Četvrtak, 04.04.2013.g.

Jedan dragi brat u vjeri, u stalnoj borbi sa kušnjama i 

napadima zloga, pada i diže se, poslao mi je  jedan kratki 

e-mail. Čestitao mi je  Uskrs ali i podijelio sa mnom jedno 

malo svjedočanstvo, razmišljanje, doživljaj… Kratko  ali  i  

prepuno  poruka…

Pa sam osjetio da je to upravo nešto i za sve nas ostale…

''…P.s.

Jučer popodne padala je kiša... 

 
Prijatelj i ja krenuli smo pod 


kišobranima u šetnju , kroz šumu, 


vinskom cestom kao i obično 


vikendom…nekih 5 do 6 km, i tad 


razgovaramo o vjeri, životu... Bogu u 


našem životu… 

Tako, nekad molimo i krunicu pa smo 


to i  jučer... hodamo , molimo deseticu,


 a po cesti prema nama ide čovjek, 


pripit i gleda nas u čudu… malo dalje 


na brijegu ekipa puca iz kubura, jedu ,


 sa čašama u ruci, . . . i PSUJU!! BOGA,


 ISUSA!




 Na Uskrs..??! 

Klasično za naš kraj ...

Mi smo nastavili samo moleći dalje, 


ništa ne komentirajući…

Samo mogu reći, da čovjek ne može 

nekome reći dobar dan,


 a kleti Boga, koji je stvoritelj svega 


može kao "dobar dan" …

Tmurno je bilo i dugo je već  zima kao 


da zaista Bog plače nad ovim grešnim 


svijetom... 

A taj svijet u svojoj oholosti ne vidi te 


SUZE Božje…''

PREKRASNO  MALO  SVJEDOČANSTVO…

BOGU  HVALA  NA  OVOM  BRATU  I  MNOGIMA  NJEMU  


SLIČNIM…