�

�

�

�

''NEMAJ� STRAHA� JER� JA� SAM� S

�

TOBOM.''

�

�

�

Dragi Ivane, ne poznajemo se ali meni se ?ini kao da te znam

cijeli �ivot. Od kada sam do�ivjela obra?enje ?esto se na?em na

tvojem siteu, puno si mi pomogao, hvala ti od srca.

�

Evo valjda je do�lo i moje vrijeme da napi�em pokoju rije?

o putu moga obra?enja (koje je tek zapo?elo), naime od kada se desilo

imam �elju svima ispri?ati kako je Isus Krist �ivi Bog, da je on tu.

Premda nisam ba� od �pera� kako bi se reklo, ta mi se potreba za

pisanjem u?inila ?udnom ali o?ito je da Duh Sveti radi svoje.

?itanjem tu?ih svjedo?anstava stekla sam uvid u taj neki sli?an proces,

potrebu svjedo?enja, i zahvaljujem Bogu na njima jer sam ve? mislila da

sam skrenula.

Pro?itala sam i poslu�ala svjedo?anstva koja su u nekim stvarima toliko

sli?na mojem;

tra�enje istine, neimanje hrabrosti, praznina i taj neopisiv nemir, pa ?ak

i okolnosti pod kojima se sve de�avalo. Nastojat ?u biti �to jezgrovitija

iako sam puno stvari radi op�irnosti morala izostaviti. Pa krenimo redom.

Moje tra�enje istine traje ve? gotovo 30 godina, ponekad mi se ?ini

da od kada znam za sebe, da se pitam, �to ja radim ovdje? Koja je svrha

biti tu?

Kao djevoj?ica od 8 godina nakon tragedije u bli�oj familiji do�ivjela sam

u snovima dolazak te osobe, uvijek je bio isti prizor, bijela svjetlost,

on hoda prema meni i govori: �ja sam dobro�. To je trajalo nekih godinu

dana, svaku ve?er, netom nakon �to zaspim, nikad o tome nisam govorila

tek do prije par godina.

Da li su to bile halucinacije, ma�ta, vizije, ne bih ulazila u to, no taj je

doga?aj meni kao djetetu bio samo potvrda da ovaj svijet nije sve, da

ima i ta druga dimenzija, nebo, raj...

�

Op?enito mislim da mala djeca osje?aju to, kao �to bi prof. Ivan?i? rekao:

�djeca znaju da Bog postoji�.

�

Od tada je krenulo moje tra�enje tog drugog nematerijalnog svijeta,

?itanje knjiga o metafizici, misti?nim pojavama, duhovima. Od malena

sam i�la na vjeronauk, primila sve sakramente, na misu odlazila jer se

moralo, znate kako to ide. Pro?e Krizma, ostala misa za blagdane.

Iako moram priznati da sam imala nekad potrebu oti?i u crkvu, uvijek

sam se ugodno tu osje?ala,osje?ala sam neki mir, ali misu nisam

shva?ala, dosada, nikako pro?i, vi�e sam voljelasamo sjediti u crkvi,

sama, �to manje ljudi to bolje.

Srednja �kola, fakultet, "mladena?ke radosti", kratko re?eno.

Sve sam radila da se zaboravim, valjda da uop?e ne mislim na ono �to je

jedino bitno.

Dru�tvo mi je bilo sve, s njima sam mogla komunicirati, oni su razumjeli

moj bunt, moje osje?aje.

�

Komunikacije u mojoj obitelji nije bilo, sve se svodilo na �to si jela i koju

ocjenu si dobila.

Budu?i da sam uvijek bila odli?an ?ak, na vidjelo nikad nije do�la ova

moja druga, lo�a strana, hvala ti Bo�e �to si me ?uvao, jer sad uvi?am da

sam mogla pasti jako nisko. Ponekad su dolazile faze da se nisam mogla

vi�e nositi s tim na?inom �ivota, osje?ala sam se sa svakim izlaskom sve

jadnija.

Tada sam na�la de?ka, za kojeg sam valjda od po?etka znala da je on taj

(kasnije smo se i vjen?ali), napokon sretna...

Zavr�ila fax, dobila posao, situacija doma super, jer vi�e nije bilo pritiska

kad ?e� se udati.

I jednu ljetnu ve?er le�im u krevetu i ba� razmi�ljam, kako se sve

poslo�ilo, napokon sve imam, le�im i le�im i ?ekam da to sve pove�em

kad ono opet praznina, ogromna praznina.

I mislim se, �to fali, i nakon nekog vremena sjetim se da duuugo nisam

molila,� niti onaj moj pozdrav �Bo�e, laku no?�, ni�ta. Sve ovo vrijeme

nikad nisam nijekala postojanje Boga, on je bio netko, ne�to kome bih

znala pri?ati kad mi je bilo te�ko i to je sve. Sklopim napokon ruke

i da ?u krenuti moliti Zdravo Marijo kad ono ne�to pro?e kroz mene,

poput neke struje, ?udan osje?aj, �elim razdvojiti dlanove, nema �anse,

cijela sam bila kao uko?ena, prestala sam se opirati i samo sam zaspala.

Drugi dan, analiziranje, �to je sad to?, i krenula ja putem malo dublje

duhovnosti, ali koje?

Ma bilo koje, ?itala sam sve i sva�ta, �to god mi je palo pod ruku, New

Age, krishna, jogiji, ezoterija tj. na preporuke moje prijateljice. ?itam ja

to, ali ni�ta, ne nalazim se u tome,� sve mi je nekako isklju?ivo i

relativizirano, kod njih je sve dobro, grijeh ne postoji, reinkarnirat ?e� se

pa ?e� ponovno. U to vrijeme nisam ni znala �to je New Age,

vidjela sam spominju Isusa ali ga nisam mogla spojiti sa drugim njihovim

bo�anstvima.

Jednostavno nije i�lo. I tad se desio prvi �ok, mami je dijagnosticiran rak,

agresivan.

Cijeli �ivot sam optimist, i tada sam bila, sve ?e na koncu biti dobro.

Ona je u biti umrla na izricanju dijagnoze, na hodniku, ja i ona,

opra�ta se sa mnom, pla?em, ja koja uvijek tje�im sad s njom jecam,

vi�e se nije vratila. Koliko god sam se trudila, vi�e nije bilo �ivota osim

njene bolesti, nije razmi�ljala o ni?emu, depresija. Nakon par sati di�em

se, moj duh se di�e, sve ?e biti dobro, samo treba pro?i te kemoterapije,

ljudi su pre�ivjeli i gore bole�tine.

Tad je po?elo moje ucjenjivanje Boga, tako sli?no jednom svjedo?anstvu

koje sam pro?itala, isti slu?aj, bolest majke. Moj uvjet Bogu, ja ?u 2 puta

tjedno hodo?astiti u sveti�te i i?i nedjeljom na mise, a ti mi izlije?i mamu.

To je to, ja sam dobra osoba, Bog ?e poslu�ati, tad ?u biti prava vjernica.

Mama je umrla nakon pola godine. Ljudi se ?ude, smirena sam,

ja sam isplakala sve suze prvih mjeseci, ali ja sam mamu nakon �to je

umrla i osje?ala uza sebe, zato nisam plakala. Po?ela je kupovina duhovne

literature, ali sada katoli?ke, pro?itala sam tisu?e stranica, i da; Isus, Bog,

Sveto Trojstvo - sve ima smisla, Isus je do�ao otkupiti na�e grijehe,

grijeh je i te kako realan, shva?am, to je jedina istina, sad sve razumijem.

U crkvu nisam imala potrebe i?i, oti�la bih svako 2 mjeseca, za�to?

iskreno ne znam, da sjedim valjda.

I eto, opet �ok, umire mi prijateljica, an?eo na zemlji, za�to ona od sviju,

Bo�e za�to???

Ona se borila, ona je �eljela �ivjeti. Pitanja stotinu, tupilo, razo?aranje. Ali

opet se bacam na knjige, sve ?itam ispo?etka, da, Isus, Bog, patnja, kri�,

sve to meni jasno ALI. Godina dana pro�la, sve ja to razumijem ALI...

Jedne no?i idem spavati ali ono ne mogu, nemir, u�asan nemir,

egzistencijalan nemir, ne znam kako bih ga opisala, nikad u �ivotu to

nisam osjetila, teret na prsima, kao da me netko priti�?e, zgr?ena utroba.

Novi dan, opet ?itam, kao bolje je, ali pritisak je jo� tu. Idem spavati,

opet ista pri?a, u�as.

Mislim, poludjet ?u ako se ovako nastavi. 12. mjesec, vani ki�a, ledeno,

odlazim bolje re?eno tr?im na ispovijed, nema nikoga, zvonim. Dolazi

mladi fratar, govorim mu moje stanje i moju istinu: �Ja znam da postoji

Bog, Isus, ALI JA GA NE OSJE?AM, nema ga, kao da je na nebu, daleko

od svega... pla?em, jecam. Fratar mi smireno govori, ali on je tu, on je

�ivi Bog. Pita me da li idem na misu, ja odgovaram da ne, da odem tu i

tamo, ali i kad odem kao da me nema, ne shva?am ni�ta, izgubim se u

mislima.

I ka�e mi on, da po?nem dolaziti na mise, da su u presvetom sakramentu

Euharistije sadr�ani istinski i stvarno Tijelo i Krv na�ega Gospodina Isusa

Krista.

Malo sam se smirila, teret je jo� tu, poslu�at ?u fratra.

Odlazim nedjeljom na misu, slu�am, ali sad sa zanimanjem,

u�lo mi ne�to u uho, ali da li osje?am - 0, ni�ta.

Do kasno u no? bih radila ne�to, pred sebe bih stavila neke filmi?e

na laptopu, i po?ne film Moji dragi an?eli, o Me?ugorju.

Me?ugorje, nisam se nikad o njemu pretjerano zanimala,

drugi su me pitali da li imam �elju oti?i, meni bilo svejedno.

Po?eo film, malo me zaintrigirao, suze... zavr�io film,

stavljam neki duhovni seminar, crtam, razmi�ljam,

i kad najedanput neka toplina oko srca, i ?ujem rije?i ali koje dolaze iz

srca �NEMAJ STRAHA, JER JA SAM S TOBOM� , obuzme me radost,

bezvremenska, neopisiva, spokoj, mir Bo�ji u koji bih utonula zauvijek.

Kao da lebdim, osje?am da se smijem, bla�eni mir, ON JE TU, ISUS JE

TU, �IV.

Taj osje?aj ne?u nikada zaboraviti.

Drugi dan, budim se, sve je druga?ije ali teret na prsima jo� je tu,

shva?am, to su moji grijesi, 1 pogotovo, koji nosi 99% tereta,

mori me skoro cijeli moj �ivot, ali nikad ga nisam imala hrabrosti izre?i,

poku�ala sam se oduprijeti toj napasti, uvijek sam padala a poslije se

osje?ala tako lo�e.

Ispovijedi su za mene bile tehni?ke naravi, par standardnih grijeha i to je

to.

Odlazim, spremna prvi put u �ivotu iskreno se ispovjediti, izri?em grijehe,

vra?am se u djetinjstvo, govorim sve �to mi je na srcu, pla?em. Izlazim iz

ispovjedaonice, druga?ija, napokon, laganija i sretnija.

ISUSE, TI SI TU, TI SI CIJELO VRIJEME TU.

Ali naravno, put obra?enja, put je uspona i padova, trnja i kamenja.

Po?ela me zahva?ati sumnja, mo�da sam pukla po �avovima,

mo�da sam to umislila, onaj mali crv sumnje uvukao

se u ovu milost �to mi dana. Tek tada sam po?ela ?itati tu?a

svjedo?anstva, uvidjela sam da to je to, ipak nisam skrenula, sli?ni su

nam puti.

Ta sumnja je s vremenom potpuno nestala, vidim, moje srce se mijenja,

crkva mi je postala dom, misa mi je postala hrana da idem dalje, ne idem

jer moram idem jer �elim, vrijeme tu kao da ne postoji.

Shvatila sam gdje grije�im, koliko sam bila ohola, koliko moram biti

ponizna, malena, koliko jo� moram izgubiti sebe da bih nasljedovala

Isusa. Put je to koji se zove �ivot, i znam, ne?e biti lako, no napokon sad

sve ima smisla, sad znam �to mi je ?initi i da je ON, PUT, ISTINA I

�IVOT...

?esto se uhvatim u razmi�ljanjima, koliko smo mi ljudi sve zakomplicirali,

koliko smo se navezali na ovaj svijet, na tijelo, karijere, novac, ponos,

na sve ono �to nije bitno i �to toliko razo?arava, i sve ?e to pro?i.

A �ivot je tako jednostavan, sro?en u samo 2 zapovijedi ljubavi:

1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom du�om

svojom i svom pameti svojom

2. Ljubi bli�njega svoga kao samoga sebe.

Slu�ala sam a nisam ?ula, gledala sam a nisam vidjela, a Ti, Ti si me

cijelo vrijeme zvao Isuse, hvala Ti �to si vjerovao u mene onda kada ja

nisam vjerovala u Tebe.

I kao �to su u jednom prija�njem svjedo?anstvu napisane rije?i Sv.

Augustina, ne mogu se oduprijeti da ih i ja ne zapi�em, jer tako

poga?aju, tako su �ive i istinite i nakon tisu?u i vi�e godina.

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova,

kasno sam te uzljubio!

A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe.

Ondje sam te tra�io nasr?u?i na ta lijepa bi?a,

koja si stvorio, ja rugoba.

�

Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom.

Mene su daleko od tebe dr�ale one stvari

koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi.

�

Zvao si me i vikao, probio si moju gluho?u,

zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepo?u,

prosuo si miomiris, a ja sam ga upio da uzdi�em za tobom,

okusio sam ga pa gladujem i �e?am,

dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.

Nadam se da ?e nekome pomo?i moje svjedo?anstvo,

kao �to su meni pomogla va�a.

Molim se dragom Gospodinu za nova obra?enja.

Mir s vama i hvala Isusu navjeke.

�