Sadržaj Vaša svjedočanstva KAKO ME JE ZLI OMETAO NA PUTU OBRAĆENJA
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| KAKO ME JE ZLI OMETAO NA PUTU OBRAĆENJA |
 |
 |
|
PREKRASNI NASTAVAK SVJEDOČANSTVA ''BUĐENJE JEDNE LJUBAVI''
Kako me je Zli ometao na putu
obračenja
Kako je rasla moja ljubav prema svemu što ima veze sa Bogom, tako je rastao i bijes Zloga jer je osjetio da me gubi. Osjetio je da više neču ići putem grijeha, osjetio je da sam svakim danom sve jača, da sam spoznala njegove zamke i podmetanja. Toplo preporučam knjigu od Milivoja Bolobanića „Zamke zloga“ gdje sam na jednostavan način saznala sve što je početniku laiku potrebno znati.
Moj anđeo čuvar je do tada bio slab jer sam živjela za svijet, bilo mi je bitno kako što bolje izgledati, trošiti novce na skupe stvari, bilo mi je važno što drugi misle o meni, imponiralo mi je biti u centru pažnje, željela sam da me hvale, komplimenti su mi hranili i dušu i samopouzdanje, nisam se molila niti išla u crkvu, moj duhovni život bio je jednak ravnoj crti na EKG aparatu.
S vremenom se minus na računu povečavao, trošila sam više nego što zarađujem, lažnih prijatelja oko mene koliko hočeš, u braku nezadovoljstvo jer sam mislila kako je drugima bolje nego meni.
Bog će nas pustiti da dođemo do ruba, ali nas nikad neće pustiti da zakoračimo preko ruba.
naše nevolje, ali On je uvijek kraj nas i čeka da ga pozovemo. Onog trena kada ga u bezizlaznoj situaciji očajnički potražimo On će „dotrčati“ da nam pruži ruku. Da dobro sam napisala – DOTRČATI – jer nas toliko voli da ne možemo to zamisliti, i želi nam pomoći, samo ga moramo DRAGOVOLJNO pustiti u svoj život. Jer sada shvačam onu njegovu – dao sam vam slobodnu volju, nikome ja ne dolazim na silu!
Nakon što sam očistila dušu od nagomilanih grijeha i izvršila pokoru, počele su sumnje – jesam li ja dostojna da mi Bog oprosti, ma meni neće oprostiti to i to, pojavio se strah da nemogu zavrijediti Božju ljubav, grižnja savjesti i očaj uvukli su mi se u srce. O da to je jedan od načina kako nas Zli želi uvjeriti da nam Bog neče oprostiti, ali moj Isus je bio uz mene, već drugi dan pobrinuo se da na internetu pronađem članak o oprostu grijeha! Nakon toga osmijeh se vratio na moje lice, više mi nitko nije mogao naturiti osječaj krivice, haloooooo ma ko ste vi ljudi da mi sudite – ako mi je moj Bog oprostio onda mi vaše mišljenje više nije važno.
Nakon ispovijedi jedva sam čekala da se pričestim. O tako dugo nisam bila na pričesti, ali i tu je Zli umješao svoje prste i pokušao me smesti. Dok sam ja išla na vjeronauk pričešćivali smo se na jezik, no sada vidim da se dosta ljudi pričešćuje na ruku. Stanem ja tako u red za pričest, uzbuđenje je bilo veliko, ali kako da se pričestim, negdje sam pročitala da se Isusu ne sviđa ta novotarija pričešćivanja na ruku. Ni sama nezna kako - stavim odjednom ruke ispred svečenika, nikad u životu se nisam tako pričestila, a sada pružam ruke – i tup, svečenik me udari po rukama jer sam stavila krivu ruku preko ruke. Ajme srama, ajme neugodnosti pored toliko ljudi, uzmem ja hostiju i vratim se na mjesto. Sram me oblio cijelu. I u trenu shvatim što mi se događa, Zli me želi izrugati, želi da odustanem od pričešćivanja i rasta u vjeri. E pa dobro neće tvoja biti zadnja pomislim, baš za inat sad ću redovito na ispovijed i redovito na pričest i to na jezik, kako i treba. Još jednom pokazalo se da će Bog ono vražje okrenut se na dobro!
No nije tu stalo! Jednog dana moje dijete mi kaže – mama, od kada ideš redovito na Misu i moliš se, ja često sanjam Vraga i neke zle prikaze.
Aha, tu si dakle, sada udara po mojim namilijima. E nemože to tako, kažem djetetu da kad tako nešto sanja samo pozove Isusa i Djevicu Mariju u pomoć i neka se ne boji. Tako je i bilo, i kad bi se to desilo nakon molitve i traženja zaštite naše Majčice, dijete bi nastavilo mirno dalje spavati. A ja sam počela moliti molitvu „U ime Isusovo“. Slučajno sam je kupila u jednoj knjižari jer mi se svidjela sličica Isusova, a još nisam ni čula za tu molitvu, nisam ni znala koliko je jaka. Primjera radi, ako ste bili na nekoj duhovnoj obnovi od fra Ive Pavića, onda znate da on s tom molitvom započinje Duhovnu obnovu.
Dakle nije slučajno što sam baš tu molitvu pronašla, jer pokazalo se da mi je ubrzo itekako zatrebala.
Zašto sam spomenula na početku, kako je moj anđeo čuvar bio slab prije moga obračenja. Negdje sam pronašla tekst u kojem se spominju naši anđeli čuvari gdje je opisano kako su oni tužni i jadni kada smo mi u stanju grijeha, jer su i oni tada slabi, oružje kojim nas Zli napada je jače od naših anđela čuvara ako ih mi ne „hranimo“ dovoljno. Dakle kada mi duhovno rastemo, kada smo jaki u molitvi, kada smo svijesni svojih grijeha i kada se borimo da ne upadamo u grijeh, kada redovito idemo na ispovijed i čistimo našu dušu, tada su i krila NAŠIH ANĐELA SVE JAČA, DAJEMO IM DUHOVNU HRANU KOJOM SE I ONI TADA UČINKOVITIJE BORE ZA NAS PROTIV Zloga.
Nadam se da je moj anđeo čuvar sada zadovoljniji sa mnom.
U mojoj se obitelji puno psovalo, ko dobar dan, tako je i meni to bio nornalan način komunikacije, ALI sada više ne smijem psovat jer znam da se to mom Isusu ne sviđa, o trebalo mi je jako dugo dok se nisam riješila te ružne navike, u početku dok mi je još znalo izletit nešto ružno ja bi se sva naježila kada bi izgovorila psovku. Tako bi snažno osjetila prisutnost Zla u tom trenutku. Pobjedila sam Zlo u psovkama na taj način da bi prilikom pričešćivanja zamolila Isusa da očisti moj jezik i od najmanje psovke, trajalo je to neko vrijeme, ali me moj dobar Bog oslobodio te navike.
Zatim mi je Zli poslao nerazumijevanje i podsmijeh okoline, a što je najgore moja vlastita majka mi se izrugivala, da šta ja sad tu trčim u crkvu svako malo, a kada bi ju opominjala da ne psuje onda bi se ljutila da šta se pravim pametna sad odjednom, kada bi drugima pričala o svojim doživljajima gledali su me kao luđakinju, ma šta ti sada filozofiraš, praviš se pametna jer si odjednom otkrila Boga, a mi odavno idemo u crkvu. Rođakinja mi je čak nazvala mamu i pitala jesam li ja dobro, da nemam možda nekih problema.
O kako je to bilo smiješno, ja otkrila Boga i sada ja nisam normalna, prešla sam nekako i preko tih komentara te nastavila svojim putem.
Gledam njih kako su u depresiji, zlovoljni, bez novaca, bolesni, a tako im je blizu rješenje!
Svaki novi dan čeka nas neka zamka grijeha, ali tko nam što može kada je Bog uz nas!
„I da mi je dolinom smrti proći zla se ja ne bojim...
|
| < « | » > |
|---|
