Početna Sadržaj Moj dnevnik BITI DOSTOJAN
BITI DOSTOJAN PDF Ispis

 

Četvrtak, 17.02.2011.g.


U zadnjih nekoliko dana više puta sam čuo od jednog svojeg prijatelja, koji prolazi teško razdoblje borbe protiv jednog zlog duha poroka, DA NIJE DOSTOJAN BITI U CRKVI I MOLITI GOSPODINA. Radi svojih grijeha i svega lošeg što je u životu činio. Tu svoju borbu sa zlom taj moj prijatelj nastoji dobiti tražeći od Gospodina pomoć. U zadnjih nekoliko mjeseci nastoji ići često u crkvi i mogu reći da se stvarno na njemu vidi da je počeo zlo tjerati iz sebe.

A primijetio sam prije nekoliko mjeseci da je bio u crkvi i usred mise izašao iz crkve. I točno sam osjetio da je tada imao unutrašnju borbu sa zlom koju tada nije izdržao. Tada nisam znao za njegove probleme. Kada mi ih je poslije priznao, rekao je da je tada stvarno izašao iz crkve jer se pitao što uopće on radi u crkvi.

Tokom zadnjih tjedana redovit je na misi ali se sada bori sa time gdje da stane u crkvi, bliže oltaru ili dalje od oltara, a time i bliže i dalje PRESVETOM SAKRAMENTU I ŽIVOM GOSPODINU. A još, radi nekih životnih situacija, se ne može ispovijedi i pričestiti.

I tako je iz početka u crkvi, za vrijeme mise, stajao bolje naprijed. Pa je onda, kako je zlo polako počelo gubiti bitku, osjetio u sebi nedostojnost da stoji bliže Gospodinu, pa je počeo stajati ili sjediti skroz na ulazu u crkvu, najdalje od oltara. OSJEĆAO SE NEDOSTOJAN BITI BLIZU GOSPODINA.

I ja sam se tako osjećao nekoliko godina, kada sam se borio sa svojim demonima. A nisam imao Gospodina u sebi i NISAM SHVAĆAO NJEGOVU LJUBAV ZA SVE NAS. Stajao sam u hodniku na ulazu u crkvu i bilo me sram da stane bliže oltaru.

Tada nisam shvaćao da zlo, kada gubi bitku sa Gospodinom, ne bježi od čovjeka nego se samo malo povuče na stranu i smišlja novi način kako da mu zarobi misli, um i srce, pa da takav čovjek još uvijek nije spreman vidjeti i osjetiti GOSPODINA I NJEGOVU LJUBAV.

Tako je i kod mene i kod mog prijatelja zlo izazvalo i usadilo nam OSJEĆAJ NEDOSTOJNOSTI.

Ja sam se osjećao nedostojan da budem bliže mojem Gospodinu. O, KOJIH LI GLUPOSTI! OSJEĆATI SE, ZBOG SVOJI GRIJEHA, NEDOSTOJNO DA BUDEM BLIŽE GOSPODINU.

No, trebalo je vremena dok se nisam riješio toga osjećaja. To mi je tek uspjelo poslije mojeg obraćenja, kada sam Gospodina molio da mi pomogne i da mi oprosti moje grijehe. Bio je On uvijek sa mnom ALI JA GA NISAM TRAŽIO PA JE ON, POŠTIVAJUĆI SLOBODNU VOLJU KOJU MI JE DAO U MOJEM ZAČEĆU, STRPLJIVO ČEKAO SA STRANE. A zlo, koje sam svojim lošim rasuđivanjem i življenjem bez Gospodina, uvukao u sebe, radilo je svoj posao. Odvlačilo me od Gospodina svojim smicalicama želeći mi ukrasti dušu.

A jedna od najvažnijih smicalica zla, kada počne gubiti bitku u čovjeku koji traži Gospodina, je upravo to DA MU USADI OSJEĆAJ NEDOSTOJNOSTI.

Tu mi je u misli došla posljednja rečenica koju je sveta i blažena Terezija od Djeteta Isusa napisala u svojoj autobiografiji: ''DA, OSJEĆAM, I KADA BIH IMALA NA SAVJESTI SVE GRIJEHE ŠTO SE MOGU POČINITI, OTIŠLA BIH K ISUSU, SRCA SLOMLJENOG OD KAJANJA, BACILA MU SE U NARUČJE, JER ZNAM KOLIKO ON VOLI IZGUBLJENOG SINA KOJI MU SE VRATI…'' Ona se ne bi nijednog trenutka osjećala nedostojnom i da je imala na savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti.

Ni u kojem trenutku svojeg grješnog života i puta obraćenja NE SMIJEMO SE OSJEĆATI NEDOSTOJNO, NEDOSTOJNIM SINOVIMA GOSPODINOVIM. MOŽEMO SE OSJEĆATI SAMO IZGUBLJENIM SINOVIMA GOSPODINOVIM.


JER NAS ON BESKRAJNO MNOGO VOLI. NAS IZGUBLJENE, KOJI SE SMATRAMO NEDOSTOJNIM.


Nema u ljubavi mjesta za nedostojnost. Ako nekoga voliš iskrenom ljubavi,kao što Gospodin voli nas, onda sigurno nećeš misliti DA JE TAJ DRUGI NEDOSTOJAN TVOJE LJUBAVI. Supružnik, djeca, roditelji, prijatelji i svi drugi. Tako i Gospodin. On ni u jednom trenutku ne misli o nama da smo, radi svojih grijeha, nedostojni njegove ljubavi. Zato se ni mi tako ne smijemo osjećati. Kada ćemo se tako osjećati tada to zlo djeluje u nama pa ga otjerajmo molitvom prema Gospodinu DA NAS OSLOBODI OSJEĆAJA NEDOSTOJNOSTI. On će već znati kako.

A to gdje ćemo stajati, klečati ili sjediti u crkvi stvar je prilike i želje. NIKAKO NE SMIJE BITI STVAR DOSTOJNOSTI ILI NEDOSTOJNOSTI.

NITI SU ONI ŠTO SJEDE U PRVIM KLUPAMA DOSTOJNI DA BUDU BLIŽE GOSPODINU NITI SU ONI ŠTO STOJE U HODNIKU NA ULAZU NEDOSTOJNI DA BUDU BLIŽE GOSPODINU.

 

GOSPODIN NE MJERI NAŠU VJERU PO TOME GDJE SJEDIMO ILI GDJE STOJIMO NEGO KOLIKO LJUBIMO NJEGA I SVOJE BLIŽNJE. I DA LI TU SVOJU LJUBAV ŽIVIMO I SVJEDOČIMO U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU.


A ako smo prepuni grijeha TEK SMO ONDA DOSTOJNI. JER RADI NAS TAKVIH JE GOSPODIN I DOŠAO NA ZEMLJU I UMRO NA KRIŽU.

Zato se prestanimo osjećati nedostojnima. Ako imamo grijeha, veselimo se. Gospodin je došao da ih uzme i mi ih samo moramo njemu predati. Na bilo koji način. Uvijek postoji način da mu ih predamo. Ispovijedanjem, pričešćivanjem, molitvom, pokajanjem, činjenjem dobrih djela, služenjem drugima, oprostima svima koji su nas povrijedili, itd. DAO NAM JE GOSPODIN PUNO NAČINA DA PRIZNAMO I OKAJAMO SVOJE GRIJEHE.

 

BOŽE, HVALA TI ŠTO SI DOŠAO UZVISITI MALENE I PONIZNE A PONIZITI VELIKE I OHOLE.


BLAGOSLOVLJEN TI BOŽE I TVOJE BESKRAJNO MILOSRĐE U VIJEKE.