Početna Sadržaj Vaša svjedočanstva MARIO SE OBRATIO I OZDRAVIO
MARIO SE OBRATIO I OZDRAVIO PDF Ispis

 

 

 

SVJEDOČANSTVO  IZ  KNJIGE  ''MENI  JE  BOG  POMOGAO''  -

www.molitvenici.net

 


MARIO SE OBRATIO I OZDRAVIO

 


Od svih pristiglih duhovnih ispovijesti, na e-mail župnika Nikice

Mihaljevića pristigla je i zanimljiva ispovijest mladića koji je doživio

obraćenje i ozdravljenje.


Mario je rodom iz Sibinja kod Slavonskog Broda, ali se 1994.

preselio s obitelji u Frankfurt. Živeći u Njemačkoj, novoj a

nepoznatoj domovini, udaljio se od Crkve te izgubio svaki kontakt

s vjerom svojih roditelja.


Na nagovor majke krenuo je na duhovnu obnovu kod fra

Zvjezdana Linića gdje je doživio obraćenje. Tijekom cijelog

seminara je plakao, ali se istovremeno nadao kako će i ozdraviti,

no to se nije dogodilo.


Naime, Mario je bolovao od srčane aritmije, visokog tlaka i

povišenog šećera te je svakodnevno morao uzimati veće količine

lijekova. Shvativši kako nije ozdravio, izgubio je volju da se

posveti Crkvi i tu pronađe spas za svoje probleme.


Srećom, majka je ta koja je bila upornija od Maria. Bila je članica

molitvene zajednice u Frankfurtu, pa su mnogi zajedno s njom

molili za njezinog sina, a Mario se ipak održao u vjeri i predanju

kako mu Bog može pomoći.


Jednom prilikom otišao je zajedno s bratom na seminar fra Ive

Pavića. Usredotočio se na molitvu i duboko u sebi zavapio Isusu

da mu pomogne, jer ga ovaj križ koji nosi sve više pritišće.

Obnova je započela, fra Ivo je blagoslovio sve prisutne i započelo

je polaganje ruku.


Mario i njegov brat ponudili su se da spuštaju na zemlju ljude koji

„počivaju u Duhu“, kako se nitko ne bi ozlijedio. Isprva se Mario

nećkao jer zbog bolesti ima problema sa spuštanjem i podizanjem

bilo kakvog tereta, a i vrlo brzo se umara. Pristao je na nagovor

brata i krenuli su obavljati taj zadatak.


Mario nije previše vjerovao u sebe ali shvativši da je već nekoliko

ljudi spustio na zemlju i da se pritom nije umorio, zapitao se o

čemu se točno radi. Bio je zbunjen, ali i dalje nije povjerovao u

ozdravljenje.


Vozeći se kući, razgovarao je s bratom o tome i rekao mu kako

se zbog nekog razloga vrlo dobro osjeća. Tu noć razmišljao je o

tome zašto i na koji način je uspio podnijeti toliki teret, a da

njegovo tijelo nije klonulo. Shvatio je da se možda zaista radi o

ozdravljenju i da je Bog uslišao njegove i majčine molitve.


Već sutradan prestao je piti lijekove i nije osjećao nikakva

pogoršanja. Sljedećih dana forsirao je svoje tijelo, jedući sve do

tada zabranjeno, kako bi sam sebi, poput nevjernog Tome,

potvrdio kako se zaista radi o Božjem čudu.


Mario danas više nema nikakvih zdravstvenih tegoba, a ovu nam

je priču poslao kao svjedočanstvo da je Bogu sve moguće, samo

ga trebamo s dovoljno vjere i ustrajnosti tražiti. (M. Z.)

 


Raspoloženje za molitvu često se pojavljuje


u vrijeme same molitve.


Onaj umije dobro živjeti,


tko umije dobro moliti.


Molitva održava dobre u dobru,


a zle, po milosti Božjoj, čini dobrima.


Bog nas svagda čuje u molitvama,


iako neki put ne čini po našoj želji,


ali svakako čini uvijek u našu korist.


Svi ne mogu postići bogatstvo, učenost,


slavu: ali baš svi smo pozvani na svetost


- rasti u dobroti.


Ako se moliš Bogu, ma o čemu bilo,


i on odlaže da te usliši, ne tuguj zbog toga.


Ti nisi pametniji od Boga.


On zna pravo vrijeme.