Početna Sadržaj Moj dnevnik SEBIČNOST POSTAJE NAČIN ŽIVOTA
SEBIČNOST POSTAJE NAČIN ŽIVOTA PDF Ispis

 

Subota, 05.02.2011.g.

 

Opet sam jako tužan. I jadan. Osjećam koliko je strašno jako djelovanje zla u ovom našem zemaljskom svijetu. Koliko samo načina ima. U svojem obraćenju i sadašnjem duhovnom rastu uvijek me muči grijeh oholosti i licemjerja pa njih uvijek i ispovijedam. I nisam bio toliko svjestan jednog drugog, teškog grijeha, koji je jako, jako prisutan u nama ljudima. GRIJEH SEBIČNOSTI. Nevjerojatno koliko je taj grijeh prisutan i ukorijenjen u nama ljudima. A mnogi, pa tako i ja, nikada nismo na njega obraćali pažnju. I TO JE NAJVEĆI USPJEH ZLA U OVOME GRIJEHU. Da ga mi rijetko prepoznamo jer nam SEBIČNOST POSTAJE NAČIN ŽIVOTA.

I svakodnevno čujem kako je svima teško, roditeljima ne pomažu djeca, djeca imaju svoje probleme pa njima nitko ne pomaže. Supruga ili suprug u braku, gdje vlada nezadovoljstvo a što je vrlo često, svaki samo vidi kako mu je teško i kako mu najviše problema zadaje onaj drugi, kada učenik dobije slabu ocjenu ili student padne ispit kriv mu je profesor pa je sada njemu teško, itd, sve do toga, što je strašan grijeh, DA MISLIMO DA NAM JE TEŠKO A BOG NAM NEĆE POMOĆI. JER MU NIJE STALO DO NAS. I UVIJEK SAMO ''JA PA JA'', I UVIJEK SAMO ''MENI I MENI''. STRAŠNO. I nema Boga jer On ništa ne čini. Naš zaključak.

I nitko za nikoga nije se spreman žrtvovati i nitko nikome nije spreman služiti. I, ako se netko i žrtvuje za nekoga ne radi to iz čista srca i radosne volje nego radi toga jer, ili mora, ili očekuje nešto za uzvrat, ili to radi zbog ''kaj budu drugi rekli''.

STRAŠNO JE MALO ŽRTVOVANJA IZ LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU. PREMA MUŽU ILI ŽENI, PREMA DJECI, PREMA RODITELJIMA, PREMA PRIJATELJIMA I NA KRAJU, PREMA BOGU.

NAJVIŠE SE VOLIMO ''ŽRTVOVATI'' SAMI ZA SEBE. ZAMISLITE KOJE LI ŽRTVE. ''ŽRTVOVATI'' SE SAMI ZA SEBE.

UH, MNOGI BI, MOŽDA I VI KOJI SADA OVO ČITATE, NAŠLI STOTINE RIJEČI I PRIMJERA DA NAPADNETE OVU MOJU ''TEORIJU''. NO, OVO NIJE MOJA ''TEORIJA''. OVO JA OSJEĆAM U SEBI I VIDIM OKO SEBE. I NE TREBAM JAKO DALEKO GLEDATI. Sigurno da svatko od nas ima i svojih ''svijetlih'' trenutaka, ''LUCIDE INTERVALE'', kada činimo nešto i za druge. Ali, PUNO PREMALO.

NE ŽELIMO SLUŽITI DRUGIMA OKO SEBE NEGO ŽELIMO DA DRUGI NAMA SLUŽE. A BIT I SVRHA NAŠEG ŽIVOTA JE SLUŽENJE DRUGIMA. I ZATO SE STALNO, ILI ČESTO, LOŠE OSJEĆAMO. JER SEBIČNO ČEKAMO DA DRUGI SLUŽE NAMA.

A  sjetite se samo kako ste se lijepo osjećali kada ste nekome nešto pomogli.

A stalno mi je ''na pameti'' i naš Gospodin. Da, mnogi ''se kunemo'' u vjeru prema Njemu, idemo često u crkvu na misu, često i puno se molimo. I želimo se poistovjetiti s Njim. Želimo slijediti njegove misli i zapovijedi, želimo vječni život. I naravno, želimo da se već sada, ovdje na zemlji dobro osjećamo.

Ali, onako sebični kakvi mi ljudi jesmo, očekujemo DA NAM SE TO JEDNOSTAVNO DA. DA NAM GOSPODIN NAKON NAŠIH NEKOLIKO MOLITVI I ODLAZAKA NA MISU SVE RIJEŠI. I DA NAM BUDE KAO NJEMU NA NEBU. ČISTA NIRVANA. BEZ MUKE.

A ajde, prisjetite se samo zemaljskog životnog puta našeg Gospodina. Koliko bi vas, skupa sa mnom, KOJI VJERUJEMO U NJEGA, pristalo da u 33 godine života prođemo to što je On prošao. Od rođenja u štali, bijega u Egipat, siromašnog života u djetinjstvu i mladosti, života i rada jednog drvodjelje, neshvaćenosti od okoline pa sve do smrti na križu. Da, sada će mnogi reći, ja bih. Iz svoji toplih soba i udobnih naslonjača. Ajde samo zamislite jedno bičevanje. Proći će vas volja.

Jučer sam u crkvi, poslije mise, molio krunicu, žalosno otajstvo. I prvi put sam plakao, kada sam molio i u mislima doživljavao Gospodinovu muku. BIČEVANJE, TRNOVA KRUNA, PLJUVANJE, NOŠENJE KRIŽA, PRIBIJANJE NA KRIŽ, RASPEĆE. A NAJVIŠE SU MI SUZE IŠLE KADA SAM ZAMIŠLJAO NAŠEGA GOSPODINA KAKO NE MOŽE DOĆI K SEBI ŠTO MU SE TO DOGAĐA OD LJUDI KOJIMA JE SAMO ČINIO DOBRO I OD KOJIH GA SAMO RIJETKI ŽALE. LJUDSKE LI SEBIČNOSTI! KADA IM JE BILO DOBRO ONDA SU BILI OKO NJEGA. KADA JE POSTALO TEŠKO, ONDA SVATKO NA SVOJU STRANU.

Takvi smo mi ljudi i danas. Tko se spreman za koga žrtvovati? Ako si se spreman žrtvovati za djecu, nisi za muža ili ženu. Ako si se spreman za njih, nisi za roditelje ili braću i sestre. A prijatelje, susjede i da ne navedem one koje ne poznaš, nema šanse.

I kolike bi se veze i brakovi spasili da su ljudi bili spremni žrtvovati jedni za druge. Koliko bi bilo veselja u obiteljima kada bi se žrtvovali jedni za druge. I za sve oko sebe. I koliko bi ljubavi, mira i zadovoljstva bilo na zemlji kada bi smogli, svi mi, bar malo više snage da se žrtvujemo za druge, ALI IZ ČISTE LJUBAVI I ŽELJE, IZ SRCA.

A KOLIKO BI TO GOSPODINU BILO DRAGO!

MOJ GOSPODINE, TEŠKO JE BITI TI! MA, TEŠKO JE BITI KAO DJELIĆ TEBE. TEŠKO SE ŽRTVOVATI I SLUŽITI BEZ OČEKIVANJA ZEMALJSKE NAGRADE.

O, TEŠKO NAMA RADI TOGA!

JA ĆU SE TRUDITI GOSPODINE DA SLUŽIM. A TI ME GOSPODINE NAGRADI, POSLIJE MOJE SMRTI, PREMA MOJIM ZASLUGAMA.

BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.