05.11.2010.g.

�

Danas samo bio kod jednih poznanika koji stanuju u drugoj �upi. Nisu ba� neki prakti?ni vjernici ali sam zaklju?io da �ena ide nedjeljom na misu a mu� rijetko. I tako, kao i puno puta u zadnje vrijeme, ja sam nakon nekoliko minuta, kada smo na brzinu pretresli komunizam, socijalizam i kapitalizam i �ivote u njima, doveo razgovor do vjere i crkve. Mu� mi je odmah rekao da ne hoda u crkvu jer ne mo�e vi�e slu�ati �upnikovo ''politikanstvo'' prilikom dr�anja propovijedi, da on ne govori o evan?elju i tuma?i ga, nego stalno neke propovijedi koje to ne sadr�e u potpunosti. Ja sam polako branio crkvu i vjeru govore?i da su i �upnici samo ljudi, da ja, kada do?em u crkvu zatvorim o?i �ele?i odmaknuti od sebe sve ono �to bi mi moglo smetati u mojem do�ivljenju Bo�je rije?i, mise i propovijedi. Da sam prije gubio vrijeme na gledanje �to se oko mene doga?a, �to �upnik radi, tko je u crkvi i sl. Sada sam dosta stvari maknuo iz svojih misli jer sam zatvorio osjet vida. A onda je zaklju?io da su �upnici previ�e okrenuti svakodnevnim stvarima, prikupljanju obiteljskog dara i materijalnih stvari kako za �upu tako i za sebe. I kojekakvim dnevnim politi?kim stvarima i da ne �eli i?i u crkvu da to slu�a. Ja sam opet branio na�e �upnike govore?i da se djelomi?no sla�em s njim ali da su i �upnici samo ljudi, ''krvavi pod ko�om'', da ih zlo napada jo� puno ja?e nego nas ostale jer zlu nema ljep�ega nego da uni�ti jednog �upnika preko ?ijeg pada pada i vjera mnogih vjernika koji su uz tog �upnika vezani. Ali, mi im mo�emo pomo?i da se za njih molimo.

Onda on spomene kako to sa tim obveznim odlascima na vjeronauk i mise imaju oni problema jer moraju svojeg unuka voziti samo radi tih 45 minuta, u subotu, kada bi mogli i ne�to drugo raditi. I onda on ide samo radi toga, da dobi neki �tambilj ili potpis da je bio, kako bi mogao i?i na pri?est a poslije i na svetu potvrdu i da dobi neki poklon. Kada to sve pro?e ne?e vi�e i?i u crkvu jer to nije njegova osobna volja nego mu je nametnuto s tim svim ''da on to sve mora''. I ja sam se u ve?ini toga morao slo�iti s njim, ne ulaze?i u druge razloge za�to ?e unukova vjera poslije biti slaba. Pa sam mu ispri?ao jedan svoj do�ivljaj kada sam u nedjelju i�ao na misu u na�u crkvu. Ja sam i�ao na �upnu misu u 11.00 sati a prije nje je uvijek tzv. ''?a?ka misa'', koja je namijenjena samo mladima i njihovim roditeljima. Na� �upnik se puno trudi kako bi ?im vi�e mladih i njihovih roditelja bilo nedjeljom u crkvi pa je ?ak organizirao tu jednu posebnu misu samo za njih. Do�ao sam pola sata prije, jer se u zadnje vrijeme uvijek prije mise nastojim pomoliti Krunicu, pa nekad to ?inimo svi zajedno koji smo tamo a nekad svatko za sebe. I taman je zavr�ila ova ''?a?ka misa''. ?ekao sam na ulazu da se isprazni crkva pa da u?em. No, za par minuta iza�lo je samo nekoliko odraslih ljudi a djece nigdje. I krenem ja unutra kad poslije samog ulaza do?em u gu�vu. Vidim tamo sa strane jedan od ministranata sjeda za stol a sva se djeca oko njega natiskala . I vidim za�to. Ima on kod sebe neki �tambilj s kojim je vjerojatno djeci potvr?ivao njihovo dana�nje prisustvo na misi. To je potrebno da bi se to?no vidjelo koja djeca dolaze na mise i vjeronauk, kako bi onda mogla pisati neki test o nau?enom i pristupiti sakramentu za koga se spremaju, jer bez toga nema pristupa sakramentu. I dok sam prolazio kraj njih, a i u samoj crkvi ih je jo� bilo puno, ?uo sam raznih komentara koji su govorili da puno njih ima u glavi dosta drugih stvari a ne vjeru i duhovnost. I osjetio sam tada, a to mi je ve? i prije izazivalo nekakvu nelagodu u svezi tih silnih ''mora�'' koje moraju zadovoljiti ta djeca da bi dobila potrebni sakrament. To mi je izgledalo kao da ti nekoga sili� na vjeru u Gospodina, na duhovnost. A svi mi znamo, pa to su i meni mnogi kazali u toku mojeg obra?enja, da u vjeri nema ni�ta ''na silu i brzinu'' da treba biti strpljiv, da dok ti sam ne prihvati� vjeru i duhovnost da ti to nitko ne mo�e nametnuti. I kada to prihvati� da se onda mora� moliti za njenu postojanost.

A nekako mi to s tim obaveznim dolascima na mise i vjeronauke, to obavezno ''�tambiljanje'', ne ide zajedno. I da se razumijemo, prije nekoliko godina pa ?ak djelomi?no i danas, kada su odrasli u pitanju, slo�io bih se da ako netko ho?e neki sakramenat ili ne�to drugo od crkve onda mora i zadovoljiti sve formalne uvjete za to koje je crkva kao institucija propisala svojim unutra�njim ustrojem. Po sistemu ''ko voli neka izvoli''. Ali danas, kada sam, bar se toplo nadam, uzrastao u vjeri i svojoj osobnoj duhovnosti, danas to gledam djelomi?no druga?ije.

Jako me smeta, a vidio sam i to u svojoj obitelji, �to mladi poslije sakramenta Svete potvrde vi�e ne idu u crkvu ili vrlo rijetko, samo za najve?e blagdane. I razmi�ljao sam za�to je to tako. Prvo su sigurno krivci njihovi roditelji koji su najbitniji u njihovom op?em odgoju pa tako i u vjerskom. Ako oni ne idu nedjeljom u crkvu onda te�ko da ?e djeca koja tek po?inju do�ivljavati �ivot oko sebe. Na isti na?in su tu i djedovi i bake. Zatim su tu odmah silne obaveze koje djeca imaju u �koli i vannastavnim aktivnostima koje se redovito odvijaju u vrijeme nedjeljnih misa, pogotovo sport, a tek u zadnje vrijeme mi je po?elo ''hodati po glavi'' da je tu mo�da krivica i samog pristupa toj djeci od po?etka njihovog �ivota. Ne sje?am se da sam ikojeg �upnika ?uo, ili sam mo�da zaboravio, da na svakoj nedjeljnoj misi pozove sve prisutne da vode svoju ili drugu djecu u obitelji, na nedjeljnu misu. Mislim da za djecu od tuda kre?e njihovo �ivljenje u vjeri i �ivljenje same vjere. Kada imaju 2,3,5 godina. I kako sam rekao svojoj ro?akinji, koja ima sina od 6 godina, da ju ne vidim u nedjelju ba� na misi sa sinom. A ona ka�e da je on nestrpljiv pa bi bio zlo?esti. A ja joj ka�em da neka do?e s njim na 10 minuta, koliko izdr�i, pa ?e sve pomalo do?i do toga da ?e izdr�ati i cijelu misu. A ona ka�e da bi mogla. Ne znam da li ?e poku�ati ali i to je na?in. Jer svi mi svojoj djeci �elimo dobro.

I sada dolazimo do tih obaveza prije dobivanja sakramenata. Na po?etku �kolske godine uvijek svaki �upnik govori o tome �to ?e biti, kakove su obaveze, tko je obavezan i na koji na?in, itd. I uvijek se ka�e da oni koji ne?e imati to i to ne?e mo?i pristupiti potrebnom sakramentu, da ne?e biti ''�vercanja'' da ?e se dobro paziti, zapisivati, �tambiljati, itd. I odmah taj budu?i prvopri?esnik ulazi u svijet odraslih, svijet u kojem prete�no vlada ''mora�'', ''sna?i se'', ''ne?e� dobiti to i to'', i sl. A to je svijet od kojeg bi svi htjeli sa?uvati svoju djecu. U svemu tome ta na�a mlade� ne dobiva i ne vidi poruku ljubavi, pra�tanja, vlastitog izbora. Ne, oni ako ho?e do?i do svojih kumova i dara moraju sve to obaviti. I po�to je ta vjera po?ela rasti na sili, zabranama, prijetnjama i ''�tambiljima'' ona se odmah, kada su dobili svoje, izgubi. NIJE RASLA NA LJUBAVI PA JE USAHNULA KAO ZRNO KOJE JE PALO KAMEN SA MALO ZEMLJE, PROKLIJALO JE ALI SE ODMAH I POSU�ILO. A da je rasla na ljubavi, na vlastitom izboru, postala bi veliko drvo s obiljem plodova.

I ba� si mislim i zami�ljam kako bi to izgledalo u na�oj �upi da �upnik na po?etku �kolske godine ka�e da je ove godine u na�oj �upi Prva pri?est i Sveta potvrda, da ?e k tome pristupiti ti i ti razredi, da ?e se priprema vr�iti kroz vjeronauk i mise, pa sva djeca koja tome �ele pristupiti mogu do?i kada po�ele jer bi im to dobro do�lo u pripremi za to. I da ?e se, prije samih sakramenata, obaviti razgovori, mo�da i neki pismeni testovi da se provjeri pripremljenost za sakramente kako bi svi, koji to �ele, mogli s ljubavlju i otvoreno�?u srca ali i s poznavanjem biblijskih doga?anja, pristupiti primanju sakramenata. I pozvati roditelje da dovedu svoju djecu na misu kako bi svi zajedno slavili Gospodina.

Znam, u cijeloj �upi nastala bi strka. Djeca bi bila presretna jer ve?ina njih ne bi dolazila ni na vjeronauke ni na mise. A ove provjere, pa kao i sve u �koli. Budemo se ne�to nau?ili pa budemo pro�li. Roditelji bi bili u nevjerici i opet bi ''�potali'' �upnika da radi gluposti, da tko ?e voditi brigu o tome da djeca idu na vjeronauk ili na misu, da je to njegov zadatak. Nekima bi bilo svejedno kao i njihovoj djeci jer niti oni do�ivljavaju Gospodina niti to u?e svoju djecu ali sakramente bi htjeli da njihova djeca imaju jer je to uobi?ajno u na�em dru�tvu i dio svakodnevnih obi?aja pa ako se nema ''kaj budu drugi rekli''. Super, mislili bi, bar budemo to jednostavno rije�ili. Drugi, vjerojatno velika manjina, vodili bi svoju djecu u crkvu i ona bi i�la i na vjeronauke. Ali, sve njih bi sigurno sve to natjeralo na razmi�ljanje. Ono, �to bi �upnik mogao je to da ih na svakoj misi pozove, s ljubavlju, da do?u na mise sa svojom djecom a i drugom djecom u obitelji, da po�alju djecu na vjeronauk, da ?uju o Gospodinu i njegovoj ljubavi prema svima nama.

�upnik tu puno toga mo�e. Ako ?e vjeronauci i mise biti pune ljubavi koju Gospodin preko njega prenosi nama, ako ne?e biti raznih ''�tambilja'', svi ?emo osjetiti tu ljubav i ne?e vi�e biti potrebni ''�tambilji'' kako bi nas doveli i zadr�ali u crkvi.

I znam, mnogi ?e �upnici re?i da je to meni lako govoriti ali da je to te�ko sprovesti jer da se to tako napravi nitko ne bi do�ao u crkvu. Pa da, zato i imamo pune crkve a sve manje onih koju svjedo?e svoju vjeru. Jer sve manje ima ljubavi. A kako dati tu ljubav. Pa, ja sada ne znam kako bi to to?no bilo teolo�ki, ali ja kada god ne�to trebam ili ne znam kako ?u, kleknem pred raspetog Gospodina, ako mi je blizu, ili samo kleknem ako nema raspela, i pru�im mu ruke, u njima moje srce i moje probleme i molim ga i vapim da mi ka�e i poka�e �to i kako. I znam, u to sam se i sam uvjerio, a i puno drugih svetaca to svjedo?i, koji su tako radili, GOSPODIN ?E DO?I , POKAZATI I DATI SVOJU LJUBAV. Na �upnicima i na svima nama ostalima tada je samo da tu ljubav prenesemo drugima.

A to da li ?e crkve biti pune malovjernih i poluprazne s pravim vjernicima Gospodinu nije svejedno. Ali isto tako je u Evan?elju rekao da ?e ''ispljunuti one slabovjerne''. I isto tako ?e svakoga od nas upitati, kada stanemo pred njega, koliko smo mi vjerovali, gdje je na�a ljubav i koliko smo du�a svojom vjerom spasili a ne koliko smo puta bili na misi. A �upnike ne?e pitati koliko vjernika i djece im je bilo na misama i vjeronaucima nego koliko su du�a spasili, obratili i u?vrstili im vjeru. Koliko su im ljubavi dali, to ?e ih pitati.

Zato su me ti ''�tambilji'' po?eli sve vi�e smetati jer Gospodin nije nekad, za svojeg djelovanja na zemlji, popisivao i ''�tambiljao'' one koji su u njega vjerovali. On je samo propovijedao ljubav i vjeru a svi su okrenuli za njim jer ljudsko srce i du�a �udi za ljubavlju, pogotovo Bo�jom ljubavlju. A svi sve?enici su Isusova produ�ena ruka na zemlji. I mi laici, primaju?i u hostiji �ivoga Isusa, dobivamo isto poslanje. Propovijedati i �iriti ljubav Bo�ju. Onda ?e nam i crkve i vjeronauci biti puni onih kojima ne trebaju �tambilji da budu tamo. �to si ti u?inio sa Bo�jom ljubavi koju si na kr�tenju dobio, s jedinim ''�tambiljom'' koji ti je trebao da krene� putem Bo�je ljubavi? Zapitaj se i daj si odgovor �to prije jer ?e� to morati odgovoriti Gospodinu kad do?e� pred njega. A On ti ne?e priznati one ''�tambilje'' koje sakupio na nekim papirima ili redovnim dolascima u crkvu. On ?e ''�tambilje'' tra�iti u tvojem srcu i tvojoj du�i, u tvojoj okolini. JAO TEBI AKO IH NE?E NA?I!