OVO JE PRVO �IVO SVJEDO?ANSTVO NEKOG OBRA?ENIKA KOJE SAM PRO?ITAO. ONO MI JE DO�LO NEKOM IGROM SLU?AJA, DANAS ZNAM DA JE TO BILA BO�JA VOLJA, NEKIH PAR MJESECI PRIJE MOJEG ODLASKA U ZATVOR.

NAPISAO GA JE VJEKO, BOG GA BLAGOSLOVIO, AUTOR I POKRETA? POZNATE KATOLI?KE INTERNETSKE STRANICE www.tebe-tra�im.com., PA JE VJEROJATNO BO�JA VOLJA DA NJEGOVO SVJEDO?ENJE BUDE I PRVO NA OVOJ INTERNETSKOJ STRANICI.

JU?ER SAM MU POSLAO E-MAIL S MOLBOM DA MI DOZVOLI DA OVO NJEGOVO SVJEDO?ENJE OBJAVIM U DIJELU OVE STRANICE ''Va�a svjedo?enja''. JASNO, ON JE ODMAH PRISTAO JER, KAO I SVI OBRA?ENICI, ON ISTO �ELI SA SVIMA PODIJELITI SVOJE SVJEDO?ENJE A ZA TO IMA I PRIKLADNE RIJE?I ''..MO�DA TE DOTAKNE..''

SVJEDO?ENJE DONOSIM U CIJELOSTI KAKO GA JE ON NAPISAO A POZIVAM VAS DA POSJETITE I NJEGOVU INTERNETSKU STRANICU.

�

Kako me Bog pozvao k sebi - moje svjedo?anstvo - malo du�e, mo�da te dotakne...

U�ao sam u �ivot s mnogo povlastica. Sve �to sam tra�io uvijek bi mi bilo priu�teno. Nikad nisam bio gubitnik. Uvijek sam dobivao ono �to sam tra�io. Dugo je teklo maj?ino mlijeko koje me hranilo.

Imao sam osje?aj da se od mene uvijek o?ekivalo vi�e. Da moram biti najbolji. Iako se nisam ni s kime natjecao. U osnovnoj �koli sam bio odli?an u?enik. Miljenik u?itelja koji su mi u to vrijeme predavali neke �kolske predmete. Svi su me uvijek voljeli i bio sam omiljen. Osnovna �kola je bila iskustvo moga �ivota u kojem sam se mentalno razvio, ali slabo sam tamo nau?io o borbi, �ivotu. Mo�da je to ono �to svakome ?ovjeku najvi�e treba. Vijeme je prolazilo i donijelo mi godine srednjeg �kolovanja. Tu sam ve? bio malo ozbiljniji, u�ao sam u pubertet i po?eo sam razmi�ljati malo na druga?iji na?in. Po?elo je moje vje?no dru�enje sa prijateljima. Izlazilo se u grad, gledalo djevojke i sve ostalo �to dolazi kod mladih. Vrijeme je teklo i teklo i jedna se djevojka zaljubila u mene. Iako sam prije bio u nekim ljubavnim vezama, ovo je bilo ne�to druga?ije. Imao sam 17. godina, kada sam s njome stupio u vezu. To je bilo to?no prije 5 godina. Ona je imala 15. S Marinom me skroz ne�to dr�alo skupa. Prolazili smo kroz razne situacije zajedno, gledali jedno u drugo. Ljubila me od glave do pete i drugi su je zvali mojim imenom. Jako me je voljela i ja nju. Vi?ali smo se gotovo svaki dan. Ja sam u me?uvremenu zavr�io srednju �kolu i krenuo studirati vi�u �kolu. Koju sam sada i zavr�io. Uvijek smo bili jedno drugome potpora u �kolovanju. Nikada nismo jedno drugo prije?ili. Bilo je puno dobrih i manje lo�ih trenutaka. Uglavnom, ''ni�ta'' nas nije moglo razdvojiti. I tako s vremenom, nakon dvije godine, na�a ljubav se po?ela otapati. Ali navika i obaveze su ostale potpuno iste. One su nas jako dr�ale skupa i nisu nam dale ni najmanji prostor da ?ak i pomislimo da mi mo�emo jedno bez drugog. Ali ipak se nekad mogao na?i i dobar trenutak, pogotovo ako se za njega izbori�! Vi�e nije tu bilo puno sloge, ali nije bilo niti sva?e. Ja sam bio njezin uzor i poput dobrog oca. Ona nije imala ba� dobre roditelje.


Njezina se srednja �kola pribli�avala zavr�etku i odlu?ila je i?i dalje na faks. Mislili smo skroz da mora biti blizu, ako ne u na�em mjestu, onda u nekom najbli�em. Me?utim ona je oti�la dalje. Dolazila je svaki vikend ku?i i tu smo se susretali. Mi smo tu promijenili svoj na?in �ivljenja.


Ja sam uvijek ne�to kovao u mislima. Otprilike godinu dana prije njezinog odlaska na faks po?eo sam zamje?ivati da kad gledam neke brojeve (vrijeme, sat, datum itd.) da obi?no to bude broj 22. I tako sam je malo po malo obra?ao pozornost na taj broj. I primjetio sam da i u mom broju mobitela imam broj 22. Jednom se probudim u no?i, i zamislite, nakon par sati spavanja upalim TV i teletext i pogledav�i vrijeme vidim da je 02:22:22 (dva sata, dvadeset i dvije minute i dvadeset i dvije sekunde), kakva jeza. Negledam par sati na mobitel, izvadim ga iz ?epa da pogledam vrijeme, i ono 22:22. Puno takvih primjera. Po?eo sam ja taj broj igrati i na lotu, ali nikad ni�ta. Dida i ja idemo odigrati loto tako da svako stavi jedan broj, ja stavim 9, a on ka�e 22, a nezna za taj broj. Tako sam ja primijetio da sam ja u 22. godini �ivota i da se meni ne�to mora dogoditi.


Prije godinu dana bio sam s Marinom na moru. Skromna baka kod koje smo bili dala nam je sve na kori�enje. Gledaju?i TV, pojavila se emisija na RTL televiziji sa Sanjom Dole�al u kojoj je bila i tema ''Numerologija'' (iako ova pri?a nema nikakve veze sa numerologijom, jer je Bog odabrao ba� taj na?in). Uklju?ili smo se negdje u pola emisije. I gle, ?ovjek pri?a o nekim brojevima i ka�e da je broj 22 najnesretniji broj koji postoji, i tko je ro?en 22. u mjesecu da treba ro?endan ?ak slaviti i sljede?i dan. Zamislite kakva je to jeza pro�la kroz moje tijelo. Kud ba� broj 22! Uglavnom, taj broj je postao jako, jako ?est. Pojavljivao se u 90 posto situacija, sve ?e�?e i ?e�?e.


Ve? du�e vrijeme nisam bio zadovoljan i skroz sam se prepu�tao �ivciranju. Tako sam lagano tonuo i tonuo, iz dana u dan. Moj �ivot je lagano gubio smisao�Umirao sam�Nisam vi�e ni s njom bio sretan. Vi�e se ni nevidim u budu?nosti. Nesanjam nikad ni�ta lijepo i ne�to �to bi se trebalo dogoditi. Nemam �elja vi�e. Ni�ta mi netreba. Nemam ljubavi vi�e, nemam osje?aja. Puno mi toga fali, a nefali ni�ta. Vi�e namam ciljeva. A ni ne razmi�ljam o njima. Uvi?am da moj �ivot vi�e nema smisla. O u kakvoj sam depresiji, pa jesam li skrenuo s puta?


Moj otac je u 11. mjesecu bio na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici. Tamo mu je, na sveop?e iznena?enje, nestalo ne�to s noge, neka bolest koja ga je patila ve? mjesecima. U jednom trenutku. I mi smo primijetili da na tom mjestu nema vi�e ni�ta. On je tada nama rekao da su ljudi dosta zaboravili tre?u bo�ansku osobu, a to je Duh Sveti, a da preko njega Bog najvi�e djeluje i da se tu ?ine ?udesa. Nisam ja tu puno ni razmi�ljao. Na jedno uho u?e, a na drugo iza?e (Bog me tada jo� nije pozvao)!


I u to vrijeme, ja onakav sav nikakav, odlu?im isku�ati svoju vjeru. Le�im u krevetu. Tad sam napustio sve uobi?ajene molitve Bogu. I�ao sam se suo?iti s onime ?ega sam se bojao. Prvi puta sam u �ivotu tada napustio sve klasi?ne oblike molitve i molio spontano, svojim rije?ima. Iznio sam sve probleme Duhu Svetomu. Po?eo sam plakati i ''govorio'' mu da u?ini ne�to. Ne�to, ne�to da u?ini. Ne znam �to. Samo znam da vi�e ne mogu ovako, puno sam potonuo i vi�e nemam smisla nikakvoga u �ivotu. Pla?em tada. Teku moje suze. Moje suze. A nisam nikoga povrijedio, a ni mene. Ali tu su moje suze. Moji vapaji. Ne mogu vi�e ovako. U?ini ne�to molim te. Molio sam satima. Sve mi se nakupilo.


Sutradan sam uobi?ajeno oti�ao po Marinu i dovezao ju meni ku?i. Sve je teklo po starom. Odjednom kao da je se u meni ne�to po?elo doga?ati. Ja sam nju po?eo govoriti i ustrajno ponavljati: Ajde reci mi da �eli� da prekinemo. Ona je govorila ne, ne, ne. Ja sam ju napastvovao s takvim pri?ama, kao da se sve izljeva iz mene, i �elim da prekinem s svim doga?anjima, ali ne �elim da prekinemo vezu. Trebam smisao ljudi! I tako sam ja bi uporan i govorio sam joj. Kao da sam tra�io od nje da ponovi to bezbroj puta. I odjednom kad sam joj rekao: Jelde da �eli� da prekinemo, ona je rekla: Neznam.

To je bilo meni kao odgovor Da. To je meni sve bilo kao san. Tu sam uvidio da sam ja mo�da kriv za taj odgovor i da sam ga ja isposlovao. Ona vi�e to nije htjela opovrgnuti. Vi�e se nije htjela vratiti. Tu su se sru�ila cijela ku?a od karata. Ostao sam sam. Du�a mi se razdijelila na dva dijela. Tada smo se gotovo cijelu no? dopisivali, zapravo raspravljali. I tada, oko 5 sati ujutro, idem provjeriti koliko imam novaca na ra?unu na mobitelu. I gle - 22.22 kn. Dvadeset i dvije kune i dvadeset i dvije lipe. Jao kakva jeza. �to se to doga?a. Imao sam 22.22 kn kada sam prekinuo s Marinom, mo�da i tada jedini put u �ivotu. To su �anse jedan naspram milijardu. Kakva ?uda ?ini Bog! Bog mi je davao mlijeko kroz taj broj. Ona je tada oti�la zauvijek. Kao da ju je pojeo mrak. Dosta sam patio, mislio sam da sam puno izgubio. Mi smo bili u vezi 4,5 god. Imao sam veliku podr�ku obitelji. Mislio sam da sam lo� ?ovjek. Tada smo u obitelji postali bliskiji negi ikada do tada.


Unato? svemu ja sam nastavio svoj svakodnevni dru�tveni �ivot. Patnjom. Vapio sam Bogu da ne�to u?ini, jer moji problemi nisu rije�eni, ?ak jo� i pove?ani. Tada sam oti�ao na �ivotnu ispovijed i iznio svoje probleme sve?eniku koji mi nije dao ba� neku podr�ku.


Poslje nove godine ja sam teverao svoj �ivot. Potonuo sam do dna. Te�ko mi je bilo. Jako te�ko. Jo� gore.

Uvijek me vukla �elja da imam neku svoju kolekciju knjiga. Ma�tao sam o tome. Moram na?i neku zanimaciju. Jedan dan sam se sjetio da imam na tavanu neku knjigu o evan?eljima. Ne�to me vuklo da odem po nju i da ju po?nem ?itati. To sam i u?inio. Pro?itao sam dva evan?elja, otprilike 80 stranica. Do tada sam u �ivotu pro?itao samo jednu knjigu. Evan?elje mi je postalo zanimljivo. Moja se du�a hranila tim rije?ima.


Jedan dan sam po�ao ne Internet, na chat, na kojem se dopisuju i izmjenjuju poruke razni korisnici diljem Hrvatske. I pretra�uju?i imena, odlu?im se u pretra�iva? upisati ime Marina. I ponudi mi se ime Marina_21 (tada sam u�ao duboko u milost i ljubav Gospodnju). Ona bija�e iz Velike Gorice. Razgovarali smo. I ja se njoj tako i jadam, jer ni ne zna tko sam ja u biti pa mogu joj re?i. Prilazim joj s pri?om da je moj tata bio na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici . To je bio 22. po redu karizmatski susret u Velikoj Gorici. Ona ostaje iznena?ena. Na�li smo si zajedni?ku pri?u. Dala mi je puno savjeta u svezi moje biv�e cure. Ja nisam puno zalazio na njezin teritorij. Obi?no je ona meni davala pametne savjete. Polako sam prilazio i po?eo ju savjetovati.

I gle, ona je sa svojim de?kom u vezi 4,5 godine, isto koliko sam ja bio s svojom biv�om djevojkom, a i zove se Marina kao i moja biv�a djevojka. Totalno ?udno zar ne? Tako smo se dopisivali jedan dan. Dala mi je svoju mail adresu i ja sam joj poslao mail. Za�elio sam joj sre?u u �ivotu i mislio sam da se vi�e ne?emo ?uti. Ona se ipak javila. Molila me da pri?am s njom. Bila je �edna Boga. Po?elo je na�e dopisivanje. Gotovo svaki dan smo se dopisivali putem interneta. Njezin de?ko je vozio isti motor kao �to sam ja nekad vozio. Apsolutno se sve poklapalo, dragi ?itatelju. Toliko se slu?ajnosti dogodilo u to vrijeme. Pa da sam �ivio dva �ivota, toliko mi se slu?ajnosti ne bi dogodilo koliko mi se dogodilo u to kratko vrijeme (dva, tri mjeseca).


Davali smo si uzajamnu podr�ku. Ona je pjevala u crkvenom zboru. Na kraju mi se i otvorila i rekla da ima problema sa svojim de?kom i da se nikako nesla�u. U biti, on joj je kao stariji brat, a ona osje?a da njezino srce pripada negdje drugdje. Davao sam joj podr�ku i �elio da ona bude sretna u svojoj vezi pa makar i pod cijenu da se nas dvoje vi�e nikad ne ?ujemo. Marina je rekla da je bila na susretu kod Zvjezdana Lini?a u Taboru. Tamo je bila i na polaganju ruku. Stavila je u svoju nakanu �elju da joj Bog udjeli ljubav koji ?e mo?i dati svome momku jer to i zaslu�uje. Njezina ljubav bila se ispraznila. Osjetila jake valove koji joj struje kroz tijelo. Od tada se dosta promijenila. Me?utim, mislim da joj je Bog dao silnu ljubav, koju mo�e djeliti svima, a ne da ta ljubav pripada samo jednoj osobi. Po?eli su joj dolaziti ljudi sami od sebe, sa svakakvim potrebama, a ona bi uvijek osjetila �to je nekome potrebno i jednom rije?ju bi ?ovjeka dovodila do iznena?enja tako da ga pogodi ba� u onu to?ku koju treba. Ja sam njoj bio uzor i idealna osoba za nju. Mo�e� li povjerovati dragi ?itatelju, kakva Bog ?ini ?uda. Kako je on nas spojio, u isto vrijeme, na istom mjestu, sa svime zajedni?kim, s istim potrebama. Sa svime istim. Apsolutno svime.


Nisam htio ulagati puno truda uop?e da bi stupio s njom u ikakvu vezu. Bio sam �edan Boga. Osjetio sam da je on �iv. Obratio sam se, a nisam ni bio na karizmatskom susretu jo�. Marina je postala moj duhovni vo?a. Dogovorili smo se da ?emo se na?i na Karizmatskom susretu u Velikoj Gorici, koji odr�ava zajednica Dobri Pastir. Taj susret je bio u petom mjesecu. �ivio sam za taj dan. Ne toliko zbog nje, ve? zbog Isusa. ?ekao sam taj 5 mjesec. To se doga?alo sve kroz korizmeno vrijeme.


Sama govori da se �eli predati nekome. Ja sam joj �elio staviti Isusa na prvo mjesto. Predaje se Bogu i u braku! Ostalo ne! Govorio sam. Rastali smo se. Zapravo, nije to bio neki rastanak, jer veza nije bila toliko jaka. Bog je preko nje samo htio izvr�iti svoj plan. Vratiti me u stado pa�e svoje. Da sam u?em kroz otvorena vrata.


Marina je jako patila. Jako je osjetljiva osoba i i nisam �elio da pla?e zbog mene, zbog mog neprisustva ili prisustva. Njezina prijateljica mi je javila da joj se ne�to stra�no dogodilo. Prekinula s de?kom. Sada sam i ja odgovoran. To nikako nisam �elio. U?inila je to u zadnji ?as. I Nastavili smo dalje. Nakon par dana sam joj se javio mobitelom. Jako je ostala iznena?ena. Od tada smo se malo dopisivali. Davao sam joj podr�ku.


Jedan dan mi je poslala poruku ''Bog te blagoslovio''. Ta me poruka toliko protresla kao ni jedna u �ivotu. Bog me tada zaista blagoslovio. Ona je bila dosta produhovljena! Preobratila se i krenula Bo�jim putem u vrijeme kad sam ja prekinuo sa svojom biv�om curom. Isto jedna slu?ajnost. Njezina najbolja kolegica Ivana je bila njezin duhovni vo?a. Bog joj je govorio kroz nju. Ta Ivana je imala dar jezika i studirala je s njom na faksu. Tamo su se na jako ?udan na?in njih dvije susrele! Jako ?udan!


Znali smo se nekada zavaditi kad smo do�li do krivih stavova dopisuju?i se. Znao sam ?esto di?i ruke. ?esto sam znao re?i da vi�e povratka nema. Tada kao da se iz nje se izlio Duh Sveti i krenuo meni govoriti. Duh je po?eo otkrivati Istine. Dao mi je da razumijem rije?i. Da sve vidim novim o?ima. Citiram pjesmu koju mi je tada rekla, a koja mi je promijenila �ivot:

Lutao sam ovim svijetom
sam bez cilja i bez nade
umoran od svojih rana
umoran od svih lutanja
sve dok me tvoja ruka Bo�e
nije dotakla
sve dok me tvoja ruka Bo�e nije podigla iz blata
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E UPALITI NOVA
SVJETLA
SAMO TVOJA LJUBAV BO�E
Nije bilo prijatelja
nije bilo nikog
ruku da mi pru�i
moju bol da podijeli
sve dok me tvoje boli nisu iscijelile
sve dok mi tvoje svjetlo nije sve moje rastjeralo tmine
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E UPALITI NOVA
SVJETLA
SAMO TVOJA LJUBAV BO�E
nema takve pjesme
nema takvih rije?i
kojima bih mogao
hvalu ti izre?i
neka ti �ivot moj o Bo�e, bude hvala
neka ti �ivot moj o Bo�e, bude pjesma koja nema
kraja!
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E U?INITI DA SVE
PROCVJETA
SAMO TVOJA LJUBAV MO�E UPALITI NOVA
SVJETLA

Ta je pjesma opisivala moju situaciju. A i njezinu. Podigla me pjesmom iz blata. Tada je iz mene krenula bujica suza. Nekad mi je znala napisati Isus te voli. Ti si dijete Bo�je. Zna On �to meni treba. Zaista, Bog je govorio kroz nju. Kakav je to bio osje?aj kad pri?a u duhovnom zanosu. Kao da mi se Isus direktno obra?a! Bog je tada govorio i kroz mene. Mislim da sam tada djelovao u rije?i spoznanja i daru proro�tva, a da nisam ni znao �to je to.
Jednom mi je poslala pri?u koja opisuje moju situaciju hoda kroz vrijeme, osobito u vrijeme hodanja sa biv�om curom i poslije toga. Citiram pri?u:

JA SAM TE NOSIO

''Jedan ?ovjek usne san. Sanja da �e?e sa Isusom Kristom po pjeskovitom morskom �alu. Na nebu - kao na filmskom platnu - pojavljuju se doga?aji iz njegova �ivota. U svakoj sceni vide se tragovi dvojice putnika. Jedan je trag njegovih, a drugi Gospodinovih stopa. Kad se pojavila posljednja scena, ?ovjek stade pa�ljivije promatrati tragove. U pijesku je sve ?es?e ostajao trag samo jednih stopa. A bilo to je upravo onda, kada mu je u �ivotu bilo najte�e. To ga je uistinu ?udilo, te se obrati Gospodinu: "Gospodine, Ti si mi jednom rekao neka te slijedim i obe?ao si mi da ?e� na svakom mojem putu biti uza me. Sada ipak vidim kako si me upravo u mojim najte�im trenucima ostavljao sama. Po pijesku se dobro vidi trag samo jednih stopa. Ne razumijem Te. Za�to? Ostavljao si me sama upravo kad sam Te najvi�e trebao." Gospodin odgovori: "O, dragi moj prijatelju! Toliko te volim da te nikad nisam napu�tao. Vrijeme, kad ti je bilo najte�e, kada si podnosio ku�nju i patnju - tamo, naime, gdje ti vidi� trag samo jednih stopa - jest vrijeme kada sam te nosio."

Meni se svi?ao hvalospljev ljubavi pa sam ja njoj njega uputio. Taj mi je hvalospjev skroz tekao kroz srce.

Kad bih sve jezike ljudske govorio
i an?eoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed �to je?i
ili cimbal �to zve?i.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premje�tao,
a ljubavi ne bih imao - ni�ta sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sa�e�e,
a ljubavi ne bih imao -
ni�ta mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodu�na,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne tra�i svoje,
nije razdra�ljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najve?a je me?u njima ljubav.

Na�a vjera je rasla, a u svakoj poruci na kraju je stajalo BTB ( Bog te blagoslovio). To je bila velika ki�a blagoslova.


Doga?ala su se velika ?uda u mome �ivotu. Sve kroz slu?ajnosti. Kad bi pomislio na nju, ona me nazove. Idem joj poslati poruku preko mobitela, ?im uzmem mobitel sti�e njezina poruka. I puno takvih primjera. To jedino mo�e Bog. Velika su ?uda to bila. Mi smo bili uvjereni da je nas Bog spojio. Gospodin je nju poslao da mene podigne iz blata i progovarao mi kroz nju, a ja sam tako?er i njoj progovarao. U to vrijeme mi je sve krenulo na bolje. Kad nemam novaca, odmah me netko zove da mu ne�to napravim za novce. Kad nemam prijatelja, odmah mi do?e. Prijatelji su me zvali i podr�avali. Priroda se po?ela okretati prema meni. Bog mi je progovarao i kroz prirodu. Prvi put sam tada u �ivotu ?uo cvrkut ptica. Vidio svijet drugim o?ima. Dao sam puno ispita na faksu. Po?eo raditi . Sve se okrenulo na bolje. Toliko puno stvari mi se nikada nije dogodilo u �ivotu. Gospodnje je to djelo, kakvo ?udo u o?ima na�im!


Od tada znam da Bog sve okre?e na dobro. Dragi ?itatelju, kad ti je te�ko probaj proklamirati poslanicu Rimljanima 8:28: Bog sve okre?e na dobro, onima koji ga ljube.


Marina je htjela da se mi na?emo. Jer jo� se nismo susreli u �ivo. Sve se doga?alo preko interneta i mobitela. Smatrao sam da bi na� najljep�i susret bio na prvom Karizmatskom susretu u Bjelovaru. Na�li smo se 10 dana prije karizmatskog susreta. Na� prvi susret je bio u Po�egi. ?ekao sam ju na Autobusnom kolodvoru. Za poklon sam joj kupio zlatnu plo?icu i na njoj dao ugravirati naziv Vjeki?. Za�to ba� Vjeki?? Naime, ona me nazvala jednom Vjeki? i to me toliko protreslo i imao sam osje?aj da me netko tako zvao cijeli �ivot. A nitko me nije zvao Vjeki? (poslije me u Taboru jedan sve?enik nazvao Vjeki?, kakva slu?ajnost!) . Time poklonom sam htio da me zapamti. Ona je meni kupila najljep�i poklon koji sam ikada dobio u �ivotu. To je bio drveni kri�i? koji je kupila u Taboru i tamo ga blagoslovila. S njim je i�la i na kri�ni put u Vukovar.


Do�lo je vrijeme karizmatskog susreta u Bjelovaru. Sa sobom sam poveo jednog prijatelja s kojim sam se jo� prije toga dogovorio da ?emo i?i na susret. Putovali smo s autobusom u kojem je program vodio voditelj molitvene zajednice u Pleternici Tomislav Jurne?ka. Tamo sam se na�ao s Marinom. �elio sam biti koncentriran skroz na Isusa. Dan prije susreta je umro Papa Ivan Pavao II, te smo molili za njega. To je bilo vrijeme korizme. Predavanja je dr�ao vl?. Dra�en Radigovi?, a nakon predavanja obred ozdravljenja je dr�ao Josip Lon?ar. Bilo mi je jako zanimljivo �to on proziva ljude imenom koje Isus ozdravlja. Prije toga sam se dosta informirao o svemu tome preko interneta i drugih ljudi. Tamo sam osjetio djelovanje Duha isto preko o?iju. O?i su mi jednostavno same po?ele treperiti za vrijeme zaziva Duha Svetoga. Tada mi je Marina poklonila knjigu ''Prava ljubav'' � Mary Beth Bonacci. Jao, kako sam tada volio knjige. Volio sam sam miris knjige. Kakav lijep poklon. Kad sam do�ao ku?i knjigu sam pro?itao za dva dana. Lijepa i pou?na knjiga. ?itao sam i evan?elja. Igrom slu?ajeva vidim da u kuhinji stoji na stolu knjiga od Jamesa Manjackala � Molitva ?ini ?udesa. Ta knjiga je bila kod mene godinu dana a da ju nitko nije ni taknuo. Nitko nije niti znao o ?emu se o njoj radi, a ni �to su karizmatski pokreti. Tada ju je baka stavila na stol i i�la vratiti gospo?i od koje ju je posudila. Pro?itao sam ju za jedan dan. U to vrijeme je iza�la u Ve?ernjem listu Biblija � Stari Zavjet 1 i odmah sam ju kupio. Jako me vukla knjiga. Osje?ao sam kao da sam se rodio s knjigom. Imao sam potrebu da se u?lanim u Gradsku knji�nicu, �to sam i u?inio. U svakoj knjizi koju sam pro?itao Bog mi je davao neke poruke. Od tada sam pro?itao jako puno knjiga. To su jako lijepe knjige koje svakome preporu?avam, evo neke od njih:

PRAVA LUBAV - Mary Beth Bonacci
VJERA JE... � Josip Lon?ar
MOLITVA ?INI ?UDESA � o. James Manjackal
NA� BOG JE SILAN BOG � o. James Manjackal
MO? BO�ANSKE LJUBAVI � Knjiga prva
MO? BO�ANSKE LJUBAVI � Knjiga druga
MO? BO�ANSKE LJUBAVI � Knjiga tre?a
RIJE? ZA DOBAR DAN � Zvjezdan Lini?
POZIV NA SUSRET � Tomislav Ivan?i?
REINKARNACIJA I USKRSNU?E � Tomislav Ivan?i?
PRIPRAVI SRCE ZA SUSRET � Zvjezdan Lini?
�TO JE NUTARNJA MOLITVA -
SKOK U BUNAR
HAGIOTERAPIJA I PASTORAL CRKVE � Tomislav Ivan?i?
BRZO OZDRAVLJENJE � Max Rossler
U?ITELJU, GDJE STANUJE� � Zvjezdan Lini?
MOLITVA KOJA LIJE?I � A. Von Rechberg
DUH SVETI � NEPOZNATI BOG? � Ivan Golub
Karizme, Crkveni pokreti, laici � M. Oblak
U OGNJU DUHA SVETOGA � D. Bu�i?
KAKO MOLITI � D. Torkington
�IVOT JE ZALJUBLJEN U TEBE � S. Lice
DAR JEZIKA � O.R. DeGrandis
PO?IVANJE U DUHU � O.R. DeGrandis
KAKO MO�E� MOLITI S POUZDANJEM � Bill Bright
NOVI NAS �IVOT LIJE?I � o. James Manjackal
ISUS DANAS � Rufus Pereira
AUTORITET VJERNIKA � Kenneth E. Hagin
�UM VELIKIH VODA � Ivan Me�trovi?
DAR PRORO�TVA � O.R. DeGrandis
JO� SE MO�E� VRATITI � Tomislav Ivan?i?�
U knjizi KARIZME - CRKVENI POKRETI - LAICI, Marijana Oblaka sam pro?itao da u Hrvatskoj djeluje 22 karizmatska pokreta.

Poslije karizmatskog susreta u Bjelovaru slijedio je nakon otprilike mjesec dana susret u Taboru kod Zvjezdana Lini?a. Marina mi je pri?ala da je Zvjezdan Lini? jako dobar i da je on egzorcista i da uz njega postoje jo� samo dva egzorcista u Hrvatskoj a to je Zlatko Sudac i jo� jedan (fra Ivo Pavi?). Marina je prvi puta u tamo gledala kad je on vr�io egzorcizam nad djevojkom koja se svjesno predala ?avlu.


U Taboru sam se na�ao s Marinom i tamo smo bili dva dana. I�li smo na polaganje ruku. Prvi puta sam po?ivao u duhu. Ljudi su padali i ostajali nepomi?ni dolje na podu. To mi je bilo jako lijepo iskustvo. Le�i� dolje i ne �eli� se vi�e ustati koliko ti je lijepo. Kao na operacijskom stolu. A doktor je Isus Krist koji te stavlja u najbolji polo�aj kako bi te dodirnuo. Marina nije po?ivala tada u Duhu, ali je po?ivala prvi put kad je bila.


Prije sam se uvijek budio po no?i i nisam mogao zaspati bez televizora, a kad sam se vratio iz Tabora to je bilo pravo ?udo. Spavao sam kao nikada u �ivotu. Mene je pro�eo toliko duboki mir koji me dr�ao dugo. Ni�ta me nije moglo nasekirati. Iskontroliram se za 3 sec. Svi moji negativni osje?aji koje sam nosio u sebi i sve �to me smeta pre�lo je iz znaka minus u plus. Sada �elim puknuti ne od tuge ve? od sre?e. Sve je bilo tako pozitivno. Ljudi su mi govorili da sam se nao?igled promijenio i da blistam sa svjetlo�?u. Ja sam postao najstabilnija osoba u svojoj ku?i. Duhovni vo?a obitelji. Jako sam bio stabilan. Cjeli svijet je bio usmjeren meni. Priroda se meni okre?e. ?ujem crvkut ptica. Vidim suncokrete kako me gledaju. To je bila velika milost Bo�ja. Zaista, Bog je za svakog stvorio svijet ponaosob, pa tako i za mene. To je Gospodnje djelo. �elio sam tada Isusu dati svoj �ivot za sva ta ?uda �to mi je u?inio (neka ti �ivot moj o Bo�e bude hvala!). Znam da mu moram zahvaljivati. Rekao sam puno puta: Ni�ta me ne?e od Tebe odvojit. Privukao me kao magnet. I vi�e se ne mogu vratiti starom na?inu �ivota.


Svaki put kada sam i�ao na internet istra�ivao bi duhovne stranice. Tada sam se odrekao puno stvari. Evo na?ina kako sam se odrekao psovke. Govorio sam par dana po 50-ak puta: Isuse oslobodi me od psovke. I zaista, On je to i u?inio. Kad bi ne�to zgrije�io to bi me pojelo. Govorio sam tako?er: Uzmi moje srce kameno i podari mi svoje srce od mesa. Promjenio je moje srce.


Dragi ?itatelju, preporu?avam ti da proba� tjedan dana, svaki dan 50 puta re?i: Isuse blaga i ponizna srca, u?ini srce moje po srcu svome. I vidjet ?e� �to ?e se desiti sa tvojim �ivotom.


Odlu?io sam da u �ivot uvedem osobnu molitvu. Odlu?io sam da ona bude svako jutro u 9 sati. I tako sam se dva dana budio ujutro u 9 uz pomo? mobitela i imao bi svoju osobnu molitvu. Tre?i dan sam zaboravio na to potpuno. Nisam ?ak ni mobitel namjestio da me probudi. I gle, nazove me to?no u 9 sati netko nepoznat na mobitel. Bio je to pogre�an broj. Isus me probudio. Zaista je bilo puno ?udesa.

Marina i ja se nismo na�li na zajedni?kom putu. Po?eli su trenuci na�eg definitivnog rastanka. Rastanak mi nije bio toliko te�ak jer joj se nisam predao potpuno. Nismo bili toliko vezani, nismo bili blizu. �elio sam se predati Bogu, jer je za mene on postao �iv. Djelotvoran.


Rastali smo se na dan kada sam ja i�ao na karizmatski susret u Tolisu kod fra Ive Pavi?a. Na taj sam susret i�ao sa prijateljem Zoranom koji je me?u voditeljima u molitvenoj zajednici u Pleternici, a sada i u Po�e�koj bolnici. Tamo sam se susreo sa darom jezika. Viidio kako ljudi padaju u Duhu bez polaganja ruku, a Isus preko fra Ive ozdravlja ljude i govori im poruke. Fra Ivo preko dara spoznanja imenom proziva ljude koji su ozdravili. Prelijep susret na kojem je bio pravi duhovni boj.


Jedan dan do?e mi knjiga od Max Rosslera � Brzo ozdravljenje. Pisac u knjizi govori: �to mi vrijedi �to sam pro?itao tisu?e knjiga kad me nije niti jedna potakla kao citat iz Biblije: Pa da mi je i dolinom smrti pro?i, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj �tap i palica tvoja utjeha su meni. Taj dan sam vidio da ima drugi dio Starog Zavjeta Biblije. Ba� je tad iza�ao! Odlu?im ga kupiti. Otvaraju?i ga, gle ba� od prvi put otklopim na Psalam 21:

Jahve je pastir moj:
ni u ?em ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi du�u moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti pro?i;
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj �tap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostire�
na o?i du�manima mojim.
Uljem mi glavu ma�e�,
?a�a se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit ?e mene
sve dane �ivota moga.
U Jahvinu ?u domu prebivati
kroz dane mnoge.

Jao, kakva jeza. Bog me opet dodirnuo. Puno mi se takvih stvari doga?alo. Otvaraju?i Bibliju Bog mi je davao poruke. �iva rije? Bo�ja mi je davala �ivot. I za druge ljude sam govorio neke poruke, iz Biblije i po njima biih je dodirnuo Duh Sveti. Do�ivjeli bi jezu, trnce, pla?. Kao da su one bile ba� ono �to ljudima treba. Navodim neke citate preko kojih me Bog posebno dotaknuo:

''Ne boj se, jer ja sam te otkupio;
Imenom sam te zazvao: ti si moj!
Kad preko vode prelazi�,
S tobom sam;
Ili preko rijeke, ne?e te preplaviti.
Po?e� li kroz vatru, ne?e� izgorjeti,
Plamen te opaliti ne?e.
Jer ja sam jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
Mjesto tebe dajem Ku� i �ebu,
Jer dragocjen si u mojim o?ima,
Vrijedan si i ja te ljubim.
Stog i dajem ljude za tebe
I narode za �ivot tvoj.
Neboj se jer ja sam s tobom.
S istoka ?u ti dovest' potomstvo
I sabrat ?u te sa zapada
Re?i ?u sjeveru: 'Daj mi ga!'
a jugu: 'Ne zadr�avaj ga!'
Sinove mi dovedi izdaleka,
I k?eri moje s kraja zemlje,
Sve koji se mojim zovu imenom,
I koje sam na svoju slavu stvorio,
Koje sam sazdao i na?inio.''

''Samo je u Bogu mir du�o moja, samo je u Njemu nada moja''

''Kamen �to ga odbaci�e graditelji,
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo,
Kakvo ?udo u o?ima na�im!''

''Mo�e li �ena zaboravit' svoje dojen?e,
Ne imat' su?uti za ?edo utrobe svoje?
Pa kad bi koja i zaboravila,
Tebe ja zaboraviti ne?u.
Gle, u dlanove sam te svoje urezao,
Zidovi tvoji svagda su mi pred o?ima''

Sanjao sam Boga. Toliko mi je puno znakova davao. Pojavljivao mi se u snu. Imao sam nekad i vi?enja, spoznaje. Prisustvovao sam od tada mnogim karzimatskim susretima.

Bilo je i te�kih dana, padanja, ali Bog me uvijek dignuo sve vi�e i vi�e. Ponekad su nam potrebni te�ki dani, jer se ?ovjek kroz patnju najvi�e zamisli, mijenja i okre?e svom Stvoritelju. Nekada je moja vjera postajala suha. �to se to moglo doga?ati? Bog je �elio da odrastem. Dovoljno mi je dao razloga da vjerujem, tako da se vi�e ne mogu vratiti.

Vi�e mi ni�ta drugo ne preostaje, nego �ivjeti s njim i u njemu, jer on je �ivot. On mijenja na�u pro�lost sada�njost i budu?nost. Dragi ?itatelju, mo�e� li povjerovati da bolesna pro�lost mo�e biti zamijenjena i da se ba� danas mo�e� krenuti ispo?etka?

Evo do?e mi da sada ka�em Rije? Bo�ju:

Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas.

Ponekad su potrebne i patnje, nekad du�e nekad kra?e, da se ?ovjek obrati Bogu.

Mo�da Bog ba� �eli da pokrenem ne�to na internetu. Jer kad njega do�ivi�, primi�, kad te ispuni ljubavlju, nemo�e� to sve primiti. Nemo�e� sve zadr�ati za sebe. Mora� to prenositi na druge, svjedo?iti. Jer Isus ka�e de ?e nas jedino po ljubavi prepoznati da smo njegovi u?enici.

Neka i tebe Bog silno dodirne, dragi ?itatelju, da do�ivi� puninu �ivota s njim. Neka te ispuni svojom ljubavlju, i popuni sve praznine u tvom �ivotu. Neka ispuni sve ciljeve u tvom �ivotu. Neka ti bude alfa i omega. Svaki smisao. Te�i za kraljevstvom Bo�jim, a ostalo ?e ti se nadodati. Sahne trava, vene cvijet, Rije? Bo�ja ostaje dovijeka. Bog te blagoslovio!


Ovo svjedo?anstvo sam pisao za svoj 22. ro?endan, od tada je pro�lo 9 mjeseci i Bog mi je kroz tih 9 mjeseci u?inio mnoge lijepe stvari koje ?e biti nadodane ovome svjedo?anstvu. Pro?itao sam jo� puuuno knjiga osim onih navedenih u svjedo?anstvu! Kroz to vrijeme pokrenuta je i stranica Tebe-tra�im! Na� Bog - On je Silan Bog!

Drugi dio

E da. Dragi prijatelji. Pro�lo je dosta vremena od onog: Velika mi djela u?ini Svesilni. Sveto je ime Njegovo. Nikako da po?mem pisati svoj drugi dio svjedo?anstva. Danas je 05.09. 2006. Imam 23 godine i vi�e nisam u 22. godini �ivota. Svoj prvi dio svjedo?anstva sam pisao za 22. drugi ro?endan, a prije skoro dvije godine Bog se umije�ao u moj �ivot. Velika mi djela u?ini Svesilni.
Bili su to divni trenutci hoda s Gospodinom. Toliko sam bio jak. Pratio me osje?aj da mogu sve, jer imam Sve. Imam svu mo? i vlast, a On mi to dokazuje iz dana u dan. Da sam rekao gori: Baci se u more, vjerujem da bi to bilo mogu?e. Zapravo, bolje re?eno � ni�ta nije nemogu?e.
O kako Bog mijenja du�u. Iz korijena. Kako mijenja svakida�njicu. Poslije Njegova pohoda odrekao sam se gotovo svega. Ni�ta mi nije trebalo. Ni�ta nije bilo nemogu?e. Dao sam mu sve. Svoj �ivot sam mu dao. Jednostavno, sve se po?elo doga?ati vo?eno rukom Gospodnjom. Sve se okretalo u moju korist. Sve, sve, sve. Nevjerojatno. Pita� li se, ti dragi ?itatelju ovog svjedo?anstva � pa koliko ti je to dugo trajalo? Jesi spa�en? Jeli to sve? O, na ovo pitanje ?u se morati potruditi dati odgovor. Dakle, u ovom svjedo?anstvu �elim opisati svoj �ivot poslije obra?enja.
Stanje obra?enja, ?uda, ozdravljenja, darova, karizmi jednostavno me zahvatilo kad sam zazivao Duha Bo�jega. Ono me je intenzivno dr�alo otprilike 4 mjeseca. U to vrijeme, doga?ala su se nevjerojatna ?uda. I dan danas vjerujem da mi je kroz to stanje Gospodin htio uliti vjeru. Podi?i moju vjeru na vi�u razinu kako bi se uvjerio u nadnaravno. Kako bi saznao da Bog postoji. Zna� li da je to te�ko saznati bez Duha Bo�jeg? Bez njegove pomo?i. Taj znameniti doga?aj, to vrijeme, tih par mjeseci je ono �to pi�e u Bibliji: Ivan vas je krstio vodom, a ja ?u vas krstiti Duhom Svetim.
O Gospodine, ne daj da nikad ovo pro?e. Govorio sam svaki dan, svaki ?as � Ni�ta me ne?e od tebe odvojit.
Ka�u da je duhovni put sli?an �ivotnom putu. Prvo dolazi ro?enje, mla?a dob, odrastanje i tako dalje.
Moja du�a se tada rodila. Ali, vidi� li dragi ?itatelju � postoje i druge etape duhovnog puta.
Jednostavno sam ''poludio'' za duhovnim. TV je za mene postao zaborav, a duhovna literatura, duhovna glazba vje?ni prijatelj. Tako me to ispunjavalo. Nakon prvog svjedo?anstva pro?itao sam jo� hrpu knjiga. Mo�da negdje, 200. U godini dana? Da, mo�da malo vi�e� Bog mi je ostavljao poruke u svakoj knjizi. U svakom pro?itanom retku. Otvaraju?i Bibliju, govorio mi je osobno. O vje?ni moj prijatelj. Najbolji.
E, do�lo je vrijeme da malo odrastem. Ve? sam se rodio. Bog nas �eli odbiti od maj?inog mlijeka i ho?e da hodimo sami. Samostalno. Odrasli. Ho?e da hodimo u vjeri. A ne u gledanju.
Sve se lagano po?elo sti�avati. Znakovi su nestajali. A Bog mi se povremeno objavljivao. Ne tako ?esto. Nekad mi je to bilo ?udno jer sam mislio da sam svaki dan bolji. Zapravo, trudio sam se iz dana u dan biti bolji prema sebi i drugima. Trudio sam se biti bolji u molitvi. Trudio sam se vi�e pomo?i drugima. Trudio sam se sve vi�e i vi�e upoznati Gospodina kroz knjige. Rije?. O koliko se moje znanje pro�irilo. Kolike sam stvari saznao. Koliko toga nau?io ?itaju?i svakodnevno knjige.
Po?ela mi se doga?ati duhovna suho?a. Tamna no? du�e. Bog mi se prestao pokazivati. Ka�u � On je tu, bli�i nego ikad, samo ga mi ne vidimo. Bog tra�i na�u vjeru..Ali ja te �elim gledati Gospodine. Isto kao i prije. Znam da postoji� jer sam se u to uvjerio. Ti si mi to pokazao. Za�to mi se Bog skriva? Ne znam. Moja se du�a zaljubila u Boga. �to misli� kad nekoga koga voli�, koga ljubi� nije uz tebe. Kad ga ne vidi�. Kad ti se skriva. Kad ga ne mo�e� poljubiti. Kad ne mo�e� pri?ati s njim? Vapio sam za Bogom da mi se objavi. Da bude sa mnom. Da bude moj najbolji prijatelj kao i prije. ?esto me to dovodilo i do suza. ?esto sam zbog toga padao, tonuo. Mo�e� misliti � patio zbog Boga. Ne zbog ljudi, ve? Boga. Kad bi dosta potonuo, Bog bi mi onda rekao � evo tu sam. Sve ?inim novo. Ja sam uvijek bio uz tebe ljubljeno moje dijete. Ne boj se. Ja sam tvoj Bog.
Po?elo je moje vje?no tra�enje Boga. Puno puta sam bio na karizmatskim susretima. Vidio nadnaravna ?uda. Sve me to vi�e ni nije toliko fasciniralo. Vidio sam ljude kako se bacaju, gr?e, vri�te i uvijaju kao zmije.
Uklju?io sam se u molitvenu zajednicu u 11. mjesecu 2005 godine. Dakle, 9 mjeseci nakon obra?enja. Mogu re?i da sam bio dosta duhovno jak. Znao sam sve pokrete ljudi. Znao sam razmi�ljanja ljudi. Znao sam kakve ljudi imaju probleme. Znao sam da Bog postoji i djeluje. Znao sam neke na?ine na koje djeluje. Imao sam duhovnog iskustva. Puno toga sam znao i znam. Na zajednici se molila krunica i razmatranja. Slavilo se Boga sna�no. Poslije krunice smo oslu�kivali Gospodinov glas. Nekad sam govorio i proro�tva. Poruke koje Bog �eli dati nama ljudima. Molili smo u jezicima, polagali ruke na druge. Sje?am se kad sam dr�ao ruke nad glavom jednog ?ovjeka i kad sam mu rekao: ''Onaj tko te svezao bit ?e svezan'', on je po?eo urlikati i plakati. Ljudi su ?esto plakali nakon molitve i rekli su da ovakvo �to nisu vidjeli. Bog je djelovao. Osjetim ?esto i prisutnost zla i du�a me Boli kad netko psuje i vrije?a Gospodine. Postao sam osjetljiv. ?esto nutarnjim glasom razlikujem dobro od zla.
Ali, �to sam vi�e znao, �to sam vi�e rastao, nekako mi se ?inilo da sve manje znam. Da sam sve manji, da sve manje imam.
Sad mi pada na pamet: On treba da raste a je da se smanjujem
Moja glava se punila informacijama. Svime. Bog mi se ?inio ?esto puta daleko. Te�io sam za vi�e. Za ve?im. Htio sam jo� vi�e. Barem onu milinu kao prije.
Po?elo je moje vje?no tra�enje Boga.
To me dovelo do toga da ga prona?em u knjizi. Ali vlastitoj. Pomislih � mo�da to ho?e? O Bo�e, �to ho?e�?
Da, po?eo sam pisati knjigu. Naslov knjige je bio Tebe Tra�im. Kako sam odabrao naslov? Dotakao me citat iz Biblije: ''O Bo�e, ti si Bog moj, gorljivo tebe tra�im. Tebe �e?a du�a moja, tebe �eli tijelo moje, kao zemlja suha, �edna, bezvodna.'' Osjetio sam da je namijenjen ba� meni. Dotakao me Tebe Tra�im. Zaista sam ga tra�io grebe?i sa sve ?etiri. Za�mirio sam, zazvao Duha Svetoga da mi pomogne i za dva sata sam napisao 25 stranica knjige. Vau. To je bilo to?no na moj 22. ro?endan. Pomislih, evo ti , kad je ve? ro?endan da ti to napravim. Znam da ljudima moram re?i ta djela koja mi u?ini Svesilni.
Ostalo je na tome. Tu sam stao. Knjiga je ostala na 25 stranica u arhivi na kompijutoru..
Jo� sam ga tra�io.
U 12. mjesecu 2005. godine, odlu?io sam napraviti stranicu Tebe-tra�im. Nisam bio ne�to sa web dizajnom, ali ho?u. Nevjerojatno, sve mi je i�lo od ruke. Napravio sam prvo jednu (staru). Nije ba� bila aktualna. Nedugo nakon toga sam ju modernizirao. Dakle, u prvom mjesecu 2006. godine osvanula je stranica TT. Zakupio sam domenu, hosting server. Obi�ao sve informati?ke forume uzdu� i popreko. Vje?no u?io informatiku. O koliko sam samo pro�irio svoje informati?ko znanje. I to sve sam. Uz pomo? Bo�ju. Moram priznati da je moje svjedo?anstvo koje sam stavio na tu stranicu dotaklo mnoge ljude. Roditelji su mi rekli da je pro�eto Duhom. Po?eo sam raditi na tome.
Zna� koji je smisao tog rada? Lije?iti slomljena srca. Pomo?i o�alo�?anima. Izgubljenima da se vrate. Sada i mislim da je to moje poslanje. Moja slu�ba. Mo�da bi upotrijebio i ovaj citat iz Pisma:
Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo?enje su�njevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga na�ega; da razveselim o�alo�?ene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha �alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha o?ajna.
Zaista, �elja mi je da to napravim putem interneta.
Nedugo nakon otvaranja stranice pokrenuo sam forum i chat u sklopu stranice. Skroz se razvijalo, skroz je sve i�lo naprijed. Bog mi je uvijek davao ideje. U snu mi neka da ne�to. Ne�to mi padne na pamet. Jednostavno imam viziju da to treba biti tako. I da je to mogu?e. I da ?e biti tako. Uvijek sam dao sve od sebe da napravim �to mi do?e.
Tako se po?elo moliti na chatu, po?ele su se stavljati molitvene nakane, jedni foruma�i su blagoslivljali druge. Organizirali su se duhovni seminari na chatu, i ono najve?e � pokrenuo sam molitveni lanac. Sve mi je to Gospodin dao. Pomogao da se organizira. Jednostavno je sve postalo aktualno, jedinstveno. Ljudi su dolazili i dolazili. Sada forum broji gotovo 9.000 poruka i preko 150 registriranih ?lanova. Dnevno na forumi pi�e Oko 30 ljudi. Svaki dan se moli krunica. I to od strane 20 ljudi.
Naravno, bilo je i provokatora, ljudi koji su htjeli sprije?iti molitvu. Rasprave za slomljene i o�alo�?ene odvu?i u politi?ke i teoretske. Nekako sam uvijek gledao da sve svedem na ono �ivo. �ivu vjeru. �ivoga Boga. Da Bog dotakne ljude na forumu, internetu. Da promijeni njihova srca, du�u.
Do?e mi sada: Novi Duh ?u udahnuti u njih, is?upat ?u iz njih srce od kamena i dati im novo srce. Srce od mesa.
To ja �elim. �elim da Bog dotakne ljude. Da dodirne njihove �ivote. �elim dodirnuti u korijen problema. Probiti ?ovjekove tajne. Boli. Patnje. Izazvati rasplakanu, razlivenu du�u i prikazati je Gospodinu da ju izlije?i.
Moram vam re?i da sam od nekih nai�ao i na nerazumijevanje. Neki su me napali da je moje svjedo?anstvo duga?ko, da ?ak ima previ�e gramati?kih pogre�aka. Osu?ivali su me za gluposti. Izmi�ljali su.
Pada mi na pamet ono: Mnoge ?e progoniti zbog imena mojega, neke ?e od vas i ubiti.
Slabo sam dobivao podr�ku. Zapravo, sve sam ?inio sam. Jedino su pomagali ljudi koji su na forumu sudjelovali u raspravama te na taj na?in �irili Rije? Gospodnju i pomagali ljudima. Ali, s tehni?ke strane sve je bilo na meni. S organizacijske strane � sve je bilo na meni. Uz to sve aktivno sam sudjelovao u raspravama na forumu. Zaista sam nailazio na svakakve ljude. Suo?avao sam se sa svakakvim problemima. Zvali su me ljudi i preko telefona. Poku�avao sam pomo?i na razne na?ine. Nosio tu?e probleme. Kad ne bi imao �to dati, kad ih ne bi tap�ao po remenu, nekad bi mi okrenuli le?a. Ima i ljudi koji su previ�e sebi?ni. Poku�avao sam re?i ljudima da jedino Bog mo�e izlije?iti njihovu slomljenu du�u. Moram priznati kad bi i najmanje pogrije�io da bi redovito dobivao kritike i to od onih od kojih se najmanje nadam. Bio bih i kriv za rasprave na forumu koje nisu u stilu, iako ih nisam osobno pisao, ve? samo tolerirao ljudima da pi�u. Tako sam po?eo snositi i svu odgovornost. Morao sam paziti svaki dan. Usmjeravati rasprave u duhu i paziti da jedan foruma� ne povrijedi drugoga. ?esto braniti stavove drugih foruma�a. U to sam vrijeme spoznao i mnoge negativne stvari koje se doga?aju i u Crkvi. Preko mene su se raskrinkale ljubavne veze sve?enika. Preko mene Bog je otkrio najve?e la�ce na ovome svijetu. Otkrio je sotonu koji se skriva u slu�bi. Ispod habita. Otkrih mi mnoge prevarante. Mnoge stvari za koje nisam vjerovao da postoje. Na� Bog je Silan Bog.
Uvijek sam ne�to svje�e morao uvesti. I tako, u 7 mjesecu sam napravi noviju stranicu. Novi Tebe Tra�im. Moglo bi se re?i da je sada stranicu mo�da i prva u Hrvatskoj �to se ti?e tog sadr�aja.
Najvi�e me nosila ona snaga obra?enja. Moram priznati, da me to sve pomalo zatrpalo. Najvi�e iskustva do�ivio sam onda kada nisam pro?itao gotovo niti jednu duhovnu knjigu. Ni jedan tekst. No to je kao i kod ?ovjeka � kad si gladan, gladan si. Mo�e� jesti do odre?ene granice, a onda je dosta. Ne treba se pre�deravati. Tako i ja, dok sam jeo, super sam se osje?ao. Al mislim da sam napunio baterije. Da sam do�ao malo do ve?eg nivoa.
Zna�, dragi ?itatelju, nije put s Gospodinom lagan. ?esto nai?e� na preziranje dru�tva. ?esto ti se drugi ismijavaju. Izbjegavaju te kad spomene� ime sotona. Neki misle da si puko. No, i s duhovne strane doga?aju se razne borbe. Razne ku�nje. Usponi i padovi. Svjetlost Bo�ja ulazi u tvoju ku?i i osvjetljava sve tvoje grijehe koje nisi prije vidio jer si bio slijep.
Meni je grijeh postao najve?i neprijatelj. Kad bi nekad zgrije�io to bi me po�deralo. Lomilo bi me. Patio bi. Poku�avao sam skroz biti budan kako bi izbjegao grijeh. Dr�ati stvari pod kontrolom. Tako sam izbjegavao i gre�ne prigode.
Po�to sam pokrenuo stranicu Tebe Tra�im smatrao sam da bi bilo dobro i osnovati molitvenu zajednicu i da bi ona uvelike mogla pomo?i ljudima u stvarnom svijetu. Imam viziju da bi to ne�to moglo biti veliko. Moji prijatelji u zajednici nisu ba� perspektivni, no po�to nisam bio osniva? te bezimene zajednice u bolnici, nisam htio ni�ta nametati. Mogao sam napraviti sve. Ogla�avati ih, osnovati zajednicu Tebe Tra�im, utemeljiti ju, dovu?i puno ljudi i upoznati sve po�e�ane s njom. Preseliti ju u crkvenu dvoranu. Vjerujem i jednog dana da bi se mogao odr�ati i kar. susret u sportskoj dvorani ''Grabrik'' a kojega ?e odr�avati zajednica Tebe Tra�im. Jedostavno sam ostavio stvari na miru �to se bolnice ti?e. No, uvjeren sam da Bog �eli zajednicu. �eli velike skupove. To se mora dogoditi. Uvjeren sam da ho?e. Raspitivao sam se da osnujem udrugu Tebe Tra�im i osnujem fond koji bi koristio u humanitarne svrhe i bio u toj udruzi. No, nadam se da ?e se to ostvariti.
Stavio sam na forum molitvu za posao i sutradan sam dobio rje�enje da sam zaposlen. Na� Bog je Silan Bog. Po?eo sam raditi 03.07.2006 u Gradskom Poglavarstvu. Zna� gdje sam do�ao � na radno mjesto gdje vodim udruge u gradu. Zamisli kako je Bog silan, upoznao me s humanitarnim udrugama na taj na?in da me zaposlio tamo i dobro platio. Misli� li da On �eli udrugu? Uvjeren sam da ?u je osnovati. Na� Bog je velik, mo?an, silan Bog.
Ali gdje sam sad? Kakvo je moje stanje? Tu sam. Dobro je. Ide. Borim se sa usponima i padovima. Krenem, pa se vratim, dignem se pa padnem. Tako non stop. I kad pogledam unazad uvijek vidim djela koja mi u?ini Svesilni. Sveto je ime Njegovo. Zaista samo mi je On mogao pomo?i da radim neke stvari. To je Bo�ja providnost. Djelovao je kroz mene i kad nisam znao i kad nisam vidio. Ali uvijek je bio tu. Dragi prijatelji, ljubav se sastoji u tra�enju i jo� mi stoji pred o?ima ono otprije, a to je Tebe Tra�im.
Samo Bog mo�e izlije?iti tvoju slomljenu du�u i srce.
Bog te blagoslovio.


Tre?i dio
Evo, napisat ?u tre?i dio

11. je velja?e 2007. g. Pitam se �to da napi�em. ?as znam pa ne znam, ho?u li vam napisati uop?e ne�to pametno. Ne znam. Pro�lo je dosta dugo vremena od prvog dijela, u kojem si sam ?itatelju mogao vidjeti �to me ponukalo da ga napi�em.

Da, dragi ?itatelju, nakon drugog dijela svjedo?anstva pokrenuta je udruga pod nazivom Humanitarna udruga Tebe tra�im. Anga�irao sam se oko mjesec dana rade?i oko svega kako bi se ona osnovala 27.10.2006. Po?eo sam voditi papire udruge, pisati dopise, vr�iti pla?anja i sve �to je potrebno. Udruga danas broji 30 ?lanova.

Udruga je zablistala, bili smo uzvanici i glavni gosti H-epicentra kojeg je organizirao Hrvatski katoli?ki radio, u vi�e navrata sam pisao u medijima, lokalnim novinama, ve?ernjem listu i bio pozvan u neke emisije. Ka�e urednik Hrvatskog katoli?kog radija da je na stranici Tebe tra�im prvi put ?uo govor u jezicima.

Malo sam se preopteretio. Promijenio sam radno mjesto na poslu, kompijuter vi�e ne vidim, radno vrijeme na Portalu Tebe tra�im od sada mi je poslije 3 sata. Kad do?em ku?i, prvo sjednem za ra?unalo, pregledam mailove, i postove koje stignem pro?itati. Malo rad na stranici, udruge. Dobro, fitness sam pomalo zanemario, ali natjerat ?u se uskoro. No, na ovaj dio ?u se vratiti na kraju, krenimo dalje.

U 12. mjesecu 2006. godine, na�a udruga je odlu?ila, tj. mi smo odlu?ili organizirati prvu humanitarnu akciju i to za obitelj Radovac kraj �ibovca, koja �ivi u dosta te�kim uvjetima. Obi�la su ih dva ?lana udruge i odnijeli im ?okolade. Poslije toga napisao sam na stranici Tebe tra�im par crtica o njihovoj situaciji i krenula je prva humanitarna akcija. U manje od mjesec dana skupili smo 10 000 kn i odnijeli smo novac obitelji 30.12. 2006. Bili su presretni. Stvarno im je taj novac bio prijeko potreban.

Kad smo se nas ?etvorica vra?ali nazad iz tog malog sela �ibovac, a ja sam vozio, pred Po�egom smo imali te�ku prometnu nezgodu. Sletjeli smo s autom i lupili bo?no od betonski most, a na� se auto prebacio na krov i doslovce se zgu�vao kao prazna kutija cigareta. Dodu�e, u njoj smo bili nas ?etvorica. Sve je to promatrao jedan mje�tanin, taj na� let, i rekao na to sve da nema �anse da je itko ostao �iv, tj. svi su mrtvi. Pa i ja sam to mislio, ali u tome svemu, te�ko je ostati �iv pored mrtvih. Bili smo zgnje?eni 15 minuta u nepomi?nom polo�aju, kad sam se probudio ?uo sam galamu, jauk, jedan glas se nije ?uo. Po?elo je curiti gorivo po nama, i ?ujem uzvik ''zapalit ?emo se''. E to, vidjeh smrt pred o?ima, pokajah se. Sretan sam �to nisam bio u smrtnom grijehu.

Mislim da nije te�ko umrijeti. Odjednom zujanje, krv, mir, blje�tavilo, �ok. Stali su ljudi s jednim autom, jedan se odmaknuo i viknuo: ''ne prilazite autu, zapalit ?e se'', a ja sam samo rekao: ''ljudi spa�avajte nas''. Izvukao sam se sam iz auta, ni dan danas ne znam kako, nekako kroz prozor, ?udnovato. A oni nisu. Njih trojica. Vidio sam da sam �iv, auto se ljuljao i trebao pasti u jarak. Po?eli smo letjeti i spa�avati ih. Sjeklo me cijelo tijelo, ali sam bio u �oku. Do�la je policija vatrogasci. Moj brati? me pokupio u auto i odvezao na hitnu. Rekao je da tatu izvla?e vatrogasci iz auta, a da su se ova dvojica izvukli. Re?e mi da sam ja najgore nastradao. Onesvjestio sam se tri puta, a on je stajao s autom, galamio i �amarao me. Bolnica, hitna, galama uzvici, a u meni strah, strah da netko nije mrtav. Nemam pojma kako je tko. Ja sam dobro, tj. �iv sam, a kako su oni? Neznam. Dovezli su mi tatu u bolnicu, on se brinuo najvi�e za mene, i mislio da meni nije dobro. Bio sam sretan �to su svi �ivi. O kakve li sre?e.
Prva rije? koju je brati? rekao mojoj mami je: ''idite uplatite misu zahvalnicu za njih''. A policajci koji su bili na uvi?aju su rekli da tokom svog radnog vijeka nisu vidjeli da je netko iza�ao �iv iz takvog auta. Svi su po?eli govoriti da nas je Bog spasio. Svi su po?eli zahvaljivati Bogu. Nisam se tri dana pomakao iz kreveta, razbio sam malo glavu, ali nisam ni�ta slomio. Tata je polomio klju?nu kost i razbio glavu. Ostala dvojica su bili dosta dobro. No, mi smo svi dobro, svi se ?ude, nitko ne mo�e vjerovati ?udu koje se dogodilo. Ostali smo �ivi. Zapravo dobili �ansu za novi �ivot. Ho?emo li ju iskoristiti??

Malo sam se preopteretio sa svojim radom, s razmi�ljanjima, s mozganjem. Mnoge stvari sam prepustio sebi, zakomplicirao mnoge stvari. Po?eo sam neke stvari raditi sam, na svoju ruku. Uvijek znam da treba ovako ili onako. Upustio sam se u duhovnost, pa se dignem i padnem.

Evo dragi prijatelju, imam osje?aj da Bog �eli da se opet vratim na po?etak. On da raste, a ja da se smanjujem. Jer ja ne mogu ni�ta. Moram se zagledati u svoju bijedu i nemo?. Nitko se ne mo�e sam spasiti. Jedino nas mo�e spasiti Bog i na svoj na?in. Moram se opustiti, prepustiti i ni�ta ne raditi sam. Bog ne �eli da mi nu�no znamo da on sad djeluje. On �eli da se opustimo i prepustimo, on ?e djelovati, mi ?emo samo biti iznena?eni. Iz dana u dan. Vidjet ?emo silna ?uda.

Ja neznam ni�ta, ni ti nezna� ni�ta. Ja na mogu ni�ta, ni ti ne mo�e� ni�ta. Ja nemam nikakvu tahtiku, ni ti nema� nikakvu tahtiku. Prepustimo stvari u Bo�je ruke i vidjet ?emo ono �to oko nije vidjelo i uho nije ?ulo. Uvijek ostanimo blizu i u Bo�joj ljubavi.

Vjeko