Početna Sadržaj Moj dnevnik ''... ŠTO SI KRALJEVSTVO SVOJE OBJAVIO MALENIMA.''
''... ŠTO SI KRALJEVSTVO SVOJE OBJAVIO MALENIMA.'' PDF Ispis

 

 

Nedjelja, 24.07.2011.g.

 

Danas na misi dogodilo mi se nekoliko prekrasnih trenutaka. I opet sam plakao. Suze su samo tekle a nitko nije primijetio, čak ni moja supruga koja je bila do mene.

 

Svaki put na početku mise ja stavim PRED GOSPODINA, NA NJEGOV OLTAR, NEKU NAKANU, NEKE LJUDE I NJIHOVE POTREBE, TE GA MOLIM DA MI USLIŠI TE MOJE MOLITVE. MOLIM GA NAJOBIČNIJIM RIJEČIMA, DA MU STAVLJAM NA TOJ MISI PRED NJEGA, NA NJEGOV OLTAR, PRIJE NJEGOVE PRETVORBE U KRUH I VINO, POTREBE NEKIH LJUDI, NJIHOVE GRIJEHE, OBRAĆENJE, MUKE I NEKE DRUGE NAKANE KOJE MI DOĐU U MISLI.

A danas sam imao posebnu potrebu da molim Gospodina. Idući tjedan jedan moj dragi prijatelj nastavlja svoju životnu borbu sa svojim zlim duhovima, pogotovo zlim duhom alkohola. U zadnjih nekoliko mjeseci vodio je on žestoku borbu. I sve dublje je tonuo. MISLIO JE, MOŽDA ONAKO OHOLO A MOŽDA I BEZ DOVOLJNO SNAGE, DA ĆE SE PROBLEM RIJEŠITI SAM OD SEBE. DA ON NEĆE BAŠ TREBATI NEŠTO POSEBNO UČINITI I MIJENJATI SE. DA ĆEMO SE MI OKO NJEGA MOLITI ZA NJEGA, ON OTIĆI PAR PUTA NA MISU I PROBLEM ĆE BITI RIJEŠEN.

NO, PROBLEM JE POSTAO VEĆI I VEĆI. SKORO DA JE DOŠLO DO RASPADA. No, tada se mojem prijatelju smilovao Gospodin. DAO MU SNAGE. I uslišio molitve koje smo mi oko njega molili.

 

ALI, TEK KADA MU JE MOJ PRIJATELJ PRIZNAO DA JE NITKO I NIŠTA, DA SAM NE MOŽE NIŠTA, DA JE POGRIJEŠIO ŠTO JE MISLIO DA ĆE SVE SAM RIJEŠITI, DA JE TREBAO IĆI NA BOLNIČKO LIJEČENJE, itd.

 

To je uvijek tako kod Gospodina. Kada mu priznamo da smo slabi, da sami ne možemo ništa, KADA GA TAKVI POZOVEMO U POMOĆ, ON DOLAZI NA RAZNE NAČINE I DIŽE NAS SA DNA. ALI, MI SMO TI KOJI MORAMO ČINITI SVE. PRIZNATI SLABOST, TRAŽITI GOSPODINA I PREDATI MU SVE U RUKE I ČINITI ONO ŠTO MOŽEMO JER ĆE NAM GOSPODIN ZA TO DATI DOVOLJNO SNAGE. NEĆE TO NITKO DRUGI UMJESTO NAS. NI GOSPODIN NEKIM SVOJIM ČAROBNIM ŠTAPIĆEM.

 

TAKO ĆE SADA I MOJ PRIJATELJ, NEKA GA IDUĆIH DANA PRATI BOŽJI BLAGOSLOV.


Posebno su me danas dirnula čitanja iz BIBLIJE, BOŽJE RIJEČI. I poslije toga propovijed svećenika. GOVORIO JE O SALAMONU I TOME KAKO JE DOBIO MUDROST OD BOGA. I O ISUSOVIM PRISPODOBAMA. O BISERU I BLAGU ZA KOJE SE ISPLATI SVE PRODATI KAKO BI IH SE IMALO. I KAKO SVI MI IMAMO NEKI BISER U ŽIVOTU ALI GA MOŽDA NE PREPOZNAJEMO. I DA BISERJE NE TREBA BACATI PRED SVINJE KOJE GA NE ZNAJU CIJENITI.

 

A POSEBNO JE SPOMENUO REČENICU DA BLAGOSLOVLJEN BIO GOSPODIN KOJI JE SVOJE KRALJEVSTVO OBJAVIO MALENIMA.


A prije mise, kada sam ulazio u crkvu, svećenik koji je vodio misno slavlje, pozdravio se s jednom ženom i posebno sa jednim mladim čovjekom koji je sjedio kraj nje. Supruga i ja smo sjeli u red iza njih, nekoliko mjesta dalje. Ja sam bio dva mjesta dalje, iza tog čovjeka,

 

A ONO ŠTO SAM POSEBNO OSJETIO, BEZ DA SAM GA I POGLEDAO, BILA JE NEKA PREDANOST GOSPODINU KOJA JE IZLAZILA IZ NJEGOVIH SKLOPLJENIH RUKU, POGNUTOG STAVA, KLEČANJA, PRIGNUTE GLAVE PREMA SKLOPLJENIM RUKAMA.

I TADA SAM PRIMIJETIO DA SU MU RUKE KAO NEŠTO KRAĆE A PRSTI KOJE JE DRŽAO SKLOPLJENE BILI SU MU DJELOMIČNO SKVRČENI. TKO ZNA GDJE I KAKO JE TAJ ČOVJEK POSTAO INVALID, MOŽDA OD ROĐENJA.

ALI S KAKVOM SE TAJ ČOVJEK PREDANOŠĆU MOLIO! KAKO JE TAJ ČOVJEK PONIZNO STAJAO PRED GOSPODINOM! A MAJICAMA MU BILA OBIČNA, KRATKA, NEKE ŽUTE BOJE. NIJE IMAO NIKAKVO ODIJELO, FINU KOŠULJU, ZLATNI LANČIĆ… OBIČNE HLAČE I ŽUTA MAJICA.

 

ALI ON JE TU STAJAO PONIZNO, MOLEĆIVO ALI ISTOVREMENO STRAŠNO RADOSNO. I ODMAH SU MI U MISLI DOŠLE RIJEČI ''…ŠTO SI KRALJEVSTVO SVOJE OBJAVIO MALENIMA.''


A SUZE SU MI SAME POČELE TEĆI KADA SAM SE, GLEDAJUĆI NJEGA, SJETIO NEKIH LJUDI KOJE ZNAM, KOJI IMAJU PUNO MATERIJALNIH STVARI ALI NE IDU U CRKVU, NEMAJU VJERE ILI IM JE SLABA, NE STOJE PONIZNO PRED GOSPODINOM. I UŽIVAJU U NEKIM PRAZNIM, IZVANJSKIM ZADOVOLJSTVIMA KOJE PRUŽAJU MATERIJALNE STVARI. I STALNO SU NEZADOVOLJNI, NEMIRNI, SRDITI NA SVE I SVAŠTA, U STALNOM STRAHU ZA SEBE I DRUGE OKO SEBE.

 

A TAJ ČOVJEK NEMA NIŠTA OD ONOGA ŠTO MI LJUDI SMATRAMO DA JE VAŽNO. NEMA ZDRAVLJE, NEMA IZVANJSKU LJEPOTU, NEMA MATERIJALNIH STVARI. NETKO NEBITAN.


O, A DA STE VIDJELI TAJ OSMIJEH, TE OČI, KADA MI JE DAO RUKU, POGLEDAO ME ŠIROKIM OSMIJEHOM I REKAO: ''BOŽJI MIR S VAMA.''


IMAO SAM OSJEĆAJ DA SAM SE RUKOVAO SA ISUSOM. MA, S TIM ČOVJEKOM JE MORAO BITI GOSPODIN. S NJIM ILI U NJEMU.


A KAKO JE SAMO DIRLJIVO KLEKNUO. TOLIKO PONIZNO, SKVRČIO SE NA PODU NA KOLJENIMA, PRIGNUO GLAVU K SKLOPLJENIM RUKAMA I MOLIO SE GOSPODINU.


PA NEKA MI SAMO NETKO KAŽE DA NEMA GOSPODINA. TAMO, U CRKVI ON JE KLEČAO ISPRED MENE. POKAZIVAO MI JE KAKO SE TO RADI.


I NE MOGU SE SJETITI NIKOGA POZNATOG KOJI BI MI POTVRDNO ODGOVORIO NA PITANJE DALI BI SI HTIO ZAMIJENITI ŽIVOTE SA TIM ČOVJEKOM. ONAKO HIPOTETSKI. NE ZNAM DA LI BIH I JA. ALI, A TO MI JE POSEBNO DRAGO I ZATO SU MI ISTO SUZE TEKLE, JA ZNAM DA JE ZA TOGA ČOVJEKA GOSPODIN PRIPREMIO JEDAN STAN U SVOJEM KRALJEVSTVU.

 

JER TAJ ČOVJEK PRIMIO JE JAKO MALO TOGA DOBRA U SVOJEM OVOZEMALJSKOM ŽIVOTU.


A ZAŠTO ONDA TAJ ČOVJEK IDE U CRKVU, ZAŠTO TOLIKO VOLI I MOLI SE SVOJEM GOSPODINU KADA TU NEĆE DOBITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO MU NEDOSTAJE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU? ILI BAR MI DRUGI MISLIMO DA MU NEDOSTAJE I JER NAM GA JE ZBOG TOGA ŽAO.

 

MA NE NEDOSTAJE NJEMU NIŠTA, KOLIKO GOD JE TO NAMA DRUGIMA TEŠKO ZA SHVATITI. ONA IMA SVE A MI MNOGI NEMAMO NIŠTA. ON IMA SVOJEG GOSPODINA I VIŠE MU NIŠTA DRUGO NE TREBA. SVE MU DRUGO GOSPODIN NADODAJE KAKO MU JE POTREBNO. JER PITI I JESTI IMA KOLIKO TREBA, IMA SIGURNO GDJE SPAVATI, IMA ZA OBUĆI, ITD.


ALI, ON IMA, VIDIO SAM SVOJIM OČIMA I OSJETIO TO, TOLIKO RADOSTI U SEBI, TOLIKO MIRA I ZADOVOLJSTVA, NISAM U NJEMU OSJETIO NIKAKVI STRAH ILI NEMIR, NIKAKVU SRDITOST, OHOLOST, ZAVIST.


Pa zašto je onda nama ostalima, koji imamo sve ono što taj čovjek nema, tako teško biti miran, bez straha, zadovoljan i radostan, bez oholosti i licemjerja, zavisti, s ljubavlju prema svojim bližnjima i drugim ljudima oko sebe, itd.?


Odgovor je vrlo jednostavan. Taj čovjek je Gospodinu predao svoj život i ne brine o ničemu drugom. Želi biti s njim, u njegovoj blizini. I to ga ispunjava i čini radosnim. I uživa u svakom trenutku svojeg života.


Pa zamislite, koliko bi tek onda mi ostali mogli uživati u našim svakodnevnim životima kada bi uživali u svima darovima koje nam je Gospodin dao, obitelji, materijalnim stvarima, prijateljima, poslu, i svemu drugom, a SVOJ ŽIVOT I ŽIVOTE SVOJIH BLIŽNJIH PREDALI GOSPODINU NA UPRAVLJANJE.


JER TAJ ČOVJEK SE NE BAVI NIKAKVIM SPORTOM, NE VOZI NIKAKVI AUTO, NEMA ŽENU I DJECU, VJEROJATNO NE IDE NI NA POSAO. ALI JE TAKO RADOSTAN I ZADOVOLJAN.


KAKO BI TEK ONDA MOGLI BITI MI RADOSNI I ZADOVOLJNI KAD BI SVOJE ŽIVOTE PREDALI GOSPODINU, S PONIZNOŠĆU I STRPLJIVO PODNOSILI SVE DOBRO I LOŠE ŠTO NAM U ŽIVOTU DOLAZI. JER BI BILI SIGURNI DA ĆE GOSPODIN NA KRAJU SVE OKRENUTI NA DOBRO. I OVDJE NA ZEMLJI A POGOTOVO TAMO ZA KUDA NAS ON SPREMA, ZA VJEČNI ŽIVOT U BOŽJEM KRALJEVSTVU. I SAMO BI ČINILI ONO ŠTO PO SVOJIM DAROVIMA I MOŽEMO ČINIT. NIŠTA VIŠE.


ZATO TE MOLIM GOSPODINE, DAJ DA TE SPOZNAMO KAO JEDINI BISER I JEDINO BLAGO ZA KOJE VALJA DATI SVE U ŽIVOTU. JER TI ĆEŠ NAM DATI OSTALO.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.