Početna Sadržaj Moj dnevnik JER NAŠA SU DJECA ZRNJE...
JER NAŠA SU DJECA ZRNJE... PDF Ispis

 

Ponedjeljak, 04. 04. 2011.g.


Prošli tjedan me Gospodin ponovno nagradio za moje obraćenje, ''gurnuvši'' me ponovno malo u mom duhovnom rastu. Taman mi dođe neki osjećaj da ''stojim na mjestu'' u svom duhovnom rastu a Gospodin mi pošalje nove zadatke i izazove.

Ujutro, u utorak, nazvala me jedna draga žena, koja predaje nastavu vjeronauka za učenike naše osnovne škole. Predstavila se te mi kazala da je bila na ovoj mojoj internetskoj stranici, da joj se jako dopalo moje svjedočenje. Kazala je da to nije prije čitala nego njezina dva sina, srednjoškolca, i da su bili oduševljeni s time pa je onda i ona malo pogledala. I da je uvidjela da bih joj mogao malo pomoći oko njezinog rada s učenicima osmih razreda koji bi ove godine trebali primiti DUHA SVETOGA, trebali bi biti krizmani. Kazala je da misli i da osjeća da bi moje svjedočenje na jednom školskom satu o tome kako sam se obratio i KAKO SAM SUSREO ISUSA, bilo njima vrlo poučno i interesantno, jer bi čuli uživo, od nekoga tko je to doživio, kako to izgleda. Pa bih možda to trgnulo u njihovom sadašnjem rastu u duhovnom životu.

Jasno, ja sam znao da je to po BOŽJEM, DA TO GOSPODIN ŽELI, te sam joj radosno odgovorio da ću doći kada će ona reći. A ona kaže da može odmah u srijedu kada ima dva osma razreda, po jedan sat, jedan za drugim.


Kada smo završili razgovor ODMAH ME UHVATILA TREMA. ŠTO ĆU I KAKO ĆU JA SADA PRED TE MLADE LJUDE? ŠTO ĆU IM REĆI? OTKUD DA POČNEM I GDJE DA ZAVRŠIM? PA JA BIH IM O GOSPODINU MOGAO PRIČATI NEKOLIKO DANA I JOŠ NE BIH BIO NI BLIZU ZAVRŠETKA! A TO SU I 15-GODIŠNJACI, DA LI ĆE ME SVE RAZUMJETI.


No, kako bilo da bilo BIO SAM JAKO RADOSTAN. GOSPODIN MI JE PONOVNO DAO PRILIKU DA ZA NJEGA SVJEDOČIM. I tako sam ja navečer sjeo pred kompjutor i pročitao sam nekoliko članaka iz dijela MOJA SVJEDOČANSTVA, koji su opisivali moje obraćenje. I tri sam sprintao pa sam ih mislio pročitati učenicima da nešto ne zaboravim. Onda sam drugo jutro čitao te članke gledajući na sat da vidim koliko će trajati čitanje.

Onda sam si opet mislio da što ću sada ja tamo to čitati kada dolazim svjedočiti i govoriti o svojem obraćenju OBRAĆENJE! PA DA. TO JE TO. Pa ja sam tamo pozvan RADI SVOJEG OBRAĆENJA. DA SVJEDOČIM SVOJE OBRAĆENJE. TO JE SUŠTINA I O TOME TREBAM PRIČATI.


I, došao sam ja tamo na prvi sat, 20 minuta prije. NISAM SE MOGAO STRPJETI. Ponio sam sobom i one članke koje sam sprintao. Ali nisam čitao. PRVU VEČER, I PRIJE SAMOG ODLASKA OD KUĆE, KLEKNUO SAM I POMOLIO SAM SE DUHU SVETOM DA ME NADAHNE I VODI U TOM MOJEM SVJEDOČENJU, DA NEKA BUDE MOJ JEZIK, MOJE RIJEČI, MOJA PAMET I MOJE SRCE KAKO BI TIM MLADIM LJUDIMA SVJEDOČIO O MOJEM SUSRETU S GOSPODINOM I MOJEM OBRAĆENJU.


I tako je i bilo. Ja sam im pričao o moje obraćenju, o jednom načinu života, kojega sam želio dok sam bio u njihovim godinama, i tome, kako je to onda, kada sam ga postigao, postao život gdje sam ja izvana izgledao sretan i zadovoljan A ZAPRAVO SAM IZNUTRA BIO NESRETAN, PRAZAN, NEZADOVOLJAN, STALNO U POTRAZI ZA NEKIM ISPUNJENJEM.

I u oba razreda sam primijetio da su me iz početka gledali onako površno kao ''neki striček koji bude pričao o nečemu'', malo su me promatrali i snimali što ću to ja njima govoriti. Ali, kako je moje svjedočenje počelo, kako sam im iznosi mnoge moje, teške i lijepe, trenutke tako sam uspio do kraja sata privući njihovu pažnju. Nije to bilo nešto ekstra, da sam ih ne znam koliko zainteresirao za Gospodina, ali sam po njihovom pljesku, kojim su me na poticaj profesorice nagradili na kraju, zaključio da sam nekima od tih mladih ljudi PRIBLIŽIO GOSPODINA.


JER TI MLADI LJUDI IZGLEDALI SU MI TOČNO KAO ZRNJE U ONOJ GOSPODINOVOJ PRISPODOBI O SIJAČU. NEKI ĆE OD NJIH, ŠTO SE TIČE VJERE I DUHOVNOSTI, PROPASTI, NEKI ĆE BITI JALOVI I NEPOSTOJANI VJERNICI, A NEKI ĆE OD NJIH RODITI VELIKIM PLODOVIMA.


I PREKRASNI SU TI MLADI LJUDI. TEK SU IM SADA PRED NJIMA NAJLJEPŠE GODINE, SREDNJE ŠKOLE A NEKI I FAKULTETA. I TAKO NEOBAVEZNI.


I sjetim se svoje djece. SVE SAM JA TO SA NJIMA PROPUSTIO. ILI BAREM VEĆI DIO. I OSNOVNE ŠKOLE I SREDNJE ŠKOLE. NISAM IM NIŠTA PRIČAO O GOSPODINU ILI SVJEDOČIO ZA NJEGA. JER SAM BIO DALEKO OD NJEGA. A NI NJIMA NISAM BIO NEŠTO POSEBNO BLIZU. A SADA O SVEMU TOME PRIČAM DRUGOJ NEKOJ DJECI.


I DOBRO JE KAZALA PROFESORICA. DA JE PUNO LAKŠE O GOSPODINU I SVEMU TOME PRIČATI SA DRUGOM DJECOM. DA, ISTINA JE TO. PUNO VIŠE TRUDA TREBA ZA ONE KOJI SU TVOJI. KOJI SU TI TU ''PRED NOSOM''. JER ONI SU TU I KADA JE DOBRO I KADA JE LOŠE, I KADA PADA KIŠA I KADA SUNCE SJA. ONI NE OTIĐU NAKON SAT ILI DVA. ONI SU STALNO TU I STALNO NAS TREBAJU. I KADA ONI TO ZNAJU I KADA ONI MISLE DA NAS RODITELJE NE TREBAJU. KROZ NJIHOV ODGOJ U GOSPODINU,  MI  BI SPASILI MNOGE DUŠE KOJE BI ONI SPASILI, I NJIHOVA DJECA KOJU BI ONI TAKO ODGOJILI.


ZA TO SE VRIJEDI POTRUDITI. JER NAŠA DJECA SU ZRNJE KOJE NAM JE GOSPODIN DAO. A NA NAMA JE DA IZABEREMO DA LI ĆEMO BITI TRNJE, DA LI ĆEMO BITI GRABA UZ PUT ILI PLODNO TLO.


A PITAT ĆE NAS GOSPODIN, KADA DOĐEMO PRED NJEGA, ŠTO SMO UČINILI SA NJEGOVIM ZRNJEM. I SA SPOSOBNOSTIMA KOJE NAM JE DAO DA MU SAČUVAMO TO  ZRNJE DA MOŽE URODITI VELIKIM PLODOM. ŠTO ĆEMO MU ODGOVORITI?


JA ĆU MORATI ODŠUTJETI ODGOVOR. NEMAM SE POSEBNO S ČIME OBRANITI. TAJ DIO MOJEG ŽIVOTA PREPUSTIT ĆU BOŽJEM MILOSRĐU KOJE ĆU PROBATI ZADOBITI SVJEDOČENJEM SADA DRUGOJ DJECI.


O GOSPODINE MOJ! OPROSTI MI ŠTO ONA DVA ZRNA, DJECU KOJU SI MI DAO, NISAM ZALIJEVAO TVOJOM VJEROM.

HVALA TI NA PRILICI GOSPODINE DA TO ČINIM DRUGOJ DJECI. NEKA ME TVOJ DUH SVETI VODI I NADAHNJUJE U TOME!


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.