Početna Sadržaj Moj dnevnik JA MU BESKRAJNO VJERUJEM
JA MU BESKRAJNO VJERUJEM PDF Ispis

 

Četvrtak, 03.02.2011.g.

 

U zadnje vrijeme, čim više spoznajem GOSPODINA I LJUBAV BOŽJU, NJEGA, KOJI NAS JE SVE STVORIO I KOJI POZNAJE SVE NAŠE PUTEVE, sve češće mi dolazi u misli neko pitanje o tome kada Gospodina trebamo za nešto moliti a kada mu trebamo za nešto zahvaljivati. Iskreno govoreći, teško mi je odrediti neku suvislu granicu pa sam zaključio da je nema.

Jer npr. čovjek u svojem životu nailazi na razne kušnje. Ili je bolestan, ili je bez materijalnih stvari, ili je bez posla, ili ima velika nezadovoljstva u bračnom ili porodičnom životu, ili nešto drugo. I sada, onaj koji ne vjeruje u Gospodina NEĆE IZ SVEGA TOGA NI PRONAĆI IZLAZ. NJIH MI JE ŽAO I ZA NJIH SE MORAM MOLITI.

No, kako bi trebali reagirati mi koji vjerujemo u Gospodina? MOLITI DA NAS HITNO IZVADI IZ SVIH TIH PROBLEMA ILI MU ZAHVALJIVATI ZA KUŠNJE KOJE NAM JE DAO? ILI NEŠTO TREĆE?

Danas na jutarnjoj misi bilo je čitanje Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj je rekao onu poznatu misao o nevoljama i kušnjama: ''NEVOLJA RAĐA POSTOJANOŠĆU, POSTOJANOST PROKUŠANOŠĆU, PROKUŠANOST NADOM. NADA PAK NE POSTIĐUJE.''

Da li ja, koji sam bio u zatvoru, svojom krivicom, koji ne mogu raditi posao koji sam do sada radio i još uvijek sam bez posla i nemam prihoda, izgubio sam materijalne stvari i status u društvu koji sam imao, imam nekih životnih planova ali su još daleko od realizacije, DA LI BIH JA SADA ZA SVE TO TREBAO GOSPODINU ZAHVALJIVATI ILI BI MU SE MORAO SVAKODNEVNO MOLITI DA MI ČIM PRIJE RIJEŠI SVE TE MOJE PROBLEME? ILI GA KUDITI ŠTO MI JE SVE TO UČINIO?

JA GOSPODINU ZAHVALJUJEM. SVAKODNEVNO I PUNO.

A ZA ŠTO? ZA SVE.

Prvo mu i osnovno zahvaljujem, ŠTO MI PRIJE NIKAD NIJE ''PADALO NA PAMET'', NA TOME ŠTO ME ''SRUŠIO'' IZ MOJE OHOLOSTI I ''BACIO'' U PRAŠINU MOJEGA ŽIVOTA.

Jer da nije bilo mojeg pada i zatvora izgubio bih obitelj i sebe i IZGUBIO BIH GOSPODINA. MOJA ZEMALJSKA SMRT UJEDNO BI ZNAČILA I MOJU KONAČNU SMRT.

JA SAM GOSPODINU BESKRAJNO ZAHVALAN ZA KUŠNJE U KOJE ME ''BACIO'' I ZAHVALJUJEM MU ZA POMOĆ I PODRŠKU KOJU MI JE U PREVLADAVANJU TIH KUŠNJI DAO. SPASIO MI JE ŽIVOT. I OVAJ SADAŠNJI I ONAJ, KOME SE NADAM, BUDUĆI. A mnogim drugima oko mene nije ili je htio pa mu nisu odgovorili.

Nadalje, zahvaljujem mu za zdravlje i živote koje je udijelio i meni i mojoj obitelji, JER SMO ŽIVI, ZDRAVI I NEMAMO NIKAKOVU POSEBNU BOLEST ILI TEŠKU ZDRAVSTVENU POTEŠKOĆU. Kao što imaju mnogi drugi oko nas.

Zahvaljujem mu i za sve materijalne stvari koje mi je dao i koje mi daje. Ja i moja obitelj cijeli život imamo dovoljno novaca, imamo i kuću, vrlo udobnu i ugodnu za život. Imamo i aute, nisu najnoviji ali služe da se odvezemo od točke A do točke B. I uvijek dovoljno novaca za obuću, odjeću, hranu i sve što nam je potrebno. A MNOGI OKO NAS TO NEMAJU.

Zahvaljujem mu za moju obitelj. Ženu, sina i kćer. Koju mi je sačuvao Gospodin u svim mojim životnim lutanjima. A MNOGI NEMAJU OBITELJI ILI JE NISU USPJELI SAČUVATI.

Zahvaljujem mu i za roditelje, i prijatelje, i studiranje moje djece, i za puno drugih stvari koje mi je dao a NAJVIŠE MU, I NAJČEŠĆE, ZAHVALJUJEM ŠTO JE ON MOJ I NAŠ GOSPODIN.

A kako da mu onda svakodnevno ne zahvalim za hranu i piće koje mi je dao, za ljude koje sretnem, za mise na koje idem, prekrasne trenutke s mojim najdražim i sa ljudima koji imaju neku potrebu a ja im mogu pomoći, itd., itd.

A to mogu samo zato jer sam ja svoj životni put prepustio Gospodinu koji Ga je za mene odredio. Pa čemu da se ja sada zamaram s ovim ili onim, što će biti kroz mjesec ili 5 godina, da li ću imati ovo ili ono? TO SVE GOSPODIN ZNA, ON JE SVE TO VEĆ ZA MENE ISPLANIRAO. MOJE JE SAMO DA ŽIVOT ŽIVIM I UZIMAM DOGAĐAJE ONAKO KAKO DOLAZE.

Nekad dođu lijepe stvari, UŽIVAM U LIJEPIM STVARIMA I ZAHVALJUJEM GOSPODINU.

Nekad dođu teški trenuci, ZNAM DA JE TO GOSPODINOVA VOLJA ZA MENE, JER JA MU BESKRAJNO VJERUJEM, I PRIHVATIM TE PROBLEME I KUŠNJE TAKVI KAKVI SU, I ZAHVALJUJEM GOSPODINU NA NJIMA JER MI GOSPODIN DADNE DA SHVATIM DA JE TO ZA MOJE BUDUĆE, VIŠE, DOBRO. JER MU BESKRAJNO VJERUJEM.

I tako se izmjenjuju lijepe i manje lijepe stvari u mojem životu ALI UZ VJERU GOSPODINA SVE ME TO ISPUNJUJE, ODREĐUJE MOJU SVRHU U OVOM MOJEM ZEMALJSKOM ŽIVOTU.

I sve mi je to lako JER SAM GOSPODINU PREPUSTIO VODSTVO. ON JEDINI ZNA.

Sve što sam ja u svojem životu, a i drugi ljudi oko mene, radili bez Gospodina, na svoju ruku i volju, kad-tad završilo je s neuspjehom, i s materijalnim, ALI PUNO VIŠE S DUHOVNIM, ONIM UNUTRAŠNJIM, NEUSPJEHOM. TU SE ČOVJEK NAJVIŠE RASPADNE.

A ja sam tu unutra, u sebi, NAJVIŠE ŽIV. POTPUNO MIRAN, ISPUNJEN, ZADOVOLJAN.

Pa kako onda ne bi zahvaljivao Gospodinu za sve.

U zadnje vrijeme susreo sam nekoliko ljudi, obitelji, koje su u dosta velikom stresu. Onom unutrašnjem, duhovnom. A najčešće radi nekih strahova za materijalnu egzistenciju. HOĆE TU ZLO PAKOSTITI. TA MU JE NAJDRAŽE PODRUČJE. I kada sam razgovarao s nekima od njih, a nekima sam i prije poznavao situaciju, nisam se mogao načuditi, a nisu se i ni oni, kako to da ja i moja obitelj imamo manje materijalnih stvari od njih a oni su ti koji su puno nezadovoljniji.

NAJČEŠĆI RAZLOG JE BIO TAJ ŠTO ONI NISU SVOJE ŽIVOTE DALI GOSPODINU U RUKE ILI SU IH DALI NA JEDAN MLAKI NAČIN. SISTEMOM; KADA JE DOBRO ONDA JE I GOSPODIN DOBAR A KADA SU KUŠNJE ONDA S GOSPODINOM NEŠTO NIJE U REDU.

Pa sam ih onda pitao kada su za sve to što imaju zahvalili Gospodinu? Manje- više svi su nešto zahvaljivali, mlako, koji su Gospodina imali u svojem životu, a oni drugi su me blijedo gledali.

Pa ih pitam, da li su možda pogledali druge oko sebe. Opet je najčešće bio onaj pogled ''a kaj nas briga za druge''. Pa tako, samo da malo dignu glavu, onda bi vidjeli da drugi ljudi oko njih imaju puno više i puno veće probleme. Pa se možda ne žale. A od materijalnih stvari da ''boli glava'', stanovi, kuće, auti, materijalna situiranost, status u društvu. I interesantno, oni koji manje imaju, jako malo su mi se žalili i bili strahu što će i kako u budućnosti. Kažu, nekako bude.

Znači, najčešće se radi o tome da se očuva i poveća neki društveni status a ne da se ispuni potreba.

O KAKO MALO VJERUJEMO GOSPODINU.

ON JE SAMO REKAO DA TRAŽIMO KRALJEVSTVO NEBESKO A DA ĆE NAM OSTALO ON NADODATI. A MI, MI NI ZA TO NE ZAHVALJUJEMO. NE. SAMO HOĆEMO VIŠE I VIŠE, A KADA ĆE DOĆI PROBLEMI BITI ĆE ON KRIV ILI ĆEMO GA SILNO MOLITI DA NAM RIJEŠI NAŠE PROBLEME ONAKO KAKO MI HOĆEMO.

A ON, ON NAM JE PRIPREMIO VJEČNE STANOVE U SVOJEM KRALJEVSTVU.

A MI, MI SAMO ŽELIMO DA BUDEMO USPJEŠNI PO NAŠEM LJUDSKOM POIMANJU OVDJE NA ZEMLJI. I SKORO DA NE VJERUJEMO U KRALJEVSTVO NEBESKO I VJEČNI ŽIVOT. JER DA VJERUJEMO, ONDA BI MU NEPRESTANO ZAHVALJIVALI ZA ONO ŠTO NAM JE DAO OVDJE NA ZEMLJI, ŽIVOT I MOGUĆNOST DA ZASLUŽIMO TAJ VJEČNI ŽIVOT.

A ZA TO NAM SAMO TREBA BESKRAJNA VJERA U NAŠEG GOSPODINA I PRIHVAĆANJE ŽIVOTA KAKVOGA NAM JE ODREDIO.

PA TKO RAZUMIJE I VJERUJE I BIT ĆE MU TAKO. I BIT ĆE MU DOBRO VEĆ OVDJE NA ZEMLJI. TKO NE, JAO I POMAGAJ. I OVDJE A POGOTOVO PO SMRTI.

ZATO ZAHVALJUJMO GOSPODINU I PRIHVAĆAJMO ŽIVOT KAKAV NAM JE DAO. SVAKI DAN.

SLAVA I HVALA GOSPODINU NAŠEMU!