
Vaša svjedočanstva i duhovni poticaji - u audio obradi
Svjedočanstvo o obraćenju
Hudoletnjak Ivana
Svjedočanstvo o obraćenju kćeri i oca,
Petre i Ivana
Svjedočanstvo o otvorenosti životu obitelji Adanić
| ''GOSPODINE, ZAVEŽI MI JEZIK!'' |
|
|
|
Četvrtak, 31.10.2013.g.
Danas ujutro sam doživio prekrasne duhovne trenutke. U kojima sam i ja učestvovao na neki način.
A opet, nekako sam osjećao da ja u svemu tome baš nemam vrlih zasluga. SAMO GOSPODIN.
I čak sam se malo osjećao tužno. Kao da od mene odlazi nešto što me često znalo ''napuniti'', onako duhovno.
Jedna draga osoba, koja radi u jednoj trgovini, kao da je jedva dočekala da ja jutros uđem u trgovinu kako bi mi mogla SVJEDOČITI O SLAVI BOŽJOJ. O PREKRASNOJ BOŽJOJ MILOSTI KOJA JOJ SE DOGAĐA U ZADNJE VRIJEME.
Odmah čim me vidjela, počela je svoju kratku priču. Još sam se iznenadio jer je u trgovini bilo još kupaca. Ali nju to nije zasmetalo, kao prije u nekim trenucima kada smo govorili o Bogu i vjeri, da mi SVJEDOČI O GOSPODINU I ONOME ŠTO JOJ ON LIJEPOGA ČINI U ŽIVOTU.
Počela je s rečenicom da mi mora nešto važno reći. Ja sam ju upitno pogledao. No ona je samo nastavila i rekla da u nedjelju nakon dugog vremena ima slobodno i da će sa svojim djetetom ići u crkvu na misu. I SVA JE SJALA KADA JE TO GOVORILA.
Ja sam joj rekao da BOGU HVALA, da je to velika milost i radost. I malo sam se iznenadio jer mi je prije nekog vremena rekla da na misi nije bila godinama.
No, ona je samo nastavila i sva onako radosna je rekla DA JEDVA ČEKA DA DOĐE NEDJELJA.
ISKRENOST NJEZINIH RIJEČI OSJETILA SE U SJAJU NJEZINIH OČIJU, U ČVRSTOĆI NJEZINE ODLUKE I ČVRSTOĆI RIJEČI KAKO IH JE IZGOVARALA.
TO ME BAŠ DODIRNULO U DUŠU…
''JEDVA ČEKAM DA DOĐE NEDJELJA…'' KOJE
SVJEDOČENJE VJERE!
Ja sam joj samo rekao da je to prekrasna milost ali da neka ne očekuje čuda, odlazak na nedjeljnu misu neće joj riješiti svakodnevne probleme, ali će joj sigurno dati snagu i mir da se sa njima nosi kada će izaći iz crkve i nastaviti svakodnevni život.
A ona je samo rekla da zna i ponovno ponovila da jedva čeka dođe nedjelja.
Nadam se da se neće razočarati u nekoj svećenikovoj riječi, u ponašanju nekog brata ili sestre u vjeri koji možda sebe smatraju velikim vjernicima, ili sličnom, jer zli sigurno neće mirovati i pustiti je samo tako.
Sad sam se sjetio da ju u nedjelju moram staviti u svoje molitve na misi. Da joj barem malo pomognem.
A sve to je bila samo kulminacija onoga što se njoj događalo na duhovnom planu u zadnjih nekoliko mjeseci, zadnjih tjedana.
Često smo vodili razgovore o vjeri i onome što mi Gospodin lijepoga čini u mojem životu. I sad vidim da je ona dosta toga upijala u sebe, u svoje srce i u svoje misli.
Traje to već nekih dvije godine.
I kroz to vrijeme, kroz te kratke razgovore, došli smo do toga da sam jednom čuo kako je opsovala. A nije htjela da ju netko drugi čuje.
Pa sam ju ja pitao da li to ona često radi. I priznala mi je da joj to često dođe. Da se znade razljutiti bez veze na muža, na djecu i da onda viče i psuje. A da joj je poslije krivo.
Ja sam joj nekoliko puta govorio o tome da je kletva jedan od najopasnijih grijeha.
JER IMA DVOJAKO ZNAČENJE.
S JEDNE STRANE KLETVOM PSUJEMO BOGA STVORITELJA, KOJI JE I NAS STVORIO, ZNAČI PSUJEMO I SAMOGA SEBE.
S DRUGE STRANE PSUJUĆI I NEGIRAJUĆI KLETVOM ONOGA KOJI NAS JE STVORIO, PRIZIVAMO U SVOJ ŽIVOT ONOGA KOJI CIJELIM SVOJIM BIĆEM MRZI BOGA STVORITELJA, KOJI ŽELI BITI BOG, ZLOGA I NJEGOVE ZLE DUHOVE.
Rekao sam joj da su zbog njezinih kletvi došli u njezin život srdžba, vikanje, ljutitost, često bez ikakvih razloga. Sve su to posljedice njezinih kletvi i prizivanja kroz njih djelovanja zloga.
I da će time sve više i u život svoje obitelji prizivati zlo i njegovo djelovanje. Nesvjesno mu slaže mjesto gdje će moći djelovati.
I više puta mi je rekla da to ne želi. Da se želi promijeniti ali da jednostavno ne ide.
Pa sam joj rekao da je početak uspješne borbe protiv kletvi i utjecaja zloga odlazak na nedjeljne mise i molitva.
A ona mi se pravdala da nedjeljom najčešće radi, pa kuhanje ručka, pa ovo pa ono.
I tako smo mi razmjenjivali te kratke razgovore i rijetko koji je bio a da nismo bar na neki simbolični način dotaknuli vjeru i život u vjeri.
I onda mi je prije nekih mjesec dana, kada sam došao u dućan da nešto kupim, rekla onako ponosno da li znam da ona više ne psuje. Rekla je da to traje tri dana kako nije ništa opsovala. A ja sam joj rekao da BOGU HVALA. I rekla je da će pokušati još izdržati.
Ja sam se odmah u sebi za nju pomolio. I prije toga sam tako znao učiniti.
I zaboravio sam na taj naš razgovor. Vidjeli smo se nakratko nekoliko puta ali više mi nije ništa govorila.
I onda prije desetak dana, kada nije bilo nikog u dućanu, radosno mi je rekla da i dalje ne psuje, da je već prošlo više od dva tjedna i da u ta dva tjedna nije ni jedanput opsovala.
I ONAKO RADOSNO MI JE POSVJEDOČILA DA SE SVAKU VEČER MOLI GOSPODINU. ONE MOLITVE KOJE ZNA, ''OČE NAŠ'', ''ZDRAVO MARIJO''.
I DA GA MOLI, ONAKO SVOJIM RIJEČIMA, DA JOJ ZAVEŽE JEZIK KADA ĆE IMATI POTREBU DA NEŠTO OPSUJE.
I REKLA JE DA TO DJELUJE.
Ja sam se tada baš slatko nasmijao kada mi je to rekla, zamišljajući je kako se to moli ''DA JOJ ZAVEŽE JEZIK''.
A poslije sam si opet mislio da je to bila NJEZINA MOLITVA PO DUHU SVETOM, JAKO JAKA MOLITVA.
NE RADI RIJEČI, NEGO RADI VJERE U TO DA JOJ GOSPODIN MOŽE TO ISPUNITI.
TOM MOLITVOM JE ONA MOLILA GOSPODINA, IZ SVOJEG VAPIJUĆEG SRCA, DA U NJOJ ZAVEŽE TOGA ZLOGA DUHA KLETVE KOJI JE BIO U NJOJ, I OKO NJE, I DA GA IZBACI IZ NJE.
Nije ona sve to rekla ali je SVETI BOŽJI DUH TOČNO ZNAO ŠTO ŽELI NJEZINA DUŠA, NJEZINO SRCE.
NISU TOLIKO BILE POTREBNE SVE NJEZINE RIJEČI.
SAMO ČISTA, ISKRENA I VAPIJUĆA MOLITVA U POTREBI I NEKOLIKO RIJEČI UPUĆENE GOSPODINU NA TU NAKANU.
''GOSPODINE, ZAVEŽI MI JEZIK!''
I bio sam sretan radi toga i htio sam to svima posvjedočiti. No, prošlo je nekoliko dana, ja to nisam stigao napisati, došli su drugi događaji i to njezino svjedočanstvo pomalo je kod mene išlo u zaborav.
No, sada znam zašto. Jer je to bila Gospodinova volja. Da bi mogao svjedočiti novoj milosti koju je podario toj dragoj osobi na putu obraćenja i učvršćenja u vjeri.
MILOST DA DONESE ODLUKU I ODE NA NEDJELJNU MISU.
Sve mi je to ''prošlo'' kroz glavu kada sam tokom dana razmišljao o tom našem kratkom razgovoru.
I znam da me Gospodin na neki način malo iskoristio da pomognem toj dragoj osobi da krene putem obraćenja.
I BIO SAM JAKO RADOSTAN. ONIM MIROM U SRCU KOJEG SAM OSJETIO.
No, osjetio sam i neku malu tugu.
Jer sam osjetio da sam toj dragoj osobi dao sve što sam mogao na njezinom putu obraćenja i duhovnog rasta. Osjetio sam to. DALJE ĆE SAMA.
A kroz razgovore s njom, i svjedočenja svojim životom ŠTO MI JE LIJEPOGA GOSPODIN UČINIO U MOJEM ŽIVOTU, I ŠTO MI ČINI, JA SAM SE DODATNO ''PUNIO''.
SVAKO SVJEDOČENJE DRUGIMA O GOSPODINU MENI DAJE DODATNU SNAGU DA DALJE TAKO NASTAVIM.
A evo, BOGU HVALA, još jedna je osoba krenula PUTEM SPASENJA, PUTEM OBRAĆENJA I RASTA U VJERI.
JER NEDJELJNA MISA JE UPRAVO TO. PUT U SPASENJE.
I još ćemo mi razgovarati. I razmjenjivati one PREKRASNE STVARI I DOGAĐAJE KOJE ĆE NAM GOSPODIN ČINITI U ŽIVOTU.
Ali će mi malo nedostajati one njezine djetinje oči, upitni pogledi ispod oka na moju KRUNICU oko vrata, širom raširene oči kada sam joj pričao o prekrasnim događajima s Gospodinom …
No, osjećam nekako, duboko u sebi osjećam, da će ona biti jedan pravi GOSPODINOV SVJEDOK. Tamo gdje živi, tamo gdje radi.
BOG JU BLAGOSLOVIO NA TOM PUTU U SVAKOM TRENUTKU KUŠNJI.
SVET I PRESVET MOJ PREDRAGI
GOSPODINE, SVET I PRESVET.
NEKA TI JE BESKRAJNA HVALA ZA SVE
NAS OBRAĆENE, KOJE SI TI SVOJOM
MUKOM, SMRĆU I USKRSNUĆEM ODLUČIO
SPASITI.
SVET I PRESVET TROJEDINI BOŽE, OČE,
SINE I DUŠE SVETI.
ČAŠĆEN, HVALJEN I SLAVLJEN U SVE
VIJEKE VJEKOVA.
PRESVETA DJEVICE MOLI ZA TU DRAGU
SESTRU U VJERI I NJEZINE POTREBE I ZA
SVE OBRAĆENIKE.
NEKA TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA ZA
SVE MOLITVE KOJOM NAS ZAGOVARAŠ NA
NEBU KOD SVOGA SINA I NJEGOVOG OCA.
A ČAST I SLAVA I CIJELOM DUHOVNOM
SVIJETU KOJI VRŠI I POŠTUJE BOŽJU
VOLJU.
SVET I PRESVET TROJEDINI BOŽE, SVET I
PRESVET…
|


