Četvrtak, 04.04.2013.g.
Jedan dragi brat u vjeri, u stalnoj borbi sa kušnjama i
napadima zloga, pada i diže se, poslao mi je jedan kratki
e-mail. Čestitao mi je Uskrs ali i podijelio sa mnom jedno
malo svjedočanstvo, razmišljanje, doživljaj… Kratko ali i
prepuno poruka…
Pa sam osjetio da je to upravo nešto i za sve nas ostale…
''…P.s.
Jučer popodne padala je kiša...
Prijatelj i ja krenuli smo pod
kišobranima u šetnju , kroz šumu,
vinskom cestom kao i obično
vikendom…nekih 5 do 6 km, i tad
razgovaramo o vjeri, životu... Bogu u
našem životu…
Tako, nekad molimo i krunicu pa smo
to i jučer... hodamo , molimo deseticu,
a po cesti prema nama ide čovjek,
pripit i gleda nas u čudu… malo dalje
na brijegu ekipa puca iz kubura, jedu ,
sa čašama u ruci, . . . i PSUJU!! BOGA,
ISUSA!
Na Uskrs..??!
Klasično za naš kraj ...
Mi smo nastavili samo moleći dalje,
ništa ne komentirajući…
Samo mogu reći, da čovjek ne može
nekome reći dobar dan,
a kleti Boga, koji je stvoritelj svega
može kao "dobar dan" …
Tmurno je bilo i dugo je već zima kao
da zaista Bog plače nad ovim grešnim
svijetom...
A taj svijet u svojoj oholosti ne vidi te
SUZE Božje…''
PREKRASNO MALO SVJEDOČANSTVO…
BOGU HVALA NA OVOM BRATU I MNOGIMA NJEMU
SLIČNIM…
|