Početna Sadržaj Vaša svjedočanstva ŽIVJELI U ČISTOĆI 6,5 GODINA PRIJE BRAKA
ŽIVJELI U ČISTOĆI 6,5 GODINA PRIJE BRAKA PDF Ispis

 

 

 

 

 

 

Živjeli u čistoći 6,5 godina prije

 

braka

 

 


Jelenu Mudronju (27) i Dominika Rojkovića (25) spojila je vjera i ljubav

prema Bogu, koja je odredila i njihovu dugogodišnju vezu. Oboje su na

samom početku čvrsto odlučili da će prije braka živjeti u čistoći i u tome

su ustrajali svih šest i pol godina hodanja. Na šestu godišnjicu veze

zaručili su se i potom vjenčali u župi Sv. Nikole u kolovozu prošle godine.


 

 

Već na prvi pogled ovaj se par razlikuje od drugih. Njihova

gostoljubivost, vedrina, mudrost, skromnost i pobožnost osjeti se već u

prvim minutama razgovora.  Da za njih vjera ima poseban značaj vidi se

po raspelu u dnevnoj sobi i malom oltariću na kojemu se nalaze krunica i

Biblija.


„Vjera je moj život. Da nema Boga moj život ne bi imao smisla“, govori

Dominik na samom početku razgovora i dodaje kako je više puta od

prijatelja čuo da je za njih vjenčanje samo običan papir koji ništa ne

mijenja. No, za njega i Jelenu sakrament vjenčanja i bračni život mnogo

su više od papira.


„ Meni je nakon vjenčanja sve bilo novo. Brak je otkriće novog svijeta i

poziv u kojem se ostvaruješ. Poseban je osjećaj sjediniti se s voljenom

osobom i zahvalna sam Bogu što se prije vjenčanja nisam upuštala u

takve odnose“, govori Jelena iz koje, baš kao i iz Dominika, zrači

sigurnost i predanost vjeri.


Upravo je predbračna čistoća razlog zbog kojeg je njihov brak poseban

blagoslov i radost. Budući da vezu nisu gradili na fizičkom već na

emocionalnom planu izgradili su kvalitetan odnos u kojem su ostavili više

prostora za duhovni rast i intelektualne aktivnosti.


Kroz razdoblje hodanja bolje su se upoznali i pozornost usmjerili na

ostale zajedničke aktivnosti poput pjevanja u zboru, odlazaka na kateheze

i hodočašća, a u posebnom su im sjećanju ostala predavanja don Damira

Stojića o teologiji tijela. Dominika su se posebno dojmile njegove riječi

koje opisuju bračni čin.


„Don Damir Stojić vrlo lijepo kaže kako činom bračnog sjedinjenja (prije

braka) govoriš osobi - tvoj sam zauvijek što god bilo, no u stvarnosti ti

nisi dao to obećanje.“


Upravo su ih te riječi potaknule da ustraju u čistoći znajući da će nakon

odricanja uslijediti život u istinskoj radosti. No, za život u čistoći  potrebna

je volja i vjera oba partnera.


„Ja sam prva potaknula temu predbračne čistoće i Dominik se složio

samnom. Kako bi ustrajali u odluci potrebna je obostrana podrška i Božja

pomoć“, rekla je Jelena i dodala kako im nije uvijek bilo lako, ali ih je

jačala spoznaja da će ovaj poseban izražaj ljubavi ostaviti za brak.

 

 


Obraćenje i pokret fokolara


Roditelji su i Jelenu i Dominika još u djetinjstvu uveli u vjeru i to onu

koja se istinski živi, a ne samo površno poznaje. Njihove su životne priče

ponešto drugačije ali imaju zajedničko obilježje koje ih je na kraju dovelo

do njihovog susreta.


Jelena je rođena u Zagrebu 30. ožujka 1985. godine, a odrastala je u

brojnoj katoličkoj obitelji s čak devet članova. Majka Neda i otac Vladimir

svoje su sedmero djece odgajali u vjeri i redovito ih vodili na misu u

crkvu Sv. Nikole na Kustošiji. Budući da je odrasla sa tri sestre i tri brata,

Jelena kaže kako je u kući stalno bila gužva ali im nikada ništa nije

nedostajalo.


„Majka bi nas radnim danima uvijek vodila na misu, a otac je bio zadužen

za nedjeljne mise. Vodio nas je na misu na Sljeme ili na misu na

latinskom koja nam se posebno nam sviđala“, kaže Jelena i dodaje kako

su braća često ministrirala, a najmlađi brat Josip danas je đakon. I sama

je prošla kroz razne oblike duhovnosti, što smatra dobrim jer je bogatstvo

Crkve upravo u njezinoj različitosti.


„Tijekom osnovne škole išla sam na duhovne seminare karizmatskog tipa,

a u srednoj školi me kao vjernicu najviše obilježio pokret fokolara koji mi

je približio evanđelje u svakodnevnom životu. Tada sam sa sedamnaest

godina doživjela obraćenje i otišla sam u gradiće koje su osnovali fokolari

u Njemačkoj i Italiji gdje sam sudjelovala u programima duhovne

formacije s brojim mladima.“


Osim ovog duhovnog iskustva njena je vjera posebno ojačala u ratnim

godinama. „Baka je bila prognana i doselila se k nama, te smo kao obitelj

svi zajedno puno molili,“ priznaje Jelena i dodaje kako uz molitvu

obožava čitati duhovnu literaturu, posebice o životima svetaca.


„Budući da sam rođena dan nakon blagdana sv. Josipa i da imam brata

Josipa, taj mi je svetac obilježio život i posebno mi je drag. Svaki puta

kada bih mu se utjecala uslišio bi mi molitve.“ Jednom ga je zamolila da

položi tri vrlo zahtjevna ispita u kratkom roku kako ne bi pala godinu na

Ekonomskom fakultetu. Položila je sve ispite i sada je od diplome dijeli

tek nekoliko dana.

 


Otac kao uzor


Dok je Jelena prolazila svoj duhovni put i Dominik je rastao u vjeri.

Rođen je u Zagrebu 3. veljače 1987.godine u skromnoj katoličkoj obitelji.

Majka Lidija i otac Damir svog su sina jedinca od malih nogu vodili u

crkvu u Sopotu, a doma su često zajedno molili i čitali Bibliju.


„Božjom providnošću spoznao sam blagodati vjere i to vrlo rano u životu.

Kasnije sam svoju vjeru svakim danom produbljivao, najviše kroz

molitvu“, rekao je Dominik i dodao kako je i on često molio za uspjeh na

ispitima i bio uslišan.


Veliko nadahnuće vidi u ocu Damiru koji je nakon povratka iz rata doživio

obraćenje. Iako je otac i prije redovno išao na misu, u tim teškim

trenucima njegova je vjera porasla i dala mu snagu za život. Unatoč svim

nedaćama Bog ih nije napuštao.


„ Živjeli smo vrlo siromašno i baš kada smo se našli na granici izdržljivosti

tata je dobio poziv iz jedne tvrtke koja mu je ponudila čak tri puta veću

plaću. To je bila velika Božja milost!“


Da ga Bog zaista čuje uvjerio se nebrojeno puta. To se najviše vidjelo

kada mu je majka završila u komi makon teške operacije srca.


„ Čim smo saznali da joj srce ne radi počeli smo za nju moliti. Zvali smo i

fokolarine i njih je stotinjak molilo s nama. Ubrzo joj je čudom proradilo

srce.“


Bog mu je pomogao i pri zapošljavanju. Tek je postao magistar

računarstva, a već je dobio poziv iz jedne privatne tvrtke i ugovor na

neodređeno. Upravo im je taj posao omogućio da ozakone svoju

dugogodišnju vezu i presele u stan u Savskom gaju.

 


Upoznavanje


Jelena i Dominik upoznali su se na rođendanu zajedničke prijateljice iz

crkve i zaljubili na prvi pogled. Jelenu je posebno privukla Dominikova

majica na kojoj je pisalo: Isus je zakon! Dominik je odmah znao da je

Jelena ona prava.


„Osjetio sam da bi to moglo biti to. Nije to bila ona tipična zaljubljenost.

Imao sam osjećaj kao da sam preskočio taj korak i već je volio.“


Njihov prvi izlazak bio je na molitvu bdijenja kod fokolarina i od tada su

nerazdvojni. Zajedno su rasli u vjeri, išli su na duhovne vježbe u

Palmotićevu, te na kateheze na Trešnjevku.


Vjera im je pomogla da se nose s brojnim iskušenjima života u čistoći.

Izbjegavali su grešne prilike pa tako nikada nisu ljetovali sami u

apartmanu, već  samo s obitelji i prijateljima. Pomoglo im je i to što su

oboje živjeli čistoću i prije nego su se upoznali.


„Kada mi je bilo najteže znao sam da će odricanje na kraju uroditi

plodom. U teškim trenucima podizali smo jedno drugoga, a najviše nam

je pomogla molitva“, rekao je Dominik.


Njihova ustrajnost bila je uglavnom dobro prihvaćena kod prijatelja i u

obitelji.


„Bilo je manje negativnih nego pozitivnih komentara. Prijatelji poštuju

našu odluku, pogotovo oni iz župe. Nekima smo uzor pa i sami žive

čistoću prije braka. Roditelji i obitelj su oduvijek bili uz nas, iako neki od

njih nisu vjerovali da govorimo istinu. Puno nam znači potpora okoline“,

rekla je Jelena.

 

 

Otvoreni prema životu i potrebama drugih


Iako još ne planiraju djecu otvoreni su prema životu i željeli bi imati

barem troje djece. Zasad uživaju u bračnom životu, odlascima u župu Sv.

Anđela gdje pjevaju u zboru i brojnim humanitarnim aktivnostima.


„Odlučili smo svaki mjesec izdvojiti deset posto svojih primanja i darovati

ih Crkvi ili u humanitarne svrhe. Nedavno smo pomogli jednoj siromašnoj

obitelji iz Slavonije, a više smo puta posjetili domove za djecu bez

roditelja. Deset posto ili crkvena desetina nije previše niti premalo za činiti

dobra djela i veseli nas što možemo pomoći onima u potrebi“,  zaključili

su mladi supružnici.


Izvor: Glas Koncila