OVO JE SVJEDO?ANSTVO JEDNOG ''IVICE'', DRAGOG IVICE, KOGA JE TAKO?ER BOG DOTAKNUO I DAO MU SVOJU LJUBAV. SLAVA I HVALA GOSPODINU.
SVJEDO?ANSTVO JE OBJAVLJENO U BOOK-u, broj od studenog, MOJEM NAJDRAEM KATOLI?KOM LISTU, MJESE?NIKU, KOJEGA MOETE KUPITI NA SVAKOM KIOSKU. DIRNULO ME JE JER JE I MOJE OBRA?ENJE PO?ELO S TRAENJEM OPROSTA OD MOGA OCA, NETO SLI?NO KAO I KOD ''IVICE''. PISAO SAM ''IVICI'' DA MI ODOBRI DA OBJAVIM NJEGOVO SVJEDO?ANSTVO I NA OVOJ SVOJOJ STRANICI, MODA ?E POMO?I NEKOME OD VAS. ''IVICA'' SE SLOIO PA PRO?ITAJTE NJEGOVU ISPOVIJEST. BOGU HVALA.
Svjedo?ansvo
Kad ti fali otac
elio sam samo jedno: osjetiti ljubav prema svome ocu, ljubav koju nisam imao do svoje dvadeset i neke godine jer je otac otiao raditi u inozemstvo kako bi nama bilo bolje i, tako zaposlen i daleko od nas, samo bi nas povremeno vi?ao. Rastao sam bez oca i bez o?eve ljubavi. Dok sam bio stariji, tata mi je bio kao stranac. Imao sam sve, uvijek mi je svata kupovao, ali njegova ljubav bila je sveza ?im sam udio. Tako odrastaju?i, krenuo sam i ja njegovim stopama. Nisam bio ni punoljetan kad sam prvi puta otiao od ku?e. Ne znaju?i koji je moj put, s jednim sam se poznanikom iz mjesta i ja uputio prema inozemstvu, ne znaju?i kamo to?no idem. Snalazio sam se kako sam znao dok nisam naao neki posao. Rade?i, malo-pomalo skupio sam neto novca s namjerom da odem dalje. Nakon nekog vremena, napustio sam grad u kojem sam bio. Otiao sam u drugi, prelazio sam iz grada u grad, iz drave u dravu sve dok nisam doao tamo gdje je radio moj tata. U blizini mjesta u kojem je on radio, naao sam posao u hotelu ne misle?i ni na hranu ni na spavanje. Kad sam bio slobodan, povremeno sam posje?ivao oca. I tako nekoliko godina. Otac se ve? spremao za odlazak u mirovinu, ali unato? vremenu koliko je prolo, ja nisam dobio ono to sam traio - ljubav koju nisam imao, uzalud sam je traio. Nisam znao kako da se zbliim s ocem - prolo je prvie vremena da bi se nadoknadila o?eva ljubav. A on nije ni znao da mi to nedostaje. Jednom prilikom, kad sam doao ku?i na odmor, s mnogo novca u depu, a sve manje radosti u srcu, pri?ao sam majci gdje sam sve bio i koga sam sve sreo. Majka je bila uvijek kod ku?e, bdjela je ?ekaju?i tko ?e joj prvi do?i. Sestra je ?ula da sam doao. Zvala me da do?em kod nje jer se, nedaleko mjesta u kojem je ona ivjela,odravo seminar. Otiao sam kod sestre, a potom na seminar ne znaju?i to ?e tamo biti. Uao sam u dvoranu koja je bila dubokom puna, ljudi su pjevali, mahali rukama , veselili se. Pitao sam se to se tu doga?a. Ljudi su pjevali zanimljive pjesme, a zatim je zapo?ela molitva. Teme su bile vrlo zanimljive i jedna od njih dotakla je i moje ranjeno srce. Prop-ovjednik je govorio o nedostatku ljubavi prema naim roditeljima. Obuzeo me neki strah, osjetio sam kako trnci prolaze mojim tijelom. Govorio je: Isuse, evo, Ti nadoknadi ljubav onima koji je nisu imali od svojih roditelja. Sjeo sam na stubu, poloivi glavu na koljena i po?eo plakati. Brisao sam suze i sakrivao ih od ljudi. No jedan me dje?a?i? gledao i, vuku?i majku za rukav, pitao: Zato ovaj ?ovjek pla?e? Neka pla?e, odgovarala mu je majka, upravo ga Isus doti?e. Moje je srce po?elo sve ja?e kucati, jecao sam. Ne znaju?i to mi se dogaa?a, obrisao sam suze i, skrivaju?i se od drugih, podigao glavu: ljudi su se polako razilazili . Ve? je bio kraj seminara, nisam bio svjestan da sam ga preplakao. Mogao sam ondje i prespavati, uop?e mi se nije ilo s tog mjesta. Jo sam dva dana dolazio na seminar, plakao sam i radovao se, bili su to neopisivi osje?aji. Osje?ao sam neki mir i radost. Mislio sam: Mogao bih uvjek i?i na te seminare duhovne obnove. Krenuo sam ku?i, kupio sam i nekoliko knjiga. Putem sam cijelo vrijeme osjecao radost u srcu, smijao sam se to meni nije bilo svojstveno - rijetko sam se smijao: naj?e?e sam se povla?io u sebe , na velika okupljanja nisam iao. Kad sam doao ku?i imao sam vremena u miru pro?itati sve knjige koje sam ponio sa seminara. Prolo je mjesec dana, a ja sam ponovno htio osjetiti onaj dirljivi trenutak koji sam osjetio na seminaru: zatvorio sam se u svoju sobu i po?eo polako i sabrano ?itati te knjige. ?itao sam danima i doao do spoznaje da moram oprostiti, pa sam se zapitao "Zato ja ? Ali shvatio sam da , kako bih zadobio Boju milost, moram oprostiti. U mislima sam iao do svih koje sam moda povrijedio ili koji su mene povrijedili i tako skruena srca oprostio sam svima. Pro?ito sam skoro cijelu knjigu potaknut rije?ima koje je propovjednik govorio na seminaru; te sam rije?i naao na kraju knjige. Po?eo sam paljivo ?itati, rije? po rije?. S velikom vjerom upijao sam te Isusove rije?i: Evo, svi vi umorni, optere?eni, oalo?eni nedostatkom ljubavi, ja vas sada ozdravljam i nadokna?ujem vam ljubav koju niste dobili od roditelja pa i od drugih, i neka sada rijeke ive vode poteku vaim tijelom ako vjerujete u ovo to govorim. Upijaju?i te rije?i, ostao sam u tiini, obliven suzama. Ostavio sam knjigu a ?itavo mi je tijelo drhtalo. Legao sam na krevet i po?eo se tresti jo vie. Obuzela me neka hladno?a znoj je izbijao na sve strane. Odjednom sam osjetio kako voda pralzi mojim tijelom. Tekla je tako brzo i tako snano kao kad potokom ubori voda. Prolazila je kroz cijelo moje tijelo, izlazila je na prste mojih ruku. Prsti su mi oticali od kapljica vode koje su snano prolazile i kapale na krevet na kojem sam leao. Krevet je bio sav mokar, kao da je netko prolio kantu vode po njemu. Sve sam se vie tresao od hladno?e, nisam mogao ustati. Tek sam se tada prepao i po?eo na glas zvati u pomo?. Vapio sam: Boe, to mi se doga?a ?'' Zvao sam majku i susjede i svi su brzo dotr?ali, a ja sam se i dalje tresao od hladno?e na krevetu punom vode. Kad su stigli, govorio sam im neka mi daju Isusov kri da ga zagrlim. Snano sam zagrlio kri jo uvjek dr?u?i. Polako sam osje?ao utjehu . Smirio sam se. Svi su pretraeno gledali u mene ne znaju?i to mi se doga?a. Donijeli su mi deku i tako me tjeili. i ja sam bio iznena?en time to mi se dogodilo ne znaju?i jo da sam izmolio milost od Boga. Ja sam prihvatio Njegovu vjeru, a Gospodin je usliio moj vapaj. ?itaju?i tako upijao sam svaku rije?. Sve sam to s vjerom elio. Tako su rijeke ive vode potekle mojim tijelom i nadoknadilie mi svu ljubav koju nisam imao od djetinjstva. A nakon kratkog vremena , bio sam tako sretan. U srcu sam osje?ao veliku radost prema svome ocu . Prvi sam put u ivotu mogao oca od srca zagrliti i vie ga ne pustiti. Nakon nekog vremena , postali smo bliski, ta ljubav traje jo i danas. Moj se otac tako?er promjenio. Postao je pravi otac. Tek sam ga nakon toga uistinu upoznao i ne bi ga mijenjao ni za to. Bila je to jedna predivna no? u mom ivotu. Nikada je ne?u zaboraviti. Sav taj nemir, pusta lutanja, nedostatak ljubavi - nestali su u jednoj no?i. Rijeke ive vode potekle su i sve je staro nestalo i rodilo se novo. Jer vie nisam imao potrebu putovati po svijetu, sada sam kod ku?e, sa svojim roditeljima . Samo Isus moe nadoknaditi ljubav koji niste imali. Ako i vi niste imali dovoljno ljubavi od roditelja pa i od drugih vama vanih osoba, s vjerom u srcu zamolite Isusa i On ?e vam sve dati. Hvala Ti, Isuse!
Tekst: Ivica
|