Početna Sadržaj Moj dnevnik STRPLJENJE I TRUD
STRPLJENJE I TRUD PDF Ispis

 

Srijeda, 26.01.2011.g.

 

Nastavio sam čitati DNEVNIK sestre Faustine. I njezine razgovore i predanje Gospodinu. I teško mi je ponekad čitati takova svjedočanstva. A svjedočanstvo sestre Faustine je skoro cijeli njezin život. Teško mi je zbog toga jer ja, mali, jadni i grješni čovjek, ne mogu razumjeti TOLIKU LJUBAV. LJUBAV KOJU JE IMALA SESTRA FAUSTINA PREMA GOSPODINU I LJUBAV KOJU JE ON IMAO PREMA NJOJ.

Uvijek imam osjećaj da se to događa samo u pričama i filmovima. Ali ne i u stvarnom životu. Sestra Faustina ljubi Gospodina iz silne poniznosti, iz silnog osjećaja da bez Gospodina ne može učiniti ništa što bi ju zadovoljilo i ispunilo. CIJELA MU SE PREDAJE. I istina, ona postaje redovnica i zavjetuje mu se. POSTAJE NJEGOVA ZARUČNICA. Ja sam običan čovjek i živim u svakidašnjem svijetu i nisam dobio poziv od Gospodina da mu se predam kao što ga je dobila ona. I takav kakav sam bio, da sam i dobio poziv, ne znam da li bi mu se odazvao. I ne mogu pojmiti da neki ljudi ovdje na zemlji, MNOGI LJUDI, predaju svoj život Gospodinu, DA GA TOLIKO LJUBE.

To je nešto što ne mogu dokučiti. I ja ljubim Gospodina. JAKO GA LJUBIM. Ali dok sretnem svjedočenja takovih ljudi kakva je bila sestra Faustina, onda mi moja ljubav izgleda toliko mala i minorna. DA ME ČAK I SRAM ŠTO NIJE VEĆA. Ti ljudi, kao što je sestra Faustina, mogu satima i danima samo govoriti o tome koliko ljube Gospodina. I neprestano mu se zahvaljivati i predavati. Ali, istovremeno, obavljati i sve druge poslove koji se od njih traže. Ona je to činila u svojoj redovničkoj zajednici. I GOSPODIN JE STALNO OD NJE TRAŽIO DA ONA MORA U POTPUNOSTI I U POTPUNOJ POSLUŠNOSTI SVAKODNEVNO IZVRŠAVATI SVE SVOJE REDOVNIČKE OBVEZE I ZADATKE. I još joj je On davao dodatne zadatke za spas mnogih duša.

A ONA GA JE LJUBILA I LJUBILA. I PREDAVALA MU SE CIJELA DA JU VODI U SVAKOM DIJELU NJEZINOG ŽIVOTA, RADA I LJUBAVI PREMA NJEMU.

A beskrajno je NJEGOVO MILOSRĐE prema svima nama a osobito prema onima koji mu se cijeli predaju da ih vodi. I tu ja jednostavno stanem. Ne znam kako se predati Gospodinu da me u svemu vodi, u svakom djeliću mojeg života. U ovom našem svijetu punom djelovanju zla i svih njegovih duhova sa svojim pakostima. NAPASTIMA ĐAVLA, SVIJETA I TIJELA. Jednostavno stanem kao da sam došao pred zid.

Ja se mogu i puno moliti. I MOLIM SE. Mogu svaki dan ići na misu. I IDEM. Mogu stalno razmatrati Gospodina i vjernički život. I RAZMATRAM. Mogu se truditi živjeti svoj život kako traži moja vjera i svjedočiti tu vjeru svojim ponašanjem. I ŽIVIM I SVJEDOČIM. Ali, potpuno se predati Gospodinu, TOLIKO GA LJUBITI, to do sada nisam ni osjetio da je moguće. Dok nisam naišao na ove silne svete ljude poput sestre Faustine. Toliko obični ljudi, toliko ponizni, toliko skromni i poslušni, A PREPUNI NEIZMJERNE LJUBAVI PREMA GOSPODINU.

Ja jednostavno mislim da nisam za to predodređen. Previše je u meni grijeha. Nema u meni tolike poniznosti, poslušnosti, strpljivosti, dobrote, ljubavi koja bi me dovela do toga da se cijeli predam Gospodinu. Previše oholosti, licemjerja, srditosti, lijenosti, bluda, premalo ljubavi.

I jasno, POSTAVLJAM SI PITANJE, PA ŠTO ONDA OČEKUJEM, KAKO DA SE SPASIM?

PO BOŽJEM MILOSRĐU. REKAO JE GOSPODIN SESTRI FAUSTINI: ''JA NE NAGRAĐUJEM DOBAR ISHOD, NEGO STRPLJENJE I TRUD KOJI SE ZA MENE PODUZIMA.''

STRPLJENJE I TRUD. To mogu, to moram.

Napisala mi je danas poruku jedna draga osoba koja se bori sa strašnim teškoćama u sebi i oko sebe, traži Gospodina, ali ne nalazi za sada snage za promjene i pobjedu protiv zlih duhova koji ju opsjedaju: ''Milosrđe, to je ona riječ koja me posljednjih dana svaki put trgne na misi. Je li to znak ili poruka, ali tu riječ posebno osjetim. Pozdrav.''

Ima ta osoba one koji se za nju mole, onako iskreno, na koljenima, sa suzama. I ja se molim za nju i za njene bližnje. STRPLJENJE I TRUD. Ali i svakodnevno živjete to  STRPLJENJE  I  TAJ  TRUD.  Ne psovati, ne lagati, ne prekomjerno piti i pušiti, jesti, ne biti lijen, ne ogovarati druge, ne biti srdit na sve oko sebe i sl. To možemo i to moramo.  ONDA  DOLAZI  BOŽJE  MILOSRĐE.  PRIJE  ILI  KASNIJE.

Tako bi trebala i ta osoba. Mi ostali mislimo da se ona premalo trudi i da je premalo strpljiva. Jer, premali trud pokazuje u tome da krene putem promjena, da se odrekne poroka koji ju muči. SADA I ODMAH. A strpljivost joj je mala u tome što misli da će kroz nekoliko odlazaka na misu, nešto molitvi, suza i kajanja, GOSPODIN SVE ISPRAVITI I POPRAVITI. Možda nešto što je trajalo godinama i godinama. I znam da se ta osoba trudi i da želi biti strpljiva. I znam da sada takva kakva je i ne može više. NAŠE MOLITVE ĆE JU OJAČATI. MI ĆEMO BITI NJEZIN TRUD I STRPLJENJE. I DOĆI ĆE BOŽJE MILOSRĐE.

I ja možda nemam dovoljno strpljenja i truda kako bi dosegnuo barem malo onog stanja koje su svakodnevno živjeli mnogi sveci. Molit ću se Gospodinu, a mole se i drugi za mene, da mi GOSPODIN OJAČA I TRUD I STRPLJENJE. A sve ostalo PREPUŠTAM BOŽJEM MILOSRĐU. I BOŽJOJ LJUBAVI. JER AKO JE VEĆ JA NEMAM DOVOLJNO ZA GOSPODINA ONDA JE ON IMA BESKRAJNO MNOGO ZA MENE GRJEŠNIKA.

I pokazat će On to milosrđe. I na ovom svijetu a pogotovo na onom. Ja se samo moram truditi toliko koliko mi dozvoljavaju moja ograničeno srce, tijelo, um. I MOJA DUŠA I DUH KOJI VAPIJU PREMA GOSPODINU.

Svi se mi trebamo truditi i biti strpljivi onoliko koliko se možemo. Samo, često se iskreno zapitajte da li se i stvarno tako trudite i da li ste stvarno toliko strpljivi. Potražite odgovor duboko u sebi.

Odgovorite sami sebi. JER GOSPODIN ZNA.

O KRVI I VODO, ŠTO POTEKOSTE IZ SRCA ISUSOVA KAO IZVOR MILOSRĐA ZA NAS, JA SE UZDAM U TE.