Početna Sadržaj Moj dnevnik KORIZMENI SUSRET
KORIZMENI SUSRET PDF Ispis

 

Četvrtak, 17. 03. 2011.g.

 

Danas sam prvi puta prisustvovao vjeronauku za odrasle. Naš mladi svećenik i kapelan Davor potrudio se i pripremio tokom korizmenog vremena druženje nas vjernika, razmatranje o svetoj misi i čitanje i razmatranje BOŽJE RIJEČI, iz Evanđelja koje će se čitati predstojeću nedjelju.

Svaki četvrtak u 19.00 sati. A u tom druženju s njim i Gospodinom učestvovali smo i mi okupljeni vjernici. Sa iznošenjem svojih osjećaja i doživljaja po pročitanoj Božjoj riječi i sa svojim molitvama koje se nam nadošle po meditaciji o pročitanom dijelu Evanđelja.

A čitali smo dio iz Matejevog Evanđelja o PREOBRAŽENJU GOSPODINOVOM, Mt 17,1-9.

''1Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reče Isusu: ''Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.'' 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ''Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!'' 6Čuvši glas, učenici padoše s licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ''Ustanite, ne bojte se!'' 8Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazi s gore, zapovjedi im Isus: ''Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.''


Nakon što nam je kapelan Davor podijelio na papiru napisano i sam pročitao ovaj dio Evanđelja, zatražio je od nas da sada u sebi još jedanput to pročitamo i da si podcrtamo onaj dio koji nas je najviše dojmio. Neka riječ, rečenica. I da svatko od nas, tko hoće i osjeti potrebu, na glas pročita taj dio koji ga je dojmio. I nekoliko je ljudi pročitalo dijelove koji su ih najviše dojmili, a i sam kapelan.

Ja sam odmah na početku toga našeg zajedničko druženja osjetio, u onoj prekrasnoj kapeli u Karitasovom domu , neki posebni osjećaj u trbuhu, u nutrini. Neku posebnu snagu. A prilikom tog čitanja sav sam se unio u taj doživljaj preobraženja. Kao da sam na nekom filmu. I kada je kapelan rekao da iznesemo ono što nas je najviše dojmilo, probao sam naći neku rečenicu ili riječ koja me najviše dojmila. No, nisam nailazio na ništa posebno.

To nije značilo da nisam ništa osjetio. O, baš suprotno! U doživljaju te pročitane BOŽJE RIJEČI i zamišljanju što se to tamo dogodilo, PREPLAVIO ME OSJEĆAJ VELIČINE I SNAGE TO DOGAĐAJA.

 

S JEDNE STRANE, FASCINIRALA ME PRISUTNOST JEDNOGA BOGA, TROJEDINOGA BOGA, MEĐU TIM LJUDIMA. NJEGA, KOJI JE I ONDA I DANAS NEIZMJERAN, NEDOKUČIV, KOJI JE STVORIO CIJELI SVEMIR I NJIME VLADA NEVIDLJIVIM SILAMA. ON, KOJI JE SVE, SPUSTIO SE MEĐU OBIČNE LJUDE. PA KOJA JE TO TAJNA BOŽJEG PLANA ZA SVE NAS! ON, SVEMOGUĆI BOG, UDOSTOJAO SE TAMO OBJAVITI OBIČNIM LJUDIMA, S NJIMA RAZGOVARATI.


OD TOGA ME I SADA HVATA STRAH BOŽJI.


S DRUGE STRANE, FASCINIRALO ME TO DA SE TAJ I TAKAV BOG TOLIKO PONIZIO DA JE POSTAO KAO I SVI LJUDI, OSIM GRIJEHOM, DA JE SVIMA HTIO BITI SLUGA. ON, BOG. I ZBOG ČEGA? DA NAS SPASI. ON BOG, SPAŠAVA NAS OBIČNE SMRTNIKE I GRJEŠNIKE. NEDOKUČIVI BOŽJI PLAN.


Pa kako Mu mi to vraćamo? Pa što bi mnogi od nas dali da možemo malo biti bogovi. I mislim, i čak sam siguran, da se nitko od nas ne bi spustio tako nisko, za naše ljudsko poimanje, i izjednačio se sa onim najsiromašnijim i najmanjim ljudima u tadašnjem društvu a i današnjem.

A On nam je tamo pokazao svoju slavu, pokazao je i Iliju i Mojsija, s njima je razgovarao, a i NJEGOV OTAC I DUH SVETI SU TAMO BILI PRISUTNI.

 

Ne znam, ja mislim da bih, da mi se to sada dogodi, propao u zemlju od straha i srama.


Prekrasni trenuci na tom našem druženju. Jedva čekam idući četvrtak da se opet okupimo.

 

A TI GOSPODINE, NEMOJ NAS NAPUSTITI, BUDI STALNO S NAMA KAO U SVOJEM PREOBRAŽENJU.


BLAGOSLOVLJEN TI GOSPODINE U VIJEKE.