Početna Sadržaj Moj dnevnik JAKOG LI ODGOVORA!
JAKOG LI ODGOVORA! PDF Ispis

Utorak, 21.12.2010.g.


Jučer sam pisao o tome kako smo u subotu i nedjelju pomagali u radu naše župne zajednice. No, jedan detalj sam zaboravio napomenuti.

HVALA TI GOSPODINE ŠTO SI SVOJE KRALJEVSTVO OBJAVIO MALENIMA!

U cijeloj toj grupi ljudi, koji su pomagali i pomažu u radu naše župne zajednice, nisam primijetio niti jednog viđenijeg političara, čelnika ogranka ili podružnice neke naše političke stranke, nekog direktora ili rukovoditelja u nekom jačem trgovačkom društvu. Nisam vidio ni baš puno fakultetski obrazovanih ljudi. NE.

Ali sam vidio jednu ženu, 30 i nešto godina, koja je već godinama bez posla. Vidio sam i njezinog brata koji si isto traži posao. I svako jutro su na misama zornicama. Vidio sam dva-tri čovjeka u penziji, još neke bez posla, neke žene koje imaju i posao i obaveze u obitelji i razne kućne poslove koje moraju obaviti. Vidio sam i neke invalide i stare ljude.

I dobro, rekao je Sveti Pavao da neka svako pripomogne prema svojim mogućnostima i sposobnostima i darovima koje ima. E, kada bi naši župljani pripomagali radu župne zajednice prema svojim mogućnostima i sposobnostima i darovima naša župna zajednica bi procvala.

I sada mi je jasno zašto je Gospodin svoje apostole odabrao od običnih ljudi, malih u očima njihovih suseljana i sugrađana. Ali velikih u Božjim očima.

O KAKO SAM SRETAN KADA VIDIM TE NEKE LJUDE U NAŠOJ CRKVI! NEKI SU I BOLESNI I SIROMAŠNI I BEZ POSLA I BEZ ZAVRŠENIH ŠKOLA I BEZ NEKOG STATUSA U SREDINI GDJE ŽIVE. ALI, ONI SU TU NA SASTANKU S GOSPODINOM. I ZNAM DA ON NA NJIH MISLI I PAZI.

O, ja ne znam zašto su oni tu i što oni u sebi nose. Ali im vidim lica i oči. Kada izlaze iz crkve, to nisu ni lica ni oči očajnika ni izgubljenih ljudi. Ne, vidim lica ljudi koji se upravo vraćaju sa sastanka sa dragim PRIJATELJEM.

O, HVALA TI GOSPODINE ŠTO SI TI NJIHOV PRIJATELJ! HVALA TI, HVALA TI, HVALA TI!

I reći će sada neki, pa da, pa ti ljudi nemaju što raditi, ili su bez posla ili su u penziji ili na bolovanju pa mogu ići u crkvu. A mi moramo raditi, nemamo sada vremena za to.

O DA, A KADA ĆE TAKVE GOSPODIN PITATI, KADA DOĐU PRED NJEGA, DA LI STE IŠLI NA MISE, DA LI STE POMAGALI U RADU ŽUPNE ZAJEDNICE, DA LI STE POMAGALI DRUGIMA, NE SAMO MATERIJALNIM STVARIMA, NEGO I MOLITVOM, LIJEPOM RIJEČJU, PAŽNJOM? ŠTO ĆE MU REĆI, DA NISU IMALI VREMENA JER SU MORALI RADITI I ODMARATI SE. JAKOG LI ODGOVORA! A GOSPODIN ĆE IM REĆI DA SU SI TREBALI PRIPREMATI ŽIVOT NA NEBU A NE ZGRTATI VARAVA OVOZEMALJSKA DOBRA. I BIT ĆE JAO I POMAGAJ!

A reći će neki, pa što to nas briga MI  NE  VJERUJEMO  NI  U  BOGA  NI  ŽIVOT  POSLIJE  SMRTI.  Da,  ne  vjerujete!?  JESTE  LI  SIGURNI!?  AJDE,  KRENITE  SA SVOJIM  MISLIMA  DUBOKO  U  SVOJU  NUTRINU.  TAMO,  GDJE  SAMO  VAŠ  DUH  SMIJE.  I  SADA  RECITE  DA  NE  VJERUJETE.  Vi, koji se mučite u besanim noćima, u mamurnim jutrima, u ispraznim zadovoljstvima. Kada ostane sami sa sobom. Znam da tada nešto osjećate. Samo ne znate što je to ili si ne želite priznati.  AJDE,  RECITE  SI  NA  GLAS: ''JA  NE  VJERUJEM  U  ŽIVOT  POSLIJE  SMRTI.''  ŠTO  JE,  BOJITE  SE  TO  REĆI.  Ako se bojite, hvala dragome Bogu, još ima nade za vas.

Već sam si nekoliko puta razmišljao o dragom fra Zvjezdanu Liniću. Vjerojatno su mu mnogi zavidni jer misle kako je njemu lijepo, Bog ga je obdario s puno darova, može propovijedati, liječiti, istjerivati zle duhove, blagoslivljati, i dr. O, i ja sam tako mislio prije godinu dana.

Ali sada više ne mislim tako. O, tek sad vidim koliko je njemu teško. Jer on je svjestan da ga Bog voli i da mu je dao puno darova. Da, ali je isto tako svjestan da će za svaki dar koji je besplatno primio a nije ga dalje besplatno dao, odgovarati u onaj čas kada dođe pred Gospodina. O, itekako je toga svjestan. Sjećam se njegovog lica na kraju trodnevnog seminara ovog rujna u Zagrebu. Bilo je to umorno lice ali istovremeno i prekrasno i puno svjetla i radosti. Jer on je znao da je on u ta tri dana dao svima nama ono što je besplatno od Gospodina primio. I da je Gospodin s njim bio zadovoljan. Ali isto tako je znao da mora dalje i dalje svjedočiti za Gospodina. I besplatno davati što je besplatno primio.

A pitam vas ja, VAS UMNE I BOGATE.( Pa i mene to ide, bar u većem dijelu mojeg života.)

JESU LI I VAŠA LICA IZMUČENA OD TOGA ŠTO STE DRUGIMA DALI ONO ŠTO STE BESPLATNO PRIMILI? JELI VAM TIJELO I SRCE IZMUČENO OD SLUŽENJA DRUGIMA SVOJIM DAROVIMA I SPOSOBNOSTIMA KOJE VAM JE GOSPODIN BEPLATNO DAO? ILI MISLITE DA JE TO VAŠE, DA STE SAMI SVE TO ZASLUŽILI PA DA NIKOME NIŠTA NE MORATE DATI?

RADITE ŠTO VAS JE VOLJA. SAMO NEMOJTE DA POSLIJE BUDE PLAČ I ŠKRGUT ZUBIJU.

Ja ne želim stati pred Gospodina pa da se onda osjećam da bi radije u zemlju propao nego da mu odgovorim kako sam iskoristio sve darove koje mi je dao. Dao mi je da završim fakultet ali ja ću i boriće nositi, i smeće skupljati, i mesti kada treba u i oko naše crkve. Ali ću dati i koji savjet, puno ću se moliti za svoje župljane i njihove potrebe, a dat ću i koju kunu kada će netko biti u potrebi. ŠTO SAM BESPLATNO PRIMIO, BESPLATNO ĆU I DATI.

I molit ću se Gospodinu da mi sve to uzme za oprost silnih grijeha koje sam učinio i koje činim. Molite se i pomažite i vi.

I NADAJTE SE, KAO I JA, DA ĆE SVE  TO  GOSPODINU  BITI  DOVOLJNO.