Početna Sadržaj Moj dnevnik RAZJEDINJENO KRISTOVO TIJELO
RAZJEDINJENO KRISTOVO TIJELO PDF Ispis

 

Ponedjeljak, 16.05.2011.g.


U zadnja četiri dana nalazio sam se u posjeti dragoj rodbini kojoj u posjeti nisam bio već 23 godine. Da, mnogo je to. Ali, životne okolnosti su tako odredile. Naime, oni žive u Sremskoj Mitrovici, u Srbiji.


I nekako sam se veselio tom posjetu. Ne samo radi obiteljskog druženja, nego i nekog novog vjerskog iskustva. OSJEĆAO SAM NEKAKO DA ĆE MI GOSPODIN DATI DA SPOZNAM NEKE NOVE DUHOVNE STVARI NA PUTU MOJEG DUHOVNOG RASTA. DUHOVNOG RASTA KOJEGA SVI PROLAZIMO, ALI SVATKO NA SVOJ NAČIN.


I bilo je tako. Obiteljsko druženje stvarno je bilo radosno i od srca jer se radi o jednoj krasnoj obitelji. Teta, mamina sestra, upoznala je davno na privremenom radu u Austriji tetka, Srbina, dragog i mirnog čovjeka, udala se te su nakon povratka iz Austrije, prije 30-tak godina, nastavili živjeti u Sremskoj Mitrovici. On je pravoslavne vjere, teta katoličke. I ostali dio obitelji je pravoslavne vjere.

Nisu oni nešto posebno u vjeri, ne ide se baš često u crkvu na mise. Moglo bi se reći da su vjernici kao i mnogi od nas. Vjeruju da Bog postoji, poštuju običaje, ali se nikad nisu potrudili bolje spoznati Gospodina.

Ono, čemu sam se posebno veselio, je bilo to što sam htio s njima produbiti svoje znanje o pravoslavnoj vjeri, sa stanovišta jednog običnog čovjeka pravoslavne vjere.


I odmah, kada sam došao kod njih u kuću, vidio sam da imaju po zidovima slike svetaca. I u blagovaoni vidim na zidu veliku sliku nekog sveca. I ispod nje kadionik, onako pričvršćen na zid. Vidim da piše da se radi o Svetom Jovanu Krstitelju. I pitam ih da što znači taj kadionik, kad tu pale svijeću? A tetak mi kaže da se tu ne pale svijeće nego da je to kadionik i da se on pali za ''Slavu''. Da je taj svetac zaštitnik njihove kuće i obitelji, da 20. siječnja svake godine imaju slavlje povodom toga dana. Ja kažem da i mi katolici imamo Ivana Krstitelja za velikog sveca ali da mu spomen dan slavimo 24.06. svake godine. A on kaže da imaju kroz godinu tri slavlja na spomen toga sveca koje oni pravoslavci slave. Kada je krstio Isusa na Jordanu, kada mu je Herod dao odsjeći glavu i njegovo rođenje. A da ga oni kao obiteljskog i kućnog zaštitnika slave 20. 01. svake godine po njihovom kalendaru. To je tada veliko slavlje u njihovoj kući, dođe rodbina i prijatelji, dođe i njihov pravoslavni svećenik pa blagoslovi i kuću i njih. I da svaka pravoslavna kuća ima svojeg sveca zaštitnika.

A tom gradu, vrlo specifične povijesti, miješale su se kroz stoljeća razne kulture, opsjedale su ga i branile razne vojske. U davnoj povijesti, 3. i 4. stoljeća, tu je čak bilo i jedno od sjedišta Rimskog imperija. Iz tog grada i njegove okolice potječe i 6 rimskih careva, ima puno iskopina. Kasnije su ga razorili barbari, pa je bio pod turskom vlašću. A oni su ga i ponekad gubili u sukobu sa zapadnim kraljevima i carevima.

Iz svega toga, u tom gradu danas imamo i dvije katoličke crkve, jednu grkokatoličku crkvu i nekoliko pravoslavnih.


U tom gradu pogubljeni su i mučenici, Sveti Demetrije i Sveta Anastazija. Tako se i katedralna katolička crkva naziva po Svetom Demetriju.


I ono što me najviše u zadnja tri dana fasciniralo je to koliko su slične pravoslavna i katolička vjera a koje su kroz povijest razdvajale vjernike. I upravo na tim svecima, čiju zaštitu ''svojataju'' i jedna i druga crkva, pogotovo što se tiče Svetog Demetrija, vidio sam koliko je, negdje tamo u povijesti zlo djelovalo i razjedinilo KRISTOVO TIJELO. SAMO DA NAPAKOSTI NAMA LJUDIMA. JER JE OD TOGA RASKOLA NAJVIŠE I JEDINO ŠTETE IMAO ČOVJEK. MNOGI SU RADI TOGA UČINILI MNOGO GRIJEHA. I JA SE NADAM I POMOLIT ĆU SE GOSPODINU DA SVIMA TAKVIMA OPROSTI TE GRIJEHE PO SVOJEM BESKRAJNOM MILOSRĐU.


Otišao sam tamo na nedjeljnu misu u našu katoličku crkvu. I u DUHU sam bio radostan. SLAVLJENJE MISE ME JAKO ISPUNILO. No, ražalostio sam se dok sam vidio da crkva i nije baš bila popunjena. I DA JE U NJOJ BILO JAKO MALO LJUDI MLAĐIH OD 50-TAK GODINA. SVE SU TAMO BILI STARIJI LJUDI. Dobro, nema tamo ni puno Hrvata, ali ipak, u crkvu su došli samo stari ljudi. Kao da samo oni, koji su na kraju svojeg života, trebaju Gospodina. PA GDJE SU TI MLADI LJUDI?! ZAR ONI NEMAJU ŽIVOTNIH PROBLEMA? NJIMA NE TREBA MOLITVE? PA UPRAVO BI ONI TREBALI NAJVIŠE TRAŽITI GOSPODINOVU POMOĆ. DA NE ''ZABRAZDE'' U ŽIVOTNIM KUŠNJAMA, DA NE ODU OD GOSPODINA I KRENU STRANPUTICOM KOJOM ĆE IH ZLO ODVESTI U PROPAST. I ONDA ĆEMO SE SVI ČUDITI ZAŠTO NAM SE DOGAĐAJU LOŠE STVARI U ŽIVOTU ZA KOJE NEMAMO NI NAČINA NI SNAGE DA IH RIJEŠIMO. NEĆEMO SHVAĆATI ŠTO NAM SE TO DAGAĐA I BIT ĆE NAM ZA SVE DRUGI KRIVI. I TAMO SAM TO VIDIO. I TAMO SU TI LJUDI, NAŠ HRVATSKI NAROD, PROLAZILI RAZNE KUŠNJE KROZ STOLJEĆA. I DA NIJE BILO VJERE U ISUSA KRISTA MNOGO BI DUŠA BILO IZGUBLJENO ZAUVIJEK. NO, KAO I KOD NAS, STARI SU TI KOJI SE MOLE ZA SEBE I ZA SVOJU DJECU I SVE DRUGE OKO SEBE. NO, VJERUJEM DA SU KROZ ŽIVOT TO VIŠE ČINILI, A ZNAM I NA PRIMJERU SVOJEG ŽIVOTA, IZBJEGLI BI MNOGO KUŠNJI ILI BIH IH LAKO RIJEŠILI.


I prvi put sam u životu bio u pravoslavnoj crkvi. Išao sam iz znatiželje u njihovu pravoslavnu crkvu SVETOG STEFANA PRVOMUČENIKA. Oni ga isto slave kao i mi, samo 13 dana kasnije, po njihovom kalendaru.


ZAMISLITE, KOJU JE SMICALICU ZLO NEKAD DAVNO UČINILO NAMA KRŠĆANIMA. NAVELO JE DVA BISKUPA DA SE POSVAĐAJU OKO KALENDARA. I ODEMO MI KATOLICI PO SVOJEM KALENDARU A ONI PRAVOSLAVNI PO SVOJEM. I KOLIKO JE ZLA IZ TOGA NASTALO!


A ta pravoslavna crkva, kada dođeš u nju, jednostavno te preuzme nekom svetošću. Zidovi su joj prekriveni mnogim slikama iz Isusovog života, Marijinog života, života svetaca, SVETOG TROJSTVA, SVETOG DUHA.


PA SAMO JE JEDAN GOSPODIN, SAMO JE JEDAN BOG! I ONI TO PRIZNAJU I ISPOVIJEDAJU! PA ŠTO TO MI LJUDI UČINISMO U POVIJESTI!? KOLIKO ĆE BOŽJEG MILOSRĐA BITI POTREBNO DA SE OPROSTE TI GRIJESI KOJI SU DOVELI DO RAZJEDINJAVANJA KRISTOVOG TIJELA, NJEGOVE CRKVE!?


Sve te misli su mi ''letjele'' kroz glavu kada sam bio u toj pravoslavnoj crkvi i gledao sve te silne slike. Imao sam želju, ali nisam stigao, da odem i na jednu pravoslavnu misu. Da vidim kako ti pravoslavni vjernici slave misu i Gospodina. A tetak mi kaže da je bio i na našim, katoličkim misama zadušnicama, i da ima vrlo malo razlike. I vjerujem mu. I ON JE REKAO DA POSTOJI SAMO JEDAN BOG KOJEGA SVI SLAVIMO. Samo postoje razni načini koje smo mi ljudi kroz povijest razvili.


A PRETVORBU KRUHA I VINA U TIJELOVO KRISTOVO SLAVIMO I ONI I MI. I KATOLICI I PRAVOSLAVCI.


Kako li se zlo negdje smijalo i likovalo kada je uspjelo podijeliti kršćane na katolike i pravoslavce. No, ja vjerujem u Gospodina, ZNAM DA JE ON POBJEDNIK, pa isto tako vjerujem da će On naći načina kako da ponovno ujedini SVOJE RAZJEDINJENO KRŠĆANSKO TIJELO. TIJELO ONIH KOJI SU PRIHVATILI KRŠTENJE U NJEMU I NJEGA ZA SVOJEG SPASITELJA.


ZATO TE MOLIM GOSPODINE, DA MENI I SVIM VJERNIM KRŠĆANIMA, USADIŠ SPOZNAJU JEDINSTVA SVOJEG TIJELA, SVOJE KRŠĆANSKE CRKVE. USADI NAM MOLITVU U SRCA DA SVI ZAJEDNO DOĐEMO U TVOJE KRALJEVSTVO PO TVOJEM BESKRAJNOM MILOSRĐU.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.