Početna Sadržaj Vaš duhovni dnevnik GOSPODIN U MOM ŽIVOTU
GOSPODIN U MOM ŽIVOTU PDF Ispis

 

 

 

Četvrtak, 13.12.2012.g.

 

 


PRIMIO  SAM  JUČER  OD  JEDNE  DRAGE  SESTRE  NJEZIN  PRILOG

ZA  ''VAŠ  DUHOVNI  DNEVNIK''.  NEMA  SE  TU  ŠTO  ZA  DODATI.

OSIM,  DA  ONA  IMA  SAMO  26  GODINA.

 


Božji blagoslov najprije našem Ivanu, onda


svima koji ovo budu čitali.

 



Pokušat ću objasniti značenje Gospodina u

 

mom životu.

 

 


Rođena sam u tradicionalnoj kršćanskoj

 

obitelji, sakramenti obavljeni, misa

 

nedjeljom. To se treba, tako narod radi.

 

 



Nikakva zajednička molitva, nikakvi

 

razgovori o vjeri, Bogu, značenju svega


toga. Na misu kad sam išla nikad nisam

 

slušala kako treba. Svećenik mi je bio

 

dosadan, propovijedi duge, stalno bi

 

gledala na sat, pola bi mise čak odspavala.

 

 


Boga sam krivila za svaku lošu stvar koja se

 

dogodila meni, ili mojim bližnjim.

 

 


Za sve dobre stvari nikad nisam zahvalila,

 

nego bi to objasnila srećom. U mojoj

 

obitelji je prisutna psovka, tako često,

 

nema dana bez nje. Iako nisam psovala bila

 

sam jako površna osoba.

 

 


Nisam znala ni oprostiti, nego bi vraćala

 

svakome svaku sitnicu, nikom ne bi ostajala

 

"dužna".

 

 


Molitva i krunica, Biblija te riječi bile su

 

velika nepoznanica. Jasno čula sam i znala

 

za njih, ali to je bilo tako dosadno, dugo,

 

koliko bi  vremena izgubila na jednu

 

krunicu.

 

 


Tako sam živjela i mislila o sebi da sam

 

dobra "kršćanka''.

 

 


Onda sam jedne večeri, prije godinu dana,

 

otišla na jednu duhovnu obnovu, ne sjećam

 

se točno i odakle me tamo.

 

 

Slušala sam svećenika koji je vodio tu

 

obnovu, nije to bio naš župnik, nego neki

 

meni nepoznati svećenik.

 

 

Sve ono što je on govorio nekih dva sata,

 

činilo mi se da govori samo meni, da smo

 

samo ja i on prisutni u crkvi.

 

 


Poslije toga moj život se totalno mijenjao,

 

da ja nisam u početku nisam toga ni bila

 

svjesna.

 

 


Odjednom me toliko toga počelo zanimati

 

vezano za vjeru, Boga. Svakodnevno bi po

 

nekoliko sati čitala duhovnu literaturu,

 

razna vjerska svjedočanstva, nikad mi nije

 

bilo dosta, počela sam slušati misu, ići na

 

devetnice. Čitati o svecima, njihovim

 

životima.

 

 


Odvajala sam se od društva i stvari za koje

 

sam sada znala da su neispravne, počelo mi

 

je puno toga smetati, počeli su me čudno

 

gledati prijatelji, a i moja obitelj. Puno

 

stvari sam skroz prekrižila.

 

 


Počela sam ići na mise i preko tjedna i

 

skroz mi se svidjelo.

 

 


 

Onda dolazi ispovijed poslije koje sada

 

osjećam veliki mir, prije je ona bila obaveza

 

o Božiću, i Uskrsu.

 

 


Molitva i krunica danas je nešto bez čega

 

mi ne prođe ni jedan dan, koliko god bila

 

umorna, neraspoložena, ona je tu.

 

 


Ako ne odem preko tjedna na bar jednu

 

misu osjećam kao da mi nešto fali,

 

nedjeljna misa i danas sveta pričest, i

 

mjesečna ispovijed to mi je kao neka

 

neobjašnjiva hrana.

 

 


Moja obitelj na sve to gleda čudno,stalno

 

me zezaju, dobivam razna imena, u

 

početku me to bolilo danas, ne. Samo se

 

sjetim Gospodinovih riječi:" Kome se želiš

 

svidjeti, meni ili svijetu?" i odmah mi je

 

bolje.

 

 


Znam da je Bog došao preko tog svećenika

 

došao do moga srca, danas sam mu

 

zahvalna što sam tu bila, što se toliko toga

 

promijenilo u meni. Što danas jasno vidim

 

zlo, i grijeh. Da vidim kako je moj život bio

 

isprazan.

 

 


Moram još reći da Gospodinu zahvaljujem i

 

na našem Ivanu, i njegovu duhovnom

 

dnevniku koji mi je puno pomogao da

 

rastem u duhu.

 

 

 


BOG  TE  BLAGOSLOVIO,  TEBE  I  TVOJU  OBITELJ,  DRAGA  SESTRO

U  VJERI.

 


BUDI  SVJETLO  SVIMA  OKO  SEBE.