Sadraj Vaa svjedo?anstva ALZHAJMER
Vaa svjedo?anstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedo?anstvo o obra?enju
Hudoletnjak Ivana
Svjedo?anstvo o obra?enju k?eri i oca,
Petre i Ivana
Svjedo?anstvo o otvorenosti ivotu obitelji Adani?
| ALZHAJMER |
 |
 |
|
ALZHAJMER
Due Sveti, pomozi mi da Isus govori po meni u meni. Ti si pokreta? svega to se doga?a po boanskoj sili i volji. Daj da tvoji darovi postanu stvarnost u mom ivotu.
Do?i Due Sveti i ispuni me!
Do?i Due Sveti u moj um, da Te mogu razumjeti!
Do?i Due Sveti u moje ui, da mogu ?uti to mi govori!
Do?i Due Sveti na moje usne, da mogu propovijedati Isusa i njegovo Evan?elje!
Do?i Due Sveti u moje srce kako bih mogla ljubiti, jer sam bez tebe vrlo slaba i nita sam.
O bolesti Alzhajmer devedesetih godina gotovo da nisam znao nita, a osim toga to se moe desiti drugom, a ne meni. Me?utim, kako je uskoro ta bolest postala moja svakodnevica jer je moja majka oboljela od nje, iz dananje perspektive vidim kako me dragi Bog, u svakom trenu vodio kroz ta iskuenja i davao mi nepogreiva rjeenja.
Poput neke ivotne predstave i ovo divno iskustvo ivog Boga bilo je podijeljeno u nekoliko Bogom vo?enih epizoda.
Kako sam doznao to je Alzajmer
Sura?uju?i s jednim kolegom iz Sarajeva, u kojem je tada bjesnio rat, imao sam potrebu da se svakodnevno ?ujemo radi naeg posla. Pri tome znam da sam ga jednu ve?er dobivao kod ku?e, a drugu ve?er na meni nekom nepoznatom mjestu. Kako je u to vrijeme bilo potrebno pomagati na bilo koji na?in tim ljudima da preive pakao u kojem su se nali, tako sam i ja upitao njega da li mu mogu ikako pomo?i. On je vrlo brzo odgovorio da mu treba foto?elija i neka sirena s akumulatorom. Ba sam se iznenadio u tom trenutku, pomalo neuobi?ajenoj molbi jer sam o?ekivao neku elju kojom se brani egzistencija. On mi u tom trenutku otkrije tajnu zbog ?ega izbiva iz svoga doma svaku drugu ve?er i zbog ?ega mu je potrebna ova oprema. Naime, kae da njegova majka boluje od Alzhajmera i da on sa sestrom svaku drugu no? izmjenjuje deurstvo. Kako mora biti, takore?i budan, ?itavu no?, zbog neplaniranih maj?inih bu?enja, jako bi ga spasila foto?elija koja bi ga na vrijeme razbudila u fotelji ako bi se majka dizala. Tada, ne znaju?i da ?e to biti uskoro i moja glavna preokupacija, ja doznam sve o toj bolesti, njene faze, a u njemu kasnije dobijem najiskrenijeg prijatelja u savjetima kako se njeguje voljeno bi?e.
I moja mama ima Alzajmer
Jedno ve?er moja ena i ja vozimo moju mamu do njenog stana u Travnom gdje je bio sklop nekoliko istih nebodera. Zaustavljamo se, kao i uvijek, na istoj stanici i tada odjednom primje?ujemo da se mama uputila prema drugom neboderu. U jednom trenutku, u meni je zavladao potpuni strah. to bi bilo da nismo, sasvim slu?ajno, to primijetili. Dodue ona je i do tada imala svoje male znakove demencije ali mi smo se na to privikavali jer su nam stalna ponavljanja istih pri?a bila poznata i kod drugih starijih ljudi. Ali ovo je sasvim druga pri?a. Ubrzo mi se upalio alarm i shvatio sam da sam pred maj?inom bole?u na koju me je ve? Bog pripremio i darovao mi tri ene koje su se pojavile u svakoj fazi ove maj?ine bolesti.
Prva potreba za njegom - gospo?a Ana
Mi ivimo u Stenjevcu, a mama u Travnom. Kako ja nisam voza?, to je za ovu bolest kao ivot u dva grada. Po?injemo razvijati logistiku oko nabave jer za nju novac nije imao nikakvu vrijednost. Me?utim, usprkos punom friideru, uvi?amo da pomalo prestaju funkcije kuhanja i vjetine hranjenja. I tada, jednog dana kada sam bio na ianju kod svoje frizerke, odjednom ?ujem njenu alopojku kako joj je majka hiperaktivna i ne zna kuda ?e sa sobom. ?itav dan uzgaja neke vrtove oko svojeg stana. Tada joj ja uzvratim: Blago tebi i istog trenutka osjetim da mi Bog alje znak za prvu enu koja ?e brinuti o mojoj majci. Da sve bude jo nevjerojatnije, doznam da njena mama ivi u prizemlju istog nebodera kao i moja mama. Sve je brzo dogovoreno i moja mama je dobila svakodnevno skuhane obroke za koje sam dobivao redovne izvjetaje kako ih je ispo?etka sama uzimala, a kasnije bila nahranjena od gospo?e Ane. To je trajalo 3 mjeseca i ja po?injem dobivati signale da ?e uskoro trebati i netko tko ?e provoditi vie vremena uz nju.
Gospo?a Jelena iz Sarajeva
Jednu ve?er koju sam provodio s prijateljem koji je proveo rat u Sarajevu i poznavao puno ljudi koji su izbjegli u Zagreb, po?injem pri?u kako bi bilo dobro da se raspita postoji li kakva ena koja trai smjetaj, a da je voljna uz njegovati moju mamu. I onda, idu?eg dana javlja mi prijatelj da mu je u posjeti prijateljica, via medicinska sestra, koja, i ne znaju?i moju potrebu, upravo to trai. I to da vam kaem, u trenu je dolo do dogovora i po?inje ivot moje majke s Jelenom. Neto tako toplo i brino samo Bog moe poslati. U ovoj fazi bolesti, Jelena postaje njena glavna ljubav i sigurnost, a osim mene ve? pomalo po?inje zaboravljati moju enu i ?etiri svoje unuke za koje bi samo koji mjesec ranije i ivot dala. Bolest je iz dana u dan napredovala, mijenjala maj?inu osobnost i bez obzira na svu panju Jelene, ja po?injem shva?ati da dolazi faza kada netko mora uz majku biti svih 24 sata. Tada kre?em u potragu za tim rjeenjem i shva?am da za tu bolest nije postojala za mene prihvatljiva skrb. Po?injem biti tjeskoban, jer tada, da se preivi trebalo je poslu posve?ivati ?itavog sebe, a ja imam pred sobom sje?anje na svog prijatelja iz Sarajeva, koji je zadnje godine, zajedno sa sestrom, proveo uz majku tu fazu bolesti. Tada takvog pacijenta moe njegovati samo netko najblii ili netko Bogom darovan, a to sam ja u slijede?oj epizodi i dobio.
Moja sestra Vjera
Obiao sam sve privatne domove i bez obzira na cijenu nigdje nisam naao zadovoljavaju?e rjeenje. Tada dobijem poticaj da uzmem telefonske brojeve svih samostana ?asnih sestara. I kao danas, sje?am se, bilo ih je oko dvadesetak. Poziv po poziv, moja nada ruila se kao kula od karata. Tu sam dodue dobivao toplije odgovore zato mi ne mogu iza?i u susret. Ostao mi je zadnji broj i tako, reda radi, idem nazvati i ?ujem glas s druge strane ice, koji moju molbu odjednom ?uje i trai sve vie informacija od mene. Ne mogu vjerovati, a taj moj an?eo sa druge strane ice, sestra Vjera, bazilijanka iz Krievca, kae: ''Ja ?u uzeti tvoju majku.'' ok, nevjerica. I danas, ona mi kae da u tom trenutku nije ona donosila odluku nego netko puno snaniji od nje. Jer u domu, pored dvadesetak starica, ovo je bilo prvi puta da je doao netko s Alzhajmerom.
Ne ele?i vjerovati na ovom daru s neba, uvjerim sestru Vjeru da ipak dobro razmisli i prije kona?ne odluke do?e vidjeti moju majku i da joj ja ne?u zamjeriti ako tada odustane. Taj dan bio je 15.10, mamin ro?endan i ona se zbog upale nalazila u bolnici. Kako sam htio, prije nego to dovedem sestru Vjeru, da nas moja mama do?eka ure?ena, poslao sam moju najstariju k?er da je spremi. I u tom trenutku, kada smo doli u bolesni?ku sobu, zati?em moju k?er s majkom koja se, neposredno prije toga, sva jako zaprljala. Nije mogao biti straniji prizor. Sestra Vjera ju je pogledala i rekla: Ja nju uzimam. Kada sam je, u nevjerici, upitao, kako to da kada je vidjela mamu u takvom stanju ipak tako odlu?ila, ona je izjavila: ''Tko nije trebao rame za pomo? ne zna ga pruiti.''
I tada po?inju 4 godine najtee faze bolesti, ali ?etiri godine gdje je moja mama iz dana u dan dobivala takvu njegu i ljubav koju ja sa svim novcem ovoga svijeta ne bih mogao platiti. I onda spoznam da upravo daruju?i mi sva ova iskustva, u ovoj bolesti, Bog mi otvara ljubav prema majci koju sigurno ne bih nikad tako duboko doivio, ive?i onako otu?eni jedan od drugog. Sve ono to je moja majka proivjela, s mojom i danas najdraom sestrom na svijetu, bilo je ispunjeno velikom ljubavlju, a ja sam bio proet osje?ajima ljubavi i zahvalnosti, i tada sam spoznavao da me je u toj bolesti vodio i uistinu cijelo vrijeme pratio moj nebeski Otac.
Izdvojiti ?u jo jedan detalj koji mi se najsnanije urezao u sje?anje. Moja sestra Vjera ba je, kao da je najblia, stvorila u meni mir i sigurnost da moja mama ima najbolju njegu, dok jednog predve?erja kada me je pozvala i rekla da uz svu panju i lije?ni?ku skrb, mora re?i da tu ve?er pourim u Krievce i donesem maminu pogrebnu opremu jer je pitanje posljednjeg trenutka. Tada dolazim i sjedam do majke i po?inje moja najdua ali i najsretnija no?. Naime u tekom hropcu majka mi je, uz vrlo teko disanje, primila ruku. Iz minute u minutu i iz sata u sat, njen stisak bio je sve topliji, a hropac preao u mirno disanje. U tri sata ujutro, shvatio sam da je Bog, kroz moju prisutnost, majku vratio u ive i Bog mi je darovao jo jednu godinu ivljenja uz majku. Majka mi je svojom bole?u darovala sestru s kojom i danas dijelim sve ivotne radosti i tuge.
|
