?in). Uklju?ili smo se negdje u pola emisije. I gle, ?ovjek pri?a o nekim brojevima i kae da je broj 22 najnesretniji broj koji postoji, i tko je ro?en 22. u mjesecu da treba ro?endan ?ak slaviti i sljede?i dan. Zamislite kakva je to jeza prola kroz moje tijelo. Kud ba broj 22! Uglavnom, taj broj je postao jako, jako ?est. Pojavljivao se u 90 posto situacija, sve ?e?e i ?e?e.


Ve? due vrijeme nisam bio zadovoljan i skroz sam se preputao ivciranju. Tako sam lagano tonuo i tonuo, iz dana u dan. Moj ivot je lagano gubio smisaoUmirao samNisam vie ni s njom bio sretan. Vie se ni nevidim u budu?nosti. Nesanjam nikad nita lijepo i neto to bi se trebalo dogoditi. Nemam elja vie. Nita mi netreba. Nemam ljubavi vie, nemam osje?aja. Puno mi toga fali, a nefali nita. Vie namam ciljeva. A ni ne razmiljam o njima. Uvi?am da moj ivot vie nema smisla. O u kakvoj sam depresiji, pa jesam li skrenuo s puta?


Moj otac je u 11. mjesecu bio na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici. Tamo mu je, na sveop?e iznena?enje, nestalo neto s noge, neka bolest koja ga je patila ve? mjesecima. U jednom trenutku. I mi smo primijetili da na tom mjestu nema vie nita. On je tada nama rekao da su ljudi dosta zaboravili tre?u boansku osobu, a to je Duh Sveti, a da preko njega Bog najvie djeluje i da se tu ?ine ?udesa. Nisam ja tu puno ni razmiljao. Na jedno uho u?e, a na drugo iza?e (Bog me tada jo nije pozvao)!


I u to vrijeme, ja onakav sav nikakav, odlu?im iskuati svoju vjeru. Leim u krevetu. Tad sam napustio sve uobi?ajene molitve Bogu. Iao sam se suo?iti s onime ?ega sam se bojao. Prvi puta sam u ivotu tada napustio sve klasi?ne oblike molitve i molio spontano, svojim rije?ima. Iznio sam sve probleme Duhu Svetomu. Po?eo sam plakati i ''govorio'' mu da u?ini neto. Neto, neto da u?ini. Ne znam to. Samo znam da vie ne mogu ovako, puno sam potonuo i vie nemam smisla nikakvoga u ivotu. Pla?em tada. Teku moje suze. Moje suze. A nisam nikoga povrijedio, a ni mene. Ali tu su moje suze. Moji vapaji. Ne mogu vie ovako. U?ini neto molim te. Molio sam satima. Sve mi se nakupilo.


Sutradan sam uobi?ajeno otiao po Marinu i dovezao ju meni ku?i. Sve je teklo po starom. Odjednom kao da je se u meni neto po?elo doga?ati. Ja sam nju po?eo govoriti i ustrajno ponavljati: Ajde reci mi da eli da prekinemo. Ona je govorila ne, ne, ne. Ja sam ju napastvovao s takvim pri?ama, kao da se sve izljeva iz mene, i elim da prekinem s svim doga?anjima, ali ne elim da prekinemo vezu. Trebam smisao ljudi! I tako sam ja bi uporan i govorio sam joj. Kao da sam traio od nje da ponovi to bezbroj puta. I odjednom kad sam joj rekao: Jelde da eli da prekinemo, ona je rekla: Neznam.

To je bilo meni kao odgovor Da. To je meni sve bilo kao san. Tu sam uvidio da sam ja moda kriv za taj odgovor i da sam ga ja isposlovao. Ona vie to nije htjela opovrgnuti. Vie se nije htjela vratiti. Tu su se sruila cijela ku?a od karata. Ostao sam sam. Dua mi se razdijelila na dva dijela. Tada smo se gotovo cijelu no? dopisivali, zapravo raspravljali. I tada, oko 5 sati ujutro, idem provjeriti koliko imam novaca na ra?unu na mobitelu. I gle - 22.22 kn. Dvadeset i dvije kune i dvadeset i dvije lipe. Jao kakva jeza. to se to doga?a. Imao sam 22.22 kn kada sam prekinuo s Marinom, moda i tada jedini put u ivotu. To su anse jedan naspram milijardu. Kakva ?uda ?ini Bog! Bog mi je davao mlijeko kroz taj broj. Ona je tada otila zauvijek. Kao da ju je pojeo mrak. Dosta sam patio, mislio sam da sam puno izgubio. Mi smo bili u vezi 4,5 god. Imao sam veliku podrku obitelji. Mislio sam da sam lo ?ovjek. Tada smo u obitelji postali bliskiji negi ikada do tada.


Unato? svemu ja sam nastavio svoj svakodnevni drutveni ivot. Patnjom. Vapio sam Bogu da neto u?ini, jer moji problemi nisu rijeeni, ?ak jo i pove?ani. Tada sam otiao na ivotnu ispovijed i iznio svoje probleme sve?eniku koji mi nije dao ba neku podrku.


Poslje nove godine ja sam teverao svoj ivot. Potonuo sam do dna. Teko mi je bilo. Jako teko. Jo gore.

Uvijek me vukla elja da imam neku svoju kolekciju knjiga. Matao sam o tome. Moram na?i neku zanimaciju. Jedan dan sam se sjetio da imam na tavanu neku knjigu o evan?eljima. Neto me vuklo da odem po nju i da ju po?nem ?itati. To sam i u?inio. Pro?itao sam dva evan?elja, otprilike 80 stranica. Do tada sam u ivotu pro?itao samo jednu knjigu. Evan?elje mi je postalo zanimljivo. Moja se dua hranila tim rije?ima.


Jedan dan sam poao ne Internet, na chat, na kojem se dopisuju i izmjenjuju poruke razni korisnici diljem Hrvatske. I pretrauju?i imena, odlu?im se u pretraiva? upisati ime Marina. I ponudi mi se ime Marina_21 (tada sam uao duboko u milost i ljubav Gospodnju). Ona bijae iz Velike Gorice. Razgovarali smo. I ja se njoj tako i jadam, jer ni ne zna tko sam ja u biti pa mogu joj re?i. Prilazim joj s pri?om da je moj tata bio na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici . To je bio 22. po redu karizmatski susret u Velikoj Gorici. Ona ostaje iznena?ena. Nali smo si zajedni?ku pri?u. Dala mi je puno savjeta u svezi moje bive cure. Ja nisam puno zalazio na njezin teritorij. Obi?no je ona meni davala pametne savjete. Polako sam prilazio i po?eo ju savjetovati.

I gle, ona je sa svojim de?kom u vezi 4,5 godine, isto koliko sam ja bio s svojom bivom djevojkom, a i zove se Marina kao i moja biva djevojka. Totalno ?udno zar ne? Tako smo se dopisivali jedan dan. Dala mi je svoju mail adresu i ja sam joj poslao mail. Zaelio sam joj sre?u u ivotu i mislio sam da se vie ne?emo ?uti. Ona se ipak javila. Molila me da pri?am s njom. Bila je edna Boga. Po?elo je nae dopisivanje. Gotovo svaki dan smo se dopisivali putem interneta. Njezin de?ko je vozio isti motor kao to sam ja nekad vozio. Apsolutno se sve poklapalo, dragi ?itatelju. Toliko se slu?ajnosti dogodilo u to vrijeme. Pa da sam ivio dva ivota, toliko mi se slu?ajnosti ne bi dogodilo koliko mi se dogodilo u to kratko vrijeme (dva, tri mjeseca).


Davali smo si uzajamnu podrku. Ona je pjevala u crkvenom zboru. Na kraju mi se i otvorila i rekla da ima problema sa svojim de?kom i da se nikako neslau. U biti, on joj je kao stariji brat, a ona osje?a da njezino srce pripada negdje drugdje. Davao sam joj podrku i elio da ona bude sretna u svojoj vezi pa makar i pod cijenu da se nas dvoje vie nikad ne ?ujemo. Marina je rekla da je bila na susretu kod Zvjezdana Lini?a u Taboru. Tamo je bila i na polaganju ruku. Stavila je u svoju nakanu elju da joj Bog udjeli ljubav koji ?e mo?i dati svome momku jer to i zasluuje. Njezina ljubav bila se ispraznila. Osjetila jake valove koji joj struje kroz tijelo. Od tada se dosta promijenila. Me?utim, mislim da joj je Bog dao silnu ljubav, koju moe djeliti svima, a ne da ta ljubav pripada samo jednoj osobi. Po?eli su joj dolaziti ljudi sami od sebe, sa svakakvim potrebama, a ona bi uvijek osjetila to je nekome potrebno i jednom rije?ju bi ?ovjeka dovodila do iznena?enja tako da ga pogodi ba u onu to?ku koju treba. Ja sam njoj bio uzor i idealna osoba za nju. Moe li povjerovati dragi ?itatelju, kakva Bog ?ini ?uda. Kako je on nas spojio, u isto vrijeme, na istom mjestu, sa svime zajedni?kim, s istim potrebama. Sa svime istim. Apsolutno svime.


Nisam htio ulagati puno truda uop?e da bi stupio s njom u ikakvu vezu. Bio sam edan Boga. Osjetio sam da je on iv. Obratio sam se, a nisam ni bio na karizmatskom susretu jo. Marina je postala moj duhovni vo?a. Dogovorili smo se da ?emo se na?i na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici, koji odrava zajednica Dobri Pastir. Taj susret je bio u petom mjesecu. ivio sam za taj dan. Ne toliko zbog nje, ve? zbog Isusa. ?ekao sam taj 5 mjesec. To se doga?alo sve kroz korizmeno vrijeme.


Sama govori da se eli predati nekome. Ja sam joj elio staviti Isusa na prvo mjesto. Predaje se Bogu i u braku! Ostalo ne! Govorio sam. Rastali smo se. Zapravo, nije to bio neki rastanak, jer veza nije bila toliko jaka. Bog je preko nje samo htio izvriti svoj plan. Vratiti me u stado pae svoje. Da sam u?em kroz otvorena vrata.


Marina je jako patila. Jako je osjetljiva osoba i i nisam elio da pla?e zbog mene, zbog mog neprisustva ili prisustva. Njezina prijateljica mi je javila da joj se neto strano dogodilo. Prekinula s de?kom. Sada sam i ja odgovoran. To nikako nisam elio. U?inila je to u zadnji ?as. I Nastavili smo dalje. Nakon par dana sam joj se javio mobitelom. Jako je ostala iznena?ena. Od tada smo se malo dopisivali. Davao sam joj podrku.


Jedan dan mi je poslala poruku ''Bog te blagoslovio''. Ta me poruka toliko protresla kao ni jedna u ivotu. Bog me tada zaista blagoslovio. Ona je bila dosta produhovljena! Preobratila se i krenula Bojim putem u vrijeme kad sam ja prekinuo sa svojom bivom curom. Isto jedna slu?ajnost. Njezina najbolja kolegica Ivana je bila njezin duhovni vo?a. Bog joj je govorio kroz nju. Ta Ivana je imala dar jezika i studirala je s njom na faksu. Tamo su se na jako ?udan na?in njih dvije susrele! Jako ?udan!


Znali smo se nekada zavaditi kad smo doli do krivih stavova dopisuju?i se. Znao sam ?esto di?i ruke. ?esto sam znao re?i da vie povratka nema. Tada kao da se iz nje se izlio Duh Sveti i krenuo meni govoriti. Duh je po?eo otkrivati Istine. Dao mi je da razumijem rije?i. Da sve vidim novim o?ima. Citiram pjesmu koju mi je tada rekla, a koja mi je promijenila ivot:

Lutao sam ovim svijetom
sam bez cilja i bez nade
umoran od svojih rana
umoran od svih lutanja
sve dok me tvoja ruka Boe
nije dotakla
sve dok me tvoja ruka Boe nije podigla iz blata
SAMO TVOJA LJUBAV MOE U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MOE UPALITI NOVA
SVJETLA
SAMO TVOJA LJUBAV BOE
Nije bilo prijatelja
nije bilo nikog
ruku da mi prui
moju bol da podijeli
sve dok me tvoje boli nisu iscijelile
sve dok mi tvoje svjetlo nije sve moje rastjeralo tmine
SAMO TVOJA LJUBAV MOE U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MOE UPALITI NOVA
SVJETLA
SAMO TVOJA LJUBAV BOE
nema takve pjesme
nema takvih rije?i
kojima bih mogao
hvalu ti izre?i
neka ti ivot moj o Boe, bude hvala
neka ti ivot moj o Boe, bude pjesma koja nema
kraja!
SAMO TVOJA LJUBAV MOE U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MOE UPALITI NOVA
SVJETLA

Ta je pjesma opisivala moju situaciju. A i njezinu. Podigla me pjesmom iz blata. Tada je iz mene krenula bujica suza. Nekad mi je znala napisati Isus te voli. Ti si dijete Boje. Zna On to meni treba. Zaista, Bog je govorio kroz nju. Kakav je to bio osje?aj kad pri?a u duhovnom zanosu. Kao da mi se Isus direktno obra?a! Bog je tada govorio i kroz mene. Mislim da sam tada djelovao u rije?i spoznanja i daru prorotva, a da nisam ni znao to je to.
Jednom mi je poslala pri?u koja opisuje moju situaciju hoda kroz vrijeme, osobito u vrijeme hodanja sa bivom curom i poslije toga. Citiram pri?u:

JA SAM TE NOSIO

''Jedan ?ovjek usne san. Sanja da e?e sa Isusom Kristom po pjeskovitom morskom alu. Na nebu - kao na filmskom platnu - pojavljuju se doga?aji iz njegova ivota. U svakoj sceni vide se tragovi dvojice putnika. Jedan je trag njegovih, a drugi Gospodinovih stopa. Kad se pojavila posljednja scena, ?ovjek stade paljivije promatrati tragove. U pijesku je sve ?es?e ostajao trag samo jednih stopa. A bilo to je upravo onda, kada mu je u ivotu bilo najtee. To ga je uistinu ?udilo, te se obrati Gospodinu: "Gospodine, Ti si mi jednom rekao neka te slijedim i obe?ao si mi da ?e na svakom mojem putu biti uza me. Sada ipak vidim kako si me upravo u mojim najteim trenucima ostavljao sama. Po pijesku se dobro vidi trag samo jednih stopa. Ne razumijem Te. Zato? Ostavljao si me sama upravo kad sam Te najvie trebao." Gospodin odgovori: "O, dragi moj prijatelju! Toliko te volim da te nikad nisam naputao. Vrijeme, kad ti je bilo najtee, kada si podnosio kunju i patnju - tamo, naime, gdje ti vidi trag samo jednih stopa - jest vrijeme kada sam te nosio."

Meni se svi?ao hvalospljev ljubavi pa sam ja njoj njega uputio. Taj mi je hvalospjev skroz tekao kroz srce.

Kad bih sve jezike ljudske govorio
i an?eoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed to je?i
ili cimbal to zve?i.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premjetao,
a ljubavi ne bih imao - nita sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se saee,
a ljubavi ne bih imao -
nita mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikoduna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne trai svoje,
nije razdraljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najve?a je me?u njima ljubav.

Naa vjera je rasla, a u svakoj poruci na kraju je stajalo BTB ( Bog te blagoslovio). To je bila velika kia blagoslova.


Doga?ala su se velika ?uda u mome ivotu. Sve kroz slu?ajnosti. Kad bi pomislio na nju, ona me nazove. Idem joj poslati poruku preko mobitela, ?im uzmem mobitel stie njezina poruka. I puno takvih primjera. To jedino moe Bog. Velika su ?uda to bila. Mi smo bili uvjereni da je nas Bog spojio. Gospodin je nju poslao da mene podigne iz blata i progovarao mi kroz nju, a ja sam tako?er i njoj progovarao. U to vrijeme mi je sve krenulo na bolje. Kad nemam novaca, odmah me netko zove da mu neto napravim za novce. Kad nemam prijatelja, odmah mi do?e. Prijatelji su me zvali i podravali. Priroda se po?ela okretati prema meni. Bog mi je progovarao i kroz prirodu. Prvi put sam tada u ivotu ?uo cvrkut ptica. Vidio svijet drugim o?ima. Dao sam puno ispita na faksu. Po?eo raditi . Sve se okrenulo na bolje. Toliko puno stvari mi se nikada nije dogodilo u ivotu. Gospodnje je to djelo, kakvo ?udo u o?ima naim!


Od tada znam da Bog sve okre?e na dobro. Dragi ?itatelju, kad ti je teko probaj proklamirati poslanicu Rimljanima 8:28: Bog sve okre?e na dobro, onima koji ga ljube.


Marina je htjela da se mi na?emo. Jer jo se nismo susreli u ivo. Sve se doga?alo preko interneta i mobitela. Smatrao sam da bi na najljepi susret bio na prvom Karizmatskom susretu u Bjelovaru. Nali smo se 10 dana prije karizmatskog susreta. Na prvi susret je bio u Poegi. ?ekao sam ju na Autobusnom kolodvoru. Za poklon sam joj kupio zlatnu plo?icu i na njoj dao ugravirati naziv Vjeki?. Zato ba Vjeki?? Naime, ona me nazvala jednom Vjeki? i to me toliko protreslo i imao sam osje?aj da me netko tako zvao cijeli ivot. A nitko me nije zvao Vjeki? (poslije me u Taboru jedan sve?enik nazvao Vjeki?, kakva slu?ajnost!) . Time poklonom sam htio da me zapamti. Ona je meni kupila najljepi poklon koji sam ikada dobio u ivotu. To je bio drveni krii? koji je kupila u Taboru i tamo ga blagoslovila. S njim je ila i na krini put u Vukovar.


Dolo je vrijeme karizmatskog susreta u Bjelovaru. Sa sobom sam poveo jednog prijatelja s kojim sam se jo prije toga dogovorio da ?emo i?i na susret. Putovali smo s autobusom u kojem je program vodio voditelj molitvene zajednice u Pleternici Tomislav Jurne?ka. Tamo sam se naao s Marinom. elio sam biti koncentriran skroz na Isusa. Dan prije susreta je umro Papa Ivan Pavao II, te smo molili za njega. To je bilo vrijeme korizme. Predavanja je drao vl?. Draen Radigovi?, a nakon predavanja obred ozdravljenja je drao Josip Lon?ar. Bilo mi je jako zanimljivo to on proziva ljude imenom koje Isus ozdravlja. Prije toga sam se dosta informirao o svemu tome preko interneta i drugih ljudi. Tamo sam osjetio djelovanje Duha isto preko o?iju. O?i su mi jednostavno same po?ele treperiti za vrijeme zaziva Duha Svetoga. Tada mi je Marina poklonila knjigu ''Prava ljubav'' Mary Beth Bonacci. Jao, kako sam tada volio knjige. Volio sam sam miris knjige. Kakav lijep poklon. Kad sam doao ku?i knjigu sam pro?itao za dva dana. Lijepa i pou?na knjiga. ?itao sam i evan?elja. Igrom slu?ajeva vidim da u kuhinji stoji na stolu knjiga od Jamesa Manjackala Molitva ?ini ?udesa. Ta knjiga je bila kod mene godinu dana a da ju nitko nije ni taknuo. Nitko nije niti znao o ?emu se o njoj radi, a ni to su karizmatski pokreti. Tada ju je baka stavila na stol i ila vratiti gospo?i od koje ju je posudila. Pro?itao sam ju za jedan dan. U to vrijeme je izala u Ve?ernjem listu Biblija Stari Zavjet 1 i odmah sam ju kupio. Jako me vukla knjiga. Osje?ao sam kao da sam se rodio s knjigom. Imao sam potrebu da se u?lanim u Gradsku knjinicu, to sam i u?inio. U svakoj knjizi koju sam pro?itao Bog mi je davao neke poruke. Od tada sam pro?itao jako puno knjiga. To su jako lijepe knjige koje svakome preporu?avam, evo neke od njih:

PRAVA LUBAV - Mary Beth Bonacci
VJERA JE... Josip Lon?ar
MOLITVA ?INI ?UDESA o. James Manjackal
NA BOG JE SILAN BOG o. James Manjackal
MO? BOANSKE LJUBAVI Knjiga prva
MO? BOANSKE LJUBAVI Knjiga druga
MO? BOANSKE LJUBAVI Knjiga tre?a
RIJE? ZA DOBAR DAN Zvjezdan Lini?
POZIV NA SUSRET Tomislav Ivan?i?
REINKARNACIJA I USKRSNU?E Tomislav Ivan?i?
PRIPRAVI SRCE ZA SUSRET Zvjezdan Lini?
TO JE NUTARNJA MOLITVA -
SKOK U BUNAR
HAGIOTERAPIJA I PASTORAL CRKVE Tomislav Ivan?i?
BRZO OZDRAVLJENJE Max Rossler
U?ITELJU, GDJE STANUJE Zvjezdan Lini?
MOLITVA KOJA LIJE?I A. Von Rechberg
DUH SVETI NEPOZNATI BOG? Ivan Golub
Karizme, Crkveni pokreti, laici M. Oblak
U OGNJU DUHA SVETOGA D. Bui?
KAKO MOLITI D. Torkington
IVOT JE ZALJUBLJEN U TEBE S. Lice
DAR JEZIKA O.R. DeGrandis
PO?IVANJE U DUHU O.R. DeGrandis
KAKO MOE MOLITI S POUZDANJEM Bill Bright
NOVI NAS IVOT LIJE?I o. James Manjackal
ISUS DANAS Rufus Pereira
AUTORITET VJERNIKA Kenneth E. Hagin
UM VELIKIH VODA Ivan Metrovi?
DAR PROROTVA O.R. DeGrandis
JO SE MOE VRATITI Tomislav Ivan?i?
U knjizi KARIZME - CRKVENI POKRETI - LAICI, Marijana Oblaka sam pro?itao da u Hrvatskoj djeluje 22 karizmatska pokreta.

Poslije karizmatskog susreta u Bjelovaru slijedio je nakon otprilike mjesec dana susret u Taboru kod Zvjezdana Lini?a. Marina mi je pri?ala da je Zvjezdan Lini? jako dobar i da je on egzorcista i da uz njega postoje jo samo dva egzorcista u Hrvatskoj a to je Zlatko Sudac i jo jedan (fra Ivo Pavi?). Marina je prvi puta u tamo gledala kad je on vrio egzorcizam nad djevojkom koja se svjesno predala ?avlu.


U Taboru sam se naao s Marinom i tamo smo bili dva dana. Ili smo na polaganje ruku. Prvi puta sam po?ivao u duhu. Ljudi su padali i ostajali nepomi?ni dolje na podu. To mi je bilo jako lijepo iskustvo. Lei dolje i ne eli se vie ustati koliko ti je lijepo. Kao na operacijskom stolu. A doktor je Isus Krist koji te stavlja u najbolji poloaj kako bi te dodirnuo. Marina nije po?ivala tada u Duhu, ali je po?ivala prvi put kad je bila.


Prije sam se uvijek budio po no?i i nisam mogao zaspati bez televizora, a kad sam se vratio iz Tabora to je bilo pravo ?udo. Spavao sam kao nikada u ivotu. Mene je proeo toliko duboki mir koji me drao dugo. Nita me nije moglo nasekirati. Iskontroliram se za 3 sec. Svi moji negativni osje?aji koje sam nosio u sebi i sve to me smeta prelo je iz znaka minus u plus. Sada elim puknuti ne od tuge ve? od sre?e. Sve je bilo tako pozitivno. Ljudi su mi govorili da sam se nao?igled promijenio i da blistam sa svjetlo?u. Ja sam postao najstabilnija osoba u svojoj ku?i. Duhovni vo?a obitelji. Jako sam bio stabilan. Cjeli svijet je bio usmjeren meni. Priroda se meni okre?e. ?ujem crvkut ptica. Vidim suncokrete kako me gledaju. To je bila velika milost Boja. Zaista, Bog je za svakog stvorio svijet ponaosob, pa tako i za mene. To je Gospodnje djelo. elio sam tada Isusu dati svoj ivot za sva ta ?uda to mi je u?inio (neka ti ivot moj o Boe bude hvala!). Znam da mu moram zahvaljivati. Rekao sam puno puta: Nita me ne?e od Tebe odvojit. Privukao me kao magnet. I vie se ne mogu vratiti starom na?inu ivota.


Svaki put kada sam iao na internet istraivao bi duhovne stranice. Tada sam se odrekao puno stvari. Evo na?ina kako sam se odrekao psovke. Govorio sam par dana po 50-ak puta: Isuse oslobodi me od psovke. I zaista, On je to i u?inio. Kad bi neto zgrijeio to bi me pojelo. Govorio sam tako?er: Uzmi moje srce kameno i podari mi svoje srce od mesa. Promjenio je moje srce.


Dragi ?itatelju, preporu?avam ti da proba tjedan dana, svaki dan 50 puta re?i: Isuse blaga i ponizna srca, u?ini srce moje po srcu svome. I vidjet ?e to ?e se desiti sa tvojim ivotom.


Odlu?io sam da u ivot uvedem osobnu molitvu. Odlu?io sam da ona bude svako jutro u 9 sati. I tako sam se dva dana budio ujutro u 9 uz pomo? mobitela i imao bi svoju osobnu molitvu. Tre?i dan sam zaboravio na to potpuno. Nisam ?ak ni mobitel namjestio da me probudi. I gle, nazove me to?no u 9 sati netko nepoznat na mobitel. Bio je to pogrean broj. Isus me probudio. Zaista je bilo puno ?udesa.

Marina i ja se nismo nali na zajedni?kom putu. Po?eli su trenuci naeg definitivnog rastanka. Rastanak mi nije bio toliko teak jer joj se nisam predao potpuno. Nismo bili toliko vezani, nismo bili blizu. elio sam se predati Bogu, jer je za mene on postao iv. Djelotvoran.


Rastali smo se na dan kada sam ja iao na karizmatski susret u Tolisu kod fra Ive Pavi?a. Na taj sam susret iao sa prijateljem Zoranom koji je me?u voditeljima u molitvenoj zajednici u Pleternici, a sada i u Poekoj bolnici. Tamo sam se susreo sa darom jezika. Viidio kako ljudi padaju u Duhu bez polaganja ruku, a Isus preko fra Ive ozdravlja ljude i govori im poruke. Fra Ivo preko dara spoznanja imenom proziva ljude koji su ozdravili. Prelijep susret na kojem je bio pravi duhovni boj.


Jedan dan do?e mi knjiga od Max Rosslera Brzo ozdravljenje. Pisac u knjizi govori: to mi vrijedi to sam pro?itao tisu?e knjiga kad me nije niti jedna potakla kao citat iz Biblije: Pa da mi je i dolinom smrti pro?i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj tap i palica tvoja utjeha su meni. Taj dan sam vidio da ima drugi dio Starog Zavjeta Biblije. Ba je tad izaao! Odlu?im ga kupiti. Otvaraju?i ga, gle ba od prvi put otklopim na Psalam 21:

Jahve je pastir moj:
ni u ?em ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi duu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti pro?i;
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj tap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostire
na o?i dumanima mojim.
Uljem mi glavu mae,
?aa se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit ?e mene
sve dane ivota moga.
U Jahvinu ?u domu prebivati
kroz dane mnoge.

Jao, kakva jeza. Bog me opet dodirnuo. Puno mi se takvih stvari doga?alo. Otvaraju?i Bibliju Bog mi je davao poruke. iva rije? Boja mi je davala ivot. I za druge ljude sam govorio neke poruke, iz Biblije i po njima biih je dodirnuo Duh Sveti. Doivjeli bi jezu, trnce, pla?. Kao da su one bile ba ono to ljudima treba. Navodim neke citate preko kojih me Bog posebno dotaknuo:

''Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
Imenom sam te zazvao: ti si moj!
Kad preko vode prelazi,
S tobom sam;
Ili preko rijeke, ne?e te preplaviti.
Po?e li kroz vatru, ne?e izgorjeti,
Plamen te opaliti ne?e.
Jer ja sam jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
Mjesto tebe dajem Ku i ebu,
Jer dragocjen si u mojim o?ima,
Vrijedan si i ja te ljubim.
Stog i dajem ljude za tebe
I narode za ivot tvoj.
Neboj se jer ja sam s tobom.
S istoka ?u ti dovest' potomstvo
I sabrat ?u te sa zapada
Re?i ?u sjeveru: 'Daj mi ga!'
a jugu: 'Ne zadravaj ga!'
Sinove mi dovedi izdaleka,
I k?eri moje s kraja zemlje,
Sve koji se mojim zovu imenom,
I koje sam na svoju slavu stvorio,
Koje sam sazdao i na?inio.''

''Samo je u Bogu mir duo moja, samo je u Njemu nada moja''

''Kamen to ga odbacie graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo,
Kakvo ?udo u o?ima naim!''

''Moe li ena zaboravit' svoje dojen?e,
Ne imat' su?uti za ?edo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
Tebe ja zaboraviti ne?u.
Gle, u dlanove sam te svoje urezao,
Zidovi tvoji svagda su mi pred o?ima''

Sanjao sam Boga. Toliko mi je puno znakova davao. Pojavljivao mi se u snu. Imao sam nekad i vi?enja, spoznaje. Prisustvovao sam od tada mnogim karzimatskim susretima.

Bilo je i tekih dana, padanja, ali Bog me uvijek dignuo sve vie i vie. Ponekad su nam potrebni teki dani, jer se ?ovjek kroz patnju najvie zamisli, mijenja i okre?e svom Stvoritelju. Nekada je moja vjera postajala suha. to se to moglo doga?ati? Bog je elio da odrastem. Dovoljno mi je dao razloga da vjerujem, tako da se vie ne mogu vratiti.

Vie mi nita drugo ne preostaje, nego ivjeti s njim i u njemu, jer on je ivot. On mijenja nau prolost sadanjost i budu?nost. Dragi ?itatelju, moe li povjerovati da bolesna prolost moe biti zamijenjena i da se ba danas moe krenuti ispo?etka?

Evo do?e mi da sada kaem Rije? Boju:

Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas.

Ponekad su potrebne i patnje, nekad due nekad kra?e, da se ?ovjek obrati Bogu.

Moda Bog ba eli da pokrenem neto na internetu. Jer kad njega doivi, primi, kad te ispuni ljubavlju, nemoe to sve primiti. Nemoe sve zadrati za sebe. Mora to prenositi na druge, svjedo?iti. Jer Isus kae de ?e nas jedino po ljubavi prepoznati da smo njegovi u?enici.

Neka i tebe Bog silno dodirne, dragi ?itatelju, da doivi puninu ivota s njim. Neka te ispuni svojom ljubavlju, i popuni sve praznine u tvom ivotu. Neka ispuni sve ciljeve u tvom ivotu. Neka ti bude alfa i omega. Svaki smisao. Tei za kraljevstvom Bojim, a ostalo ?e ti se nadodati. Sahne trava, vene cvijet, Rije? Boja ostaje dovijeka. Bog te blagoslovio!


Ovo svjedo?anstvo sam pisao za svoj 22. ro?endan, od tada je prolo 9 mjeseci i Bog mi je kroz tih 9 mjeseci u?inio mnoge lijepe stvari koje ?e biti nadodane ovome svjedo?anstvu. Pro?itao sam jo puuuno knjiga osim onih navedenih u svjedo?anstvu! Kroz to vrijeme pokrenuta je i stranica Tebe-traim! Na Bog - On je Silan Bog!

Drugi dio

E da. Dragi prijatelji. Prolo je dosta vremena od onog: Velika mi djela u?ini Svesilni. Sveto je ime Njegovo. Nikako da po?mem pisati svoj drugi dio svjedo?anstva. Danas je 05.09. 2006. Imam 23 godine i vie nisam u 22. godini ivota. Svoj prvi dio svjedo?anstva sam pisao za 22. drugi ro?endan, a prije skoro dvije godine Bog se umijeao u moj ivot. Velika mi djela u?ini Svesilni.
Bili su to divni trenutci hoda s Gospodinom. Toliko sam bio jak. Pratio me osje?aj da mogu sve, jer imam Sve. Imam svu mo? i vlast, a On mi to dokazuje iz dana u dan. Da sam rekao gori: Baci se u more, vjerujem da bi to bilo mogu?e. Zapravo, bolje re?eno nita nije nemogu?e.
O kako Bog mijenja duu. Iz korijena. Kako mijenja svakidanjicu. Poslije Njegova pohoda odrekao sam se gotovo svega. Nita mi nije trebalo. Nita nije bilo nemogu?e. Dao sam mu sve. Svoj ivot sam mu dao. Jednostavno, sve se po?elo doga?ati vo?eno rukom Gospodnjom. Sve se okretalo u moju korist. Sve, sve, sve. Nevjerojatno. Pita li se, ti dragi ?itatelju ovog svjedo?anstva pa koliko ti je to dugo trajalo? Jesi spaen? Jeli to sve? O, na ovo pitanje ?u se morati potruditi dati odgovor. Dakle, u ovom svjedo?anstvu elim opisati svoj ivot poslije obra?enja.
Stanje obra?enja, ?uda, ozdravljenja, darova, karizmi jednostavno me zahvatilo kad sam zazivao Duha Bojega. Ono me je intenzivno dralo otprilike 4 mjeseca. U to vrijeme, doga?ala su se nevjerojatna ?uda. I dan danas vjerujem da mi je kroz to stanje Gospodin htio uliti vjeru. Podi?i moju vjeru na viu razinu kako bi se uvjerio u nadnaravno. Kako bi saznao da Bog postoji. Zna li da je to teko saznati bez Duha Bojeg? Bez njegove pomo?i. Taj znameniti doga?aj, to vrijeme, tih par mjeseci je ono to pie u Bibliji: Ivan vas je krstio vodom, a ja ?u vas krstiti Duhom Svetim.
O Gospodine, ne daj da nikad ovo pro?e. Govorio sam svaki dan, svaki ?as Nita me ne?e od tebe odvojit.
Kau da je duhovni put sli?an ivotnom putu. Prvo dolazi ro?enje, mla?a dob, odrastanje i tako dalje.
Moja dua se tada rodila. Ali, vidi li dragi ?itatelju postoje i druge etape duhovnog puta.
Jednostavno sam ''poludio'' za duhovnim. TV je za mene postao zaborav, a duhovna literatura, duhovna glazba vje?ni prijatelj. Tako me to ispunjavalo. Nakon prvog svjedo?anstva pro?itao sam jo hrpu knjiga. Moda negdje, 200. U godini dana? Da, moda malo vie Bog mi je ostavljao poruke u svakoj knjizi. U svakom pro?itanom retku. Otvaraju?i Bibliju, govorio mi je osobno. O vje?ni moj prijatelj. Najbolji.
E, dolo je vrijeme da malo odrastem. Ve? sam se rodio. Bog nas eli odbiti od maj?inog mlijeka i ho?e da hodimo sami. Samostalno. Odrasli. Ho?e da hodimo u vjeri. A ne u gledanju.
Sve se lagano po?elo stiavati. Znakovi su nestajali. A Bog mi se povremeno objavljivao. Ne tako ?esto. Nekad mi je to bilo ?udno jer sam mislio da sam svaki dan bolji. Zapravo, trudio sam se iz dana u dan biti bolji prema sebi i drugima. Trudio sam se biti bolji u molitvi. Trudio sam se vie pomo?i drugima. Trudio sam se sve vie i vie upoznati Gospodina kroz knjige. Rije?. O koliko se moje znanje proirilo. Kolike sam stvari saznao. Koliko toga nau?io ?itaju?i svakodnevno knjige.
Po?ela mi se doga?ati duhovna suho?a. Tamna no? due. Bog mi se prestao pokazivati. Kau On je tu, blii nego ikad, samo ga mi ne vidimo. Bog trai nau vjeru..Ali ja te elim gledati Gospodine. Isto kao i prije. Znam da postoji jer sam se u to uvjerio. Ti si mi to pokazao. Zato mi se Bog skriva? Ne znam. Moja se dua zaljubila u Boga. to misli kad nekoga koga voli, koga ljubi nije uz tebe. Kad ga ne vidi. Kad ti se skriva. Kad ga ne moe poljubiti. Kad ne moe pri?ati s njim? Vapio sam za Bogom da mi se objavi. Da bude sa mnom. Da bude moj najbolji prijatelj kao i prije. ?esto me to dovodilo i do suza. ?esto sam zbog toga padao, tonuo. Moe misliti patio zbog Boga. Ne zbog ljudi, ve? Boga. Kad bi dosta potonuo, Bog bi mi onda rekao evo tu sam. Sve ?inim novo. Ja sam uvijek bio uz tebe ljubljeno moje dijete. Ne boj se. Ja sam tvoj Bog.
Po?elo je moje vje?no traenje Boga. Puno puta sam bio na karizmatskim susretima. Vidio nadnaravna ?uda. Sve me to vie ni nije toliko fasciniralo. Vidio sam ljude kako se bacaju, gr?e, vrite i uvijaju kao zmije.
Uklju?io sam se u molitvenu zajednicu u 11. mjesecu 2005 godine. Dakle, 9 mjeseci nakon obra?enja. Mogu re?i da sam bio dosta duhovno jak. Znao sam sve pokrete ljudi. Znao sam razmiljanja ljudi. Znao sam kakve ljudi imaju probleme. Znao sam da Bog postoji i djeluje. Znao sam neke na?ine na koje djeluje. Imao sam duhovnog iskustva. Puno toga sam znao i znam. Na zajednici se molila krunica i razmatranja. Slavilo se Boga snano. Poslije krunice smo oslukivali Gospodinov glas. Nekad sam govorio i prorotva. Poruke koje Bog eli dati nama ljudima. Molili smo u jezicima, polagali ruke na druge. Sje?am se kad sam drao ruke nad glavom jednog ?ovjeka i kad sam mu rekao: ''Onaj tko te svezao bit ?e svezan'', on je po?eo urlikati i plakati. Ljudi su ?esto plakali nakon molitve i rekli su da ovakvo to nisu vidjeli. Bog je djelovao. Osjetim ?esto i prisutnost zla i dua me Boli kad netko psuje i vrije?a Gospodine. Postao sam osjetljiv. ?esto nutarnjim glasom razlikujem dobro od zla.
Ali, to sam vie znao, to sam vie rastao, nekako mi se ?inilo da sve manje znam. Da sam sve manji, da sve manje imam.
Sad mi pada na pamet: On treba da raste a je da se smanjujem
Moja glava se punila informacijama. Svime. Bog mi se ?inio ?esto puta daleko. Teio sam za vie. Za ve?im. Htio sam jo vie. Barem onu milinu kao prije.
Po?elo je moje vje?no traenje Boga.
To me dovelo do toga da ga prona?em u knjizi. Ali vlastitoj. Pomislih moda to ho?e? O Boe, to ho?e?
Da, po?eo sam pisati knjigu. Naslov knjige je bio Tebe Traim. Kako sam odabrao naslov? Dotakao me citat iz Biblije: ''O Boe, ti si Bog moj, gorljivo tebe traim. Tebe e?a dua moja, tebe eli tijelo moje, kao zemlja suha, edna, bezvodna.'' Osjetio sam da je namijenjen ba meni. Dotakao me Tebe Traim. Zaista sam ga traio grebe?i sa sve ?etiri. Zamirio sam, zazvao Duha Svetoga da mi pomogne i za dva sata sam napisao 25 stranica knjige. Vau. To je bilo to?no na moj 22. ro?endan. Pomislih, evo ti , kad je ve? ro?endan da ti to napravim. Znam da ljudima moram re?i ta djela koja mi u?ini Svesilni.
Ostalo je na tome. Tu sam stao. Knjiga je ostala na 25 stranica u arhivi na kompijutoru..
Jo sam ga traio.
U 12. mjesecu 2005. godine, odlu?io sam napraviti stranicu Tebe-traim. Nisam bio neto sa web dizajnom, ali ho?u. Nevjerojatno, sve mi je ilo od ruke. Napravio sam prvo jednu (staru). Nije ba bila aktualna. Nedugo nakon toga sam ju modernizirao. Dakle, u prvom mjesecu 2006. godine osvanula je stranica TT. Zakupio sam domenu, hosting server. Obiao sve informati?ke forume uzdu i popreko. Vje?no u?io informatiku. O koliko sam samo proirio svoje informati?ko znanje. I to sve sam. Uz pomo? Boju. Moram priznati da je moje svjedo?anstvo koje sam stavio na tu stranicu dotaklo mnoge ljude. Roditelji su mi rekli da je proeto Duhom. Po?eo sam raditi na tome.
Zna koji je smisao tog rada? Lije?iti slomljena srca. Pomo?i oalo?anima. Izgubljenima da se vrate. Sada i mislim da je to moje poslanje. Moja sluba. Moda bi upotrijebio i ovaj citat iz Pisma:
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo?enje sunjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga naega; da razveselim oalo?ene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha o?ajna.
Zaista, elja mi je da to napravim putem interneta.
Nedugo nakon otvaranja stranice pokrenuo sam forum i chat u sklopu stranice. Skroz se razvijalo, skroz je sve ilo naprijed. Bog mi je uvijek davao ideje. U snu mi neka da neto. Neto mi padne na pamet. Jednostavno imam viziju da to treba biti tako. I da je to mogu?e. I da ?e biti tako. Uvijek sam dao sve od sebe da napravim to mi do?e.
Tako se po?elo moliti na chatu, po?ele su se stavljati molitvene nakane, jedni forumai su blagoslivljali druge. Organizirali su se duhovni seminari na chatu, i ono najve?e pokrenuo sam molitveni lanac. Sve mi je to Gospodin dao. Pomogao da se organizira. Jednostavno je sve postalo aktualno, jedinstveno. Ljudi su dolazili i dolazili. Sada forum broji gotovo 9.000 poruka i preko 150 registriranih ?lanova. Dnevno na forumi pie Oko 30 ljudi. Svaki dan se moli krunica. I to od strane 20 ljudi.
Naravno, bilo je i provokatora, ljudi koji su htjeli sprije?iti molitvu. Rasprave za slomljene i oalo?ene odvu?i u politi?ke i teoretske. Nekako sam uvijek gledao da sve svedem na ono ivo. ivu vjeru. ivoga Boga. Da Bog dotakne ljude na forumu, internetu. Da promijeni njihova srca, duu.
Do?e mi sada: Novi Duh ?u udahnuti u njih, is?upat ?u iz njih srce od kamena i dati im novo srce. Srce od mesa.
To ja elim. elim da Bog dotakne ljude. Da dodirne njihove ivote. elim dodirnuti u korijen problema. Probiti ?ovjekove tajne. Boli. Patnje. Izazvati rasplakanu, razlivenu duu i prikazati je Gospodinu da ju izlije?i.
Moram vam re?i da sam od nekih naiao i na nerazumijevanje. Neki su me napali da je moje svjedo?anstvo duga?ko, da ?ak ima previe gramati?kih pogreaka. Osu?ivali su me za gluposti. Izmiljali su.
Pada mi na pamet ono: Mnoge ?e progoniti zbog imena mojega, neke ?e od vas i ubiti.
Slabo sam dobivao podrku. Zapravo, sve sam ?inio sam. Jedino su pomagali ljudi koji su na forumu sudjelovali u raspravama te na taj na?in irili Rije? Gospodnju i pomagali ljudima. Ali, s tehni?ke strane sve je bilo na meni. S organizacijske strane sve je bilo na meni. Uz to sve aktivno sam sudjelovao u raspravama na forumu. Zaista sam nailazio na svakakve ljude. Suo?avao sam se sa svakakvim problemima. Zvali su me ljudi i preko telefona. Pokuavao sam pomo?i na razne na?ine. Nosio tu?e probleme. Kad ne bi imao to dati, kad ih ne bi tapao po remenu, nekad bi mi okrenuli le?a. Ima i ljudi koji su previe sebi?ni. Pokuavao sam re?i ljudima da jedino Bog moe izlije?iti njihovu slomljenu duu. Moram priznati kad bi i najmanje pogrijeio da bi redovito dobivao kritike i to od onih od kojih se najmanje nadam. Bio bih i kriv za rasprave na forumu koje nisu u stilu, iako ih nisam osobno pisao, ve? samo tolerirao ljudima da piu. Tako sam po?eo snositi i svu odgovornost. Morao sam paziti svaki dan. Usmjeravati rasprave u duhu i paziti da jedan foruma ne povrijedi drugoga. ?esto braniti stavove drugih forumaa. U to sam vrijeme spoznao i mnoge negativne stvari koje se doga?aju i u Crkvi. Preko mene su se raskrinkale ljubavne veze sve?enika. Preko mene Bog je otkrio najve?e lace na ovome svijetu. Otkrio je sotonu koji se skriva u slubi. Ispod habita. Otkrih mi mnoge prevarante. Mnoge stvari za koje nisam vjerovao da postoje. Na Bog je Silan Bog.
Uvijek sam neto svjee morao uvesti. I tako, u 7 mjesecu sam napravi noviju stranicu. Novi Tebe Traim. Moglo bi se re?i da je sada stranicu moda i prva u Hrvatskoj to se ti?e tog sadraja.
Najvie me nosila ona snaga obra?enja. Moram priznati, da me to sve pomalo zatrpalo. Najvie iskustva doivio sam onda kada nisam pro?itao gotovo niti jednu duhovnu knjigu. Ni jedan tekst. No to je kao i kod ?ovjeka kad si gladan, gladan si. Moe jesti do odre?ene granice, a onda je dosta. Ne treba se prederavati. Tako i ja, dok sam jeo, super sam se osje?ao. Al mislim da sam napunio baterije. Da sam doao malo do ve?eg nivoa.
Zna, dragi ?itatelju, nije put s Gospodinom lagan. ?esto nai?e na preziranje drutva. ?esto ti se drugi ismijavaju. Izbjegavaju te kad spomene ime sotona. Neki misle da si puko. No, i s duhovne strane doga?aju se razne borbe. Razne kunje. Usponi i padovi. Svjetlost Boja ulazi u tvoju ku?i i osvjetljava sve tvoje grijehe koje nisi prije vidio jer si bio slijep.
Meni je grijeh postao najve?i neprijatelj. Kad bi nekad zgrijeio to bi me poderalo. Lomilo bi me. Patio bi. Pokuavao sam skroz biti budan kako bi izbjegao grijeh. Drati stvari pod kontrolom. Tako sam izbjegavao i grene prigode.
Poto sam pokrenuo stranicu Tebe Traim smatrao sam da bi bilo dobro i osnovati molitvenu zajednicu i da bi ona uvelike mogla pomo?i ljudima u stvarnom svijetu. Imam viziju da bi to neto moglo biti veliko. Moji prijatelji u zajednici nisu ba perspektivni, no poto nisam bio osniva? te bezimene zajednice u bolnici, nisam htio nita nametati. Mogao sam napraviti sve. Oglaavati ih, osnovati zajednicu Tebe Traim, utemeljiti ju, dovu?i puno ljudi i upoznati sve poeane s njom. Preseliti ju u crkvenu dvoranu. Vjerujem i jednog dana da bi se mogao odrati i kar. susret u sportskoj dvorani ''Grabrik'' a kojega ?e odravati zajednica Tebe Traim. Jedostavno sam ostavio stvari na miru to se bolnice ti?e. No, uvjeren sam da Bog eli zajednicu. eli velike skupove. To se mora dogoditi. Uvjeren sam da ho?e. Raspitivao sam se da osnujem udrugu Tebe Traim i osnujem fond koji bi koristio u humanitarne svrhe i bio u toj udruzi. No, nadam se da ?e se to ostvariti.
Stavio sam na forum molitvu za posao i sutradan sam dobio rjeenje da sam zaposlen. Na Bog je Silan Bog. Po?eo sam raditi 03.07.2006 u Gradskom Poglavarstvu. Zna gdje sam doao na radno mjesto gdje vodim udruge u gradu. Zamisli kako je Bog silan, upoznao me s humanitarnim udrugama na taj na?in da me zaposlio tamo i dobro platio. Misli li da On eli udrugu? Uvjeren sam da ?u je osnovati. Na Bog je velik, mo?an, silan Bog.
Ali gdje sam sad? Kakvo je moje stanje? Tu sam. Dobro je. Ide. Borim se sa usponima i padovima. Krenem, pa se vratim, dignem se pa padnem. Tako non stop. I kad pogledam unazad uvijek vidim djela koja mi u?ini Svesilni. Sveto je ime Njegovo. Zaista samo mi je On mogao pomo?i da radim neke stvari. To je Boja providnost. Djelovao je kroz mene i kad nisam znao i kad nisam vidio. Ali uvijek je bio tu. Dragi prijatelji, ljubav se sastoji u traenju i jo mi stoji pred o?ima ono otprije, a to je Tebe Traim.
Samo Bog moe izlije?iti tvoju slomljenu duu i srce.
Bog te blagoslovio.


Tre?i dio
Evo, napisat ?u tre?i dio

11. je velja?e 2007. g. Pitam se to da napiem. ?as znam pa ne znam, ho?u li vam napisati uop?e neto pametno. Ne znam. Prolo je dosta dugo vremena od prvog dijela, u kojem si sam ?itatelju mogao vidjeti to me ponukalo da ga napiem.

Da, dragi ?itatelju, nakon drugog dijela svjedo?anstva pokrenuta je udruga pod nazivom Humanitarna udruga Tebe traim. Angairao sam se oko mjesec dana rade?i oko svega kako bi se ona osnovala 27.10.2006. Po?eo sam voditi papire udruge, pisati dopise, vriti pla?anja i sve to je potrebno. Udruga danas broji 30 ?lanova.

Udruga je zablistala, bili smo uzvanici i glavni gosti H-epicentra kojeg je organizirao Hrvatski katoli?ki radio, u vie navrata sam pisao u medijima, lokalnim novinama, ve?ernjem listu i bio pozvan u neke emisije. Kae urednik Hrvatskog katoli?kog radija da je na stranici Tebe traim prvi put ?uo govor u jezicima.

Malo sam se preopteretio. Promijenio sam radno mjesto na poslu, kompijuter vie ne vidim, radno vrijeme na Portalu Tebe traim od sada mi je poslije 3 sata. Kad do?em ku?i, prvo sjednem za ra?unalo, pregledam mailove, i postove koje stignem pro?itati. Malo rad na stranici, udruge. Dobro, fitness sam pomalo zanemario, ali natjerat ?u se uskoro. No, na ovaj dio ?u se vratiti na kraju, krenimo dalje.

U 12. mjesecu 2006. godine, naa udruga je odlu?ila, tj. mi smo odlu?ili organizirati prvu humanitarnu akciju i to za obitelj Radovac kraj ibovca, koja ivi u dosta tekim uvjetima. Obila su ih dva ?lana udruge i odnijeli im ?okolade. Poslije toga napisao sam na stranici Tebe traim par crtica o njihovoj situaciji i krenula je prva humanitarna akcija. U manje od mjesec dana skupili smo 10 000 kn i odnijeli smo novac obitelji 30.12. 2006. Bili su presretni. Stvarno im je taj novac bio prijeko potreban.

Kad smo se nas ?etvorica vra?ali nazad iz tog malog sela ibovac, a ja sam vozio, pred Poegom smo imali teku prometnu nezgodu. Sletjeli smo s autom i lupili bo?no od betonski most, a na se auto prebacio na krov i doslovce se zguvao kao prazna kutija cigareta. Dodue, u njoj smo bili nas ?etvorica. Sve je to promatrao jedan mjetanin, taj na let, i rekao na to sve da nema anse da je itko ostao iv, tj. svi su mrtvi. Pa i ja sam to mislio, ali u tome svemu, teko je ostati iv pored mrtvih. Bili smo zgnje?eni 15 minuta u nepomi?nom poloaju, kad sam se probudio ?uo sam galamu, jauk, jedan glas se nije ?uo. Po?elo je curiti gorivo po nama, i ?ujem uzvik ''zapalit ?emo se''. E to, vidjeh smrt pred o?ima, pokajah se. Sretan sam to nisam bio u smrtnom grijehu.

Mislim da nije teko umrijeti. Odjednom zujanje, krv, mir, bljetavilo, ok. Stali su ljudi s jednim autom, jedan se odmaknuo i viknuo: ''ne prilazite autu, zapalit ?e se'', a ja sam samo rekao: ''ljudi spaavajte nas''. Izvukao sam se sam iz auta, ni dan danas ne znam kako, nekako kroz prozor, ?udnovato. A oni nisu. Njih trojica. Vidio sam da sam iv, auto se ljuljao i trebao pasti u jarak. Po?eli smo letjeti i spaavati ih. Sjeklo me cijelo tijelo, ali sam bio u oku. Dola je policija vatrogasci. Moj brati? me pokupio u auto i odvezao na hitnu. Rekao je da tatu izvla?e vatrogasci iz auta, a da su se ova dvojica izvukli. Re?e mi da sam ja najgore nastradao. Onesvjestio sam se tri puta, a on je stajao s autom, galamio i amarao me. Bolnica, hitna, galama uzvici, a u meni strah, strah da netko nije mrtav. Nemam pojma kako je tko. Ja sam dobro, tj. iv sam, a kako su oni? Neznam. Dovezli su mi tatu u bolnicu, on se brinuo najvie za mene, i mislio da meni nije dobro. Bio sam sretan to su svi ivi. O kakve li sre?e.
Prva rije? koju je brati? rekao mojoj mami je: ''idite uplatite misu zahvalnicu za njih''. A policajci koji su bili na uvi?aju su rekli da tokom svog radnog vijeka nisu vidjeli da je netko izaao iv iz takvog auta. Svi su po?eli govoriti da nas je Bog spasio. Svi su po?eli zahvaljivati Bogu. Nisam se tri dana pomakao iz kreveta, razbio sam malo glavu, ali nisam nita slomio. Tata je polomio klju?nu kost i razbio glavu. Ostala dvojica su bili dosta dobro. No, mi smo svi dobro, svi se ?ude, nitko ne moe vjerovati ?udu koje se dogodilo. Ostali smo ivi. Zapravo dobili ansu za novi ivot. Ho?emo li ju iskoristiti??

Malo sam se preopteretio sa svojim radom, s razmiljanjima, s mozganjem. Mnoge stvari sam prepustio sebi, zakomplicirao mnoge stvari. Po?eo sam neke stvari raditi sam, na svoju ruku. Uvijek znam da treba ovako ili onako. Upustio sam se u duhovnost, pa se dignem i padnem.

Evo dragi prijatelju, imam osje?aj da Bog eli da se opet vratim na po?etak. On da raste, a ja da se smanjujem. Jer ja ne mogu nita. Moram se zagledati u svoju bijedu i nemo?. Nitko se ne moe sam spasiti. Jedino nas moe spasiti Bog i na svoj na?in. Moram se opustiti, prepustiti i nita ne raditi sam. Bog ne eli da mi nuno znamo da on sad djeluje. On eli da se opustimo i prepustimo, on ?e djelovati, mi ?emo samo biti iznena?eni. Iz dana u dan. Vidjet ?emo silna ?uda.

Ja neznam nita, ni ti nezna nita. Ja na mogu nita, ni ti ne moe nita. Ja nemam nikakvu tahtiku, ni ti nema nikakvu tahtiku. Prepustimo stvari u Boje ruke i vidjet ?emo ono to oko nije vidjelo i uho nije ?ulo. Uvijek ostanimo blizu i u Bojoj ljubavi.

Vjeko