Početna Sadržaj Moj dnevnik PONOVNO NAM UZEŠE ISUSA
PONOVNO NAM UZEŠE ISUSA PDF Ispis

 

Nedjelja, 01.05.2011.g.

 

Na sam dan Uskrsa naš dragi župnik imao je nadahnutu propovijed, kako samo on to zna. I sve do danas odzvanjahu mi njegove riječi iz propovijedi o tome kako nam ''uzeše Isusa''. Tu on nije mislio samo na riječi Marije Magdalene, koja ih je izgovorila kada je vidjela da u grobu više nema Isusovog tijela. Ne, on je tim riječima htio svima nama okupljenima dati na razmišljanje tko nam to i kako, u prenesenom značenju, UZIMA DANAS ISUSA, 2000 godina od njegove smrti.

I dotaknuo se on tu i svih onih koji nude razna sredstva, legalno i ilegalno, kojima nas se odvlači od naše normalne svijesti i od vjere prema Gospodinu. I alkoholom i drogom i drugim opojnim sredstvima. I oni koji ih troše i oni koji to nude i prodaju.

Dotaknuo se tu i medija. Pune su novine i televizije, interneta i drugih medija, loših vijesti, medijski napuhnutih događa. Kojekakvih prepucavanja političara i svjetskih moćnika. A onih dobrih i poticajnih vijesti imate samo ''na kapaljku''. A toliko je dobrih primjera i događaja gdje se nešto dobro učinilo ili se čini. No, ti događaji nisu medijski interesantni i ljudi ih toliko ne prate. Što je tamo u nekom Caritasu skupljeno od bezbroj ljudi pomoći u raznim oblicima i podijeljeno isto tako mnogima potrebnima. Koga to interesira! Jer tu, u svemu tome, je Gospodin Isus. Ne smijemo tu nadu davati drugima.


NEĆEMO O TOME PISATI NI TO PRIKAZIVATI, UZEĆEMO IM ISUSA.


I sjedim jučer navečer sa suprugom pred televizorom. Ona si voli pogledati neki film ili dobru emisiju. Ja bih htio biti s njom pa pokušavam da pronađem neki film ili emisiju koja bi mogla biti interesantna, kako bi to mogli skupa pogledati. PROŠAO SAM GORE-DOLJE 30-TAK PROGRAMA I NISAM USPIO NIŠTA NAĆI. Tek neki film koji sam ostavio da ga gledamo. Ali, sve mi je to bilo isprazno. Sve se svodi na to da ti prođe vrijeme. I da ideš spavati. I okrenem se od televizora i počnem gledati u zid i nešto meditirati. Normalno je bilo da je to supruga primijetila i naljutila se na mene.


A mene je ispraznost toga filma odvlačila od Gospodina. JA GOSPODINA NOSIM U GLAVI I U SRCU I DUŠI. I TAKOVE SLIKE I ISPRAZNOSTI MI ODVLAČE MISLI OD NJEGA I ULAZE NA NJEGOVO MJESTO. RADI ČEGA? DA MI BRŽE PROĐE VRIJEME? GLUPOSTI.


JER JA NE ŽELIM DA MI BRZO PROLAZI VRIJEME, POGOTOVO BEZ GOSPODINA. JA ŽELIM S GOSPODINOM DA MI PROLAZI VRIJEME.


I KOJA JE SVRHA TOGA DA GLEDAM NEKI FILM ILI ISPRAZNU SERIJU. DA MI BRŽE PROĐE VRIJEME!


PA KAMO ONDA VODI TAJ MOJ ŽIVOT, AKO ŽELIM DA MI ČIM PRIJE PROĐE U STVARIMA ZA KOJE SE NEĆU NI SJETITI DA SU SE DOGODILE, KOJE MI BAŠ NIŠTA NE ZNAČE.


SVE ME TO ODVLAČI OD GOSPODINA ISUSA. OD ČITANJA NJEGOVE BOŽJE RIJEČI I ŽIVOTA PO NJEGOVOJ BOŽJOJ RIJEČI. JER SAMO PO NJEMU SE MOGU NADATI DA ĆU ŽIVJETI ŽIVOT VJEČNI.


I silne vijesti u novinama i televiziji govore nam samo o tome gdje je koliko ljudi poginulo, gdje se dogodila kakova strašna nesreća. Ili, gdje je netko napravio neku glupost, nešto ukrao, ubio, pronevjerio. I svi to gledaju i iza toga se onda u njih useljavaju strah, tjeskoba, loše raspoloženje, neka praznina i sl. I opet TU NEMA GOSPODINA ISUSA. SVE TE LOŠE VIJESTI SU MU UZELE MJESTO.


PONOVNO NAM UZEŠE ISUSA.


Pa što meni, ili nekome drugome, znači da zna za sve te događaje? Da li nakon njih postajem pametniji, jači, radosniji, ljubazniji ili bolji čovjek. NE. POSTAJEM SUMORNIJI, TJESKOBNIJI, ŽALOSNIJI, PRAZNIJI, NEMIRNIJI I SL.

A da sam samo za to vrijeme pročitao dio Biblije ili se molio za neke svoje potrebe ili potrebe drugih, ili otišao na misu, ispovijed, pričest. Ili otišao obići nekoga u potrebi, bolesnog, starog, siromašnog, napuštenog pa s njim podijeliti kakvu riječ utjehe, pružiti mu neku prigodnu pomoć. DONIJETI MU ISUSA. KOLIKO BI TO BILO ISPUNJENIJE, RADOSNIJE, KORISNIJE, VESELIJE i za njega i za mene. Ili obići svoje najbliže, roditelje, braću, sestre i druge. I NJIMA DONIJETI ISUSA!


TO BI BILO ONO ŠTO JE GOSPODINU DRAGO I ZBOG ČEGA ON ZA NAS PRIPREMA SVOJE STANOVE GORE U SVOJEM KRALJEVSTVU.

 

Nekada sam novine dobivao u ormarić pred kućom. Sada će skoro dvije godine kako ih uopće ne čitam. Televiziju gledam rijetko, pretežno vijesti ili neki sport. Ali i to sve rjeđe i rjeđe. I NIKADA U ŽIVOTU NISAM BIO BOLJE ISPUNJEN, BOLJE RADOSTAN, SPREMAN SVAKOME POMOĆI, BEZ IKAKVOG STRAHA ŠTO MI NOSI BUDUĆNOST.


I u čemu je tajna? Nema tajne. Samo sam pustio Gospodina u svoj život. I NJEGOVU RIJEČ. A izbacio sam iz života sve ono što mi je ''kralo'' vrijeme, donosilo nemir, tjeskobu, strah.


PUSTIO SAM GOSPODINA U SVOJ ŽIVOT I NE DOZVOLJAVAM NIKAKOVIM TELEVIZIJAMA, NOVINAMA, INTERNETU, KLADIONICAMA, ALKOHOLU I DRUGIM ISPRAZNOSTIMA DA MI GA UZMU.


NE DAM IM JA SVOJEG GOSPODINA!


Što mene briga i za Obamu, i Gadafija, i EU, i Sanadera, i Kosoricu i sve druge. Neka čine ono što oni misle da moraju. ONI NA MENE NE MOGU UTJECATI AKO IM TO NE DOZVOLI MOJ GOSPODIN. Što god će oni učiniti, na mene će utjecati samo ono što ja dozvolim i što MOJ GOSPODIN DOZVOLI. A NE ONO ŠTO BI ONI HTJELI.


ZATO JA SVE TO NE ŽELIM SLUŠATI. DAO JE GOSPODIN MENI SVOJU PISANU RIJEČ, SVOJU CRKVU, SVOJE ZAPOVIJEDI DA ŽIVIM PO NJIMA. DAO MI JE I MNOGO DAROVA DA MU POMOGNEM DA ON DOĐE I DO ONIH KOJI NE MOGU DO NJEGA RADI RAZNIH RAZLOGA.


Rekao je Gospodin da JE DOSTA SVAKOM DANU ZLA NJEGOVA. ČEMU ONDA DA I JA O TOME RAZMIŠLJAM. MOJE JE DA POMOGNEM KOME MOGU NA NAČIN KAKO MOGU. OSTALO ĆE GOSPODIN.


ZATO JA NE DAM DA MI UZMU ISUSA IZ MOJEG ŽIVOTA. DUGO SAM TO DOPUŠTAO SVEMU OKO SEBE. VIŠE NEĆU.

GOSPODINE, JA TE NE DAM OD SEBE!


JEDINO TE MOLIM GOSPODINE, USLIŠI MOJU PROŠNJU, DAJ MI MILOST DA TE MOGU I DRUGIMA DONIJETI. DRUGIMA, KOJIMA TE JE NETKO UZEO, ISUSE MOJ DRAGI. JEDINO SA NJIMA ĆU TE DIJELITI ISUSE, GOSPODINE MOJ LJUBLJENI.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.