Početna Sadržaj Moj dnevnik PRIHVATIMO ŽIVOT KAKO NAM DOLAZI
PRIHVATIMO ŽIVOT KAKO NAM DOLAZI PDF Ispis

 

Srijeda, 23.02.2011.g.

 

Cijeli život vodim neku moju borbu s autoritetima u mojem životu. Tako je bilo i s pokojnim ocem, i s učiteljima i profesorima u školi, s nadređenima na poslu, s ženom u stvaranju obitelji. S Gospodinom nisam nikad vodio borbu jer Ga nisam baš ni poznavao a niti je On bio neki moj autoritet do unazad nekoliko godina. I uvijek sam nastojao da moja bude zadnja. Ako nije bila onda sam nastojao se maknuti iz takvih situacija ili barem pokazati autoritetu da se ne slažem s njim. Bilo otvoreno ili prešutno. U svim tim trenucima, imao sam neki dojam da ja svime upravljam i da nitko ne može sa mnom upravljati i nametati mi nešto što ja ne želim prihvatiti.

Sve je to trajalo dok na velika vrata nije Gospodin ušao u moj život. ON, KOJI JE BIO I JEST BOG, dao se vrijeđati, pljuvati po sebi, mučiti i, na kraju, razapeti i umrijeti na križu. Nekim njegovim učenicima i mnogim Židovima to je bilo nepojmljivo i zbog toga su sumnjali da je ON BOG, SPASITELJ KOJI IMA DOĆI.

I tako, Gospodin uđe u moj život. I ja poželim biti sličan njemu. Ne da budem kao On, BOG. Ne, nego da pokušam živjeti po Njegovim riječima, Njegovom primjeru i po zapovijedima koje je dao svojim apostolima i ostavio i svima nama poslije njihove smrti.

Iz početka mi to i nije bilo tako teško jer sam bio u psihički lošem stanju pa je ispovijedanje mojih grijeha, traženje oprosta, učenje molitvi, hodanje na misu i dr. bilo samo po sebi razumljivo i o tome nisam trebao posebno razmišljati.

Relativno lako sam savladao Njegovu zapovijed da ljubimo druge oko sebe kao same sebe i da svima oko sebe oprostimo koji su nas na bilo koji način povrijedili i da tražimo oproste od onih koje smo mi povrijedili. To sam učinio lako. No, ja i inače nisam bio neko zlopamtilo i čovjekomrzac pa i nisam imao puno takovih slučajeva. Snaga obraćenja koju je Gospodin usadio u mene samo mi je to još i olakšala. Pomogao je u tome i zatvor jer sam tamo imao puno vremena da te stvari posložim u glavi, pogotovo što sam rastao u vjeri i počeo shvaćati najveće vjerske istine.

No, po izlasku iz zatvora i daljnjem rastu u vjeri i duhovnosti dolazio sam do novih odnosa koje sam trebao uskladiti. Uskladiti ono ŠTO NAS JE GOSPODIN UČIO U SVOJOJ RIJEČI I ZAPOVIJEDIMA SA SVAKODNEVNIM ŽIVOTOM I RAZMIŠLJANJIMA NAS LJUDI.

U zatvoru sam zaključio da sam previše stvari u životu činio bez da sam sa njima prije toga upoznao svoju suprugu i da ću to pokušati promijeniti. Nekada sam zaključio da je to dobro što sam planirao učiniti i tako sam učinio. Mislim na stvari koje se tiču obitelji i zajedničko obiteljskog života. A zapravo je većina, i poslovnih odluka i drugih, životnih odluka vezana uz obitelj i ima posljedice na obiteljski život.

I zaključim da ću se u svim takvim odlukama prije konzultirati s svojom suprugom JER NAS JE GOSPODIN UČINIO JEDNIM TIJELOM. I tu sada imam problema. Jer moj prijašnji egoistični i tvrdoglavi način života, KOJI JE BIO VEĆINOM U GRIJEHU, nije lako promijeniti u potpunu suprotnost koju od nas traži Gospodin. MORAO SAM I MORAM MIJENJATI SEBE.

Pa sam išao pogledati što o tome kaže Božja riječ, Biblija. O KAKVU TEŽINU IMA TA RIJEČ I TE ZAPOVIJEDI ZA NAS EGOISTE I SEBIČNJAKE! Ona traži da se muž i žena o svemu dogovaraju, da jedan drugoga moraju BEZREZERVNO POŠTOVATI I LJUBITI, a da opet svatko od njih ima svoje zadatke koje mora izvršiti.

I tako dolazim do toga da se ja moram sa suprugom posavjetovati i ZAJEDNO ODLUČITI što ćemo i kako sa novcem, sa slobodnim vremenom, kako u odnosima prema rodbini i prijateljima, kako se odrediti prema životima djece, itd. Tu odmah, na najobičnijim stvarima DOLAZI VJERA NA KUŠNJU. I za čas te zlo odvede u krivom pravcu, u srditost, u šutnju, u međusobno nerazumijevanje. No, već sam naučio i učvrstio svoju vjeru u tom dijelu da sam prihvatio DA JE MENE I MOJU SUPRUGU GOSPODIN IZ NJEMU ZNANIH RAZLOGA SPOJIO I ZDRUŽIO, DA SMO NAS DVOJE POSTALI JEDNO TIJELO, DA SE MORAMO POŠTOVATI I LJUBITI. A to znači da ne smije biti sebičan prema svoj ženi, činiti sve po svojem, lagati i skrivati joj ono što mislim i što sam učinio, vrijeđati ju i žalostiti, itd.

I JA SE TAKO NASTOJIM PONAŠATI. Istina, da bi za takav idiličan život trebala potpuna predanost BOŽJOJ RIJEČI i mene i moje supruge. A mi to još uvijek nismo i tek se trudimo da takvi budemo. No, u tom našem trudu već JE PRISUTAN DUH SVETI KOJI NAS VODI I JAČA PUTEVIMA KOJE JE GOSPODIN ZA NAS NAMIJENIO. KAKO ZA SVAKOGA OD NAS POJEDINAČNO TAKO I ZA NAS ZAJEDNO, KAO JEDNO TIJELO. Međusobni razgovor i čitanje i proučavanje i primjenjivanje BOŽJE RIJEČI na naše odnose, RJEŠAVA SVE PROBLEME.

NAJBITNIJE JE DA U SVEMU POSTOJI LJUBAV. I NE MOŽE NITKO OD NAS REĆI DA LJUBI GOSPODINA AKO NE LJUBI SVOJU ŽENU ILI SVOJEGA MUŽA. A AKO NEKOGA LJUBIŠ ONDA GA NE MOŽEŠ POVRJEĐIVATI, SRDITI, OMALOVAŽAVATI. AKO TO RADIŠ ONDA SI LICEMJERAN I LAŽAN. A TAKVE GOSPODIN BAŠ NE LJUBI.

 

Ako ponekad i dođe do toga da se u nečemu ne možemo složiti, tada ja učinim ono što me Gospodin po svojoj RIJEČI naučio. Učinim ono što mogu, što Gospodin od mene očekuje i traži, A OSTALO PREPUSTIM NJEMU. JA SE TADA SAMO MOGU JOŠ MOLITI. A nikako ne činiti nešto samo po svojem i na silu.

 

Gospodin je od Svete Faustine tražio da se u svakom slučaju potčini volji svoje nadređene sestre-redovnice i svojeg ispovjednika. REKAO JOJ JE DA MU TOM SVOJOM POSLUŠNOŠĆU SPAŠAVA VIŠE DUŠA NEGO DUGIM MOLITVAMA I POSTOVIMA. To se događalo kad se Sveta Faustina htjela moliti i postiti preko svojih zdravstvenih mogućnosti a oni joj to nisu dozvoljavali. Znači, htjela je učiniti nešto dobro ali bi time postala neposlušna onome što nas Gospodin uči. DA POŠTUJEMO SVE ODNOSE KOJE JE ON STVORIO OVDJE NA ZEMLJI. JER SE BEZ NJEGOVOG ZNANJA I DOPUŠTENJA NIŠTA NA ZEMLJI NE DOGAĐA.


SVE AUTORITETE I ODNOSE NA ZEMLJI STVORIO JE GOSPODIN BOG. I SVE VLASTI I DRUŠTVENI PORETCI IMAJU SVOJ ZNAČAJ I VAŽNOST U NAŠIM ŽIVOTIMA. ZATO IM SE TREBAMO POTČINJAVATI.


To također i ja pokušavam. Da prihvatim sve ono što naše svjetovne vlasti odrede. Od plaćanja parkiranja do plaćanja poreza i svih drugih davanja. I to s voljom i bez prigovaranja. A nekad tako nisam činio. Uvijek sam gledao kako da to maksimalno izbjegnem, gdje god sam stigao. ULICU SAM UVIJEK PROLAZIO ONDJE GDJE SAM SE NAŠAO A DANAS NASTOJIM OTIĆI DO ZEBRE I TAMO JU PRIJEĆI. Ne mogu reći da sve to uspijevam. No, vježbam se u tome i rastem u tome.

I VRLO SAM RADOSTAN KADA U NEČEMU TAKVOM NAPREDUJEM JER ZNAM DA JE TO PO GOSPODINOVOJ VOLJI. I, primijetio sam, da se takvim pristupom i načinom života iz mene iselio i strah, i srdžba, i zavist, i licemjerje. Prihvaćam život takvog kakvog mi je Gospodin namijenio. I obitelj, i rodbinu, i prijatelje, i društvenu okolinu, i materijalne stvari, i buduću radnu okolinu, jer još uvijek sam bez posla. KAKO MI ŠTO U ŽIVOTU DOĐE TAKO TO I PRIHVATIM.


I SVE IMA SMISAO. JER JE TAKO ZA SVOJEG ZEMALJSKOG ŽIVOTA ŽIVIO GOSPODIN.

 

PRIHVAĆAO JE SVE ŠTO MU JE BILO U NJEGOVOM ŽIVOTU NAMIJENJENO. NIJE, NA SILU, MIJENJAO NI DRUŠTVENA UREĐENJA, NI VLASTODRŠCE, NI ODNOSE MEĐU LJUDIMA, NI NA POSLU. NE. ON JE SAMO PROPOVIJEDAO DA LJUBIMO SVE OKO SEBE, DA SVIMA ČINIMO DOBRO, DA OPROSTIMO SVIMA ONIMA KOJI SU NAS POVRIJEDILI, DA LJUBIMO SVOJE NEPRIJATELJE, DA GOVORIMO ISTINU.

 

NETKO ĆE SADA REĆI, PA DA, ZATO JE I ZAVRŠIO NA KRIŽU. DA, ALI RADI NAS, DA NAS SPASI. I ON JE ZNAO, A TO JE I NAM DAO DA SPOZNAMO, DA IZA KRIŽEVA OVOGA ŽIVOTA DOLAZI VJEČNI ŽIVOT U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. ZA SVAKOG ONOG KOJI ĆE ŽIVJETI PO NJEGOVIM ZAPOVIJEDIMA.


I zato mi je jasno zašto Gospodin nije zagovarao ni jedan rat, ni jednu bitku ni primjenu sile, čak ni svađu. NEMA TOGA U NJEGOVOM KRALJEVSTVU.


A KAKO S RODITELJIMA, S DJECOM? PA VRLO JEDNOSTVANO. SVE JE U NJEGOVIM ZAPOVIJEDIMA.


POŠTUJ OCA I MAJKU. NE ŽALOSTI SVOJE DJECE. Ali to ne znači da moraš stalno biti s njima, da svoj život moraš vezati za njih, DA MORAŠ ''ŽIVJETI'' NJIHOVE ŽIVOTE. NE. Neka oni žive svoje živote a ti im budi na pomoći. Biti na pomoći ne znači donositi odluke umjesto njih i planirati planove za njihove živote. NE. RIJEČ BOŽJA JE VRLO JASNA. I čak u Bibliji i nema o tim odnosima puno govora. To bi onda trebalo značiti da Gospodin tim odnosima, našim međusobnim ovdje na zemlji, nije pridavao veliku pažnju KAKO TO MI LJUDI ČINIMO.


NE. ON JE DOŠAO DA NAS OTKUPI I PRIPREMI ZA VJEČNI ŽIVOT U NJEGOVOM KRALJEVSTVU. TRAŽI OD SVIH NAS DA SVOJE ŽIVOTE, SVAKI ZA SEBE, TOME PODREDIMO.


To pokušavam ja u cijelosti prihvatiti, tako živjeti i tako svjedočiti drugima oko sebe. VOLIMO SE, POŠTUJMO SE, NE ŽALOSTIMO SE. ALI, SPREMAJMO SE ZA VJEČNI ŽIVOT.


GOSPODINE, OJAČAJ NAS SVOJIM SVETIM DUHOM I POVEDI NAS PUTEM KOJI VODI U VJEČNI ŽIVOT U TVOJEM KRALJEVSTVU.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.