12.10.2010.g.

�

ME?UGORJE

Ovaj vikend 2 autobusa hodo?asnika iz Ivanca i okolice bila su u Me?ugorju. S njima sam i�ao i ja i moja supruga. Kada smo se vra?ali svatko tko je osjetio neku potrebu mogao je svjedo?iti o tome �to je do�ivio i kako ga se sve to dojmilo, pogotovo oni koji su bili prvi put. Ja nisam bio prvi put ali sam svima posvjedo?io o doga?ajima koji su prethodili mojem odlasku u Me?ugorje.

Moja odluka da odem ove godine u Me?ugorje donijeta je u zatvoru gdje sam se nalazio do svibnja ove godine. Odlu?io sam da ?u, zajedno sa suprugom, po?i u ljetu, umjesto na more, na 2-3 dana u Me?ugorje. Da tamo prespavamo i da pri miru obi?emo sve jer sam osje?ao da ?emo tako do�ivjeti milosti Me?ugorja u svoj njihovoj punini. Rekao sam to svojoj supruzi. Me?utim, ona mi je kazala da bi ona ra?e da idemo zajedno sa ostalim �upljanima, organizirano, negdje krajem rujna ili po?etkom listopada. I ja sam se slo�io s tim.

Prije dvije godine zapo?elo je moje �estoko obra?enje prema Gospodinu koje se jako poja?alo u zatvoru s obzirom da sam tamo imao puno vremena za Gospodina, ?itao sam Bibliju i druge vjerske knjige te sam se duhovno jako podigao i pro?istio. Dosta sam o tome pisao i govorio supruzi ali to nije mogla samo tako povjerovati, pamte?i sve one lo�e stvari koje su nam se doga?ale u na�em braku i gdje sam ju ja povrijedio. Kazala je da je to moje obra?enje dobro ali da neka ja prvo do?em iz zatvora pa ?emo onda vidjeti koliko je ono stvarno i jako. Po dolasku iz zatvora ja sam nastavio svoj duhovni rast prakticiraju?i ono �to sam govorio i svjedo?io. Svakodnevni odlazak na misu, molitva kod ku?e, molitva za druge, svjedo?enje vjere svima koji su me htjeli slu�ati, dijeljenje CD-a s mojim ?lancima o vjeri i duhovnosti, kupovanje i ?itanje knjiga vjerskog sadr�aja, odlazak na mise i duhovne seminare u druga mjesta, pomaganje u ku?anskim poslovima, razgovori bez srditosti i vike, puno sitne pa�nje prema njoj i djeci, itd. Djeca su to sve bolje po?ela prihva?ati ali supruga se jednostavno u toj mojoj promjeni nije odmah sna�la i te�ko me kao takvoga prihva?ala, bez obzira �to je to sada skoro bio ?ovjek kakvog je ona �eljela. Ponekad smo se znali razi?i u razmi�ljanjima oko do�ivljavanja i prakticiranja vjere. A ja sam u na�oj crkvi u Ivancu do�ivljavao prekrasna iskustva u molitvama. Pa sam tako jednog dana, prije otprilike mjesec i pol dana, molio Svetu Mariju Magdalenu, moju prijateljicu i na�u �upnu za�titnicu, da mi pomogne u tom mojem nesuglasju sa suprugom i djelomi?nom s djecom oko mojeg obra?enja i novog pona�anja. Da me prihvate takvog kakav sam sada. I ona mi je, naravno pomogla. Kazala mi je, do�ao mi je u misao njezina odgovor: ''Izmoli devetnicu Bo�jeg milosr?a.'' I ja sam ju po?eo moliti i ve? nakon par dana supruga mi je sama zapo?ela razgovore oko nekih duhovnih tema. Molitva je djelovala i sve se po?elo mijenjati na bolje.

Tako je do�ao i dan kada mi je prijateljica Jasenka, koja je zaljubljena u Majku Bo�ju Me?ugorsku, kazala da se 08.10. ide u Me?ugorje. I ja joj odmah ka�em da neka zapi�e mene i moju suprugu te joj odmah dam novac. Nakon 10-tak dana ba� sam se ponovno ne�to ''na sitno'' porje?kao sa suprugom oko neke vjerske teme. Ni�ta posebno ali meni je bilo te�ko za�to me ona tako te�ko prihva?a. Istovremeno me je nekako po?eo obuzimati osje?aj da ja i nemam nekog posebnog razloga da idem u Me?ugorje pa bi mo�da najbolje bilo da ide samo supruga pa da mo�da na tom hodo?a�?u pro?isti u sebi svoj odnos prema meni i mojom obra?enju. I mu?io sam se s tim. I molio sam se ujutro na misi Mariji Magdaleni te sam ju upitao �to da radim, dali da idem u Me?ugorje ili ne. I ?ekao sam njezin odgovor. Me?utim, ni�ta mi nije odgovarala, ni�ta mi nije dolazilo. I gledaju?i njezinu sliku na vitraju pogled mi skrene na kip Majke Bo�je Marije. I do?e mi u misli odgovor od Marije Magdalene da mi ona na to ne mo�e odgovoriti nego moram to upitati Djevicu Mariju. I ja se pomolim Djevici Mariji i pitam ju �to da radim. A ona mi odgovori : ''Ako ne ide� u Me?ugorje zbog toga �to se ljuti� na suprugu onda to nije u redu ali ako ima� neki drugi razlog onda je to u redu.'' I ja se odmah upitam da li mi se ne ide u Me?ugorje zato jer se ljutim na suprugu. I odmah, gledaju?i u svoju nutrinu, mogao sam si dati potpuno siguran odgovor da se ne ljutim na suprugu i da to ni u kojem slu?aju nije razlog �to sam osjetio dvojbu oko svojeg odlaska u Me?ugorje.

Ono radi ?ega sam bio u toj dvojbi ispri?ao sam Jasenki kada smo se na�li na kavi. Rekao sam da imam tu dvojbu i ona je bila �okirana. Ona koja je toliko voljela Me?ugorje i Majku Bo�ju Me?ugorsku nije mogla shvatiti da ja, obra?enik i pun ljubavi prema Gospodinu, imam takvu dvojbu. A ja sam joj tada obrazlo�io svoje osje?aje. Na tom putu obra?enja nau?io sam slu�ati znakove i svoje unutarnje porive. Rekao sam joj da ljudi previ�e idu u ta sveti�ta gdje su bila ukazanja i druga ?uda sa raznim pro�njama i molitvama a da sami nisu poku�ali to izmoliti u svojim crkvama. Rekao sam joj da ja sve �to me mu?i iznesem, kroz molitvu, Gospodinu Bogu Ocu, Gospodinu Isusu Kristu i Duhu Svetom, svecima, Djevici Mariji, Mariji Magdaleni kod ku?e, kle?e?i pred raspelom, i u na�oj crkvi u Ivancu. A kada ima neku ve?u potrebu jednostavno sjednem u auto i za 50 minuta sam na Mariji Bistrici. Tamo me ?eka na�a Majka Bo�ja Bistri?ka i moj prijatelj Sveti Leopold Mandi?. I nema toga �to sam trebao a da nisam tako izmolio. Molio sam s otvoreno�?u srca, s ponizno�?u i veliko vjerom u usli�anje mojih molitvi. Koliko samo ima plo?ica o zahvali Majci Bo�joj Bistri?koj u njezinom sveti�tu u Mariji Bistrici. A to je samo dio svih usli�anih molitvi. Pa i ja bih trebao staviti nekoliko plo?ica. Gospodin je Djevicu Mariju uznio na nebo i samim tim ona ima mo? i sposobnost da bude svugdje. I u Me?ugorju, i u Mariji Bistrici, i u Lurdu, itd. A mi u Ivancu, u crkvi, imamo ?etiri, �to kipa �to slike, Djevice Marije. I pred svakim, kada imamo potrebu, mo�emo kleknuti i moliti Maj?icu da se moli za nas i da nam usli�i neku na�u molitvu. I rekao sam Jasenki da mi je �ao �to ?e neki prije oti?i u Me?ugorje da mole za svoje i potrebe drugih nego tu u Ivanec ili u Mariju Bistrici. To kao da idu u du?an, ja dam to a ho?u ono. I mnogi ?e se takvi razo?arati jer im se ni�ta ne?e dogoditi, ostat ?e prazni, bit ?e nezadovoljni. Jer mnogi od nas se ne pripremimo za odlazak u Me?ugorje ili sli?na sveti�ta. Morali bi se zapitati prije puta �to o?ekujemo, koje su nam �elje i potrebe, da li smo se ve? za njih molili kod ku?e ili u na�oj crkvi, da li nas ne�to posebno vu?e u Me?ugorje ili je to samo znati�elja ili vjerovanje da ?e samim na�im dolaskom u Me?ugorje svi na�i problemi i problemi drugih oko nas biti rije�eni. Na ovakav na?in odlaska sigurno se ni�ta ne?e dogoditi i bit ?e takvi ljudi razo?arani i ljuti na Gospodina. U Me?ugorje prvo treba i?i slaviti Majku Bo�ju i zahvaljivati joj se jer se tamo ona nama ljudima ukazuje kako bi nam u?vrstila na�u vjeru. Naravno da joj se trebamo obratiti i s na�im molitvama za na�e i potrebe drugih. Ali, prvo ju moramo do?i slaviti. Jasenka me slu�ala i slo�ila se sa mnom ali vidio sam da joj ba� nije bilo svejedno jer ona tako nikad nije o Me?ugorju razmi�ljala. Njoj je Me?ugorje maltene bilo najljep�e mjesto na svijetu. Nakon nekoliko dana kazala mi je onako �alosno da je u nedjelju slu�ala na radiu misu i da je jedan sve?enik u svojoj propovijedi govorio upravo to �to i ja. I da je od tog trenutka �alosna, kao da je ne�to izgubila. A ja sam joj rekao da neka bude sretna jer ju Gospodin voli i ima s njom druge, ve?e planove i da ?e ona sada dalje duhovno rasti te joj je zato dao da ?uje sva ta razmi�ljanja o sveti�tima i odlascima u njih. Rekao sam joj da neka bude sretna jer ide Me?ugorje i tamo ?e slaviti Maj?icu i zahvaljivati joj i moliti ju. I biti ?e opet radosna radi toga ali ?e i znati da je Maj?ica svuda gdje ju trebamo, samo ju trebati tra�iti i moliti joj se.

Tako smo se razi�li. I drugi dan mi do?e u misli za�to ?u ja i?i u Me?ugorje. I?i ?u slaviti Djevicu Mariju i zahvaljivati joj ali ?u i i?i radi drugih. Radi moje supruge, koja nije znala za ove moje dvojbe, radi moje mame koja je tako?er i�la u Me?ugorje i radi mnogih drugih kojima ?u na autobusu i dolje u Me?ugorju svjedo?iti o Gospodinu i o onome �to on za mene zna?i. I Djevica Marija, Sveta Marija Magdalena, i dr. O kako sam bio radostan kada sam se tako pripremio za takav odlazak u Me?ugorje.

I tako je bilo. Od prvog trenutka sve je bilo veselo i radosno. I moja supruga je bila vesela i radosna, kao da je zra?ila. I svi drugi. Na Kri�evcu sam imao dojam takove snage Bo�je. Kao da su gore svi an?eli i sveci. Kao da se dodirujemo s nebom. Kao da su tamo vrata u nebo. Bio je poseban osje?aj. Ispunjenosti, ali istovremeno i poniznosti i skru�enosti i dostojanstvenosti. U jednom trenutku pogledao sam u nebo. Ali samo na kratko. Nije to bio strah nego ne�to kao po�tovanje u poniznosti. Ne znam ni sam kako da to opi�em.

Popodne smo i�li svi zajedno na Brdo ukazanja. I�li smo cijelo vrijeme mole?i Krunicu. Kada smo do�li pred kip Djevice Marije stao sam malo po strani ?ekaju?i da ?emo se svi zajedno iz na�e grupe pomoliti. Tako sam zatvorio o?i, okrenut prema kipu. A u sebi sam bio radostan i samo sam pjevu�io pjesmicu: ''Maj?ice, ?uj svoje dje?ice glas, brani i �titi nas, moli za nas, brani i �titi nas, moli za nas.'' I rekao sam joj da ona zna moje potrebe i moje molitve i da je ne?u ni�ta posebno moliti. A iza pjesme govorio sam : ''Hvala ti Maj?ice, blagoslovljena bila u vijeke, slavim Te i hvalim Te.'' Pa opet refren pjesme pa opet slavljenje i zahvaljivanje. I odjednom mi u misli do?e glas :''Klekni!'' Tada sam pomislio da mi je to Maj?ica govorila. Poslije sam shvatio da me to savjetovao moj an?eo ?uvar jer mi Maj?ica ne bi tako nare?ivala i govorila. A ja odvratim da budem ali da bude sada zajedni?ka molitva pa budem onda. I ?ujem ponovno :''Klekni!'' I ja kleknem radosno jer kle?im pred svojom Maj?icom koju slavim i hvalim. I ponovno sam, oko 15-tak minuta, pjevao u sebi refren pjesme i ponavljao zahvale i slavu mojoj Maj?ici. Bio sam tako radostan. Najradije bi bio na glas pjevao i smijao se. Brdo ukazanja mi je ostalo u mislima kao mjesto stra�no velike slave i radosti.

Jedan drugi doga?aj mi je ostao u stra�no lijepom sje?anju. U nedjelju ujutro i�li smo pred kip Uskrsnulog spasitelja, Gospodina na�eg Isusa Krista, iz ?ijeg boka, nitko ne zna kako i od kuda, suze kapljice vode. Uzeo sam sa sobom molitve Svete Brigite, koje svaki dan molim, da ih tamo za taj dan izmolim. Kako ih jo� ne znam napamet, prve dvije, to sam njih pro?itao a onda sam zatvorio o?i i dalje sam u sebi molio. A oko mene molitva na svim jezicima. Do mene molila je jedna grupa hodo?asnika na engleskom jeziku, iza mene je jedna grupa na talijanskom jeziku molila i pjevala prolaze?i Kri�ni put, jedna grupa na poljskom ili ?e�kom jeziku tako?er je molila svoje molitve. A ja sam u sebi molio svoje molitve pred Uskrslim spasiteljem. U tim trenucima kao da je bio �iv. Tamo sa nama. Drugi hodo?asnici stajali su u redu s maramicama �ele?i ih natopiti vodom koja je suzila iz Spasiteljevog boka. Kao da sam bio u nekom snu. Kada sam izmolio svoje molitve, kleknuo sam pred kip, zahvalio se Gospodinu te se digao i dodirnuo kip. Kao da je bio �iv. ZNAM DA JE U TIM TRENUCIMA ON BIO SA SVIMA NAMA TAMO. Dok ovo ?itam jednostavno vidim da cijeli taj osje?aj i stanje, kako sam se tada osje?ao, ne mogu izraziti svojim rije?ima. Sve napisane rije?i ne mogu ni pribli�no opisati ljepotu tih trenutaka tamo.

I na kraju, kada se sjetim atmosfere u autobusu pri povratku u Ivancu, uvijek me obuzme osje?aj mira i radosti jer se cijeli na� autobus tako osje?ao. Netko vi�e a netko manje. Oni koji su to manje osje?ali bili su zbunjeni jer nisu to?no mogli opisati kako se osje?aju. Mo�da su imali prevelika o?ekivanja, ili jo� nisu sredili osje?aje, ili su prvo mislili da im se nije ni�ta posebno dogodilo� Ma ima raznih stanja u kojima smo se nalazili nas 50-tak u autobusu. Ali su mir i radost bili u zajedni?ki. HVALA MAJ?ICE, BLAGOSLOVLJENA BILA U VIJEKE!

�