Četvrtak, 12.09.2013.g.

U trenutku mojeg obraćenja, prije i poslije toga, nisam toliko obraćao

pažnju na to kako funkcionira moja župa, kakve sve obveze ima župnik,

kako mu u tome pomažu njegovi župljani, itd.

Moj jedino znanje o tome je bilo da moram dati novac za obiteljski dar. I

davao sam puno novaca jer sam tada ''trgovao'' s Gospodinom.

Poslije početka mojeg obraćenja imao sam toliko briga sa samim sobom,

svojim grijesima, ispovijedima, da isto tako baš nisam puno razmišljao o

tome što i kako funkcionira moja župa i da li bi možda i ja mogao u

nečemu pomoći.

No, odlaskom u zatvor, Gospodin mi je dao vremena za učvršćivanje u

vjeri, dao mi je nove spoznaje i o tom dijelu našeg vjerničkog života.

I sve više i više sam spoznavao značaj dobre simbioze i povezanosti

župnika jedne župe i njegovih župljana.

Da je to vrlo važno i za župnika kojemu je ta pomoć neophodna da bi

mogao izvršiti sve radi čega je  OD  GOSPODINA  POZVAN  ZA  TO

SVEĆENIČKO  ZVANJE,  ali isto tako i za nas župljane koji tako možemo

svoje darove, koje smo primili od Gospodina, iskoristiti u radu župne

zajednice a što će nam sve pomoći  da bi izvršili svetu Božju volju za naše

živote.

A u zatvoru mi je jednostavno jako nedostajala svakodnevna misa,

odlazak u crkvu,  ŽIVI  GOSPODIN  U  PRESVETOM  OLTARSKOM

SAKRAMENTU,  onaj prekrasni osjećaj kada sjedneš u tišinu crkve,

zatvoriš oči i prepustiš se molitvama, razmišljanju  …

Zato sam odlučio da ću po povratku iz zatvora porazgovarati s našim

dragim župnikom i staviti mu se na raspolaganje u svemu gdje će me

trebati.

Imao sam ja o tome i nekih zamisli, gdje bi i kako mu mogao pomoći.

Kada smo o tome porazgovarali, on mi je sam jednom rekao da ne zna

što bi sa mnom i gdje bih mu ja mogao najbolje pomoći u njegovom

radu i funkcioniranju župne zajednice.

On je mene pokušao ''snimiti'', da vidim kakav sam, kakvi su mi darovi,

respektirao je moje obraćenje.

U  vjeri i duhovnosti nema ništa ''na brzinu'', sve ima svoj slijed  ZATO

JER  SE  MORA  PREPOZNATI  I  IZVRŠITI  BOŽJA  VOLJA  ZA

SVAKOG  OD  NAS.

I tako, po izlasku iz zatvora, ja sam se uključio u sve akcije koje su bile u

župi. U radnim akcijama uređenja, u ukrašavanju crkve za Božić i Uskrs,

čak i u čišćenje crkve.

No, ono gdje sam se ja najbolje osjećao je bio duhovni život,

svjedočenja, molitve, razgovori  …  A toga je bilo samo na misama i za

vrijeme Korizme.

Naš dragi župnik me pokušao uključiti u angažman oko ekonomskih

pitanja u župi, valjda respektirajući moju poslovnu prošlost. No, zatvor je

bio moja prekretnica i ja više nisam imao neku važnost ni status u društvu

da bih mu tu mogao više pomoći.

Tako smo se malo u svemu razišli  jer sam ja počeo svjedočiti o mojem

obraćenju na ovoj stranici, među ljudima koji su mi dolazili u

svakodnevnom životu, a naš dragi župnik me ostavio da se ja sam

pronađem u svemu tome kao i u tome što ću kao vjernik pomagati u radu

župne zajednice.

A  JA  SAM  SE  TRAŽIO  I  TRAŽIO.  TRAŽIO  SAM  BOŽJU  VOLJU

ZA  TAJ  DIO  MOJEG  DUHOVNOG  ŽIVOTA.

PAZIO  SAM  NA  BOŽJE  ZNAKOVE  U  SVEMU  TOME.

TAKO  SAM  DOŠAO  I  DO  MOLITVENE  ZAJEDNICE  koja djeluje nekih

godinu i pol dana u našoj župi.

A stvarno u našoj župi svatko od nas vjernika ima dosta mogućnosti kako

da doprinese boljem funkcioniranju župne zajednice. A čujem da je tako,

više ili manje i u drugim župama.

Župni Caritas, molitvena zajednica, župni zbor, grupe za čišćenje crkve,

grupe za čitanje na misi, ekonomsko vijeće  …  su samo od nekih

organiziranih dijelova gdje vjernici mogu pomoći svojem župniku u

boljem funkcioniranju župne zajednice.

Pa su tu onda i povremene akcije za Uskrs, za Božić, donošenje ukrasa,

cvijeća, kolača, itd.

A ima i onih nešto manjih doprinosa koji može dati svaki vjernik da bi se

učvršćivala i širila vjera i duhovnost u svakoj župi.

To su dobrovoljni prilozi za razne akcije, kupovanje prigodnih ukrasa,

kolača i drugog za uskršnje i božićne blagdane, itd.

A neki dan su mi se ''otvorile'' oči pa sam ''otkrio'' još jedan način kako bi

svaki vjernik u svojoj župi mogao doprinijeti boljem duhovnom životu.

ODLASKOM  NA  RAZNA  HODOČAŠĆA

KOJA  SE  U  SVAKOJ  ŽUPI  PRIPREMAJU

TOKOM  GODINE.

JER  NA  TAJ  NAČIN  SE  SVAKI  MOŽE  DUHOVNO  OJAČATI  I

UČVRSTITI  SI  SVOJU  VJERU  S  JEDNE  STRANE,  A  S  DRUGE

STRANE  TO  ĆE  SVE  SVJEDOČITI  I  U  KRUGU  SVOJE  OBITELJI,

NA  POSLU  ILI  MEĐU  PRIJATELJIMA  KADA  ĆE  PRIČATI  KAKO  JE

BILO  NA  NEKOM  OD  TIH  HODOČAŠĆA.

STVARNO,  NI  SAMI  NE  ZNAMO  KOLIKO  JE  TO  VAŽNO…  A

STVARNO  JE  VAŽNO,  I  ZA  NAS  I  ZA  DRUGE  OKO  NAS.

A o svemu tome sam razmišljao kada sam razmišljao o hodočašću

vjernika naše i susjednih župa u Međugorje,  04.10.,  za  tri  tjedna.

I ''palo'' mi je na pamet da sam ja ove godine odradio jedan ''GRAND

SLAM'',  kako bi rekli tenisači kada neki tenisač osvoji četiri najveća

teniska turnira na svijetu.

Da ću i ja ove godine odraditi svoj ''GRAND  SLAM''  u duhovnim

događanjima u moj župnoj zajednici.

Išao sam pješice u  SVETIŠTE  MAJKE  BOŽJE  BISTRIČKE  u Mariju

Bistricu kuda je hodočastila i moja župa.

Išao sam pješice u SVETIŠTE  PREDRAGOCJENE  KRVI  KRISTOVE  u

Ludbreg  kuda  je  hodočastila  i  moja  župa.

Išao sam pješice u SVETIŠTE  MAJKE  BOŽJE  GORSKE  U  Lobor  kuda

je  hodočastila  i  moja  župa.

I  idem  za  3  tjedna  u    SVETIŠTE  DJEVICE  MARIJE   u  Međugorje.

Ne  pješice,  autobusom,  ali  mi  se  ideja o pješačenju počela ''motati''

po glavi.

TOLIKO  TOGA  IMAM  ZA  ZAHVALITI

PRESVETOJ  MAJČICI!

Evo, mislio sam si ja, i ja ću ove godine ostvariti  GRAND  SLAM  u

hodočašćima  moje župne zajednice.

I tako dati i svoj mali doprinos da bi moja župna zajednica rasla u vjeri i

duhovnosti.

Jer prije svakog tog hodočašća bilo je raznih razgovora u obiteljima i

među prijateljima oko toga tko će ići, tko neće ići, tko bi mogao ići, mi

koji smo se odlučili ići nagovarali smo one druge da idu, oni su se nećkali

pa su doma razgovarali sa svojima da li da idu ili ne …

KAKO  GOD  TO  NEKOME  IZGLEDA

BEZNAČAJNO,  ALI  JA  OSJEĆAM  DA  JE

TO  SVE  DIO  VELIKE  DUHOVNE  BORBE

OKO  NAŠEG  SPASA  I  SPASA  DRAGIH

LJUDI  OKO  NAS.

KOLIKO  SE  SAMO  NA  TAKVIM

HODOČAŠĆIMA  DOGODI  PREKRASNIH

DUHOVNIH  STVARI  MNOGIMA  KOJI  SU

U  NJIMA  HODOČASTILI.  OBRAĆENJA,

UČVRŠĆIVANJA  VJERE,  NOVE  DUHOVNE

SPOZNAJE  SU  VELIKI  PLODOVI,  A

RAZNI  TRENUCI  RADOSTI  I  MIRA  ONI

MALI.

No, i jedni i drugi svima nam pomognu da po povratku u svoje obitelji,

među prijatelje, na posao,  IMAMO  MIRA,  RADOSTI  I  SNAGE  da se

možemo nositi sa svim onim što nam Gospodin pošalje na naše životne

pute u svakodnevnom životu.

A  SVIME  TIME  DOPRINOSIMO

VELIKOM,  NAMA  NEVIDLJIVOM  I

NEMJERLJIVOM,  DUHOVNOM  RASTU

NAS  OSOBNO  I  SVOJE  ŽUPNE

ZAJEDNICE  U  CJELINI.

A  POSEBNO  NAŠIH  ŽUPNIKA.

JER  KAŽE  POSLOVICA  DA  JE  SVAKI  ŽUPNIK  DOBAR  KOLIKO   SU

MU  DOBRI  I  NJEGOVI  ŽUPLJANI.

ILI,  KAKVA  ŽUPNA  ZAJEDNICA  TAKAV  I  ŽUPNIK.

NE  MOŽE  BITI  DOBAR  ŽUPNIK  I  LOŠA  ŽUPNA  ZAJEDNICA  NITI

LOŠ  ŽUPNIK  I  DOBRA  ŽUPNA  ZAJEDNICA.

ZATO  ČESTO  ČUJEM  SVEĆENIKE  I  ŽUPNIKE  KOJI  NAS  MOLE  DA

MOLIMO  ZA  NJIH.

I  DOK  SE  SAMO  SJETIM  RADOSNOG

LICA  SVOJEG  ŽUPNIKA  KADA  NAS  VIDI

OKUPLJENE  U  VELIKOM  BROJU  PRIJE

NEKOG  HODOČAŠĆA.

KOLIKO  LI  SAMO  DUHOVNE  HRANE

DAJEMO  MI  NJEMU  TIM  NAŠIM  MALIM

ČINOM.

A  KOLIKO  LI  SAMO  KORISTI  NAKON

TOGA  I  ZA  NAS  I  ZA  NAŠE  SVEĆENIKE.

Nisam do sada to tako gledao što se tiče hodočašća ali sada sam sve

sigurniji da je tako.

ODLASKOM  NA  HODOČAŠĆA  U  ORGANIZACIJI  ŽUPNE  ZAJEDNICE

I  VJERNIKA  U  NJOJ,  SVATKO  OD  NAS  MOŽE  DATI  SVOJ  MALI

DOPRINOS  DA  BI  TA  ŽUPNA  ZAJEDNICA  RASLA  U  VJERI  I

DUHOVNOSTI.

A  GOSPODIN  ĆE  NAS  UVIJEK  IZNENADITI  KAKO  ĆE  TO  BITI.

ON  UVIJEK  NAĐE  NAČINA  KAKO  DA  SE  PROSLAVI,  SAMO  MU

MI  TREBAMO  DATI  PRILIKU.

I  ZA  NAS  I  ZA  DRUGE  OKO  NAS.

SVET  I  PRESVET  TROJEDINI  BOŽE,

PREDRAGI  OČE,  SINE  I  DUŠE SVETI.

ČAŠĆEN,  HVALJEN  I  SLAVLJEN  U  VIJEKE

VJEKOVA.

I  ČAST  I  SLAVA  TEBI  PRESVETA  DJEVICE,  I  CIJELOM

DUHOVNOM  SVIJETU  KOJI  VRŠI  I   POŠTUJE  BOŽJU  VOLJU.