OVO JE SVJEDO?ANSTVO JEDNOG ''IVICE'', DRAGOG IVICE, KOGA JE TAKO?ER BOG DOTAKNUO I DAO MU SVOJU LJUBAV. SLAVA I HVALA GOSPODINU.

SVJEDO?ANSTVO JE OBJAVLJENO U BOOK-u, broj od studenog, MOJEM NAJDRA�EM KATOLI?KOM LISTU, MJESE?NIKU, KOJEGA MO�ETE KUPITI NA SVAKOM KIOSKU. DIRNULO ME JE JER JE I MOJE� OBRA?ENJE PO?ELO S TRA�ENJEM OPROSTA OD MOGA OCA, NE�TO SLI?NO KAO I KOD ''IVICE''. PISAO SAM ''IVICI'' DA MI ODOBRI DA OBJAVIM NJEGOVO SVJEDO?ANSTVO I NA OVOJ SVOJOJ STRANICI, MO�DA ?E POMO?I NEKOME OD VAS. ''IVICA'' SE SLO�IO PA PRO?ITAJTE NJEGOVU ISPOVIJEST. BOGU HVALA.

�

�

Svjedo?ansvo

Kad ti fali otac

�elio sam samo jedno: osjetiti ljubav prema svome ocu, ljubav koju nisam imao do svoje dvadeset i neke godine jer je otac oti�ao raditi u inozemstvo kako bi nama bilo bolje i, tako zaposlen i daleko od nas, samo bi nas povremeno vi?ao. Rastao sam bez oca i bez o?eve ljubavi. Dok sam bio stariji, tata mi je bio kao stranac. Imao sam sve, uvijek mi je sva�ta kupovao, ali njegova ljubav bila je sveza ?im sam �udio. Tako odrastaju?i, krenuo sam i ja njegovim stopama. Nisam bio ni punoljetan kad sam prvi puta oti�ao od ku?e. Ne znaju?i koji je moj put, s jednim sam se poznanikom iz mjesta i ja uputio prema inozemstvu, ne znaju?i kamo to?no idem. Snalazio sam se kako sam znao dok nisam na�ao neki posao. Rade?i, malo-pomalo skupio sam ne�to novca s namjerom da odem dalje. Nakon nekog vremena, napustio sam grad u kojem sam bio. Oti�ao sam u drugi, prelazio sam iz grada u grad, iz dr�ave u dr�avu sve dok nisam do�ao tamo gdje je radio moj tata. U blizini mjesta u kojem je on radio, na�ao sam posao u hotelu ne misle?i ni na hranu ni na spavanje. Kad sam bio slobodan, povremeno sam posje?ivao oca. I� tako nekoliko godina. Otac se ve? spremao za odlazak u mirovinu, ali unato? vremenu koliko je pro�lo, ja nisam dobio ono �to� sam
tra�io - ljubav koju nisam imao, uzalud sam je tra�io. Nisam znao kako da se zbli�im s ocem - pro�lo je prvi�e vremena da bi se nadoknadila o?eva ljubav. A on nije ni znao da mi to nedostaje. Jednom prilikom, kad sam do�ao ku?i na odmor, s mnogo novca u d�epu, a sve manje radosti u srcu, pri?ao sam majci gdje sam sve bio i koga sam sve sreo. Majka je bila uvijek kod ku?e, bdjela je ?ekaju?i tko ?e joj prvi do?i. Sestra je ?ula da sam do�ao. Zvala� me da do?em kod nje jer se, nedaleko mjesta u kojem je ona �ivjela,odr�avo seminar. Oti�ao sam kod sestre, a potom na seminar ne znaju?i �to ?e tamo biti. U�ao sam u dvoranu koja je bila dubokom puna, ljudi su pjevali, mahali rukama , veselili se. Pitao sam se �to se tu doga?a. Ljudi su pjevali zanimljive pjesme, a zatim je zapo?ela molitva. Teme su bile vrlo zanimljive i jedna od njih dotakla je i moje ranjeno srce. Prop-ovjednik je govorio o nedostatku ljubavi prema na�im roditeljima. Obuzeo me neki strah, osjetio sam kako trnci prolaze mojim tijelom. Govorio je: Isuse, evo, Ti nadoknadi ljubav onima koji je nisu imali od svojih roditelja. Sjeo sam na stubu, polo�iv�i glavu na koljena i po?eo plakati. Brisao sam suze i sakrivao ih od ljudi. No jedan me dje?a?i? gledao i, vuku?i majku za rukav, pitao: Za�to ovaj ?ovjek pla?e? Neka pla?e, odgovarala mu je� majka, upravo ga Isus doti?e. Moje je srce po?elo sve ja?e kucati, jecao sam. Ne znaju?i �to mi se dogaa?a, obrisao sam suze i, skrivaju?i se od drugih, podigao glavu: ljudi su se polako razilazili . Ve? je bio kraj seminara, nisam bio svjestan da sam ga preplakao. Mogao sam ondje i prespavati, uop?e mi se nije i�lo s tog mjesta. Jo� sam dva dana dolazio na seminar, plakao sam i radovao se, bili su to neopisivi osje?aji. Osje?ao sam neki mir i radost. Mislio sam: Mogao bih uvjek i?i na te seminare duhovne obnove. Krenuo sam ku?i, kupio sam i nekoliko knjiga. Putem sam cijelo vrijeme osjecao radost u srcu, smijao sam se �to meni nije bilo svojstveno - rijetko sam se smijao: naj?e�?e sam se povla?io u sebe , na velika okupljanja nisam i�ao. Kad sam do�ao ku?i imao sam vremena u miru pro?itati sve knjige koje sam ponio sa seminara. Pro�lo je mjesec dana, a ja sam ponovno htio osjetiti onaj dirljivi trenutak koji sam osjetio na seminaru: zatvorio sam se u svoju sobu i po?eo polako i sabrano ?itati te knjige. ?itao sam danima i do�ao do spoznaje da moram oprostiti, pa sam se zapitao "Za�to ja ?� Ali shvatio sam da , kako bih zadobio Bo�ju milost, moram oprostiti. U mislima sam i�ao do svih koje sam mo�da povrijedio ili koji su mene povrijedili i tako skru�ena srca oprostio sam svima. Pro?ito sam skoro cijelu knjigu potaknut rije?ima koje je propovjednik govorio na seminaru; te sam rije?i na�ao na kraju knjige. Po?eo sam pa�ljivo ?itati, rije? po rije?. S velikom vjerom upijao sam te Isusove rije?i:� Evo, svi vi umorni, optere?eni, o�alo�?eni nedostatkom ljubavi, ja vas sada ozdravljam i nadokna?ujem vam ljubav koju niste dobili od roditelja pa i od drugih, i neka sada rijeke �ive vode poteku va�im tijelom ako vjerujete u ovo �to govorim. Upijaju?i te rije?i, ostao sam u ti�ini, obliven suzama. Ostavio sam knjigu a ?itavo mi je tijelo drhtalo. Legao sam na krevet i po?eo se tresti jo� vi�e. Obuzela me neka hladno?a znoj je izbijao na sve strane. Odjednom sam osjetio kako voda pralzi mojim tijelom. Tekla je tako brzo i tako sna�no kao kad potokom �ubori voda. Prolazila je kroz cijelo moje tijelo, izlazila je na prste mojih ruku. Prsti su mi oticali od kapljica vode koje su sna�no prolazile i kapale na krevet na kojem sam le�ao. Krevet je bio sav mokar, kao da je netko prolio kantu vode po njemu. Sve sam se vi�e tresao od hladno?e, nisam mogao ustati. Tek sam se tada prepao i po?eo na glas zvati u pomo?. Vapio sam: Bo�e, �to mi se doga?a ?''� Zvao sam majku i susjede i svi su brzo dotr?ali, a ja sam se i dalje tresao od hladno?e na krevetu punom vode. Kad su stigli, govorio sam im neka mi daju Isusov kri� da ga zagrlim. Sna�no sam zagrlio kri� jo� uvjek dr�?u?i. Polako sam osje?ao utjehu . Smirio sam se. Svi su pre�tra�eno gledali u mene� ne znaju?i �to mi se doga?a. Donijeli su mi deku i tako me tje�ili. i ja sam bio iznena?en� time �to mi se dogodilo ne znaju?i jo� da sam izmolio milost od Boga. Ja sam prihvatio Njegovu vjeru, a Gospodin je usli�io moj vapaj. ?itaju?i tako upijao sam svaku rije?. Sve sam to s vjerom �elio. Tako su rijeke �ive vode potekle mojim tijelom i nadoknadilie mi svu ljubav koju nisam imao od djetinjstva. A nakon kratkog vremena , bio sam tako sretan. U srcu sam osje?ao veliku radost prema svome ocu . Prvi sam put u �ivotu mogao oca od srca zagrliti i vi�e ga ne pustiti. Nakon nekog vremena , postali smo bliski, ta ljubav traje jo� i danas. Moj se otac tako?er promjenio. Postao je pravi otac. Tek sam ga nakon toga uistinu upoznao i ne bi ga mijenjao ni za �to. Bila je to jedna predivna no? u mom �ivotu. Nikada je ne?u zaboraviti. Sav taj nemir, pusta lutanja, nedostatak ljubavi - nestali su u jednoj no?i. Rijeke �ive vode potekle su i sve je staro nestalo i rodilo se novo. Jer vi�e nisam imao potrebu putovati po svijetu, sada sam kod ku?e, sa svojim roditeljima . Samo Isus mo�e nadoknaditi ljubav koji niste imali. Ako i vi niste imali dovoljno ljubavi od roditelja pa i od drugih vama va�nih osoba, s vjerom u srcu zamolite Isusa i On ?e vam sve dati. Hvala Ti, Isuse!

Tekst: Ivica