�

�

�

�

?etvrtak, 16.05.2013.

�

�

OD JEDNE DRAGE SESTRE U VJERI �

�

TAKO PREKRASNO, DIVNO SVJEDO?ANSTVO �IVOTA U I ZA

GOSPODINA �

�

SVE SU MI SE DLAKE JE�ILE PO TIJELU KADA SAM TO ?ITAO �

�

�

JA IM SAMO UPU?UJEM MOLITVU, DAVNO IZRE?ENU:

�

''NEKA TE BLAGOSLOVI GOSPODIN,

I NEKA TE ?UVA.

�

NEKA TE GOSPODIN LICEM SVOJIM OBASJA,

MILOSTIV TI BUDE!

�

NEKA POGLED SVOJ GOSPODIN SVRATI NA TE,

I MIR TI DONESE!''

�

�

�

NJEZIN� E-MAIL:

�

�

''Hvaljen Isus i Marija!

�

Pozdrav dragi brate tebi i tvojoj obitelji!

�

Ovih sam se dana pitala, svjedo?im li dovoljno svojim �ivotom,

svojim pona�anjem, izgovorenim rije?ima...vide li drugi Isusa u

mome �ivotu? Da li sam pustila svjetlo koje mi je Isus zapalio u

srcu, da i drugima osvjetljava put?

�

Trudim se...al' mogu puno vi�e...Nekad mi se ?ini da i nisam

svjesna svih prilika, gdje bi moje svjedo?enje bilo od velikog

zna?enja nekome drugome...ponekad pomislim da su rije?i

bezvrijedne...

Ali, samo Bog zna �to je na srcu i du�i svakome od nas...

�

?esto ?ujem kad ljudi ka�u, najte�e je biti svjedok u vlastitoj

obitelji�i sla�em se s time�

�

Moja me obitelj toliko puta dovodi u isku�enja, tra�i od mene

neke postupke za koje mislim da nisu po Bo�joj volji, jer oni to

kao ne vide, ne do�ivljavaju, ne shva?aju...

�

Zahvalna sam dragom Bogu na milostima koje mi je podario i na

miru i blagoslovu u mojoj novoj obitelji, izme?u mene i mu�a. Al'

zlu je te�ko gledati taj sklad i mir i trudi se, koristi se dragim i

manje dragim ljudima da poremeti taj sklad...

�

Samo se s Bogom uspijevamo nositi sa svim tim ku�njama, jer

bez Njega smo slabi...I hvala Mu, �to nas svaki dan blagoslivlja!

�

Vjerovatno nije ni svjesna moja mama, koliko nam se �eli uplesti

u brak, unijeti neka svoja pravila...Moj nas brat nije prihvatio, na�

brak, mene je izbrisao kao sestru�?estitala sam mu blagdane, al'

nema glasa od njega...nisam ga ni vidjela skoro pola godine...tako

smo blizu, a tako daleko...Istina, boli to jako i uvijek mi je u

mislima...Znam da i mamu to jako boli�

�

Do vjen?anja, gazili su nas svi skupa...ali, od nas im je svima

opro�teno, vrata svima otvorena...

�

A mami kad tako do?e te�ko, kad padne pod svojim teretom, kad

joj postane te�ak njen kri�...onda, po?inje se mije�ati...da se

odmaknem od njegove obitelji, da se ne dru�imo previ�e s

njima...jer lo�e ?e utjecati na nas...Tu�na sam zbog toga, povrijedi

me takvim rije?ima...A danas me ba� zaboljelo kad je rekla...da se

odmaknem od njih, jer ne ?ini Bog ?uda...

�

Aaaaj, kako su me te rije?i zaparale po srcu...ba� zaboljele...

�

Znam da nije ni svjesna toga, �to je izgovorila...Jer, nije pustila

Isusa u srce...jer mu zatvara vrata ljudskim obzirima, tradicijom,

svijetom...Te�ak kri� koji nosi, sama sebi ?ini jo� te�im, sebi

name?e teret na le?a jer se ne prepusti Bo�joj volji,

providnosti...U srcu nosi jo� puno neopra�tanja iz davnih

godina...a to je prevelik teret, s tim je te�ko �ivjeti...

�

Bogu dati �ivot, koja je to sre?a...koje olak�anje...

�

S druge je strane obitelj moga supruga, koji ne poznaju Boga...Po

ljudskom, �ive neki normalan �ivot, po�teno i mirno.

�

I znam, osje?am, nas dvoje Bog je stavio izme?u te dvije obitelji

da im budemo svjedoci, svjedoci Bo�je ljubavi, dobrote...Al' se

pitam, da li smo mi dostojni toga...da li ?inimo ono �to Bog od

nas �eli?

�

Ja sam prihvatila svog supruga i on mene, ovakvi kakvi

jesmo...jedno smo drugom podr�ka. Na�e obitelji su na�e, tako

nam ih Bog odabrao, al' sada smo nas dvoje jedno drugom na

prvom mjestu pa tek svi oni...

�

Od prvog dana braka, osje?am Bo�ji blagoslov�da nas

vodi...Zajedni?ka svakodnevna molitva je ne�to �to nas posebno

ve�e, �to ja?a temelje na�eg braka, �to nas �titi od zla...Biva tu

padova i uspona, al' su blagoslovljeni dok god ne�to iz njih

nau?imo...

�

Za na�e se obitelji molimo, predajemo ih Bogu...jer On zna �to je

najbolje i za njih i za nas, sve skupa...Za�to moramo pro�ivljavati

neke situacije,..jer to je mo�da put, kojim ?e jo� neka du�a biti

dovedena Bogu, na?in na koji ?e se nekome otvoriti duhovne

o?i...a i mi se izgra?ivati, ja?ati u vjeri i poouzdanju u Boga.

�

Kad i kako, to nije na nama...niti to mo�emo znati...

�

Bo�ji blagoslov!''

�

�

�